Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Jž-215/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog J. M., okrivljenog N. H. i okrivljenog D. H., zbog prekršaja iz članka 6. i 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog J. M., podnijete protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: Pp J-1956/2019-37 od 18. listopada 2019., na sjednici vijeća održanoj 9. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana okrivljenog J. M. i prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu u odnosu na žalitelja.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni J. M. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni J. M. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u osuđujućem dijelu izreke prvostupanjske presude te je na temelju citiranog propisa okrivljenom J. M. izrečena novčana kazna u iznosu od 1.329,22,00 kuna, a što je protuvrijednost od 350,00 DEM-a, odnosno 178,95 EUR-a i koji je upozoren da ako u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude plate dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati u cijelosti plaćena te je dužna naknaditi troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 580,00 kuna i to paušalne troškove postupka u iznosu od 500,00 kuna kao i troškove alkotestiranja u iznosu od 80,00 kuna. Istom presudom okrivljeni N. H. i okrivljeni D. H. su na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u oslobađajućem dijelu izreke prvostupanjske presude dok su u odnosu na njih troškovi postupka pali na teret proračunskih sredstava suda.

2. Okrivljeni J. M. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede materijalnog prava, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da nije kriv, da je 30. siječnja 2019. bio u bufetu J. i da je sa svojim društvom slavio nadolazeći rođendan, da nije narušavao javni red i mir, da je imao pivsku flašu u rukama iz koje je pio pivo, da je je prije toga bio divljački napadnut od N., da ga je D. uhvatio rukama za vrat i počeo daviti, da o navedenom ima medicinsku dokumentaciju, da je poslije htio zvati policiju i popiti pivu, ali da ga nisu pustili, da su ga verbalno vrijeđali i prijetili mu, da su tada prema njemu krenuli i da je tada u toj gužvi okrznuo N. sa flašicom po glavi, ali sigurno ne namjerno, da ga je D. navlačio i bacao na zemlju, da su ga drugi ljudi branili od napada, nakon toga je došla policija, situacija se smirila, da ga je gazda objekta vozio na hitnu, da su njegovi svjedoci govorili istinu, dok njihovi svjedoci J. G. nije govorio istinu, da ima druge indikatore poput rastrgane jakne, neke druge svjedoke u kafiću i video nadzor, da D. nije alkotestiran, a da je isti konzumirao alkohol na šanku, pa predlaže da se oslobodi od krivnje jer nije bio u dogovoru sa svojim svjedocima i nije imao namjeru nikoga napadati niti remetiti javni red i mir.

Žalba nije osnovana.

3. Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrđeno da nisu osnovani razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

4. Naime, razmatrajući žalbene navode da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer nisu pravilno utvrđene odlučne činjenice kao niti dinamika inkriminiranog događaja o kojem ovisi pravilna primjena materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud izveo sve potrebne dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja unutar granica objektivnog identiteta optužbe i da je prvostupanjski sud nakon opsežno i detaljno provedenog dokaznog postupka utvrdio sve odlučne činjenice. Prvostupanjski sud je na ročištu održanog 26. srpnja 2019. u međusobnom prisustvu ispitao okrivljenog J. M., okrivljenog N. H. i okrivljenog D. H. te u nastavku dokaznog postupka na ročištu održanog dana 18. rujna 2019. ispitao svjedoke D. M., J. G. i M. C. i na ročištu dana 15. listopada 2019. svjedoke J. M., M. T. i I. M. te proveo suočenje i pročitao medicinsku dokumentaciju u odnosu na okrivljenog J. M. i okrivljenog N. H. te evidenciju o ranijoj kažnjavanosti okrivljenika. Prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona i o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a koji sukladno navedenom načelu prilikom ocjene dokaza nije vezan strogo formalnim pravilima, već ih ocjenjuje savjesno rukovodeći se prema osobnom uvjerenju te zakonima logike i pravilima općega ljudskog iskustva. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio dinamiku inkriminiranog događaja na temelju provedenih dokaza na koje je odlučne činjenice pravilno primijenio odredbe materijalnog prekršajnog prava te iz pravilno zaključio da je žalitelj u inkriminirano vrijeme na javnom provedenih dokaza

mjestu tučnjavom remetio javni red i mir, a koje je ponašanje pravilno cijenjeno kao protupravno, drsko i naročito nepristojno, a što predstavljaju konstitutivna obilježja prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a koja se radnja žalitelja sastojala u odguravanju okrivljenog N. H. i udaranja pivskom flašicom u predjelu glave i nastale porezotine, a što je nesporno utvrđeno na temelju iskaza svjedoka J. G. i M. C. koji su izravno teretili žalitelji za opisani događaj koje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio kao istinite i o čemu je iznio valjano obrazložene razlog koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, kao i na temelju iskaza drugih ispitanih svjedoka i to D. M. i I. M. koji su suglasno naveli kako je okrivljeni N. H. krvario s njegove lijeve strane glave, a koji su u tom dijelu suglasni sa obranama okrivljenika i što nesporno proizlazi iz liječnike dokumentacije za okrivljenog N. H. od 30. siječnja 2019. Opća bolnica Zabok i bolnica Hrvatskih veterana, xxxx, te je prvostupanjski sud valjano iznio razloge zbog kojih nije u cijelosti prihvatio druge provedene dokaze i to iskaze svjedoka M. T. i J. M. ocjenjujući ih pristrane i neuvjerljive, dok žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja koji su paušalno izneseni.

5. U odnosu na žalbene navode žalitelja da je okrivljeni J. M. postupao u nužnoj obrani, prvostupanjski sud pravilno je zaključio da su radnje žalitelja bile protupravne te stoga nije bilo uvjeta za primjenu instituta nužne obrane kao okolnosti koja isključuje protupravnost koja je propisana odredbom članka 18. stavka 2. nužna obrana je ona obrana koja je prijeko

Prekršajnog zakona prema kojoj je

potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Naime, iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da žalitelj u konkretnom slučaju nije postupio u nužnoj obrani budući je za vrijeme opisanog događaja svađom i verbalnim, a kasnije i fizičkim napadom zbog prethodne dogovorene igre pikada i plaćanja pića, verbalno se sukobio sa okrivljenim N. H., kako to proizlazi iz gore provedenih dokaza i koji u tom slučaju nema pravo na nužnu obranu, budući je zbog prethodno dogovorene igre pikado i neplaćanja pića, izgubio kontrolu nad svojim ponašanjem i prvi sa napadačkom voljom krenuo prema okrivljenom N. H., a kojeg je tom prilikom kasnije tijekom sukoba pivskom flašicom udario u predjelu glave zbog čega je okrivljeni N. H. zadobio porezotinu. Slijedom navedenog neosnovan je navod žalitelja da se isti branio u opisanom sukobu jer je nesporno utvrđeno kako je isti na samom početku sukoba postupao sa napadačkom, a ne obrambenom voljom u kojem slučaju nema pravo na nužnu obranu jer je isti prvi započeo fizički sukob, zbog čega je trebalo odbiti žalbu kao neosnovanu.

6. Nadalje, razmatrajući povodom žalbe okrivljenog J. M. pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj sud nalazi da je žalitelju za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna kao blaže propisna kazne za navedeni prekršaj koja je izrečena u iznosu od 1.329,22,00 kuna, a što je protuvrijednost od 350,00 DEM-a, odnosno 178,95 EUR-a, koja je razmjerna težini prekršaj, stupnju krivnje počinitelja i drugim utvrđenim okolnostima, uzimajući u obzir način počinjenja prekršaja i nastalu posljedicu u vidu porezotine na glavi okrivljenog N. H. kao i ozbiljnost utvrđenog događaja i radnji žalitelja koje se očituju u korištenju pivske flašice usmjerene prema glavi okrivljenoga N. H. tijekom fizičkog sukoba, a sve zbog banalnog razloga neplaćanja pića u prethodno dogovorenoj igri pikado. Za prekršaj iz članka 6. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 350 DEM ili kazna zatvora do 30 dana, te je cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao blažu vrstu propisane kazne, a po ocjeni ovog suda, novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj u najveće propisanom iznosu primjerena je i dostatna svim olakotnim i otegotnim okolnostima počinjenog prekršaja, te zakonskoj svrsi kažnjavanja, kao i utvrđenim osobnim i imovinskim prilikama okrivljenika, a kojom će se stoga ostvariti specijalna i generalna prevencija.

7. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 9. studenoga 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenom J. M. i ovlaštenom tužitelju.