Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Gž-615/2022-4

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-615/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

  R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Dubrovnik, u vijeću sastavljenom od sudaca Verica Perić Aračić predsjednice vijeća, Kate Brajković kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. G. iz U., OIB , kojeg zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik iz B., protiv tuženice ad.1 Z. S. iz S., OIB i tuženice ad.2 R. Š. iz S., OIB , obje zastupa punomoćnica T. M., odvjetnica iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama broj P-56/2021-27 od 4. svibnja 2022., u sjednici održanoj 20. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o i  r i j e š i o j e

 

I. Žalba tužitelja se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Sesvetama broj P-56/2021-27 od 4. svibnja 2022. u pobijanom dijelu ( točka II., III., IV. i. V. izreke):

 

a)     ukida

 

-u točki II. i IV. izreke i u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

 

b)     potvrđuje

 

- u točki III. i V. izreke.

 

II. O troškovima žalbenog postupka koji se odnose na tužitelja i tuženicu Z. S. odučiti će se u konačnoj odluci.

 

III. Odbija se zahtjev tuženice R. Š. za naknadu troškova žalbenog postupka

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Sesvetama broj P-56/2021-27 od 4. svibnja 2022. suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženici Z. S. iz S., OIB da tužitelju G. G. iz U., OIB isplati iznos od 371.987,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. lipnja 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj G. G. od tuženice Z. S. potražuje isplatu iznosa od 57.267,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1. lipnja 2020. do isplate kao neosnovan.

 

III. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu R. Š. iz S., OIB kao neosnovan.

 

IV. Nalaže se tuženici Z. S. iz S., OIB da tužitelju G. G. iz U., OIB namiri parnični trošak u iznosu od 17.310,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. lipnja 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 15 dana.

 

V. Nalaže se tužitelju G. G. iz U., OIB da tuženici R. Š. iz S., OIB namiri parnični trošak u iznosu od 20.500,00 kn u roku od 15 dana."

 

2. Prvostupanjsku presudu u točkama II., III., IV. i V. izreke, pravodobnom i dopuštenom žalbom, pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/2022. i 153/23, - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud presudu u pobijanom dijelu preinači te u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženice su na žalbu odgovorile. Predlažu odbiti žalbu kao neosnovanu.

 

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa, koji predstavlja povrat iznosa kojeg je na temelju Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. veljače 2020. (dalje. Predugovor o kupoprodaji nekretnine) uplatio na ime djelomičnog plaćanja kupoprodajne cijene i kapare, te iznosa koji se odnosi na naplatu dvostruke kapare, a koji iznos potražuje solidarno od tuženica.

 

6. Iz spisa proizlazi:

 

- da su tužitelj Goran G. i tuženica Z. S. sklopili 20. veljače 2020. Predugovor o kupoprodaji nekretnine,

- da je Predugovor o kupoprodaji nekretnine temeljem punomoći u ime i za račun Z. S. potpisala njezina kćer, tuženica R. Š.,

- da su se stranke Predugovora o kupoprodaji obvezale sklopiti Ugovor o kupoprodaji nekretnine najkasnije do 31. svibnja 2020. pod uvjetom da kupac prethodno uplati kaparu i dio kupoprodajne cijene u ukupnom iznosu od 50.000,00 EUR-a, a da prodavatelj ishodi brisanje hipoteke upisane na teret stana, a u korist P. d.d. Z. pod posl.br. , nakon čega će kupac prilikom primopredaje uplatiti ostatak iznosa od 16.000,00 EUR-a,

- da je tužitelj odmah po sklapanju ugovora isplatio kaparu i prvi dio kupoprodajne cijene u ukupnom iznosu od 50.000,00 eura, a koji iznos je predao suprugu R. Š., Đ. Š.,

- da Ugovor o kupoprodaji nekretnine nije sklopljen do 31. svibnja 2020., jer nije izbrisana hipoteka koja je upisana u korist PBZ d.d.,

- da tuženica R. Š. kao punomoćnica tuženice Z. S. nije zatražila od tužitelja produljenje roka za ishođenje brisanja hipoteke s predmetnog stana prije isteka roka u kojem je to bila dužna ishodit,

- da je sve radnje poduzimala tuženica R. Š. koja je na to po punomoći tuženice Z. S. bila ovlaštena.

 

7. Prvostupanjski sud na temelju gore navedenih utvrđenja zaključuje kako tuženica Z. S. do ugovorenog roka nije ispunila svoju obvezu ishođenja brisanja hipoteke koja je bila ugovorena kao uvjet za sklapanje Ugovora o kupoprodaji, zbog čega je prestala i obveza da stranke predugovora zaključe glavni ugovor o kupoprodaji, a kako više ne postoji obveza zaključenja ugovora o kupoprodaji predmetnog stana, tužitelj ima pravo na povrat onoga što je tuženici Z. S. platio kao dio kupoprodajne cijene za ugovor, do čijeg sklapanja nije došlo. Tužitelj je isplatio tuženici Z. S. iznos od 50.000,00 eura, dok je ugovorena cijena iznosila 66.000,00 eura plativo u eurima ili u kunama na dan plaćanja, a kako je tužitelj tužbenim zahtjevom potraživao kunsku protuvrijednost plaćenog iznosa, prvostupanjski sud je, obzirom da je plaćeno na dan 20. veljače 2020. kada je tečaj HNB iznosio 1 euro = 7,439743 kn (prema podacima s www.hnb.hr) izračunao da kunska protuvrijednost iznosa od 50.000,00 eura na taj dan iznosi 371.987,15 kn, pa je u točki I. izreke presude naložio tuženici Z. S. da tužitelju plati iznos od 371.987,15 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od 1. lipnja 2020., kao danu kad je istekao rok za sklapanje glavnog ugovora, a što nije predmet žalbe.

 

7.1 Prvostupanjski sud je dalje utvrdio, kako stranke predugovora nisu ugovorile točan iznos kapare te je tužiteljev zahtjev za isplatu kapare neodrediv i ne može se ispitati, jer niti tužitelj sa sigurnošću ne može reći koliko je ona iznosila, pa kako tužitelj nije dokazao koliko bi iznosila ugovorena kapra ne može potraživati niti dvostruki iznos kapare zbog čega ne postoji potreba ocjenjivati jesu li ispunjene pretpostavke za povrat tužitelju dvostruke kapare radi čega je odbio zahtjev za isplatu preostalog utuženog iznosa od 57.267,25 kn, a koji iznos obuhvaća i potraživanje isplate dvostruke kapare.

 

7.2 U odnosu na tuženicu R. Š. prvostupanjski sud je zaključio kako je postupala u granicama ovlaštenja iz specijalne punomoći te Predugovor o kupoprodaji nekretnine obvezuje tuženicu Z. S. kao neposredno zastupanu u čije ime i za čiji račun je tuženica R. Š. primila od tužitelja 50.000,00 EUR-a. Dakle, tuženica R. Š. nije u svoje ime i za svoj račun primila novčani iznos od tužitelja pa je prvostupanjski sud prihvatio njezin prigovor nedostatka pasivne legitimacije te je u odnosu na nju odbio tužbeni zahtjev.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koju pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Žalitelj žalbom prvenstveno osporava utvrđeno činjenično stanje na način da dovodi u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda o tome kako kapara nije ugovorena navodeći kako je očito da je ugovorena kapara iznosila 10% od ugovorene cijene tj. 6.600,00 EUR-a te kao prilog toj tvrdnju ukazuje da je u ugovoru ugovoreno plaćanje kapare i prvog dijela kupoprodajne cijene, a ne samo plaćanje prvog dijela kupoprodajne cijene. Također poziva se na iskaz supruga tuženice R. Š., Đ. Š., koji navodi kako je tužitelj inzistirao da odmah plati 50.000 EUR-a, a on i supruga su rekli da je dovoljno da uplati samo kaparu za koju misli da je bila 10 %. Žalitelj se poziva i na iskaz tuženice R. Š. koja je navela kako je inicijalno kapara iznosila 10 %, ali je tužitelj tražio da se taj dio izbaci ako se upiše da će on platiti odmah 50.000,00. EUR-a., te iako je običaj da kapara iznosi 10% od ugovorene cijene, ona ne može potvrditi da je tako u ovom slučaju. Također, sam tužitelj je rekao da su dogovarali kaparu u iznosu od 10-15 posto kupoprodajne cijene, te se u e-mail korespondenciji spominje kapara, zbog čega je zaključak prvostupanjskog suda kako kapara nije odrediva, nepravilan.

 

9.1 S takvim žalbenim navodima suglasan je i ovaj sud. Naime, navedene dokaze je potrebno ocjenjivati kako pojedinačno, ali i ukupno, vodeći računa da se oni izvode radi utvrđivanja pravno relevantnih činjenica koje su sporne među strankama i koje predstavljaju jednu logičku cjelinu, zbog čega dokaze treba cijenit na način da se međusobno dovede u vezu, uspoređuju i analiziraju, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti, zbog čega je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Naime, upravo iz gore navedenih dokaza proizlazi kako je kapara ugovorena jer su ugovorne strane izričito navele kaparu u ugovoru, a stranke i svjedoci suglasno navode kako je visina kapare bila 10 %, s time da tužitelj navodi 10 do 15 % iz čega bi proizlazilo kako ugovorena kapara nije bila manja od 10 % ugovorene cijene, a  visina kapare od 10 % od ugovorene cijene primjerena je kapara. Prema utvrđenju ovog suda iznos od 6.600,00 EUR-a predstavlja iznos kojeg je tuženica Z. S. primila kao kaparu.

 

10. S obzirom da je ugovorena kapara u visini od 10 % od kupoprodajne cijene, prvostupanjski sud će u ponovnom postupku utvrditi nakon ocijene provedenih dokaza sukladno članku 8. ZPP-a jesu li ispunjene pretpostavke za isplatu iznosa na ime povrata dvostruke kapare koju je tuženica primila te odlučiti o zahtjevu tužitelja, pa je u tom dijelu (točka II. i IV. izreke) valjalo ukinuti prvostupanjsku odluku i odlučiti kao pod  točkom I. a) izreke ove drugostupanjske odluke.

 

11. U odnosu na tužiteljevu žalbu kojom osporava prvostupanjsku odluku u dijelu kojem je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na tuženicu R. Š. treba reći da  u tom dijelu žalba neosnovana jer je tuženica R. Š. djelovala kao opunomoćenik majke tuženice Z. S., i to u ime i za njezin račun, a ne kao stranka ugovora, pa Predugovorom o kupoprodaji nekretnine za tuženicu R. Š. nisu nastale obveze prema tužitelju niti ona ima neka prava iz navedenog ugovora pa je pravilno prvostupanjski sud ocijenio kako ona nije pasivno legitimirana za isplatu utuženog iznosa. Žalbeni navod kako je R. Š. primila novce od kupoprodaje nisu od utjecaja jer je ona bila za primitak tih sredstava bila ovlaštena. Također činjenica kako je tuženica R. Š. taj iznos trošila za isplatu svog kredita nije od značaja jer se tu radi o drugom obvezno pravnom odnosu odnosno raspolaganju imovinom tuženice Z. S. koja je imala pravo taj iznos dati tuženici R. Š. za isplatu njenog kredita.

 

12. U pogledu odluke prvostupanjskog suda o troškovima postupka kojom je tužitelj obvezan tuženici R. Š. naknaditi troškove postupka treba reći kako su isti pravilno dosuđeni jer je tuženica R. Š. u cijelosti uspjela u sporu i isti su pravilno odmjereni, a tužitelj žalbom ne navodi i ne konkretizira zbog čega je ta odluka pogrešna.

 

13. S obzirom da je ukinuta presuda u točki II. koja se odnosi na tuženicu Z. S., to je i odlučeno (točkom II. izreke) da će se o troškovima žalbenog postupka u pogledu te tuženice odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

 

15. Tuženici R. Š. nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za potreban za odlučivanje o žalbi, te je temeljem članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe 155. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki III. ove odluke.

 

16. Slijedom navedenog odlučeno je u točki I. a) izreke na temelju članka 370. stavak 1. ZPP-a, a u točke I.b)  izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 20. ožujka 2024.

 

Predsjednica vijeća:

 

Verica Perić Aračić, v.r.

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu