Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11192/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. G.M., zbog prekršaja iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 20. rujna 2022., broj: 3. Pp J-634/2019, u sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. G.M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. G.M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 HRK (tristokuna)/39,82 EUR (ttridesetdeveteuraisamdesetdvacenta)[1] , u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli-Pola od 20. rujna 2022., broj: 3. Pp J-634/2019, proglašen je krivim okr. G.M. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 20 dana. U odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno je da je okrivljenik obvezan naknaditi iste u iznosu 500,00 kuna.

2. Protiv te presude, zbog odluke o izrečenoj kazni zatvora, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik putem branitelja odvjetnika R.B., s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne novčana kazna. Uz žalbu, okrivljenik je dostavio Ugovor o radu na određeno vrijeme, sklopljen 27. rujna 2022. s pravnom osobom Brioš tim d.o.o.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da se radi o teškom prekršaju odnosno o teškom obliku nasilja u obitelji, jer je, analizirajući činjenični opis, vidljivo da takvog ponašanja okrivljenika nije bilo kritične zgode, ističe da je kod odmjeravanja prekršajnopravne sankcije potrebno imati na umu da je od počinjenog prekršaja proteklo više od tri godine, da je u tom periodu okrivljenik uskladio svoje ponašanje sa zakonom i opće prihvaćenim društvenim normama, da unatrag tri godine nije dolazio u sukob sa zakonom te da ga takvim opisuje i oštećena. Također, ističe da je zaposlen u tvrtki B. T. d.o.o., o čemu dostavlja Ugovor o radu, da je trenutno na probnom radu te da bi izrečena kazna zatvora onemogućila produženje Ugovora o radu i tako posljedično ugrozila njegovu egzistenciju. Smatra da protek vremena od počinjenja djela, činjenica da u protekle tri godine nije činio prekršaje te da je zaposlen predstavljaju takve olakotne okolnosti zbog kojih je se kazna zatvora ukazuje prestrogom i nepotrebnom radi ostvarivanja kažnjavanja.

6. Međutim, razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene.

7. Neosnovano okrivljenik ističe da u ponašanju za koje je proglašen krivim nema veće protupravne količine. Naime, okrivljeniku su bile izrečene dvije zaštitne mjere i obje je prekršio, vrijeme dolaska u stan (04,30 sati) je potpuno neprimjereno, što njegovom činu daje dodatan uznemirujući učinak, a ostao je u stanu unatoč upozorenju žrtve nasilja da je prekršio zaštitne mjere i unatoč njenom zahtjevu da se udalji iz stana. Po ocjeni ovog suda, iz takvog ponašanja okrivljenika koje je nesporno utvrđeno provedenim dokaznim postupkom, a tako je i proglašen krivim, evidentna je veća protupravna količina u njegovom ponašanju. Nadalje, protek vremena od počinjenja djela nije okolnost koja bi imala bilo kakav učinak na odmjeravanje vrste i visine prekršajnopravne sankcije, dok je okolnost da je okrivljenik, u zadnje tri godine, uskladio svoje ponašanje sa zakonom i opće prihvaćenim društvenim normama te da nije dolazio u sukob sa zakonom doista hvalevrijedna, ali u ovom prekršajnom predmetu, zbog dosadašnje okrivljenikove osuđivanosti, nema značaj zbog kojeg bi bilo opravdano izricanje blaže vrste kazne. Naime, prema Potvrdi Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, okrivljenik je do sada čak sedam puta pravomoćno osuđivan, od čega čak tri puta zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, između ostalog i zbog prekršaja za koji je proglašen krivim i u ovom prekršajnom postupku. Upravo činjenica da se radi o višestrukoj osuđivanosti zbog raznih prekršaja, kao i činjenica da je okrivljenik, između ostalog, i specijalni povratnik, upućuje da nema mjesta izricanju blaže vrste kazne, unatoč tome što, prema tvrdnji žalbe, okrivljenik u protekle tri godine nije počinio ni jedan prekršaj.

8. U odnosu na okolnost okrivljenikovog zaposlenja, ovaj sud primjećuje da je Ugovor o radu sklopljen jedan dan nakon što je okrivljenik zaprimio prvostupanjsku presudu, znači u vrijeme kada je okrivljenik znao da mu je izrečena bezuvjetna kazna zatvora i da ima obvezu istu izvršiti, zbog čega ni ova okolnost nema značaj koji bi mogao dovesti do izricanja blaže vrste kazne.

9. Iz navedenih razloga, otklonjena je bilo kakva mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle gotovo minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. studenog 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.