Poslovni broj Gž-1895/2021-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. C. iz B., OIB: ..., zastupan po punomoćnici I. T. M., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Z. B. d.d. Z., OIB: ..., zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbe stranaka, izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-76/2020 od 16. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-76/2020 od 16. lipnja 2021. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  je

I Uvažava se žalba tužitelja te se ukida presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-76/2020 od 16. lipnja 2021. u točkama III., IV. i V. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-76/2020 od 16. lipnja 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba članka 6. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 27. ožujka 2006., sklopljenog između tužitelja i tuženika, a solemniziranog dana 28. ožujka 2006. od strane javnog bilježnika V. P. pod brojem OU-325/06 koja se odnosi na otplatu kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF, važećem na dan dospijeća, zatim je u točki II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od 23.439,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama preciziranim u stopi i tijeku na pojedinačne novčane iznose, nadalje u točki III. izreke je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se tražilo utvrđenje ništetnom odredbe članka 2. naprijed označenog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te je u točki IV. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženiku naloži da tužitelju isplati iznos od 5.934,19 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dok je u točki V. izreke naloženo tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.076,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 17. lipnja 2021. do isplate.

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbe od 4. ožujka 2020.

2. Protiv prvostupanjske odluke žalbe podnose obje stranke pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP),

3. Tužitelj se žali protiv odbijajućeg dijela presude iz točki III. i IV. izreke, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti te potražuje troškove postupka uključujući i trošak sastava žalbe podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tuženik žalbom pobija dosuđujući dio presude iz točki I., II. i V. izreke te pobija prvostupanjsko rješenje, predlažući da se odluka u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti te potražuje troškove postupka uključujući i trošak sastava žalbe podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužitelja osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu (odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli), sadržaja navedenog u točkama I. i III. izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 5.934,19 kn i valutnoj klauzuli u iznosu od 23.439,60 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

8. U provedenom je postupku utvrđeno da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao bankovnom institucijom i kreditorom sklopio dana 27. ožujka 2006. Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 01/06 (dalje Ugovor o kreditu) u okviru kojeg su stranke ugovorile prava i obveze vezane za realizaciju kredita u iznosu od 31.722,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom vraćanja kredita od sedam godina, s ugovorenom valutnom klauzulom kojom je glavnica vezana za valutu švicarski franak u članku 6. Ugovora o kreditu te je između ostalog u članku 2. Ugovora o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,80% godišnje ali je ista tijekom postojanja ugovorne obveze bila mijenjana u skladu s jednostranim odlukama tuženika odnosno banke. Nije sporno da je kredit u cijelosti otplaćen 15. travnja 2013.

9. Kod odlučivanja o osnovanosti deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, sud prvog stupnja je odlučio o pravnoj valjanosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu cijeneći sadržaj odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje ZZP/03), Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - dalje ZZP/07) te Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj: 41/14., 110/15. i 14/19. - dalje ZZP/14) o nepoštenim ugovornim odredbama, rukovodeći se načelima obveznog prava iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO) te cijeneći odredbu o stjecanju bez osnova iz članka 1111. stavak 1. ZOO-a, uvažavajući ujedno prema odredbi članka 502.c ZPP-a obvezujući učinak presude donesene u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 provedenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv više tuženika, među kojima je bila i ovdje tužena banka.

10. U tom pravcu sud prvog stupnja utvrđuje da su u konkretnom slučaju odredbe Ugovora o kreditu, kako o promjenjivoj kamatnoj stopi tako i o valutnoj klauzuli, nepoštene a time i ništetne jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo pa već sama činjenica da u trenutku sklapanja ugovora postoje dva promjenjiva elementa, tečaj valute švicarskog franka i stopa ugovorne kamate, o kojima ovisi visina obveze korisnika kredita, uzrok su određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita.

11. Provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da bi u slučaju da je kamatna stopa po predmetnom kreditu ostala na razini iz Ugovora o kreditu (inicijalno ugovorena od 5,80%) te da nije bilo porasta tečaja švicarskog franka od početka realizacije kredita pa do otplate istog, tužitelj bi manje platio iznos od 5.934,19 kn temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te iznos od 23.439,60 kn temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, za koje iznose se tuženik, prema utvrđenju prvostupanjskog suda, neosnovano obogatio.

12. Kao neosnovan, sud je otklonio po tuženiku istaknuti prigovor zastare u pogledu utvrđenja ništetnom odredbe o valutnoj klauzuli iz članka 6. Ugovora o kreditu i s time povezanim restitucijskim zahtjevom na isplatu iznosa od 23.439,60 kn. Obrazloženje je suda da je petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a prekinut podizanjem kolektivne tužbe, dakle 4. travnja 2012. pa da je zastara počela ponovno teći za ovaj dio zahtjeva od 14. lipnja 2018. (za valutnu klauzulu) te da nije istekla do dana podnošenja tužbe u ovome predmetu 5. ožujka 2020.

13. Stoga, sud prvog stupnja prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev u točkama I. i II. izreke pobijane presude te na dosuđeni preplaćeni iznos po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u visini od 23.439,60 kn priznaje tužitelju zakonske zatezne kamate prema članku 29. ZOO-a s tijekom sukladno članku 1115. ZOO-a.

14. Međutim, u pogledu restitucijskog zahtjeva za isplatu preplaćenog iznosa od 5.934,19 kn temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski sud prihvaća kao osnovan po tuženiku istaknuti prigovor zastare uz zaključak da je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, dakle, od 13. lipnja 2014. (za promjenjivu kamatnu stopu), pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 4. ožujka 2020., utvrđuje da je istekao zastarni rok od pet godina.

15. Stoga, zbog zastare odbija kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 5.934,19 kn a očito posljedično tome, bez posebnog obrazloženja, odbija i dio deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 2. Ugovora o kreditu, dok odluku o troškovima postupka donosi pozivom na članak 154. stavak 2. ZPP-a i relevantne odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.).

U odnosu na žalbu tuženika:

16. U donošenju presude u pobijanom dijelu točki I. i II. izreke nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju neosnovano ističe tuženik u žalbi, s obzirom da presuda u dijelu koji pobija tuženika nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

17. Bez osnova tuženik u žalbi ukazuje da je presuda u pobijanoj točki I. izreke nerazumljiva (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a) jer da nije konkretizirana odredba čije se utvrđenje ništetnim traži. Naime, iz sadržaja tog dijela izreke proizlazi da je tužitelj tražio a sud usvojio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnom cijele odredbe članka 6. Ugovora o kreditu, uz dodatno navođenje da se ista odredba odnosi na vezivanje otplate kredita za valutu CHF.

18. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika, donošenjem pobijanog prvostupanjskog rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 4. ožujka 2020., nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 190. ZPP-a. Prvostupanjski sud pravilno je dopustio predmetnu preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka koju je tužitelj učinio nakon provedenog financijskog vještačenja, na način da je povisio tužbeni zahtjev za isplatu u skladu sa izračunom vještaka, a što nije mogao bez svoje krivnje ranije učiniti, s obzirom da ne raspolaže stručnim znanjem za točno utvrđenje preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a ujedno cijeneći da preinačenjem tužbe nije došlo do odugovlačenja postupka. Stoga je odluka prvostupanjskog suda kojom je dopustio preinaku tužbe razmjerna legitimnom cilju kojem članka 190. ZPP-a teži (poštovanje načela pravne sigurnosti, ali i ubrzanje postupka te osiguranje pravilnog djelovanja pravosudnog sustava), a što je sukladno stajalištu izraženom u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022. te pravnom stajalištu VSRH broj Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021. prema kojem je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

18.1. Osim toga, Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ broj: 70/19. - dalje: ZID ZPP/19) koje su stupile na snagu 1. rujna 2019. te se u relevantnom dijelu primjenjuje na sve postupke u tijeku prema članku 117. stavak 2. ZID ZPP/19, izmijenjen je članak 190. ZPP-a na način da je dodan novi stavak 2. prema kojem, iznimno od pravila iz stavka 1. (da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka), tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

19. Tuženik neosnovano u žalbi tvrdi kako je tužbom trebala biti obuhvaćena i sudužnica iz Ugovora o kreditu (V. C.), kao nužni i jedinstveni suparničar, pa kako je to izostalo a sud nije pozvao tužitelja na otklanjanje procesnih nedostataka, time da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi člankom 109. i člankom 201. ZPP-a. To iz razloga što navedena osoba nije stranka Ugovora o kreditu budući da sukladno članku 1021. ZOO-a ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Stoga, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi stranke predmetnog Ugovora o kreditu su samo tužitelj kao korisnik kredita te tužena banka kao kreditor, pa sudužnik nije morao biti obuhvaćen tužbom u smislu članka 201. ZPP-a.

20. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za pitanje pravne valjanosti spornih odredbi konkretnog Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud prvog stupnja riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 138.a ZZP/07 i članka 118. ZZP/14 te članka 502.c ZPP-a.

21. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena Z. B. d.d., povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

22. Nadalje, istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena Z. B. d.d., povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

23. Odredbom članka 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

24. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti valutne klauzule i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd- 2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da tuženik tijekom postupka a niti sada u žalbi nije iznosio činjenice niti pružio ijednog dokaza da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi mu prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njegove obveze i da je tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pa u takvim okolnostima nije primjenjiva odluka Ustavnog suda broj U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022

.,  već  odluka  Ustavnog  suda  poslovni  broj U-III-5457/2021 od 30. lipnja 2022.

25. Radi navedenog bez utjecaja su na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kao i žalbeni navodi da bi valutna klauzula iz članka 22. ZOO-a kao dispozitivna norma hrvatskog nacionalnog prava bila izuzeta od primjene Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29).

26. Bez osnova tuženik u žalbi tvrdi da tužitelj nije dokazao da bi imao status potrošača kada se ima u vidu sadržaj predmetnog Ugovora o kreditu (članak 5.) prema kojem je namjena kredita kupovina motornog vozila kojeg je tužitelj kupio kao fizička osoba, ujedno cijeneći da tuženik za suprotni zaključak nije pružio nijednog dokaza, pa proizlazi da ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da bi tužitelj ugovor sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, već u svrhu rješavanja privatnog pitanja, slijedom čega tužitelj ima status potrošača u smislu članka 3. stavak 1. ZZP/03, kojom je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

27. Stoga, kako su sporne odredbe konkretnog Ugovora o kreditu utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81., članka 83., članka 84. i članka 87. ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelju pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem mu je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

28. Tužitelju pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, u pogledu čega je iznos od 23.439,60 kn pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.

29. U odnosu na prigovor zastare kojeg tuženik ponavlja u žalbi, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor odbio kao neosnovan u odnosu na restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 23.439,60 kn. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavak 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01.).

29.1. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 5. ožujka 2020., tražbina tužitelja po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 23.439,60 kn nije u zastari. Naime, od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu) pa do podnošenja tužbe u ovome predmetu 5. ožujka 2020. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čanka 225. ZOO-a.

30. Neosnovano tuženik žalbom osporava stav prvostupanjskog suda o tijeku zateznih kamata na valjano dosuđeni iznos od 23.439,60 kn ističući da banka nije nesavjesni stjecatelj. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prama okolnostima svakog pojedinog slučaja a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

31. Slijedom svega izloženog žalbu tuženika je valjao odbiti kao neosnovanu. U odnosu na žalbu tužitelja:

32. Osnovano žalbom tužitelj ukazuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u donošenju točke III. izreke presude kojom je odbijen deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnom dijela odredbe članka 2. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

32.1. Naime, ovaj dio tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja je odbio bez iznošenja ikakvih razloga pa odluku u tom dijelu nije moguće ispitati te je presudu u pobijanom dijelu valjao ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje a posljedično tome ukinuta je i točka IV. izreke pobijane presude kojom je prvostupanjski sud zbog zastare odbio dio tužbenog zahtjeva - restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 5.934,19 kn s obzirom na vezanost ovog dijela zahtjeva sa zahtjevom za utvrđenje ništetnom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

32.2. U nastavku postupka sud prvog stupnja će iznijeti obrazloženje za odluku o ne/osnovanosti zahtjeva za utvrđenje ništetnom dijela odredbe članka 2. Ugovora o kreditu, vodeći pritom računa o žalbenim navodima tužitelja da se prema članku 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

33. U pogledu zahtjeva za isplatu preplaćenog iznosa po osnovi ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prvostupanjski sud će primijeniti naprijed izloženo Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., vodeći računa o danu podnošenja tužbe u ovome individualnom sporu i danu pravomoćnosti odluke iz kolektivnog spora u pogledu promjenjive kamatne stope, kao što je to pravilno sadržajno i učinio u obrazloženju pobijane presude. Osim toga, odlučiti će i o cjelokupnim parničnim troškovima uključujući troškove žalbenog postupka, sukladno članku 166. stavak 3. i 4. ZPP-a.

34. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja pozivom na odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, članka 369. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Rijeci 9. studenog 2022.

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković, v.r.