Pr-1150/2021

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice Z. V., OIB:… iz P., zastupane po punomoćnici M. L. B., odvjetnici u Š., protiv tuženika ŠKOLA V. OIB:…, V., radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene dana 05. listopada 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. L. B., odvjetnice u Š., te punomoćnika tuženika K. S., vršitelja dužnosti ravnatelja tuženika u odsutnosti tuženika, po objavi dana 09. studenog 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj školi V. OIB:… V., V., da tužiteljici Z. V. OIB:... iz P., isplati razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 4.439,42 kuna / 589,21 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos:

- na iznos od 466,75 kuna / 61,95 eura od dana 11. srpnja 2016. godine

- na iznos od 563,02 kuna / 74,76 eura od dana 08. kolovoza 2016. godine

- na iznos od 561,80 kuna / 74,56 eura od dana 09. rujna 2016. godine

- na iznos od 561,73 kuna / 74,55 eura od dana 10. listopada 2016. godine

- na iznos od 564,36 kuna / 74,90 eura od dana 10. studenog 2016. godine

- na iznos od 564,73 kuna / 74,95 eura od dana 09. prosinca 2016. godine

- na iznos od 656,35 kuna / 87,11 eura od dana 10. siječnja 2017. godine

- na iznos od 500,67 kuna / 66,45 eura od dana 09. veljače 2017. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, umanjenom za iznos zakonske zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom iznosu, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženoj školi V. OIB:… V. V., da tužiteljici Z. V. OIB:… iz P., naknadi trošak parničnog postupka u iznos od 1.750,00 kuna / 232,26 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućoj od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika, dana 13. srpnja 2021. godine podnijela tužbu radi isplate iznosa od 4.439,42 kuna / 589,21 eura, na ime razlike plaće počevši od srpnja 2016. godine zaključno sa veljačom 2017. godine. U tužbi navodi da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2 Zakon o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01 i 39/09).

2. Tužiteljica je isticala kako joj u periodu počam od mjeseca srpnja 2016. godine pa zaključno sa veljačom 2017. godine nije obračunavana plaća primjenom pravilnog iznosa osnovice.

3. Naime, tužiteljica u tužbi ističe da su Vlada R. H. ( u daljnjem tekstu Vlada RH) i sindikati javnih službi, sklopili dana 23. studenog 2006. godine Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama ( u daljnjem tekstu: sporazum) kojim da je Ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama ( u daljnjem tekstu: osnovica) za 6% u 2007. godini, 6% u 2007. godini i 6% u 2009. godini. Nadalje, budući je u međuvremenu nastupila recesija Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 13. svibnja 2009. godine sklopili i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama ( u daljnjem tekstu: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine i to na iznos od 5.108,84 kuna, time da je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2006. godine sporazumno odgođeno u smislu odredbe čl. III. Dodatka Sporazumu, dok je odredbama čl. IV. – V. istog ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH.

3.1. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 26. listopada 2011. godine sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu u osnovici za plaće u javnim službama ( u daljnjem tekstu: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu) koje su usvojene i u obliku Arbitraže odluke od dana 07. prosinca 2011. godine, pa kako je u smislu odredbe čl. XI. st. 4. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno da se Dodatak sporazumu i izmjene i dopune Dodatka sporazumu smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, to proizlazi da je primjena istog istekla dana 26. siječnja 2017. godine, a zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih Ugovora iz čl. 199. st. 1 Zakona o radu (NN 93/14).

3.2. Nadalje, Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu u svezi primjene čl. IV. st. 5. u vezi čl. VII. st. 1. istog, s time da se odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu proizlazi sljedeće: “Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto/ 718,74 eura za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu a poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečja BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto, ( mjereno aritmetičko sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.”

U smislu naprijed navedenog, tužiteljica ističe da je dana 28. kolovoza 2015. godine zavod ( u daljnjem tekstu: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP- a za drugo tromjesečje 2015. godine iz koje proizlazi da je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine, u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, dok da je dana 27. studenog 2015. godine DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine iz koje proizlazi da je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom zavoda od dana 04. rujna 2015. godine, odnosno od dana 04. prosinca 2015. godine.

Stoga, a uvažavajući činjenicu da aritmetička sredina naprijed navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% to je razvidno da je krajem mjeseca studenog 2015. godine ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma jer su tom mjesecu objavljeni relevantni podatci DZS-a, budući da je odredbom čl. VII.c.st. 3. istog govoreno da: Ako u Izmjenama i dopunama odnosno Dodatku piše da se nešto primjenjuje, isparuje, povećava za mjesec to znači da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica a što u konačnici, dakle, znači da se u mjesecu prosincu 2015. godine osnovica povećala na iznos od 5.415,37 kuna/ 718,74 eura.

3.3. Obzirom da je tuženik kao poslodavac od mjeseca srpnja 2016. godine do zaključno mjeseca veljače 2017. godine tužiteljici kao radnici obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kuna/ 678,06 eura umjesto po osnovici od 5.415,37 kuna/ 718,74 eura, a sukladno i izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu, to je dužan isplatiti tužiteljici razliku plaće sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, a sve u iznosima kako je to pobliže preciziranom u samom tužbenom zahtjevu. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako je tuženik isplatio tužiteljici manju plaću od one koja bi mu pripadala sukladno važećim propisima predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici isplati razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 4.439,42 kuna / 589,21 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu, kao i da nije sporno da je 25. studenog 2006. godine između V. R. H., s jedne strane, i sindikata, sindikata u školama H. i Sindikata s druge strane, bio sklopljen Sporazum o dodatcima na plaću u obrazovanju i znanosti. Također, nije sporno da je dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javim službama, a niti da su dana 26. listopada 2011. godine sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama.

4.1. Nadalje, u svom odgovoru na tužbu tuženik osporava valjanost, pravnu narav i sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama. Naime, u pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama tuženik ističe kako je isti potpisan od strane sedam potpisnika, dok su prethodeći Sporazum o osnovici plaća u javim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama potpisani od strane osam potpisnika. Prema stajalištu tuženika, sve izmjene i dopune, da bi bile pravno valjane trebaju biti potpisane od strane svih potpisnika odnosno da isti imaju sačiniti i sklopiti sve stranke ugovornog odnosa. Upravo zbog naprijed iznesenog tuženik smatra kako su sve odredbe Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine, nevaljane, ništetne i nepostojeće. Isto tako, tuženik u svom odgovoru na tužbu ističe da osporava i pravnu valjanost Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od dana 23. studenog 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine, navodeći da isti nisu sklopljeni na zakonit način a sve iz razloga što sklapanju kolektivnih ugovora nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, a to stoga što poslodavac da o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao sa pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata već samo sa predstavnicima određenih i pojedinačnih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa, te da ti predstavnici sindikata nisu bili imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata a niti su imenovani odlukom Gospodarskog socijalnog vijeća a što da je izravno protivno pravnom određenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbe čl. 186. Zakona o radu.

4.2. U odnosu na pozivanje i temeljenje tužbenog zahtjeva na čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine u kojem stoji da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto/ 718,74 eura za mjesec u kojem službeni pokazatelji zavoda RH ulažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama, u potpunosti pogrešno i nepotpuno. Tuženik smatra da nisu ispunjene pretpostavke propisane navedenim čl. III. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama budući da nije bile potrebno povećanja BDP, već da je nakon sklapanja naprijed navedenog Sporazuma od dana 26. listopada 2011. godine, prema podatcima zavoda, došlo do dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počem od četvrtog tromjesečja 2011. godine a zaključno za trećom tromjesečjem 2014. godine. Pored svega naprijed navedenog, tuženik ističe i prigovor zastare za sva novčana potraživanja po tužbi, računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa do datuma podnošenja tužbe, protekao zastrani rok od 5 godine.

5. Prilikom odlučivanja sud se vodio odredbom čl. 8 Zakona o parničnom postupku te je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće za razdoblje od srpnja 2016. godine do veljače 2017. godine. Između stranaka je sporna osnov tužbenog zahtjeva dok visina tužbenog zahtjeva nije sporan.

8. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica bila kod tužitelja, u utuženom razdoblju, u radnom odnosu. Isto tako nije sporno da poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Nadalje nije sporno da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju plaću isplaćivao temeljem osnovice od 5.108,84 kuna/ 678,06 eura dok je sporno da li je plaću trebao isplaćivati po osnovici u visini od 5.415,37 kuna/ 718,74 eura.

9. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na čl. III. Izmjena i Dopuna dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. godine kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kuna/ 718,74 eura primjenjivati čim službeni pokazatelji zavoda ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i na čl. IV. st. 2 i 3. Izmjene Dodatka, koje odredbe utvrđuju na koji će se način vršiti uskladba osnovice plaća u javnim službama prema paritetu plaće u privredi, a koji tekst je prihvaćen i Arbitražnom odlukom od 07. prosinca 2011. godine. U utuženom razdoblju plaća tužiteljice je bila definirana čl. 4 Zakona o plaćama u javnim službama kojim je propisano da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaća, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovica plaće je regulirana čl. 2 Zakona o osnovici plaća u javnim službama ( NN 39/09, 124/09 dalje: ZOJSP) na način da je određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između V. R. i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje V. R. posebnom odlukom.

10. U utuženom razdoblju na snazi je bio Temelji Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13 dalje: TKU) koji u čl. 51. propisuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodatci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te dodatci na osnovcu plaću.

11.1. U postupku je utvrđeno da su V. R. H., s jedne strane, i Sindikati, s druge strane, sklopili 23. studenog 2006. godine Sporazum o osnovici plaća u javnim službama kojim je utvrđeno povećanje osnovice za plaće u javnim službama za šest posto godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009. godine i da se navedene obračunske jedinice primjenjuju od 01. siječnja svake godine.

11.2. Nadalje, utvrđeno je da su iste strane, dana 13. svibnja 2009. godine zaključile Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama ( u daljnjem tekstu: Dodatak) temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kuna bruto/ 678,06 eura s time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaća u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna/ 718,74 eura nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a.

11.3. V. R. i Sindikati, potom su, dana 26. listopada 2011. godine, sklopili Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama ( u daljnjem tekstu: Izmjene Dodatka) a koji tekst je usvojen i Arbitražnom odlukom od dana 07. prosinca 2011. godine. U čl. III. Izmjena Dodatka određeno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto/ 718,74 eura za mjesec u kojem službeni pokazatelji zavoda ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno ( u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto ( mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).

11.4. Isto tako, V. R. i Sindikat prihvatili su dana 28. prosinca 2012. godine Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31. prosinca 2012. godine ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Izmjene Dodatka, V. obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH za cijelu 2008. godine na godišnjoj razini. Nadalje, utvrđuje se kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u Izmjenama Dodatka, uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a ( u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.

12. Dana 28. kolovoza 2015. godine zavod R. H. je objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine iz koje proizlazi kako je BDP realno veći za 1,2% u II. tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom od 4. rujna 2015. godine. Iz prve procjene tromjesečnog BDP za treće tromjesečje 2015. godine, zavod od dana 27. studenog 2015. godine proizlazi kako je BDP realno veći za 2,8% u 3. tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom od dana 04. prosinca 2015. godine. S obzirom da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te da aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi 2%, to je utvrđeno da su se krajem studenog 2015. godine ispunili uvjeti za povećanje osnovice u visini od 5.415,37 kn i to temeljem čl. III. Izmjene Dodatka.

13. Imajući u vidu sve naprijed navedenog, ovaj sud smatra da Izmjene Dodatka predstavljaju Kolektivni Ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2 ZOPJS te odredbe čl. 51. st. 4. TKU kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na području visine plaće u javnim službama. Člankom 51. st. 4. TKU bilo je propisano da ugovorne stranke zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Iz navedenim razloga Izmjene Dodatka predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor što proizlazi iz činjenica da su V. R. i Sindikati dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi s čl. VII st. 1. Izmjene Dodatka. U tome smislu, uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. spomenutih Izmjena Dodatka ispunjeni su krajem 2015. godine., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi čl. III. Izmjena Dodatka.

14. Stoga, u odnosu na prigovor tuženika o pravnoj nevaljanosti ( ništetnosti) Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine, te sukladno tome i Arbitražne odluke od dana 07. prosinca 2011. godine koja potvrđuje sadržaj odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine, valja napomenuti da isti nije osnovan. Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene KU ne moraju biti potpisane od strane svih izvornih potpisnika KU, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Vrhovni sud RH u svojoj presudi pod poslovnim brojem Gž-13/02 zauzeo stajalište prema kojem se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to dobili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kada drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. Osim toga, niti jedan od potpisnika, a osobito V. R., u zakonom predviđenom postupku nije osporavala valjanost Izmjena i dopuna Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama pa je stoga neosnovano isticanje da sklapanju KU-u nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori.

15. Dakle, tuženik je tužiteljici od srpnja 2016. godine bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kuna/ 718,74 eura budući je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćivana plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a , za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine ( prosječno dva ili više posto). S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću po osnovici od 5.108,84 kuna/ 678,06 eura, iako je bio u obvezi obračunavati po osnovici od 5.415,37 kuna/718,74 eura, to je isti u obvezi naknaditi tužiteljici potraživanje s osnova razlike manje isplaćene naknade bruto plaće.

16. Sukladno svemu naprijed navedenom, a kako visina tužbenog zahtjeva nije bila sporna među strankama, prihvaćen je kao osnovan obračun razlike plaće tužiteljice koja joj je trebala biti isplaćena u utuženom razdoblju u iznosu od zatraženih 4.439,42 kuna / 589,21 eura. Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29 Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine ) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate ( čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 73/13 i 93/14).

16. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu istakao prigovor zastare za sva novčana potraživanja za koja je računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa do datuma podnošenja tužbe protekao rok od 5 godina, a koji prigovor sud nije našao osnovanim.

16.1. Naime, uvidom u spis utvrđeno je da je tužba podnesena sudu 13. srpnja 2021. godine putem e-Komunikacije, a kako je najstarije potraživanje za mjesec lipanj 2016. godine dospjelo 15. srpnja 2016. godine nedvojbeno proizlazi kako nije došlo do proteka roka od 5 godina a samim tim i nastupanja zastare pa je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

17. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) pa je tužiteljici, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i propisani trošak, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadni troškova za rad odvjetnika ( NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) trošak za sastav tužbe u iznosu od 500,00 kuna/ 66,36 eura, za zastupanje na ročištu održanom dana 05. listopada 2022. godine u iznosu od 500,00 kuna/ 66,36 eura, trošak obrazloženog podnesak od dana 21. rujna 2022. godine u iznosu od 500,00 kuna/ 66,36 eura, te trošak za zastupanje na objavi presude dana 09. studenog 2022. godine u iznosu od 250,00 kuna/33,18 eura. Dakle, tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi parnične troškove u visini od ukupno 1.750,00 kuna/ 232,26 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate.

18. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u R. H. (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Uredbi Vijeća (EU) 2022/1208 od dana 12.srpnja 2022. o izmjeni Uredbe EZ broj 2866/98 u pogledu stope konverzije za R. H. iznosi iz tužbenog zahtjeva su iskazani dvojno s fiksnim tečajem konverzije od 7.53450.

U Šibeniku, 09. studenog 2022.

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić v.r.