Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 72 Gž R-2932/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr. sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske (Ministarstvo obrane RH), OIB: 66486182714, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pr-99/2017-52 od 10. lipnja 2022., dana 8. studenoga 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pr-99/2017-52 od 10. lipnja 2022. u dijelu pod točkom III i V izreke.
II Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška žalbenog postupka.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB-66486182714 da tužitelju ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 1.513,50 kuna (slovima:tisućupetstotrinaestkunaipedesetlipa) sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, koja se do 31. srpnja 2015. godine obračunava po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim
- na iznos od 74,75 kuna od 16. siječnja 2012.,
- na iznos od 297,57 kuna od 16. svibnja 2012.,
- na iznos od 735,42 kuna od 16. rujna 2012.,
- na iznos od 128,70 kuna od 16. studenog 2012.,
- na iznos od 45,06 kuna od 16. prosinac 2012.,
- na iznos od 215,48 kuna od 16. veljače 2013.,
- na iznos od 16,52 kuna od 16. ožujka 2014.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da joj tužena isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu 1.513,50 kuna iz točke I. izreke ove presude.
III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB-66486182714 da tužitelju ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana na ime razlike naknade troškova prijevoza isplati neto iznos od 15.964,13 kuna (petnaesttisućadevetstošezdesetčetirikune i trinaestlipa) sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, koja se do 31. srpnja 2015. godine obračunava po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim
- na iznos od 664,23 kuna od 15. veljače 2012.,
- na iznos od 1.502,54 kuna od 15. ožujka 2012.,
- na iznos od 520,20 kuna od 15. svibnja 2012.,
- na iznos od 668,82 kuna od 15. lipnja 2012.,
- na iznos od 1.486,27 kuna od 15. srpnja 2012.,
- na iznos od 594,51 kuna od 15. kolovoza 2012.,
- na iznos od 520,20 kuna od 15. listopada 2012.,
- na iznos od 934,23 kuna od 15. studenog 2012.,
- na iznos od 344,19 kuna od 15. prosinac 2012.,
- na iznos od 769,09 kuna od 15. siječnja 2013.,
- na iznos od 658,00 kuna od 15. veljače 2013.,
- na iznos od 1.163,81 kuna od 15. ožujka 2013.
- na iznos od 626,67 kuna od 15. travnja 2013.,
- na iznos od 1.163,81 kuna od 15. svibnja 2013.,
- na iznos od 593,68 kuna od 15. lipnja 2013.,
- na iznos od 653,91 kuna od 15. srpnja 2013.,
- na iznos od 564,00 kuna od 15. kolovoza 2013.,
- na iznos od 716,19 kuna od 15. rujna 2013.,
- na iznos od 512,73 kuna od 15. listopada 2013.,
- na iznos od 564,00 kuna od 15. studenog 2013.,
- na iznos od 564,00 kuna od 15. prosinca 2013.,
- na iznos od 179,05 kuna od 15. siječnja 2014., pa sve do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.625,00 kuna (slovima: četrnaesttisućašestodvadesetpetkuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.
IV. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u prekomjerno zatraženom iznosu.
V Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.
2. Protiv navedene presude žali se tužena u dijelu pod točkom III i V izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu odnosno istu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku uključujući i trošak ovog žalbenog postupka.
3. Žalba tužene je neosnovana.
4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53//91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Predmet spora i ovog žalbenog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom razlike naknade troškova prijevoza na posao i s posla u utuženom periodu odnosno naknade troškova prijevoza sukladno rješenjima Ministartsva obrane Republike Hrvatske kojima je regulirano pitanje troškova prijevoza na posao i s posla.
7. Tužena u žalbenim navodima u bitnome ističe da je sud zauzeo pogrešno pravno shvaćanje koje je protivno Pravilniku o naknadama troškova u svezi obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji ("Narodne novine" broj 141/04 i 22/05 – dalje: Pravilnik) ističući da je tužena pravilno isplatila navedenu naknadu i to prema stvarnom broju putovanja na posao i s posla te sukladno važećem rješenju a što proizlazi iz knjigovodstvene evidencije tužene te navodeći da niti jedan zakonski propis ne kaže da će zaposleniku biti isplaćena naknada troška prijevoza s posla i na posao u cijelosti a što proizlazi i iz zaključka Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU za državne službenike i namještenike na sjednici održanoj 11. siječnja 2013.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:
- da je tužitelj zaposlenik tužene u utuženom razdoblju na poslovima djelatne vojne osobe a što je nesporno među strankama,
- da iz rješenja Ministarstva obrane, oružane snage RH, od 28. ožujka 2008. proizlazi da se tužitelju priznaje pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza autobusom s posla i na posao na relaciji [adresa] i obratno u visini cijene najjeftinije mjesečne autobusne karte i to od 1. siječnja 2008., pa sve dok za to postoje uvjeti,
- da iz rješenja Ministarstva obrane, oružane snage RH, od 23. travnja 2012. proizlazi da se tužitelju priznaje pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza na posao i s posla na relaciji [adresa] i obratno u visini cijene najjeftinije mjesečne karte prijevoznika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Delnice-Karlovac i obratno u visini cijene najjeftinije mjesečne karte prijevoznika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. i to od 16. veljače 2012., pa sve dok za to postoje uvjeti,
- da iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da imenovani, ovdje tužitelj, radi u smjenskom sustavu rada, da putuje na relaciji [adresa] te da je na relaciji [adresa] organiziran vojno-linijski prijevoz koji nije u skladu s radnim vremenom tužitelja, odnosno da je na relaciji [adresa] definiran prijevoz vlakom,
- da visina cijene mjesečne karte na navedenim relacijama proizlazi iz potvrda HŽ-a o visini cijene karte (list 9-16, 34-36 spisa).
9. Prvostupanjski sud se pravilno poziva na relevantne odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine, broj: 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09 – dalje: ZSOS) kao i Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji ("Narodne novine, broj 141/04 i 22/05 – dalje: Pravilnik) a koji su u primjeni u ovom konkretnom predmetu.
10. Odredbom čl. 3. ZSOS-a propisano je da su pripadnici oružanih snaga vojne osobe i državni službenici i namještenici, a temeljem odredbe čl. 4. st. 1. ZSOS-a, vojne osobe su: djelatna vojna osoba, ročnik, pričuvnik i kadet.
11. Nadalje prema odredbi čl. 178. st. 1. ZSOS-a vojnoj osobi pripada naknada troškova prijevoza u vezi s obavljanjem službe s time da sukladno st. 2. istog članka ministar obrane propisuje uvjete i postupak za ostvarenje naknade troškova u svezi s obavljanjem službe.
12. Odredbom čl. 4. st. 1. Pravilnika donesenog na temelju čl. 178. st. 2. i čl. 179. st. 3. ZSOS-a, propisano je da djelatna vojna osoba zahtjev za osiguranje prijevoza na posao i s posla, odnosno naknadu troškova prijevoza, podnosi zapovjedniku samostalne postrojbe odnosno čelniku ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen s time da je st. 2. istog članka propisano da ukoliko postoji više mogućnosti prijevoza zapovjednik odnosno čelnik ustrojstvene jedinice iz st. 1. ovog članka dužan je za svaku djelatnu vojnu osobu odrediti odgovarajući prijevoz uzimajući u obzir vremenski najprihvatljiviji prijevoz te uvažavajući racionalnost troškova.
13. Odredbom čl. 5. st. 6. i st. 7. gore navedenog Pravilnika propisano je da je za djelatnike Ministarstva obrane rješenje ovlašten donijeti čelnik ustrojstvene jedinice u koju je djelatnik raspoređen, a da o zahtjevu za naknadu troškova prijevoza osoba raspoređenih u Oružane snage odlučuju osobe koje odredi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga. Nadalje st. 8 istog članka propisano je da o žalbi na rješenje odlučuje pomoćnik ministra obrane za ljudske resurse.
14. Suprotno žalbenim navodima tužene, prvostupanjski sud je, polazeći od utvrđenja da je tužitelj djelatna vojna osoba te da iz gore navedenih odredbi ZSOS-a i Pravilnika proizlazi da odlučivanje o pravu tužitelja za naknadu troškova prijevoza predstavlja upravnu stvar o kojoj odlučuje nadležno tijelo tužene, pravilno zaključio da je konačnim i pravomoćnim Rješenjima Ministarstva obrane priznato pravo tužitelju na naknadu troškova prijevoza s posla i na posao u visini cijene mjesečne karte a ne u nekoj drugoj visini pa je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada upravo naknada u visini cijene mjesečne karte jer mu se trošak prijevoza ne isplaćuje kupnjom dnevne karte.
15. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je sud u ovom postupku u smislu odredbe čl. 12. ZPP-a vezan takvim rješenjem kao upravnim aktom pa stoga nije u nadležnosti suda da se upušta u ocjenu pravilnosti i zakonitosti predmetnog rješenja, stoga su žalbeni navodi tuženika u cijelosti neosnovani.
16. Ovdje valja naglasiti da niti Rješenjima niti Pravilnikom nije predviđeno umanjenje naknade za prijevoz a kako je to učinio tuženik na način da je isplaćivao manji iznos od iznosa mjesečne karte jer u upravnim aktima ostvarivanje tog prava nije uvjetovano prema omjeru stvarnih radnih dana pomnoženo s brojem dana koliko tužitelj radi.
17. Kako među strankama nije sporna visina postavljenog tužbenog zahtjeva na ime razlike naknade troškova prijevoza s posla i na posao to je sud pravilno dosudio tužitelju zatraženi iznos od 15.964,13 kn po ovom pravnom osnovu sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose do svakog 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec.
18. U pogledu pozivanja tuženika na zaključak Zajedničke komisije za tumačenje odredbi KU za državne službenike i namještenike na sjednici od 11. siječnja 2013. valja reći da je odredbom čl. 14. ZSOS-a propisano da se o svim pitanjima koja nisu uređena ZSOS-a ili propisima donesenim na temelju toga Zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s tim.
19. Međutim ovdje se radi o supsidijarnoj primjeni tih odredbi pa stoga žalbeni navodi tuženika u tom pravcu nisu osnovani jer postoje jasne odredbe ZSOS-a i Pravilnika.
20. Stoga žalbeni navodi tužene proizlaze iz pogrešnog pravnog pristupa u tumačenju relevantnih pravnih propisa u ovoj pravnoj stvari.
21. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilno i zakonito na temelju odredbe čl.154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).
22. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
23. Kako tužena nije uspjela u ovom žalbenom postupku ista je odbijena sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.
24. Tužitelj je odbijen s zahtjevom za naknadom troška odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
U Zagrebu 8. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća
Sanja Joka Umićević
