Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 43 Gž-2844/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Suzane Kapustić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Roberte Pandže kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Hana Lukić Hob, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivan Lukić &Hana Lukić Hob u Vinkovcima, protiv tuženika DB iz [adresa], K [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Majnarić, odvjetnik u Vinkovcima, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P-180/19-56 od 16. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 8. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika DB kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P-180/19-56 od 16. lipnja 2021. u dijelu u kojem je tuženiku DB naloženo isplatiti tužiteljici KB iznos od 3.000,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2015. pa do isplate, te joj naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 20.359,00 kuna/2.702,10 EUR[1] .

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P- 180/19-56 od 16. lipnja 2021. u dijelu koji se odnosi na valutu isplate duga, te u dijelu u kojem je tuženiku DB naloženo naknaditi tužiteljici KB daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.890,50 kuna/250,91 EUR i sudi:

1. Odbija se dio zahtjeva tužitelja na ispunjenje obveze u protuvrijednosti kuna sa zateznom kamatom po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice KB za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 1.890,50 kuna/250,91 EUR kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika DB za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P-180/19-56 od 16. lipnja 2021. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2015. pa do isplate, te joj naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 22.249,50 kuna.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.000,00 kuna.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice kao zajmodavca za povratom iznosa od 3.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, koji iznos je tužiteljica tijekom 2015., u dva navrata, pozajmila tuženiku kao zajmoprimcu po osnovi usmenog ugovora o zajmu.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Iz dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka, a konkretno iskaza svjedoka GB (list 18 spisa), SB (list 19 spisa), OB (list 20 spisa), IB (list 20 spisa) i VB (21 spisa), saslušanja tužiteljice kao parnične stranke (list 22 spisa), saslušanja tuženika kao parnične stranke (list 22 spisa), bankarske dokumentacije Privredne banke Zagreb d.d. za tužiteljicu (list 47-51 spisa), podataka dostavljenih od Privredne banke Zagreb d.d. – promet po računu tuženika (list 62-73 spisa), obavijesti o mirovinskim primanjima za tuženika (list 89 spisa), prometa računa tuženika na dan 30. travnja 2015. (list 90 spisa), presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: P-592/15-11 od 20. siječnja 2016. po tužbi DB protiv tuženika BB (list 91-92 spisa), rješenja o ovrsi od 2. rujna 2016. na temelju navedene presude (list 93 spisa), presude zbog izostanka Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P-17/13-12 od 26. ožujka 2013. (list 97-98 spisa), iskaza svjedoka FB (list 106 spisa), izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u svezi izvršene kupoprodaje nekretnina svjedoka FB, iskaza svjedoka ŠB (list 130-131 spisa), te suočenja tužiteljice i tuženika (list 57 spisa), svjedokinje GB sa tužiteljicom (list 83-84 spisa), svjedokinja GB i SB (list 118-119 spisa), te svjedokinje GB sa svjedokom ŽB (list 137-138 spisa), prvostupanjski sud je utvrdio u bitnom sljedeće:

- da su tužiteljica i tuženik bili samo površni poznanici, a da ih je međusobno upoznala PB,

- da je PB u vremenskom razdoblju od proljeća 2014. do ljeta 2015. živjela u susjedstvu tužiteljice, da je sa tuženikom bila u prijateljskim i intimnim odnosima te je tuženik često dolazio kod GB, kojom prilikom je upoznao i tužiteljicu, za koju je GB rekla da su dobre prijateljice i da joj tužiteljica puno pomaže,

- da je tuženik u travnju 2015. bio u teškom financijskom stanju sa višemjesečnim visokim negativnim saldom na svom tekućem računu,

- da tuženik u tom razdoblju nije imao nikakvu štednju, a da je bio korisnik dva kredita,

- da je tužiteljica s tuženikom u travnju 2015. sklopila usmeni ugovor o zajmu u smislu odredbe iz čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), te mu dana 30. travnja 2015., zbog njegove loše financijske situacije, pozajmila iznos od 2.000,00 EUR, a za desetak dana još 1.000,00 EUR,

- da je tuženik pozajmljeni iznos od 3.000,00 EUR trebao vratiti do 20. srpnja 2015.,

- da su pozajmice izvršene u stanu GB, s time da je kod izvršenja pozajmice od 2.000,00 EUR, osim tuženika i GB, bila prisutna i sestra tužiteljice, svjedokinja SB,

- da tuženik prilikom primitka pozajmica nije htio potpisati potvrde o primitku novca, a da sama tužiteljica nije previše inzistirala na tome jer je imala povjerenja u ZB, a također i u tuženika da će novac biti vraćen, a osim toga pozajmice su bile izvršene i u prisutnosti svjedokinja SB i GB,

- da je iz stanja tekućeg računa tuženika na dan 30. travnja 2015. očito da je nakon dobivene pozajmice od strane tužiteljice isti uspio zatvoriti negativan saldo na svom tekućem računu,

- da je tužiteljica nakon isteka roka u kojem se tuženik obvezao vratiti pozajmljeni iznos istome slala poruke na njegov broj mobitela, na što joj je on slao poruke uvredljivog sadržaja, a pozajmljeni novac joj nije vratio,

- da je tuženik temeljem odredbe iz čl. 499. st. 1. ZOO-a obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 3.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2015., kao dana podnošenja tužbe pa do isplate.

8. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tužiteljica tuženiku pozajmila novac.

9. Naime, tuženik ističe da su iskazi svjedoka SB, VB i ŠB neistiniti, a da su iskazi svjedokinje GB i svjedoka FB istiniti.

10. Iz iskaza svjedoka SB, VB i ŠB, koji su suglasni iskazu tužiteljice, proizlazi da je tužiteljica u travnju 2015. točnije dana 30. travnja 2015. pozajmila tuženiku iznos od 2.000,00 EUR, a da mu je za desetak dana pozajmila još 1.000,00 EUR, sažalivši se nad njegovom teškom životnom i financijskom situacijom. Pozajmice su izvršene u stanu GB, s time da je kod izvršenja pozajmice od 2.000,00 EUR, osim tuženika i GB, bila prisutna i sestra tužiteljice, svjedokinja SB. Tuženik prilikom primitka pozajmica nije htio potpisati potvrde o primitku novca, a tužiteljica nije inzistirala na tome jer je prilikom prve pozajmice imala svjedokinje SB i ZB, a prilikom druge pozajmice svjedokinju ZB.

11. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je iskaze navedenih svjedoka i tužiteljice prihvatio kao istinite, uvjerljive, logične i međusobnih neproturječne, kao i neproturječne materijalnim dokazima u spisu iz kojih proizlazi da se tuženik u travnju 2015. nalazio u teškom financijskom stanju sa višemjesečnim visokim negativnim saldom na svom tekućem računu. Upravo iz navedenog proizlazi da je tuženik imao potrebu za pozajmicama kako bi zatvorio minus na računu, a što je sukladno iskazu tužiteljice i svjedoka u dijelu u kojem oni iskazuju da je razlog pozajmica bila teška financijska situacija tuženika. Pri tome valja naglasiti da neslaganje dijela iskaza tužiteljice te svjedokinje SB u pogledu vremena pozajmljivanja novca sa uplatom koju je tuženik izvršio na račun 30. travnja 2015., ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza tužiteljice i svjedokinje SB u dijelu u kojem su iste vrlo životno, uvjerljivo i detaljno iskazivale da je tuženiku tužiteljica novac predala u stanu GB, u prisutnosti GB i njezinog malodobnog sina, te SB. Isto tako, iako svjedoci VB i ŠB nisu neposredni svjedoci pozajmica, isti imaju saznanja o pozajmicama upravo od GB, koja je svjedočila konkretnim pozajmicama.

12. S druge strane, iskaz GB u kojem ona ističe da nije bila prisutna kod izvršenja pozajmica, te da o tome ima saznanja samo iz kazivanja tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neistinitim, nelogičnim i proturječnim iskazima drugih saslušanih svjedoka iz kojih proizlazi da je PB bila svjedok i jedne i druge pozajmice. Imajući u vidu da su tuženik i svjedokinja PB bili u intimnoj vezi koja je naprasno prekinuta, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je svjedokinja, očito povrijeđena prekidom veze, uporno u postupku tvrdila da nema nikakvih neposrednih saznanja o pozajmici između tužiteljice i tuženika, s namjerom da pogoduje tuženiku kako bi obnovili svoju vezu, što čini iskaz navedene svjedokinje nevjerodostojnim u cijelosti.

13. Također, iskaz FB koji je iskazao da je od tuženika u 10. mjesecu 2014. pozajmio iznos od 5.000,00 EUR za kupovinu kuće koju je i kupio u istom mjesecu iste godine, a da je pozajmljeni novac vratio tuženiku u travnju 2015., prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neistinitim. Naime, iz priloženog zk izvatka broj 975 k. o. [katastarska općina] vidljivo je da je ovaj svjedok kupio kuću 28. studenog 2015., dakle godinu dana kasnije od datuma kupovine koji je izjavio pred sudom. Stoga je njegov iskaz da je tuženiku u travnju 2015. vratio pozajmljeni iznos od 5.000,00 EUR očigledno bio usmjeren pogodovanju tuženiku kako bi isti opravdao odakle mu novac za podmirenje negativnog salda na njegovom tekućem računu kod Privredne banke Zagreb d.d. dana 30. travnja 2015.

14. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da pozivanje tuženika na pravomoćnu presudu prvostupanjskog suda broj: P-592/15-11 od 20. siječnja 2016. iz koje je vidljivo da je tuženik BB bio obvezan vratiti tužitelju (ovdje tuženiku) pozajmljeni iznos od 18.000,00 kuna, kao i tvrdnje tuženika da je on pozajmljivao novac drugim ljudima, nisu od utjecaja na predmetni spor, u kojem se radi o pozajmicama iz travnja i svibnja 2015., a materijalni dokazi (podaci Privredne banke Zagreb d.d. o stanju tuženikovog tekućeg računa) nedvojbeno ukazuju na to da je tuženik upravo u to vrijeme imao prilično velik iznos negativnog salda na svom tekućem računu i da se nalazio u vrlo teškoj financijskoj situaciji.

15. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su iskazi svjedokinje GB i svjedoka FB, kao i iskaz samog tuženika, nevjerodostojni, nelogični, neuvjerljivi i očito usmjereni na izbjegavanje obveze tuženika prema tužiteljici.

16. Neosnovano tuženik u žalbi ističe i da iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da u proljeće 2015. ista nije raspolagala nikakvim znatnijim novčanim sredstvima, s obzirom da je tužiteljica iskazala da joj je sestra iz Australije povremeno slala novac (a radilo se o znatnijim novčanim iznosima), koji je tužiteljica čuvala kao ušteđevinu i tim novcem pomagala ljudima u potrebi, pa tako i tuženiku s konkretnim pozajmicama. Svoje navode tužiteljica je dokazala i dokumentacijom Privredne banke Zagreb d.d. o računu tužiteljice, dok su tuženikovi žalbeni navodi o tome da je on imućna osoba i da nikada nije bio u minusu proturječni dokumentaciji Privredne banke Zagreb d.d. o računu tuženika, iz koje proizlazi da je tuženik upravo u travnju 2015. bio u teškom financijskom stanju sa višemjesečnim visokim negativnim saldom na svom tekućem računu.

17. Iz svega navedenog proizlazi da je između stranaka sklopljen ugovor o zajmu, te da je tužiteljica tuženiku doista i posudila iznos od 3.000,00 EUR. No, ovdje valja naglasiti da je predmetni pravni posao ništetan u smislu čl. 322. st. 1. ZOO-a jer je protivan prisilnim propisima odnosno čl. 17. Zakona o deviznom poslovanju („Narodne novine“, broj: 96/03., 140/05., 132/06., 150/08., 92/09., 153/09., 145/10. i 76/13) kojim je propisano da kredite u stranim sredstvima plaćanja mogu rezidentima odobravati banke. Ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja. Iz navedene odredbe, argumentum a contrario, treba zaključiti da obzirom da Zakon ne propisuje mogućnost pozajmljivanja deviza između domaćih fizičkih osoba i između domaćih fizičkih i stranih osoba, odnosno da ugovor o zajmu deviza između navedenih osoba nije dopušten (tako Vrhovni sud Republike u odluci poslovni broj Rev: 1242/08 od 14. travnja 2010.).

18. Međutim, na temelju odredbe iz čl. 323. st. 1. ZOO-a tužiteljica kao zajmodavac može zahtijevati povrat onoga što je tuženik (zajmoprimac) primio na temelju ništetnog pravnog posla, a to znači pozajmljeni iznos, koji nije vraćen, ali u EUR, a budući je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev na vraćanje u protuvrijednosti kuna iznosa pozajmljenog novca u EUR, na navedeni način je pogrešno primijenio materijalno pravo.

19. U odnosu na zahtjev za isplatu kamate, valja reći da se obveza plaćanja zatezne kamate na iznose koji je ugovorna strana primila po osnovi ništetnog pravnog posla i koji je dužna vratiti, ocjenjuje prema odredbama o opsegu vraćanja kod stjecanja bez osnove odnosno prema odredbi iz čl. 1115. ZOO-a, pa je ugovorna strana koja je primila iznose dužna platiti kamate ako je nesavjesna od dana stjecanja, a u protivnom od dana podnošenja tužbe. U konkretnom slučaju tuženik je dužan tužiteljici isplatiti zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe, kako je ista i zatražila, odnosno od 29. listopada 2015. pa do isplate.

20. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu iznosa od 3.000,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2015. pa do isplate, sve sukladno odredbi iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, u svezi čl. 29. st. 1. i 2. i čl. 1115. ZOO-a.

21. Nadalje, tužiteljica ima pravo na naknadu troška sastava podnesaka od 3. prosinca 2015., 29. kolovoza 2018. i 26. rujna 2018. u iznosu od po 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od po 250,00 kuna, troška sastava podneska od 26. studenog 2018. u iznosu od 250,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 62,50 kuna, troška zastupanja na ročištima održanima 12. siječnja 2016., 10. veljače 2016., 15. ožujka 2016. i 4. rujna 2018. u iznosu od po 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od po 250,00 kuna, troška zastupanja na ročištu održanom 10. prosinca 2015. u iznosu od 500,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 125,00 kuna, troška zastupanja na ročištu za objavu presude održanom 8. travnja 2016. u iznosu od 500,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 125,00 kuna, troška sastava žalbe od 22. travnja 2016. u iznosu od 1.250,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 312,50 kuna, troška sastava podneska od 17. siječnja 2019. u iznosu od 1.000,00 kuna, troška sastava podneska od 16. svibnja 2019. u iznosu od 250,00 kuna, troška zastupanja na ročištima održanima 10. siječnja 2019., 7. svibnja 2019., 6. veljače 2020., 2. ožujka 2021. i 6. svibnja 2021. u iznosu od po 1.000,00 kuna, troška zastupanja na ročištu za objavu presude održanom 16. lipnja 2021. u iznosu od 500,00 kuna, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 578,00 kuna, te troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.156,00 kuna, odnosno ukupno 20.359,00 kuna, sve sukladno odredbama iz Tbr. 8. toč. 1. i 3, Tbr. 9. toč. 1., 2. i 3., Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16. i 106/18) te Tar. br. 1. st. 1. i Tar. br. 3. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 74/95., 57/96., 137/02., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

22. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška sastava tužbe od 28. listopada 2015. od 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 250,00 kuna, budući da ista nije sastavljena po punomoćniku odvjetniku. Također, tužiteljica nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 578,00 kuna, budući da u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazala da je istu zaista i platila.

23. Uzimajući u obzir da tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 20.359,00 kuna, a da je prvostupanjski sud istoj dosudio trošak parničnog postupka u iznosu od 22.249,50 kuna, valjalo je potvrditi pobijanu presudu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 20.359,00 kuna (stavak I. izreke ove odluke), a istu preinačiti u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.890,50 kuna, te u tom dijelu odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan (stavak II. izreke ove odluke).

24. Slijedom svega navedenoga, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ove odluke, dok je primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

25. S obzirom da je tuženik sa žalbom uspio samo u pogledu sporednog potraživanja, njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 8. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

Suzana Kapustić