REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Pakracu

Pakrac, Trg pape Ivana Pavla II br.1

Poslovni broj: Ref 33 Ovr-655/2022.-7.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu Dobrili Krajnović, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. D. S..A., sa sjedištem na adresi 6, rue E. R., L-2453 – L., upisano u registar trgovine i kompanija L. pod brojem R. B. 204.416, O.:.., zastupano po punomoćniku N. G., odvjetniku u Z. protiv ovršenika R. O., G., M. 88, O.:.., zastupan po punomoćniku M. L., odvjetnici iz D., radi ovrhe na plaći ovršenika, 8. studenog 2022.,

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se prijedlog ovršenika R. O. iz G., M. 88 od 17. ožujka 2022., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

II Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovršenik po punomoćniku podnio je prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog radi odgode ovrhe. U. prijedlogu navodi da je ovrhovoditelj poslodavcu ovršenika trgovačkom društvu S. trans d.o.o. L., S. 7 sukladno odredbi čl.202. O. zakona dostavio zahtjev za pljenidbu primanja po osnovi zaposlenja za dužnika, odnosno ovršenika R. O. iz G.,da ovrhovoditelj zahtjev temelji na suglasnosti o zapljeni od 28.8.2002. koju je ovršenik kao sudužnik po kreditu glavnog dužnika D. T. kod Z. banke d.d. broj kredita: 2360000 1000000013 2170096812 dao Z. banci, da je Z. banka d.d. trostranim ugovorom o ustupu i prijenosu tražbine od 30. svibnja 2017. na ovrhovoditelja prenijela svoju tražbinu i sredstva osiguranja pa i naprijed navedenu suglasnost o zapljeni od 28.8.2002. koja je ovjerena kod javnog

bilježnika B. Š. iz G. pod brojem O.-3626/02 od 29. kolovoza 2002. O. u prijedlogu nadalje navodi da opisani zahtjev od strane ovrhovoditelja za pljenidbu sredstava po osnovi zaposlenja nije na zakonu osnovan. O. da suglasnost o zapljeni od 28. kolovoza 2002. na koju se poziva ovrhovoditelj sukladno odredbama O. zakona ima pravni učinak ovršne isprave – rješenja o ovrsi te je u smislu odredbe čl.233 Z. o obveznim odnosima izjednačena s pravomoćnom sudskom presudom, da je odredbom čl.233 Z. o obveznim odnosima propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odredbom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare, time da sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbi, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina pa je slijedom navedenog 29.kolovoza 2012. nastupila zastara prava na pokretanje naplate temeljem naprijed navedene suglasnosti o zapljeni, a i sam zahtjev za pljenidbu primanja ovršenika neosnovan je i nezakonit u cijelosti. S. ovršenik ističe prigovor zastare prava ovrhovoditelja na pokretanje postupka naplate temeljem S. o zapljeni od 28.kolovoza 2002. O. ističe i da je zapljena po pristanku dužnika između ostalog uređena u čl.202. O. zakona te zahtjev dan poslodavcu kod kojeg je ovršenik zaposlen je nezakonit u odnosu na postupanje sa S. o zapljeni, da je st.1. čl.202 propisano da dužnim može privatnom ispravom potvrđeno kod javnog bilježnika danu suglasnost da se radi naplate novčane tražbine vjerovnika zapljeni njegova plaća ili drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto. O. tvrdi da je dostavljena suglasnost o zapljeni koja ima učinak rješenja o ovrsi izgubila svoje djelotvornost u smislu odredbe čl.50., st.1. toč.3. O. zakona, da je protekao rok u kojem se po Z. može tražiti ovrha u smislu odredbe čl.50., st.1. toč.5. O. zakona sve s obzirom da je nastupila zastara prava na pokretanje ovrhe temeljem ovršne isprave u smislu čl.233 Z. o obveznim odnosima, da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada ju ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka u smislu odredbe čl. 50., st.1., toč.9. O. zakona, da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom u smislu odredbe čl.50., st.1., toč.11. O. zakona. S. ovršenik u cijelosti pobija prijedlog za zapljenu plaće ovrhovoditelja po pristanku dužnika i predlaže da sud donese rješenje : I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos plaće ovršenika R. O., G., M. 88, OIB: ... zatražena na osnovu Z. za pljenidbu primanja po osnovi zaposlenja ovrhovoditelja A. D. S..A., V. V. L., 6 rue E. R., L-2453 – L., OIB: ... temeljem Suglasnosti o zapljeni od dana 28. kolovoza 2002. godine, na kojoj je ovjeren potpis pred J. bilježnikom B. Š. u G., pod brojem O..3626/02 od dana 29. kolovoza 2002. godine.

II. Nalaže se poslodavcu ovršenika S. d.o.o. S. 7 , L. , OIB: ... da odgodi isplatu plaće ovršenika R. O., G., M. 88, OIB: ..., ovrhovoditelju A. D. S..A., V. V. L., 6 rue E. R., L- 2453 – L., OIB: ... temeljem S. o zapljeni od dana 28. kolovoza 2002. godine, na kojoj je ovjeren potpis pred J. bilježnikom B. Š. u G., pod brojem O..3626/02 od dana 29. kolovoza 2002. godine.

O. traje do pravomoćnosti odluke po prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

III. Nalaže se ovrhovoditelju da ovršeniku naknadi trošak ovog postupka zajedno za zakonskim zateznom kamatom obračunatom od dana donošenja odluke o trošku pa do isplate.

2. Ovrhovoditelj A. D. S..A. očitovao se na prijedlog ovršenika podneskom od 16. rujna 2022. te navodi da zastarjeti može samo potraživanje, a ne i pojedina ovršna isprava, da ovršenik nije uzeo u obzir činjenicu da se zastarni rok računa od dospijeća tražbine, a ne od dana izdavanja ovršne isprave. I. da je na U. o namjenskom kreditu od 28. kolovoza 2002. solemniziranom od strane javnog bilježnika B. Š. iz G. pod brojem O.-376/2002 dana 29.8.2002., a koji predstavlja osnovu predmetnog potraživanja i za osiguranje kojeg je ovršenik izdao S. o zapljeni O.-3626/02, javni bilježnik M. B. iz G. iskazao je potvrdu da je ugovor ovršan dana 21.10.2011. pa ugovor sadrži ovršnu klauzulu i u odnosu na ovršenika predstavlja valjanu ovršnu ispravu, a od dana ovršnosti teče zastarni rok od 10 godina. O. napominje da je ovršenik zanemario i zakonske odredbe o prekidu zastare pa ističe da je Z. banka kao raniji vjerodnik i ovrhovoditelj vodila ovrhu na nekretnini glavnog dužnika pred O. sudom u D. pod poslovnim brojem: O.-206/13, da je navedena ovrha obustavljena rješenjem od 17.4.2014. jer nekretnina nije prodana na drugoj dražbi, stoga je danom obustave zastara počela teći iznova kako je to i propisuje čl.126. Z. o obveznim odnosima, da je i nakon naprijed navedene ovrhe, vjerovnik A. D. S..A. vodio ovrhu na nekretnini glavnog dužnika i pred O. sudom u B., S. služba u G. pod poslovnim brojem: O.-3097/2018 i pred O. sudom u B., S. služba u G. pod brojem: O.-1741/2021 koji postupak je još uvijek u tijeku. I. sveg navedenog vidljivo je da je zastara pravovremeno prekinuta i da je ovrhovoditelj prije nastupa zastare poslodavcu dostavio na postupanje S. o zapljeni O.-3626/02. O. predlaže da sud u cijelosti odbije prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao i prijedlog za odgodu prijenosa.

3. Ovršenik se očitovao na podnesak ovrhovoditelja te se istom protivi u cijelosti. O. se poziva na pravno shvaćanje doneseno na S. građanskog odjela V. suda R. H. od 19. studenog 2018. prema kojem na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika, a kao što je to slučaj u konkretnom predmetu, (zadužnica sastavljena prije 1.1.2011., N. 139/10) i koja nije potvrđena (solemnizirana) od strane javnog bilježnika se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz čl.371. Z./91, odnosno čl.225 Z./05, dok za zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika primjenjuje zastarni rok od 10 godina. S. navedenog ovršenik tvrdi da u vrijeme dostave S. o zapljeni poslodavcu ovršenika u zastari je cjelokupno potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku temeljem S. o zapljeni. N., prema U. o kreditu kredit dospijeva u mjesečnim obrocima u iznosima od po 161,93 eura mjesečno i dospijevaju mjesečno, zastare za svaki mjesečni anuitet kredita teče od dana dospijeća svakog mjesečnog obroka pa kako je kredit iskorišten najkasnije 28.2.2003., to su svi mjesečni obroci kredita zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a koji su dospijevali do dana otkaza ugovora o kreditu 21.listopada 2021. u zastari, zastara počinje teći prvog dana poslije kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa time da rok zastare iznosi 5 godine. O. tvrdi i da ovršni postupci vođeni na nekretninama glavnog dužnika temeljem ovršne isprave su različite od isprava temeljem koje je u odnosu na ovršenika određena ovrha na plaći ovršenika, ne utječe na prekid zastare kako to obrazlaže ovrhovoditelj.

4. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, je nedopušten.

5. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe je neosnovan.

6. Sud je izvršio uvid u predmetni spis te utvrdio da je ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu na plaći ovršenika koju ovršenik ostvaruje u tvrtci S. T. d.o.o. L., a koja ovrha se provodi na temelju S. o zapljeni dijela plaće ovjerene kod javnog bilježnika B. Š. iz G. broj: O.-3626/02 od 29.8.2002. koju je dao kao sudužnik Z. banci d.d. Z. P. 2, a koja suglasnost ima svojstvo ovršne isprave shodno odredbi čl.202., st.5. O., da je ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu kao novi vjerovnik temeljem trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbina zaključenog sa Z. bankom d.d.

7. Ovrhovoditelj navodi da prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije osnovan jer nije nastupila zastara potraživanja.

8. Odredbom čl.202., st.1. O. zakona (N. n., broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 dalje u tekstu: O.) propisano je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe. S. kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrhe, ne proizvodi pravne učinke, st.2. istog članka isprava iz stavka 1. ovoga članka izdaje se u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla iz članka 77. stavka 1. ovoga Z., a poslodavac ovršenika na temelju te isprave dužan je zaplijenjeni dio plaće isplatiti, odnosno isplaćivati ovrhovoditelju po isteku roka od šezdeset dana od dana njezina primitka; st.3. istog članka ispravu iz stavka 1. ovoga članka s učincima dostave rješenja o ovrsi poslodavcu dostavlja vjerovnik, putem davatelja poštanskih usluga preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom ili preko javnoga bilježnika, st.5. istog članka isprava iz stavka 1. ovoga članka ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe.

9. Dakle, odredbama OZ nije propisan postupak pravne zaštite ovršenika u slučaju pokretanja ovrhe kod poslodavca temeljem izjave o suglasnosti o zapljeni primanja iz čl.202. O., te po mišljenju ovog suda, ovršenik nije ovlašten u ovrsi pokrenutoj temeljem izjave o suglasnosti o zapljeni primanja na podnošenje prijedloga nedopuštenim ovrhe koja se provodi na plaći ovršenika na temelju suglasnosti o zapljeni ovjerene od javnog bilježnika B. Š. iz G. 28.8.2022. jer je riječ o naplati tražbine u postupku koji se provodi izvan suda u skladu s odredbom čl. 202. O.. (pravno stajalište izraženo i kroz odluku Ž. suda u Z. poslovni broj: G. O.-159/2022-2 od 8. travnja 2022.)

10. Slijedom navedenog, prijedlog ovršenika je odbačen kao nedopušten, odnosno odlučeno je kao u točki I. izeke.

11. Odredbom čl.65., st. 1. O. zakona (N. n., broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 dalje u tekstu: O.) propisano je da sud može na prijedlog ovršenika ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz kumulativno ispunjenje jednog od dodatnih uvjeta navedenih u točkama 1. do 10. navedenog stavka.

12. Dakle, kako bi se ostvarili uvjeti za odgodu ovrhe potrebno je da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, uz ispunjenje jednog od dodatnih uvjeta, jednog od navedenih u točki 1. do 10. navedenog stavka.

13. Po ocjeni suda ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. V. nastanka teško nadoknadive štete podrazumijeva i da nakon provedbe ovrhe i to ukoliko se poslije utvrdi da za provedbu ovrhe nije bilo osnove, ne postoji mogućnost za obeštećenje ovršenika. K. ovršenik nije učinio vjerojatnim da takve mogućnosti obeštećenja ne bi bilo ili da bi ono bilo iznimno otežano, nije učinio vjerojatnim niti samu činjenicu trpljenja štete uslijed provedbe ovrhe.

14. Budući nije udovoljeno propisanoj pretpostavci za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika iz čl. 65. st.1. O., a niti je ispunjen jedan od dodatnih uvjeta, navedenih u točki 1. do 10. navedenog stavka, u smislu dopuštenog izjavljivanja žalbe ili eventualnog podnošenja tužbe, riješeno je kao u točki II. izreke.

Pakrac, 8. studeni 2022.

S U D A C :

DOBRILA KRAJNOVIĆ, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DNA:

1/ odvjetnik N. G., Z., U.. N. P. 7

2/ odvjetnica M. L., D., S. R. 14