REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 226/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Vuković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja Crosco, naftni servisi d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 18, OIB: 15538072333, radi nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-846/2017-2 od 17. svibnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-711/17-34 od 19. srpnja 2017., u sjednici održanoj 8. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika-protutužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-846/2017-2 od 17. svibnja 2018. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-711/17-34 od 19. srpnja 2017., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-711/17-34 od 19. srpnja 2017. pod točkom I. izreke utvrdio je da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu od 3. rujna 2014. kojom je tužitelju-protutuženiku kao radniku otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. 165701-1 od 1. veljače 2010. od strane tuženika- protutužitelja nije zakonita i dopuštena, da radni odnos tužitelja-protutuženika kod tuženika-protutužitelja nije prestao te je naložio tuženiku-protutužitelju vratiti tužitelja- protutuženika na rad kod tuženika-protutužitelja, na radno mjesto ekonomist operativni, odnosno radno mjesto koje je najsličnije tom radnom mjestu sukladno važećoj sistematizaciji radnih mjesta tuženika-protutužitelja, u roku od 8 dana. Pod točkom II. izreke naložio je tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 3.200,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2017. do isplate u roku od 8 dana. Pod točkom III. izreke odbio je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kojim je tražio sudski raskid ugovora o radu s danom 12. studenog 2014. kao neosnovan.
2. Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj: Gž R-846/2017-2 od 17. svibnja 2018. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tuženika-protutužitelja kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) nije podnio odgovor na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.
8. Slijedom navedenog, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje tuženik upire u reviziji.
9. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenom Odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanje na rad te sudski raskid ugovora o radu.
10. Među strankama je sporno je li tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, dalje: ZR) te je li savjetovanje s radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenikom provedeno u skladu s čl. 150. st. 1. i 3. ZR. 11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je tužitelj kao radnik 1. veljače 2010. sklopio s tuženikom kao poslodavcem ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta "Ekonomist operativni",
- da je tužitelj jedini izvršitelj na radnom mjestu "H operativni" u sektoru Marketing,
- da je tuženik 3. rujna 2014. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju,
- da se u obrazloženju predmetne odluke o otkazu kao razlog otkaza navodi da je potreba za radnim mjestom prestala jer su poslovi radnog mjesta "Ekonomist operativni" integrirani u sadržaj postojećih radnih mjesta unutar Sektora planiranja i kontrolinga te je poslodavac donio odluku o ukidanju tog radnog mjesta, što je rezultat već započetih organizacijskih promjena unutar društva, kojima poslodavac nastavlja sa restrukturiranjem društva, odnosno reorganizacijom poslovanja, sve u svrhu optimizacije troškova i racionalizacije poslovanja,
- da je tuženik 24. srpnja 2014. donio Odluku o utvrđivanju viška izvršitelja i radnih mjesta u Sektoru marketing kojom je u čl. 1. utvrđen višak radnika unutar Sektora marketing, odnosno između ostalog, utvrđen je prestanak potrebe za radnim mjestom Ekonomist operativni, a u čl. 2. je navedeno kako se citirana Odluka donosi iz razloga promjena u načinu i organizaciji rada, i to kao rezultat već započetih organizacijskih promjena unutar poslodavca, kojima se nastavlja s restrukturiranjem društva, reorganizacijom poslovanja, sve u svrhu optimizacije troškova i racionalizacije poslovanja,
- da je 29. srpnja 2014. sindikalni povjerenik dao pisano očitovanje povodom namjere tuženika za donošenje Odluke o utvrđivanju viška izvršitelja i radnih mjesta u sektoru Marketinga, u kojem je naveo kako nije suglasan te da se protivi donošenju namjeravane Odluke o utvrđivanju viška izvršitelja i radih mjesta u sektoru Marketinga,
- da se u obrazloženju očitovanja sindikalnog povjerenika, pored ostalog, posebno navodi "da niti u samoj Odluci, niti u popratnom dopisu ne postoje nikakvi podaci i kvantifikacije o broju radnika koji će istom biti zahvaćeni" te da "odluka ne sadržava niti naznake o načinima rješavanja pitanja važnih za socijalni i radni položaj radnika, čija će se radna mjesta ukinuti",
- da je 20. kolovoza 2014. sindikalni povjerenik dao pisano očitovanje o namjeri donošenja odluke o poslovno uvjetovanim otkazima ugovora o radu, protivio se namjeravanim odlukama o otkazu ugovora o radu (tako i tužitelju) te je naveo da mu nisu dostavljeni svi podaci koji su mu sukladno odredbama članka 150. ZR-a trebali biti dostavljeni odnosno da mu nisu dostavljeni podaci o ukupnom broju zaposlenih na predmetnim radnim mjestima kao niti podatak kojim se kriterijima vodio poslodavac prilikom određivanja koji će radnici dobiti otkaz niti je poslodavac naveo kako su činjenice poput trajanja radnog odnosa radnika, njihove starosti te obveze uzdržavanja koje ih terete utjecale na donošenje predmetnih odluka.
12. Odlučujući o tužbenom zahtjevu nižestupanjski sudovi su utvrdili da otkaz ugovora o radu nije dopušten, jer savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom koji ima prava i obveze radničkog vijeća nije provedeno u skladu s odredbom čl. 150. st. 1. ZR budući da sindikalnom povjereniku nisu prije donošenja Odluke o utvrđivanju viška izvršitelja koja je odlučna i za donošenje odluke o otkazu dostavio podatke važne za donošenje odluke i sagledavanja njezinog utjecaja na položaj radnika te su primjenom odredbe čl. 124. ZR naložili vraćanje tužitelja na posao. Nadalje, sud je odbio protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu prema čl. 125. ZR.
13. Iz revizije tuženika proizlazi da reviziju podnosi i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešnu primjenu materijalnog prava revident vidi u tome što smatra da je u potpunosti provedeno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom i da je u konkretnom slučaju riječ o ukidanju jednog radnog mjesta na kojem je zaposlen jedan radnik zbog čega poslodavac nije morao voditi računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR.
14. Prema odredbi čl. 150. st. 1. ZR prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje oduke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Stavkom 3. točka 3. istog članka propisano je da se važnim odlukama iz stavka 1. ovog članka smatraju osobito odluke o planu te razvoju i politici zapošljavanja te otkazu.
15. Svrha savjetovanja je da se radničkom vijeću dostave podaci na temelju kojih bi radničko vijeće moglo sagledati namjeravanu odluku i njezin utjecaj na položaj konkretnog radnika.
16. U konkretnoj situaciji tuženik je otkazao ugovor o radu radniku koji je bio jedini izvršitelj na radnom mjestu "H operativni" u sektoru marketing. Kada poslodavac ukida radno mjesto na kojem je zaposlen samo jedan izvršitelj, za valjanost savjetovanja nije odlučna činjenica što poslodavac nije dostavio sindikalnom povjereniku podatke i kvantifikacije o broju radnika koji će istom biti zahvaćeni i što odluka ne sadržava naznake o načinima rješavanja pitanja važnih za socijalni i radni položaj drugih radnika te odnosno da mu nije dostavio podatke o ukupnom broju radnika zaposlenih na radnom mjestu i podatke o tome kojim se kriterijima vodio poslodavac prilikom određivanja koji će radnici dobiti otkaz ugovora o radu.
17. Podaci na koje je sindikalni povjerenik ukazao u očitovanju na namjeravanu odluku o utvrđivanju viška kao i podaci na koje je ukazao u očitovanju na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu bili bi odlučni za sagledavanje položaja radnika u situaciji kada se smanjuje broj radnih mjesta na kojima ima više izvršitelja od čega će se otkazati ugovor o radu samo nekima od njih te kako bi se te radnike moglo usporediti i utvrditi je li poslodavac postupio u skladu s čl. 115. st. 2. ZPP o primjeni zakonskih kriterija. U toj situaciji dostavljanje tih podataka sindikalnom povjereniku bili bi podaci potrebni za ocjenu opravdanosti otkaza konkretnom radniku kao i za ocjenu je li savjetovanje s radničkim vijećem izvršeno u skladu s odredbama ZR.
18. Stoga nedostavljanje podataka na koje je ukazao sindikalni povjerenik ne utječe na valjanost savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom u situaciji kada se otkazuje radniku koji je jedini izvršitelj na radnom mjestu jer dostava tih podataka ne bi utjecala na sagledavanje namjeravane odluke i za utvrđenje kakav je njezin utjecaj na položaj konkretnog radnika u situaciji kada se otkazuje ugovor o radu na radnom mjestu na kojem je samo jedan izvršitelj.
19. Slijedom navedenog, pogrešno su sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 150. st. 1. i 3. ZR kada su zaključili da je u ovom konkretnom slučaju savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom nije provedeno u skladu s čl. 150. st. 1. i 3. ZR.
20. Budući da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 150. st. 1. i 3. ZR činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer nije utvrđeno je li prestala potreba za tužiteljevim radnim mjestom, nema uvjeta za preinaku odluke.
21. S obzirom na to da je ukinuta odluka u dijelu u kojem je odlučeno o dopuštenosti otkaza ugovora o radu, valjalo je ukinuti i odluku u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid radnog odnosa budući da osnovanost tog zahtjeva ovisi o odluci o dopuštenosti otkaza ugovora o radu.
22. Slijedom navedenog, valjalo je ukinuti obje presude nižestupanjskih sudova i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a.
23. U ponovljenom će postupku sudovi, vezani pravnim shvaćanjem na kojemu se ovo rješenje temelji, donijeti novu, zakonitu odluku, sve sukladno čl. 394.a ZPP.
24. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 8. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
