Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 12 Gž-3113/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda mr. sc. Iris Gović Penić kao predsjednik vijeća, Sanja Joka Umićević kao član vijeća i sudac izvjestitelj i Ines Kovačević kao član vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. O. d.d., Z., OIB: …, protiv tuženice V. G., OIB: …, D. S., zastupane po punomoćniku D. K., odvjetnik iz D. S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-226/2019-20 od 2. svibnja 2022., u sjednici vijeća 8. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-226/2019-20 od 2. svibnja 2022. i sudi:

Tuženica V. G. dužna je tužitelju C. o. d.d. platiti iznos od 63.563,12 kuna/8.436,28 eura[1] sa zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 31.110,00 kuna/4.129,01 eura od 24. kolovoza 2010. pa do isplate,

- iznos od 26.935,17 kuna/3.574,91 eura počev od 25. ožujka 2011. do isplate,

- iznos od 5.527,95 kuna/733,69 eura od 8. siječnja 2013. do isplate, sve po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tužena V. G., D. S., dužna je tužitelju C. o. d.d. Z., Z., isplatiti iznos od 63.563,12 kn zajedno s pripadajućim kamatama tekućim na iznose

31.110,00 kn od 24.08.2010.god.

26.935,17 kn od 25.03.2011.god.

5.527,95 kn od 08.01.2013.god.

do isplate , u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, kao i nadoknaditi tužitelja trošak parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, sve na žiro račun br. … otvoren kod P. b. Z. d.d. uz poziv na broj ..."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak ovog postupka u iznosu od 7.500,00 kuna u roku 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja (osiguratelja) u odnosu na osiguranika – tuženicu, a kojim tužitelj traži povrat iznosa koji je isplatio po polici auto odgovornosti na ime neimovinske štete oštećenici u prometnoj nezgodi, S. K. kao i zavodu (dalje: HZZO) na ime troškova liječenja, a sve u vezi prometne nezgode od 18. srpnja 2008. godine.

5. U postupku prvog stupnja nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju žalitelj ističe u žalbi jer je prvostupanjski sud naveo razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Isto tako nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 7. i čl. 8. ZPP jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio navedene odredbe ZPP-a u ovom postupku.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da se 18. srpnja 2008. u V. O. dogodila prometna nezgoda na način da je tuženica upravljajući vozilom registarskih oznaka ZG 877-LU izgubila nadzor nad vozilom te sletjela van kolnika u odvodni kanal i udarila u betonski most, pri čemu je u nezgodi ozlijeđena suputnica u tom vozilu – S. K.; da je tužitelj po odštetnom zahtjevu oštećenika HZZO na ime troškova liječenja S. K. isplatio mu iznos od 19.960,77 kuna na ime glavnice odnosno iznos od 6.974,40 kuna na ime kamata te po presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4296/11 isplatio daljnji iznos od 3.522,44 kune na ime glavnice odnosno 2.005,51 kunu na ime kamata s danom 11. siječnja 2013., a 23. kolovoza 2010. oštećenoj S. K. isplatio iznos od 31.100,00 kuna tako da je ukupno po predmetnom štetnom događaju izvršio isplate u iznosu od 63.563,12 kuna. Također je utvrđeno da je presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kmp-75/08 utvrđeno da je tuženica kao okrivljenica pravomoćno oglašena krivom što je 18. srpnja 2008. u mjestu V. O. upravljajući osobnim vozilom registarske oznake ZG 877-LU zapadnom stranom kolnika … u pravcu juga dolaskom do kućnog broja 8 protivno čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama lakomisleno držeći da ne ugrožava ostale sudionike u prometu propustila prilagoditi brzinu kretanja vozila obzirom na osobine i stanje ceste što je imalo za posljedicu da je skrenula izvan kolnika u odvodni kanal gdje je prednjim dijelom vozila udarila u betonski most kolnog ulaza kućnog broja 10, a desnom bočnom stranom u dvorišnu ogradu kućnog broja 8 kojom prilikom je putnica u njezinom vozilu mlt. S. K. zadobila tešku tjelesnu povredu, dakle, iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozila promet da je izazvala nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, čime je počinila kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće opisano i kažnjivo po čl. 272. st. 1. i st. 2. Kaznenog zakona te joj je izrečena uvjetna osuda tj. kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci s rokom kušnje od dvije godine.

8. Također je utvrđeno da je predmetno vozilo vlasništvo V. Š. iz S. I. Z. te je bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja auto odgovornosti od 22. veljače 2007. do 22. veljače 2008.; da je tuženici u bolnici D. uzet uzorak krvi i mokraće te da je tuženica bila u trenutku prometne nezgode pod utjecajem alkohola jer je koncentracija alkohola u krvi bila najmanje 0,80 g/kg.

9. Prema odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO) isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Uvjetima tuženika za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (dalje: Uvjeti) u čl. 3. st. 1. toč. 2. propisano je da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ako je u vrijeme prometne nezgode vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola ili pod utjecajem opojnih droga iz psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari iz čl. 24. st. 1. toč. 4. Zakona ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozaču utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više (0,5% i više). Stavkom 4. čl. 3. Uvjeta propisano je da osiguranik ne gubi svoja prava iz prethodnih odredaba ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj vezi s činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola, opojnih droga, psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari.

10. Sukladno naprijed iznesenom proizlazi da obzirom je u postupku utvrđeno da je tuženica kao vozač osobnog automobila u trenutku prometne nezgode bila pod utjecajem alkohola, tuženica kao osiguranica ne bi izgubila svoja prava ako bi dokazala da štetni događaj (prometna nezgoda) nije u uzročnoj vezi s činjenicom da je ona kao vozač u trenutku prometne nezgode bila pod utjecajem alkohola.

11. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži isplatu utuženog iznosa od 63.563,12 kuna smatrajući da je u kaznenom postupku tuženica kao okrivljenica oglašena krivom zbog toga što brzinu kretanja nije prilagodila osobinama i stanju ceste te da je stoga na tužitelju teret dokazivanja da je relevantan uzrok štete upravo u stupnju alkoholiziranosti tuženice kao vozača te time u svezi s njezinim smanjenim mogućnostima motoričkih reakcija u odnosu na trijeznu osobu jer činjenica što u kaznenom postupku tuženica nije oglašena krivom zbog upravljanja pod utjecajem alkohola i time izazivanjem prometne nezgode ima značaj uspješno oborene presumpcije o uzročnoj vezi alkoholiziranosti i predmetne prometne nezgode te presuda donesena u kaznenom postupku u odnosu na tuženicu ima značaj javne isprave te da je stoga na tužitelju teret dokaza da postoji uzročna veza između stupnja alkoholiziranosti tuženice i nastanka predmetne prometne nezgode, da bez prometnog vještačenja koje tužitelj nije predložio tijekom postupka nije moguće utvrditi u kojem omjeru je na nastanak štetnog događaja utjecala činjenica relativne nesposobnosti tuženice za sigurnu vožnju uslijed alkoholiziranosti, a koliko činjenica neiskustva i lakomislenosti tuženice.

12. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kako to ističe i tužitelj u svojoj žalbi, na utvrđeno činjenično stanje kada je odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženica plati iznos od 63.563,12 kuna, a kao regresno potraživanje te pogrešno postupio kada je donio pobijanu prvostupanjsku presudu.

13. Naime, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja na tuženici kao osiguraniku je teret dokaza da prometna nezgoda kao štetni događaj nije u uzročnoj vezi s činjenicom da je ona kao vozač u trenutku prometne nezgode bila pod utjecajem alkohola, a što tuženica tijekom postupka nije dokazala (čl. 7. st. 1. ZPP).

14. Također treba reći da je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/2005) u čl. 24. st. 1. toč. 4. propisano da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, opojnih droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari.

15. Iz naprijed navedenog proizlazi da je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženica plati iznos od 63.563,12 kuna, a to stoga jer je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan iz naprijed navedenih razloga.

16. Uz to treba dodati da prema odredbi čl. 24. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu društvo za osiguranje koje je temeljem st. 1. toč. 5. oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, a u slučaju iz st. 1. toč. 1., 2., 3., 4. i 6. istog članka najviše do iznosa 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku, a iz čega proizlazi neosnovanost navoda tuženice kojima se protivi plaćanju kamata na dosuđeni iznos. Naime, tužitelj ima pravo tražiti od tuženice kao osobe odgovorne za štetu u konkretnom slučaju iznos koji predstavlja najviše 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku, a činjenica što su na taj iznos dosuđene i zatezne kamate (čime je po tvrdnji tuženice navedeni iznos puno viši od 12 prosječnih osobnih dohodaka), nije relevantna jer se odredba čl. 24. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosi na isplatu glavnice.

17. Stoga je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i naložiti tuženici platiti tužitelju iznos od 63.563,12 kuna/8.436,28 eura (čl. 373. toč. 3. ZPP).

18. O zateznim kamatama odlučeno je temeljem čl. 29. ZOO.

19. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška jer tužitelj nije u postupku dokazao da je imao takav trošak (čl. 166. st. 2. ZPP).

U Zagrebu 8. studenog 2022.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.