REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1921/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mario Žaja, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Račkoga 6, Zagreb, OIB: 02535697732, koga zastupa punomoćnica Đina Lukac Novaković, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3453/2017-3 od 16. prosinca 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-7506/2015 od 12. travnja 2017., u sjednici održanoj 8. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3453/2017-3 od 16. prosinca 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-7506/2015 od 12. travnja 2017. kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio više pravnih pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je prijedlog nedopušten.

5. U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su zaključili da su ništetne odredbe o ugovora o kreditu koji se stranke sklopile 21. prosinca 2005., a kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te su prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu na ime preplaćenih iznosa kamata za razdoblje od 28. veljače 2006. do 30. lipnja 2011. tj. do datuma promjene zadnje kamatne stope.

6. Prvo pitanje koje je tuženik naznačio u prijedlogu, a koje se odnosi na primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a i vezanost suda za pravna shvaćanja iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer se predmet tužbenog zahtjeva u ovoj parnici odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa kao što je to bio slučaj u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Riječ je o pravnim odnosima nastalim na temelju ugovora o kreditu s ugovorenom jednostrano promjenjivom kamatnom stopom.

7. Drugo naznačeno pitanje odnosi se na određenost kamatne stope, a treće na prekid zastare. Ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana presuda ne odstupa od odluka revizijskog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., idr., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.

8. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 8. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil