REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 822/2017-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivan Župan i Melita Babić iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-8/2015-2 od 12. srpnja 2017. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Delnicama posl. br. P-125/12 od 25. veljače 2015., u sjednici vijeća održanoj 8. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e :

Djelomično se odbija revizija tužitelja, izjavljena protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-8/2015 od 12. srpnja 2017., u dijelu kojim je djelomično preinačena prvostupanjska presuda „u točki II. izreke za dosuđeni iznos od 20.864,00 kn sa zateznim kamatama“ i suđeno da se odbija tužbeni zahtjev za isplatu 20.864,00 kuna sa zatraženim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e :

I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-8/2015 od 12. srpnja 2017. u dijelu kojim je djelomično preinačena prvostupanjska presuda „u točki I. izreke za dosuđeni iznos od 194.534,65 kn“ i suđeno da se odbija tužbeni zahtjev za isplatu 194.534,65 kuna sa zatraženim zateznim kamatama“ - te predmet u tome ukinutom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju za razdoblje od 27. listopada 2008. do 27. listopada 2011. s osnove razlike plaće za dospjele, a neisplaćene dodatke na plaću po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom te blagdanima i neradnim danima ukupan bruto iznos od 234.756,26 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose po stopi i u tijeku kao u toč. I. izreke citirane presude.

Točkom II. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju za razdoblje od 27. listopada 2008. do 27. listopada 2011. po osnovi naknade troškova putovanja ukupan iznos od 20.864,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, pobliže navedeno citiranom točkom izreke.

Točkom III. izreke tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 41.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2015. do isplate.

Rješenjem je utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu (pogrešno se navodi dio tužbenog zahtjeva) radi isplate dnevnica za razdoblje od 27. listopada 2008. do 27. listopada 2011.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika p r e i n a č u j e s e presuda Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-125/12 od 25. veljače 2015. godine u točki I. izreke za dosuđeni iznos od 194.534,65 kn te u točki II. izreke za dosuđeni iznos od 20.864,00 kn sa zateznim kamatama, i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 194.534,65 kn po osnovi povećanja plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 2.865,30 Kn od 15. listopada 2009.g. do isplate,

- 3.986,60 Kn od 15. travnja 2010.g. do isplate,

- 7.366,57 Kn od 15. lipnja 2010.g. do isplate,

- 36.099,67 kn od 15. srpnja 2010.g. do isplate,

- 38.017,46 Kn od 15. kolovoza 2010.g. do isplate,

- 8.699,82 Kn od 15. rujna 2010.g. do isplate,

- 21.949,86 Kn od 15. prosinca 2010.g. do isplate,

- 17.820,59 Kn od 15. siječnja 2011.g. do isplate,

- 4.871,85 Kn od 15. ožujka 2011.g. do isplate,

- 6.355,60 Kn od 15. travnja 2011.g. do isplate,

- 9.279,81 Kn od 15. svibnja 2011.g. do isplate,

- 24.235,67 Kn od 15. srpnja 2011.g. do isplate,

- 12.985,85 Kn od 15. kolovoza 2011.g. do isplate,

te u dijelu kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 20.864,00 kn s zakonskim zateznim kamatama.“

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika u k i d a s e citirana presuda u preostalom dijelu točke I. izreke za dosuđeni iznos od 40.221,61 kn (preko iznosa od 194.534,65 kn do iznosa od 234.756,26) sa zateznim kamatama na iznose od 14.597,73 kn od 15. siječnja 2009.godine, 5.989,44 kn od 15. veljače 2009.godine, 4.835,07 kn od 15. ožujka 2009.godine, 11.812,96 kn od 15. travnja 2009.godine i 2.986,41 kn od 15. lipnja 2009.godine, sve do isplate, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke, i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ista preinači.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

5. Revizija je djelomično osnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužitelj.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, a koji je tužitelj kao djelatna vojna osoba i zaposlenik Ministarstva obrane Republike Hrvatske obavljao na terenu, u dežurstvima i na straži u razdoblju od 27. listopada 2008. do 27. listopada 2011. Tužitelj ujedno potražuje naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji i naknadu troškova putovanja..

9. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da je tužitelj djelatna vojna osoba u radnom odnosu kod Ministarstva obrane Republike Hrvatske s rasporedom od 15. travnja 2008. u Pristožernoj postrojbi GS OS RH, Bojna za specijalna djelovanja, 2. satnija za SD planinska, 2. planinski vod, na dužnosti dočasnika za specijalna djelovanja sa mjestom rada u Delnicama, na temelju rješenja od 18. lipnja 2008.

- da je tužitelj u razdoblju od 27. listopada 2008. do 27. listopada 2011., kao djelatna vojna osoba bio na terenu i obavljao stražarsku službu i službu dežurstva te da je tužitelj bio angažiran obveznim prisustvom u objektima u kojima se obavljala služba po 24 sata, iako je tu službu obavljao u smjenama (stražarsku službu u smjenama od po 2 sata, dežurstvo po 8 sati).

10. Drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja (za isplatu iznosa od 194.534,65 kuna po osnovi povećanja plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima - za razdoblje od listopada 2009. do listopada 2011.) ocijenio neosnovanim i preinačenjem prvostupanjske presude u tom dijelu, odbio uz

obrazloženje:

- da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio novčani iznos na ime povećanja plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom i nedjeljom i praznicima primjenom odredbi KU za razdoblje nakon 1. listopada 2009., kada su stupili na snagu Pravilnik/09 i Odluka/09 kao posebni propisi kojima je uređeno pitanje tih naknada za djelatne vojne osobe,

- da je prema odredbi čl. 200. ZSOS/02 Ministarstvo obrane ovlašteno za donošenje odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba službenika i namještenika iz čl. 96. st. 1. ZSOS/02 te Pravilnika/09 iz čl. 170. st. 4. ZSOS/02,

- da Pravilnik /09 i Odluka/09 kojima je, za razdoblje nakon 1. listopada 2009., cjelovito uređeno pitanje dodataka i visine dodataka za obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba imaju značenje propisa donesenog na temelju ZSOS te imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno Kolektivni ugovor sklopljen u skladu s njima,

- da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na primjenu povoljnijeg prava iz odredbe čl. 7. ZR-a, jer do primjene za radnika najpovoljnijeg prava dolazi ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenim između Radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili zakonom, a to samo u slučaju ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno, a da u konkretnom slučaju drugim zakonom to pitanje je drugačije uređeno, te se navedena odredba ne primjenjuje u ovom sporu pa je uz pravilnu primjenu materijalnog prava zahtjev tužitelja za isplatu utužene naknade za razdoblje nakon 1. listopada 2009. u ukupnom iznosu od 194.534,65 kuna trebalo odbiti kao neosnovan.

11. Takva odluka nije pravilna.

12. Naime, u odnosu na primjenu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine", broj 118/09) u vezi s Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09), koji su stupili na snagu 1. listopada 2009., a u vezi s pravom djelatnih vojnih osoba koji su obavljali terenski rad u razdoblju nakon 1. listopada 2009., odluka drugostupanjskog suda utemeljena je na shvaćanju koje je u suprotnosti sa shvaćanjem izraženim u odluci revizijskog suda poslovni broj Revr 1416/14-2 od 7. veljače 2017. prema kojoj:

„U odnosu na terenski rad, koji je tužitelj obavljao i prije i nakon 1. listopada 2009. ukazuje se da za razdoblje nakon 1. listopada 2009. terenski rad, za razliku od dežurstva i stražarske službe, koji se kao posebni oblici rada ne smatraju prekovremenim radom (točke V. do VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika - Narodne novine broj 118/09, dalje: Odluka/09), nije određen kao poseban oblik rada, pa se na terenski rad imaju primijeniti odredbe točke XII. Odluke/09, odnosno za sve sate rada odrađene na terenu preko redovnog rada tužitelju se obračunavaju kao prekovremeni sati rada.“.

13. Slijedom navedenog, pobijana presuda donesena je pogrešnom primjenom materijalnog prava u dijelu kojim je djelomično preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom (i to za rad na terenu), a koji je tužitelj kao djelatna vojna osoba i zaposlenik Ministarstva obrane Republike Hrvatske, obavljao na terenu u Delnicama u razdoblju od listopada 2009. do listopada 2011. (tako i Revr-725/17-2 od 17. srpnja 2018. i Revr-985/17 od 10. veljače 2021).

14. S obzirom na to da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud propustio cijeniti sve žalbene navode (uz ostalo: koliki je udio terenskog rada tužitelja u utuženom razdoblju, za razliku od dežurstva i stražarske službe), nema uvjeta za preinaku pobijane presude pa je valjalo primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovan postupak.

15. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano te ovisno o rezultatu ocjene svih okolnosti relevantnih za odluku - ponovno odlučiti o žalbi tuženika: i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbama čl. 375. ZPP-a, pritom imajući i na umu pravno shvaćanje zauzeto u presudi revizijskog suda poslovni broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. te u nizu kasnijih presuda, a prema kojemu se "rad djelatne vojne osobe za vrijeme službe dežurstva i stražarske službe prilikom isplate plaće ne može, u spornom razdoblju, vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata, odnosno kao prekovremeni rad, a pod koji prekovremeni rad bi se računao i odmor u trajanju od osam sati, jer da nije fizički moguće i nije životno da bi djelatnik obavljao rad 24 sata dnevno i u kontinuitetu nekoliko dana uzastopno".

16. U odnosu na reviziju tužitelja glede odluke o naknadi troškova zbog odvojenog života i troškova putovanja:

U odluci ovog suda poslovni broj Revr-395/2016-2 od 22. listopada 2019., između ostalog, navedeno je:

“Pravilno je drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 179. st. 2. i čl. 12. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09) te odredbu čl. 8. st. 1. i čl. 10. Pravilnika, ocjenjujući da se pravo na naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji i naknadu troškova putovanja stječe priznanjem tog prava na zahtjev djelatne vojne osobe odnosno da se ne radi o pravu koje se stječe ex lege već se stječe rješenjem o priznavanju prava na naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji i naknadu troškova putovanja – pa stoga tek donošenjem navedenog rješenja, kojim mu je to pravo priznato, korisnik stječe pravni temelj za isplatu svog potraživanja.“

17. Drugostupanjski sud je preinačenjem prvostupanjske presude odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji i naknadu troškova putovanja, uz obrazloženje da je o pravu tužitelja na predmetne naknade pravomoćno odlučeno u upravnom postupku pred nadležnim upravnim tijelima odnosno da je konačnim aktom tuženika odlučeno da tužitelju ne pripada pravo na predmetne naknade.

18. Kako je pravno shvaćanje koje je u ovom postupku izneseno po drugostupanjskom sudu podudarno s pravnim shvaćanjem ovog suda izraženim u odluci Revr-395/2016-2 od 22. listopada 2019., to je u tom dijelu reviziju tužitelja valjalo odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a i odlučiti kao pod toč. I. izreke rješenja.

19. Za konačnu odluku ostavljaju se troškovi podnesene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP- a).

Zagreb, 8. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug