REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 83/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UNIVERZAL d.o.o., OIB 34319609112, sa sjedištem u Đakovu, Vladimira Nazora 68, zastupanog po punomoćniku dr. sc. Atili Čokoliću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika EURCO d.d., OIB 25484937943, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Rastiji, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7637/2014-4 od 21. rujna 2017., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-141/14-8 od 29. travnja 2014., u sjednici održanoj 8. studenog 2022.
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 364.059,52 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2014. do isplate te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.980,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 24.745,00 kn, a u preostalom dijelu za iznos od 2.005,00 kn zahtjev je odbijen kao neosnovan.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže ukidanje drugostupanjske presude i potvrđivanje prvostupanjske presude ili vraćanje predmeta na ponovljeni postupak prvostupanjskom sudu.
4. Obzirom je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP, podnijeta revizija smatra se revizijom na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 364.059,52 kn sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe (25. veljače 2014.) do isplate, s naslova stjecanja bez osnove.
9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je 19. kolovoza 2008. sklopljen Ugovor broj EU-U-21/08, kojim se tuženik kao izvođač obvezao tužitelju kao naručitelju izvesti građevinske radove na sanaciji i izgradnji odlagališta komunalnog otpada "Vitika" u [adresa], a tužitelj se obvezao za to platiti iznos od 11.307.705,94 kn uvećano za PDV,
- da je sklopljen Aneks toga Ugovora 22. kolovoza 2008., kojim su stranke utvrdile vrstu, količinu i vrijednost radova, odnosno da radi hitnosti i potrebe osposobljavanja nove plohe za prihvat otpada u prvoj fazi tuženik izvede radove koji su nužni i to u vrijednosti od 4.478.803,50 kn,
- da je sklopljen i Aneks Ugovoru od 25. rujna 2008. prema kojem je utvrđena rekapitulacija ukupno ugovorenih radova prema Aneksu broj 1. i broj 2.,
- da je sklopljen i Aneks broj III. od 18. studenog 2009., u kojem je Grad Đakovo pristupio ugovoru kao suinvestitor, te su ugovaratelji utvrdili iznos dospjelog duga za izvedene radove od 3.746.362,74 kn, koji je uvećan za iznos troškova faktoring kuće od 570.182,83 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 4.316.545,56 kn. Ujedno je ugovoren i način namirenja duga i to plaćanjem kroz dvanaest mjesečnih anuiteta. Za svaki mjesečni anuitet tužitelj kao naručitelj je bio dužan izdati mjenicu tuženiku, koja je bila predmet otkupa faktoring kuće,
- da su Erste Faktoring d.o.o. i Grad Đakovo 18. studenog 2009. sklopili Ugovor o solidarnom jamstvu na temelju kojega je Grad [adresa] preuzeo obvezu kao jamac platac u cijelosti podmiriti sve obveze ako to ne učini tužitelj kao glavni mjenični dužnik,
- da su stranke i Erste Factoring d.o.o. 18. studenog 2009. sklopile Ugovor o ustupu mjeničnog potraživanja broj 1145/1 kojim je faktoringu ustupljeno potraživanje tuženika po izdanim mjenicama tužitelja i dogovoren način namirenja tog potraživanja i to tako da faktoring isplati tuženiku predujam u iznosu od 86,80 % ustupljene mjenične tražbine od 4.316.545,56 kn. Nakon urednog ispunjenja svih ustupljenih mjeničnih tražbina, faktoring je dužan isplatiti tuženiku preostali iznos umanjen za troškove i kamatu,
- da je Erste Factoring d.o.o. isplatio tuženiku iznos predujma od 3.746.761,55 kn i da je od zadržanog iznosa od 569.195,96 kn na ime kamata, tečajnih razlika i troškova zadržao iznos od 205.724,49 kn, a da je preostali iznos od 364.059,52 kn isplatio tuženiku, a kako to proizlazi iz pregleda faktoringa na listu 30 spisa, i kako to proizlazi iz tuženikova odgovora na tužbu.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan i da je tužitelj ovlašten od tuženika zahtijevati isplatu utuženog iznosa na temelju stjecanja bez osnove, sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11) kojim je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
11. Drugostupanjski sud preinačuje presudu sudu prvog stupnja, pri čemu ocjenjuje da je pogrešno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, da bi tuženik bio u obvezi platiti tužitelju utuženi iznos radi stjecanja bez osnove jer da se u spornom slučaju ne radi o stjecanju bez osnove (čl. 1111. ZOO) obzirom postoji osnova za stjecanje, i to ugovor.
11.1. Drugostupanjski sud navodi da je tuženik navedenim Ugovorom o ustupu mjeničnog potraživanja Faktoring kući ustupio svoje potraživanje prema tužitelju (glavnom mjeničnom dužniku) u ukupnom iznosu od 4.316.545,56 kn te da je Faktoring kuća tuženiku sukladno ugovoru (čl. 3.1.) isplatila predujam u iznosu od 86,8% od nominalnog iznosa ustupljenog mjeničnog potraživanja (3.746.761,55 kn). Nadalje da je sukladno članku 3.4. navedenog Ugovora preostali iznos duga (569.784,01 kn) Faktoring kuća bila u obvezi isplatiti tuženiku tek po urednom ispunjenju svih ustupljenih mjeničnih potraživanja, što je Faktoring kuća i učinila (prema specifikaciji - list 30. spisa) isplatom iznosa od 364.059,52 kn nakon umanjenja za iznos troškova (iz čl. 9. Ugovora) u ukupnom iznosu od 205.724,49 kn.
11.2. Slijedom navedenog drugostupanjski sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nije došlo do stjecanja bez osnove niti je pravna osnova naknadno otpala (čl. 1111. st. 3. ZOO) odnosno da je tuženik imao valjanu pravnu osnovu za stjecanje navedenog novčanog iznosa. Stoga je na temelju odredbe čl. 373.a ZPP preinačio odluku suda prvog stupnja i tužbeni zahtjev odbio.
12. Tužitelj u reviziji, kroz postavljeno pitanje, ističe razlog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno primjene instituta stjecanja bez osnove. Međutim, pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da u konkretnom slučaju nije došlo do stjecanja bez osnove, već da je tuženik stekao iznos na temelju ugovora, slijedom materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
13. Revizijski navodi tužitelja koji se zapravo svode na osporavanje činjeničnog utvrđenja nižestupanjskih sudova (kroz drugo postavljeno pitanje) nisu razlozi zbog kojih se revizija može podnijeti, stoga ih revizijski sud nije ni ispitivao (čl. 385. ZPP).
14. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 8. studeni 2022.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
