REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 851/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja ČT iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po punomoćniku Ivici Crniću, odvjetniku iz Zagreba i II. tužitelja ĐT iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po punomoćniku Mladenu Smoljanu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d. iz Zagreba, R. F. Mihanovića kbr. 9 (OIB: 81793146560), zastupanog po punomoćniku Davoru Palatinušu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Palatinuš i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja da im se dopuste revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-1469/2018-3 od 12. studenoga 2019. kojom je potvrđena (osim u odluci o trošku postupka) presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-3730/2012-59 od 5. lipnja 2018., u sjednici održanoj 8. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Tužitelju ČT dopušta se revizija protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-1469/2018-3 od 12. studenoga 2019. u odnosu na odluku kojom nije uspio u sporu i na u njegovom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačena pitanja:

„Pitanje 1. Oslobađa li zakonsko ili ugovoreno pravo na jednostrani otkaz ugovora o zastupanju kao oblika ugovora o nalogu ili zakonsko pravo nalogodavca na odustanak od ugovora o nalogu (čl. 779. st. 1. ZOO-a), nalogodavca-tuženika obveze da nalogoprimcu-tužitelju plati nagradu (naknadu) za rad obavljen do dana otkaza odnosno ima li nalogoprimac pravo na tu nagradu u cijelosti ili djelomično?“

„Pitanje 2. Mora li sud voditi računa o načelima obveznog prava poput načela savjesnosti i poštenja, zabrane zlouporabe prava i zabrane prouzročenja štete i drugih pri ocjeni prava nalogodavca na jednostrani otkaz odnosno odustanak od ugovora o nalogu?“

„Pitanje 3. Ima li tužitelj pravo na naknadu štete zbog jednostranog otkaza ugovora o nalogu danog u nevrijeme i suprotno načelu savjesnosti i poštenja u obveznim odnosima?“

II. Prijedlog I. tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na:

„Pitanje 4. Mora li obrazloženje sudske odluke biti jasno, razumljivo i potpuno i smije li obrazloženje odluke biti proturječno samo sebi i ispravama odnosno dokazima u spisima predmeta odnosno ima li stranka u parničnom postupku odnosno žalitelj u postupku po žalbi pravo da njegovi navodi budu pažljivo ispitani?“

„Pitanje 5. Smije li presuda imati apsurdne učinke na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih prava?“

odbacuje se kao nedopušten.

III. Prijedlog II. tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na pitanje: „Dali je drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi protiv prvostupanjske presude dužan u obrazloženju svoje odluke navesti razloge iz kojih je vidljivo kako je ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja?“ odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe I. tužitelja i II. tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkama I. i II. izreke (u odlukama kojima je: pod točkom I. izreke odbijen zahtjev I. tužitelja da mu tuženik isplati 740.504,52 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od 25. svibnja 2012. do isplate i naknadi troškove parničnog postupka; pod točkom II. izreke odbijen zahtjev II. tužitelja da mu tuženik isplati 389.895,50 kn sa zateznom kamatom od 25. svibnja 2012. do isplate i naknadi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate).

2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba I. tužitelja dok je žalba II. tužitelja djelomično odbijena a djelomično prihvaćena te je prvostupanjska presuda pod toč. III. izreke (u odluci kojom je naloženo I. tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka od 66.043,75 kn te u odluci kojom je naloženo II. tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka od 45.000,00 kn):

- potvrđena „u dijelu kojim je naloženo tužitelju ČT naknaditi tuženiku trošak postupka od 66.043,75 kn, te u dijelu kojim je naloženo tužitelju ĐT naknaditi tuženiku trošak postupka od 40.202,40 kn“,

- preinačena u dijelu kojim je naloženo tužitelju ĐT naknaditi tuženiku trošak postupka od 4.797,60 kn tako da „se zahtjev tuženika u tom dijelu odbija“.

Odbijen je i zahtjev tužitelja ĐT za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. I. tužitelj je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, pa je, uz navod da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnih i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu postavio pitanja (“smatra da su sva ova pitanja međusobno povezana, te zbog toga smatra da ona čine cjelinu u kojoj nije moguće potpuno razdvojiti pitanja materijalnopravne naravi od postupovnih ili obrnuto”: da osporena drugostupanjska presuda odstupa od prakse Vrhovnog suda, kao i da je u suprotnosti s praksom Županijskog suda u Zagrebu):

„Pitanje 1. Oslobađa li zakonsko ili ugovoreno pravo na jednostrani otkaz ugovora o zastupanju kao oblika ugovora o nalogu ili zakonsko pravo nalogodavca na odustanak od ugovora o nalogu (čl. 779. st. 1. ZOO-a), nalogodavca-tuženika obveze da nalogoprimcu-tužitelju plati nagradu (naknadu) za rad obavljen do dana otkaza odnosno ima li nalogoprimac pravo na tu nagradu u cijelosti ili djelomično?“

„Pitanje 2. Mora li sud voditi računa o načelima obveznog prava poput načela savjesnosti i poštenja, zabrane zlouporabe prava i zabrane prouzročenja štete i drugih pri ocjeni prava nalogodavca na jednostrani otkaz odnosno odustanak od ugovora o nalogu?“

„Pitanje 3. Ima li tužitelj pravo na naknadu štete zbog jednostranog otkaza ugovora o nalogu danog u nevrijeme i suprotno načelu savjesnosti i poštenja u obveznim odnosima?“

„Pitanje 4. Mora li obrazloženje sudske odluke biti jasno, razumljivo i potpuno i smije li obrazloženje odluke biti proturječno samo sebi i ispravama odnosno dokazima u spisima predmeta odnosno ima li stranka u parničnom postupku odnosno žalitelj u postupku po žalbi pravo da njegovi navodi budu pažljivo ispitani?“

„Pitanje 5. Smije li presuda imati apsurdne učinke na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih prava?“

4. Prijedlog da mu se revizija dopusti podnio je i II. tužitelj. U prijedlogu je formulirao pitanje (držeći da je ono važno u smislu odredbe čl. 385.a stavka 1. ZPP-a):

„Dali je drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi protiv prvostupanjske presude dužan u obrazloženju svoje odluke navesti razloge iz kojih je vidljivo kako je ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja?“

5. Tuženik nije odgovorio na prijedloge za dopuštenje revizije.

6. Prijedlog I. tužitelja je djelomično dopušten dok prijedlog II. tužitelja nije dopušten. 7. Pobijana drugostupanjska odluka (presuda i rješenje) donesena je 12. studenoga 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

8. Podnesene prijedloge valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

9. Postavljena pitanja I. tužitelja i II. tužitelja valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

10. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije" - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu I. tužitelja postavljena pitanja pod 1., 2. i 3. Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji (u odnosu na odluke sudova koje I. tužitelj u podnesenom prijedlogu uspoređuje sa osporenom presudom) i može se očekivati neujednačena i nesigurna praksa glede osnove potraživanja nalogoprimca u svezi ugovora o nalogu kojeg je sklopio („platiti mu nagradu i troškove“ ili naknaditi mu štetu) u činjeničnim okolnostima kakve su u prijepornom slučaju:

- kada nalogodavac otkaže ugovor o nalogu u trenutku dok njegovo potraživanje, zbog naplate kojeg je nalog ugovoren, još nije naplaćeno - iako je punomoćnik, nalogoprimac, izvršio određene radnje u cilju ostvarenja naloga naplate toga potraživanja - a ugovor je bio sklopljen uz postignutu suglasnost volja stranaka ugovora da nalogodavac ima (obvezan je) u slučaju prestanka važenja ili raskida ugovora nalogoprimcu „platiti nagradu i troškove“ koji mu pripadaju „u svim predmetima u kojima je potraživanje naplaćeno“ (i to: bez određene naznake roka za tu naplatu i samo sa naznačenim rokom „platiti nagradu i troškove“) sukladno odredbama ugovora kojima je ugovorena nagrada za rad nalogoprimca u razmjeru s uspjehom u naplati potraživanja nalogodavca (u ovom konkretnom slučaju nagrada u visini od 15% od naplaćenog iznosa glavnice potraživanja, sa naplaćenim iznosom dosuđenih troškova odvjetničkog zastupanja sukladno Tarifi prema odluci suda ili javnog bilježnika) - ali uz utvrđenje da nalogoprimcu ne pripada pravo na nagradu i naknadu troškova zastupanja u postupcima koji su predmet ugovora a u kojima ne uspije naplatiti potraživanje nalogodavca (te nalogoprimac izričito izjavi da se odriče prava potraživati od nalogodavca nagradu i troškove zastupanja u tim postupcima budući su isti kompenzirani iznosima ostvarene, ugovorene nagrade koju će nalogoprimac naplatiti od tuženika u svim postupcima u kojima je uspio u naplati),

- to napose ako radnje obavljene do dana otkaza ugovora, one poduzete samo u cilju izvršenja naloga naplate prijepornog potraživanja, u konačnom, pa makar i po otkazu ugovora, ipak u određenom primjerenom roku ostvare učinke zbog kojih su poduzete,

- a sve u svijetlu obveze poštivanja načela savjesnosti i poštenja, zabrane zlouporabe prava i zabrane prouzročenja štete iz Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05) prema odredbi njegova članka 4. (prema kojoj: „U zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.“), odredbi članka 6. (prema kojoj: „Zabranjeno je ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato.“), odredbi članka 7. stavka 1. (prema kojoj: „Pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba.”) te odredbi članka 8. (prema kojoj: „Svatko je dužan uzdržati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta.“) pri ocjeni prava nalogodavca na jednostrani otkaz odnosno odustanak od ugovora o nalogu uz neplaćanje onog što je za njega u izvršenju naloga učinjeno.

11. Stoga je pravilno za zaključiti:

11.1. da u odnosu na u prijedlogu I. tužitelja postavljena pitanja pod 1., 2. i 3. postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

11.2. da su (time) u odnosu na ta pitanja nastali uvjeti za dopuštenje revizije I. tužitelja: sve kako bi se povodom njegove revizije mogla preispitati osporena presuda u po njemu osporenom dijelu,

11.3. te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, u stavku I. (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).

12. U odnosu na ostala pitanja I. tužitelja (četvrto i peto) te pitanje II. tužitelja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenih prijedloga za prihvatiti:

12.1. da se iz tih prijedloga ne može razabrati zašto bi ta u njima naznačena pitanja (u svezi sadržaja obrazloženja presude, glede razloga koje bi to obrazloženje trebalo imati - i „smije li presuda imati apsurdne učinke...”) - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlozima nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne mogu nadomjestiti navodi predlagatelja o postupovnim povredama (kako tvrde) učinjenim u suđenju,

12.2. odnosno, da prijedlozi u svezi tih pitanja (makar je odgovor na njih načelno jednostavan, jasan i neosporan - i proizlazi iz neposredne primjene zakonskih odredaba na koje se pitanja odnose) ne sadrže i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa.

13. Konkretno, prijedlozi predlagatelja ne sadrže razloge zašto bi trebalo odgovoriti još i na ta u njima postavljena pitanja, onako kako su formulirana, a da bi to bilo važno (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu (za ujednačavanje sudske prakse) i za odluku o konkretnom sporu, toliko da bi odgovor na njih, sve i da se formulira, predlagatelje doveo u povoljniju poziciju:

13.1. kada se, u bitnome, ta pitanja odnose na specifične okolnosti samo ovoga slučaja, kako ih predlagatelji “vide”, a odluke na koje se predlagatelji pozivaju u prijedlogu (pa i Ustavnog suda Republike Hrvatske), one koje sugeriraju prihvatiti kao temeljene na shvaćanju koje je u suprotnosti sa shvaćanjem na kojemu je temeljena osporena presuda - u toj suprotnosti nisu: one se niti po činjenicama na kojima su temeljene niti po pravnim shvaćanjima o onome što je relevantno ne mogu uspoređivati sa osporenom presudom,

13.2. kada svaki pojedini podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama u njemu postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u svakom prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače (po nekim drugim a nepostavljenim pitanjima) pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

13.3. kada revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih svaki predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki.

14. Sukladno izloženom, ovdje je u odnosu na ostala pitanja I. tužitelja (četvrto i peto) te pitanje II. tužitelja za zaključiti da (u izostanku navedenih razloga) za ta pitanja ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlozi u tome dijelu ne ispunjavaju pretpostavke za njihovu dopuštenost.

15. Stoga je prijedlog I. tužitelja u odnosu na ta pitanja (četvrto i peto) te prijedlog II. tužitelja - u odnosu na po njemu postavljeno pitanje, valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam“, kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga: primjena kojih odredaba se ne može izostaviti ili otkloniti zbog težine položaja u kojima su se predlagatelji našli) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

Zagreb, 8. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug