REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1044/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 52634298587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R 601/2020-2 od 10. studenog 2020., kojim je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Pr 447/2019 od 28. veljače 2020., u sjednici održanoj 8. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem nije uspio u sporu.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije su postavljena pravna pitanja za koja je navedeno da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) koji se primjenjuje pri ovome odlučivanju temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/2022).
4. U pogledu prvoga pravnog pitanja je za obrazložiti da su u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi, osim sada nespornih osam sati rada obračunatih kao redovni rad i osam sati rada obračunatih kao prekovremeni rad, daljnjih (spornih) osam sati kvalificirali kao odmor, a što je u skladu sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženom u nizu odluka pa tako i onoj već donesenoj u ovome predmetu (poslovni broj Revr 595/17 od 19. rujna 2017., ali i Revr-753/09 od 17. studenoga 2009., Revr 626/17 od 21. studenoga 2017., kao i brojne druge). Zato propitivanje tužitelja, je li se to može podvesti pod redovan rad, nije u skladu s takovom praksom. Ovaj sud ne vidi razloga preispitati svoju ustaljenu sudsku praksu i to pitanje ocjenjuje nevažnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava.
5. U pogledu preostalih pravnih pitanja koja se tiču troška postupka, podnositelj nije uputio na odluke sudova u smislu čl. 385.a ZPP-a u kojima bi bilo izraženo pravno shvaćanje drugačije od onoga iznesenog u pobijanoj odluci niti je na ikoji drugi način adekvatno obrazložio razlog važnosti tih pitanja u smislu navedene zakonske odredbe. Doduše, tužitelj navodi da o konkretnoj problematici potenciranoj tim pitanjima ne postoji praksa revizijskog suda, da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, a da sama norma nije jasna, no samim navođenjem toga nije dokazana važnost pitanja u tom smislu.
6. Stoga nema mjesta intervenciji revizijskog suda pa je odlučeno kao u izreci, sukladno čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a.
Zagreb, 8. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug