Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Gž-1549/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vesne Skerlev, predsjednika vijeća, Suzane Radaković, suca izvjestitelja i člana vijeća te Gabriele Topić Kordej, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ljekarne D. zdravstvena ustanova za ljekarničku djelatnost, Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. i partneri j.t.d. iz Z., protiv tuženika J. Š. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. H., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H. & partneri d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3805/2018-89 od 14. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3805/2018-89 od 14. travnja 2022. u stavku I., III. i IV. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Nalaže se da tuženiku J. Š. iz Z., OIB: …, isplatiti tužitelju Ljekarne D. zdravstvena ustanova za ljekarničku djelatnost, Z., OIB: …, iznos od 882.899,20 kn sa zateznim kamatama koje teku od 30. studenog 2009. do isplate po stopi koja se za razdoblje od dospijeća pa do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Ljekarne D. zdarvstvena ustanova za ljekarničku djelatnost za isplatu daljnjeg iznosa od 89.676,48 kn, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 20. studenog 2009. pa do isplate te za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 882.899,20 kn koje teku od 20. studenog 2009. pa do 29. studenog 2009.

III. Nalaže se da tuženiku J. Š. iz Z., OIB: …, naknaditi tužitelju Ljekarne D. zdravstvena ustanova za ljekarničku djelatnost, Z., OIB: …, parnični trošak u iznosu od 184.502,09 kn sa zateznim kamatama koje teku od 14. travnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika J. Š. za naknadu parničnog troška u iznosu od 458.475,00 kn.“

2. Protiv dijela presude, u stavku I., III. i IV. izreke žali ste tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019 i 80/2022 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači i stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 972.575,68 kn sa zateznim kamatama od 20. studenog 2009., a koji zahtjev temelji na činjenici isporuke robe tuženiku u razdoblju od 31. ožujka 2004. do 31. prosinca 2004. koja nije plaćena.

6. U žalbenom postupku sporna je pasivna legitimacija te osnov i visina kao i zastara te odluka o troškovima postupka.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a na koju upire tuženik.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. Na žalbene navode valja odgovoriti da nije ostvarena niti bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju sadržajno upire tuženik. Naime, iako nisu izvedeni svi dokazi koje je tuženik predložio, on nije bio onemogućen u raspravljanju pred sudom s obzirom da prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odluče za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

11. Stoga, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 220. ZPP-a jer činjenica da prvostupanjski sud nije ocijenio sve dokaze čije izvođenje je tuženik predložio nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

12. Jednako tako, tuženik neosnovano sadržajno upire na povredu odredbe čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj: 6/1999 i 8/1999- dalje u tekstu: Konvencija) koja je u primjeni na temelju odredbi Zakona o potvrđivanju Konvencije („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj: 18/1997, 6/1999- pročišćeni tekst, 8/1999- ispravak i 14/2002) te čl. 29. Ustava Republike Hrvatske jer je imao omogućen pristup sudu, u njemu je aktivno sudjelovao predlažući dokaze te poduzimajući sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulažući pravne lijekove.

13. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da je presudom istog suda poslovni broj P-3772/11 od 21. studenog 2012. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 1.717.320,00 kn obzirom da je prigovor zastare osnovan i da je navedena odluka potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2395/13-2 od 23. travnja 2013.;

- da su povodom revizije tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-2299/13 od 3. siječnja 2018. ukinute navedene odluke te je ukazano na odredbu čl. 383. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/1991, 73/1991, 111/1993, 9/1994, 7/1996, 91/1996, 112/1999 i 88/2001 – dalje u tekstu: ZOO) i čl. 353. ZOO-a kao i da je potrebno utvrditi i raspraviti, a vezano za primjenu čl. 12. i 13. ZOO-a koja od stranaka za bila u dobroj vjeri i tko je odgovoran za konačno stanje u odnosima stranaka;

- da je prigovor pasivne legitimacije neosnovan sukladno čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama („Narodne novine“, broj: 76/1993, 29/1997, 47/1999, 35/2008 i 127/2019);

- da je Ugovor o pripajanju od 31. ožujka 2004. (dalje: Ugovor o pripajanju) zaključen između Zdravstvene ustanove Ljekarne D. i Zdravstvene ustanove Ljekarne Š., a istim su stranke uredile svoja međusobna prava i obveze, kao i prava i obveze prema osnivačima stranaka, a koje proizlaze iz prijenosa cijele imovine i svih prava i obveza Zdravstvene ustanove Ljekarne Š. koje osnivači te ustanove prenose na Zdravstvenu ustanovu Ljekarne D.;

- da prema čl. 3. navedenog Ugovora o pripajanju, pripojena ustanova s danom 1. travnja 2004. prenosi na ustanovu preuzimatelja ukupnu vrijednost svoje imovine, a čl. 4. da za prenesenu imovinu ustanova preuzimatelj osigurava podmirenje svih obveza pripojene ustanove trećim osobama nastalim do dana 31. ožujka 2004.;

- da je Ugovor od 31. ožujka 2004. zaključen između Zdravstvene ustanove Ljekarne D. i Zdravstvene ustanove Ljekarne Š., a istim se uređuju prava i obveze po pitanju zapošljavanja osnivača pripojene ustanove u ustanovi preuzimatelja, pitanje popisa i vrijednosti imovine, zaliha lijekova, medicinskih i ostalih proizvoda te pravna osnova raspolaganja objektom u J. time da se Ljekarna D. obvezala s danom početka rada podružnice ljekarne u J. sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme s J. Š. za obavljanje poslova voditelja podružnice u J. obvezale su se u postupku pripajanja preuzeti ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen s farmaceutskim tehničarom D. B. i da će se stanje zaliha lijekova, medicinskih i drugih proizvoda Ljekarne Š. utvrditi na dan 31. ožujka 2004. te će od tog datuma Ljekarna D. preuzeti opskrbu ljekarničkih jedinica Ljekarne Š. Ugovorne strane su se sporazumjele da će objekt u kojem se nalazi ljekarnička jedinica u J. biti u zakupu Ljekarne D.;

- da su Ugovorom o pripajanju zdravstvene ustanove Ljekarne D. i Ljekarne Š. dogovorile su prijenos cijele imovine i prava ljekarne Š. na preuzimatelja Ljekarne D., dok su u Ugovoru od 31. ožujka 2004. sadržani detalji njihovih dogovora oko preuzimanja, koji dogovori su očito prethodili zaključenju navedenih ugovora;

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-04/5939-2 od 18. lipnja 2004. u sudski registar upisano pripajanje ustanove Ljekarne Š. na temelju Ugovora o pripajanju od 31. ožujka 2004. u ustanovu Ljerkarne D. i da je protiv navedenog rješenja ustanova Ljekarne Š. izjavila žalbu koja je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2457/06-3 od 31. svibnja 2006. odbačena kao nepravovremena;

- da je povodom ustavne tužbe ustanove Ljekarne Š. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom U-III-3401/2006, U-III-3926/2006 od 5. ožujka 2008. ukinuo rješenje VTSRH broj Pž-2457/06-3 od 31. svibnja 2006. (te rješenje istog suda broj Pž-2456/06-3 od 31. svibnja 2006.);

- da je nakon toga VTSRH rješenjem poslovni broj Pž-1964/08-6 od 4. veljače 2009. ukinuo rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Tt-04/5934-2 od 18. lipnja 2004. i predmet je vraćen na ponovni postupak;

- da je ponovnom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu navedeni sud donio rješenje broj Tt-04/8120-10 od 30. studenoga 2009. kojim je u sudski registar upisano brisanje upisa rješenja broj Tt-04/8120-8 od 7. studenoga 2007. o brisanju (prestanku) ustanove temeljem Odluke USRH od 5. ožujka 2008. u ustanovi Ljekarne Š.;

- da je rješenjem istog suda broj Tt-04/5934-15 od 15. veljače 2010. obustavljen postupak za upis u sudski registar, a iz razloga što je predlagatelj ustanova Ljekarne Š. povukao prijavu za upis u sudski registar podneskom od 11. veljače 2010.;

- da je rješenjem istog suda broj Tt-5939-23 od 30. lipnja 2010. odbijena prijava za upis u sudski registar predlagatelja ustanove Ljekarne D.;

- da je odlukom USRH broj U-III-4570/2007 od 22. listopada 2008. ukinuto rješenje VTSRH broj Pž-1204/06-3 od 3. srpnja 2007. te je predmet vraćen VTSRH na ponovni postupak, a u kojoj se u bitnom navodi kako je VTSRH pogrešnom primjenom i tumačenjem odredbi Zakona o zdravstvenoj zaštitit zauzeo stajalište da rješenje nadležnog ministra o prestanku rada ustanove nema utjecaja na brisanje podnositeljice iz sudskog registra te je time stvorio pravnu situaciju u kojoj je ustanovi Ljekarne Š. brisanjem iz sudskog registra unatoč tome što nisu bile ispunjene sve potrebne, Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, propisane pretpostavke, prestala pravna osobnost;

- da prema rješenju ministarstva od 20. travnja 2004. Odluka o osnivanju podružnica Ljekarne D. u Z. i u J., pripajanjem zdravstvene ustanove Ljekarne Š. Ljekarnama D. sukladna je Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i Zakonu o ustanovama te je osnivač obvezan izvršiti upis podružnica kod nadležnog trgovačkog suda te je ujedno obvezan podnijeti zahtjev za izdavanje rješenja o početku rada podružnica, a podružnice će započeti s radom kad ministar zdravstva i socijalne skrbi rješenjem utvrdi da su ispunjeni svi propisani uvjeti;

- da iz odluke USRH od 22. listopada 2007. i navedenog rješenja ministarstva proizlazi da je ministarstvo odnosno nadležni ministar taj koji odlučuje o početku rada podružnice, a po ispunjenju propisanih uvjeta pri čemu odluku o tome jesu li ispunjeni uvjeti za početak rada također donosi ministar;

- da je donošenjem rješenja od 18. lipnja 2004. ustanova Ljekarne Š. prestala postojati kao pravna osoba, neovisno o tome što ministar nikad nije donio rješenje o početku rada podružnice jer ministarstvo nije uspjelo niti poduzeti potrebne radnje radi utvrđivanja jesu li ispunjeni uvjeti za početak rada;

- da sukladno odredbi čl. 2. Zakona o ustanovama ustanova stječe svojstvo pravne osobe upisom u sudski registar, a ustanova gubi svojstvo pravne osobe brisanjem iz sudskog registra;

- provedenim pripajanjem ustanove Ljekarne Š. ustanovi Ljekarne D. i brisanjem ustanove Ljekarne Š. iz sudskog registra, navedena ustanova je izgubila svojstvo pravne osobe te navedeno svojstvo nije imala sve do provedbe rješenja registarskog suda od 30. studenog 2009. kojim je to svojstvo ustanova Ljekarne Š. ponovo stekla;

- da faktično nije došlo do spajanja navedenih ustanova, a što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, jer prije svega nikad nije donesena odluka nadležnog ministra odnosno rješenje o početku rada podružnice, niti je utvrđeno jesu li ispunjeni svi propisani uvjeti za to, a što među strankama nije sporno;

- da zaključno do donošenja rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt- 04/8120-10 od 30. studenog 2009. kojim je u sudski registar upisano brisanje upisa rješenja od 7. studenog 2007. o brisanju (prestanku) ustanove Ljekarne Š., ustanova Ljekarne Š. bila je pripojena ustanovi Ljekarne D. u formalnopravnom smislu te je kao ustanova bila brisana iz sudskog registra;

- da u razdoblju od upisa pripajanja 2004. do brisanja prestanka ustanove Ljekarne Š., ustanove Ljekarne Š. i Ljekarne D. formalnopravno predstavljale jednu ustanovu to je u tom vremenu došlo do sjedinjenja odnosno spajanja vjerovnikove tražbine i dužnikova duga kod jedne te iste osobe koja je tako postala vjerovnik i dužnik, a to je u ovom slučaju ustanova Ljekarne D., kojoj je formalnopravno pripojena ustanova Ljekarne Š.;

- da je nedvojbeno nastupila objektivna nemogućnost podnošenja tužbe sudu jer nitko ne može biti sam sebi vjerovnik i dužnik;

- da obzirom na uputu VSRH iz odluke od 3. siječnja 2018. do pravnih učinaka sjedinjenja došlo provedbom upisa pripajanja Ljekarne Š. Ljekarnama D. rješenjem od 18. lipnja 2004. i posljedično brisanjem Ljekarne Š. iz sudskog registra, a pravni učinci sjedinjenja trajali su do 30. studenog 2009. kada je doneseno rješenje o brisanju upisa o prestanku ustanove Ljekarne Š.;

- da je izvršen uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-75/2015 (raniji broj P-3219/2005) i da presuda od 29. rujna 2016. nije stekla svojstvo pravomoćnosti te je postupak prekinut radi posljedica stečaja i brisanja Ljekarne Š. iz sudskog registra;

- da Ugovor o pripajanju i Ugovor od 31. ožujka 2004. nisu raskinuti niti su utvrđeni ništetnim;

- da je tuženik odgovoran za konačno stanje među strankama i da je tužitelj posutupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja i ugovorima preuzetim obvezama;

- da je tužitelj prestankom učinka sjedinjenja tražbine i duga 30. studenog 2009. stekao pravo sudskim putem ostvariti svoju tražbinu uslijed objektivne nemogućnosti što je utvrđeno i u odluci Vrhovnog suda;

- da je prigovor zastare neosnovan;

- da je radi visine tražbine izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku M. T. i da je povodom prigovora tuženika izveden dokaz njegovim saslušanjem na ročištu 22. veljače 2022.;

- da nakon očitovanja stranke nisu prigovarale nalazu i da je nalaza izrađen u skladu s pravilima struke;

- da prema nalazu i mišljenju vještaka vrijednost isporučene robe iznosi 882.899,20 kn.

14. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu od 882.899,20 kn sa zateznim kamatama od 30. studenog 2009., a u preostalom dijelu da nije osnovan te odlučio na gore navedeni način. 15. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

16. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.

17. U odnosu na žalbene navode tuženika vezano za prigovor promašene pasivne legitimacije tuženik ispušta iz vida odredbu čl. 59. st. 2. ZOU-a koju je pravilno primijenio i prvostupanjski, a prema kojoj osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njezine obveze, dakle tuženik, dok je čl. 5. navedenog Zakona propisano da osnivač može biti pravna i fizička osoba.

Stoga, suprotno tvrdnji tuženika prvostupanjski sud je dao valjane razloge kada je utvrdio da je tuženik kao osnivač ustanove, a obzirom na predmet spora u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimiran time da sama okolnost činjenice brisanja iz sudskog registra nije odlučna.

Imajući u vidu navedene odredbe i iznesene okolnosti konkretnog slučaja te predmet spora, žalbeni navodi tuženika kojima upire na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3219/2005 odnosno P-75/12, su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

Ovdje valja reći i to da presuda u navedenom predmetu u kojoj je i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja Ljekarni Š. radi utvrđenja da su Ugovor o pripajanju i Ugovor od 31. ožujka 2004. ništetni i ne proizvode pravne učinke te je odbijen i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim se predlaže utvrditi da su navedeni Ugovori prestali važiti upisom brisanja pripajanja stranaka iz sudskog registra te ponovnim upisom tužitelja u sudski registra, nije stekla svojstvo pravomoćnosti te je određen prekid postupka radi nastupanja posljedica otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem odnosno Ljekarnom Š. i brisanjem istog iz sudskog registra, a kako je to i utvrdio prvostupanjski sud.

18. Što se tiče žalbenih navoda za zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj postupao u dobroj vjeri te u skladu s načelom savjesnosti i poštenja i ugovorima preuzetim obvezama i da je tuženik odgovoran za konačno stanje u odnosima stranaka, a koje činjenice je bilo potrebno utvrditi i raspraviti prema rješenju koje je u ovoj pravnoj stvari donio Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2299/13 od 3. siječnja 2018., a kojim žalbenim navodima tuženik ponavlja prigovore istaknute tijekom postupka valja odgovoriti da je prvostupanjski sud za navedeni zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, to nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

19. Suprotno tvrdnji tuženika iz rezultata provedenog dokaznog postupaka i proizlazi da je upravo tužitelj bio taj koji je i postupao s namjerom i voljom da ispoštuje obveze preuzete Ugovorom o pripajanju i Ugovorom od 31. ožujka time da iz iskaza samog tuženik proizlazi da je upravo on i spriječio ministarstvo da dođe izvršiti pregled oba prostora što je bio uvjet za donošenje rješenja ministarstva o ispunjenju uvjeta, a što bi i značilo da je pripajanje u potpunosti i provedeno, to je upravo tuženik samim time i spriječio da do pripajanja dođe kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud. Kako tuženik vezano za gore navedeni zaključak svoje suprotne tvrdnje nije dokazao adekvatnim dokaznim sredstvima i na pouzdana način s dovoljnim stupnjem vjerojatnosti, to su izneseni žalbeni ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje i kao takve su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

20. Na žalbene navode da je kompjuterski program promijenjen bez suglasnosti tuženika ukazuje se da je Ugovorom od 31. ožujka 2004. i ugovoreno da će se instalirati novi kompjuterski program, a kako je tuženik pristao na Ugovor samim time je i odobrio instalaciju, a okolnost da je isti instaliran prije provedbe pripajanja nije relevantna.

21. Suprotno tvrdnji tuženika, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud i izvršio uvid u sve relevantne sudske odluke koje su odnosne na pravni odnos stranaka.

22. U odnosu na žalbene navode tuženika vezano za istaknuti prigovor zastare prvenstveno se tuženiku ukazuje na uputu i pravno shvaćanje iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2299/13 od 3. siječnja 2018.

Stoga, imajući u vidu naprijed navedeno, tužitelj je tek prestankom učinka sjedinjenja tražbine i duga 30. studenog 2009. stekao mogućnost sudskim putem ostvariti svoju tražbinu prema Ljekarnama Š.,a koju zbog objektivne nemogućnosti nije do tada mogao ostvarivati te sukladno čl. 383. ZOO-a zastarijevanje nije teklo za vrijeme pripajanja i tek je počelo teći 30. studenog 2009., pa su žalbeni navodi neosnovani.

Kako je tužba podnesena 10. svibnja 2011., to je ista suprotni tvrdnji tuženika i podnijeta sukladno čl. 371. ZOO- unutar roka od 5 godina kako to je i pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

23. Na žalbene navode kojima tuženik osporava visinu koja je utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka M. T. prvenstveno valja reći da je povodom prigovora tuženika i proveden dokaz dopunskim saslušanjem vještaka na ročištu 24. veljače 2022., a kojim su dovoljno razjašnjena pojedina sporna pitanja time da tuženik ispušta iz vida odlučnu činjenicu da nakon navedenog očitovanja nije prigovarao nalazu i mišljenju vještaka.

24. Stoga, kako prvostupanjski sud nije našao da postoje proturječnosti ili nedostaci danog mišljenja odnosno da se pojavila osnovana sumnja u njegovu pravilnosti, isti je pravilno postupio kada je navedeni nalaz prihvatio kao objektivan i stručan, to su izneseni žalbeni neutemeljeni.

25. Naime, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je na temelju provedenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku M. T. obvezao tuženika da tužitelju na ime vrijednosti isporučene robe isplati iznos od 882.899,20 kuna sa zateznim kamatama od 30. studenog 2009.

26. U odnosu na ostale žalbene navode tuženika kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

27. Kako tuženik u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju, to njegova žalba predstavlja samo drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza, na koju je ovlašten jedino sud, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

28. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

29. Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.

30. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 126/2022).

31. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

32. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke te na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a kao u stavku II izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 8. studenog 2022.

Predsjednik vijeća

Vesna Skerlev, v.r.