Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-250/2022-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sanje Katušić-Jergović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. R. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj K-21/2021. od 7. ožujka 2022., u sjednici održanoj 8. studenog 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog L. R. i njegovog branitelja, odvjetnika D. Š.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, te se preinačuje presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni na način da se optuženom L. R. za kazneno djelo pokušaja ubojstva iz članka 110. u svezi članka 34. KZ/11. za koje je proglašen krivim pod točkom 1. prvostupanjske presude na osnovi iste zakonske odredbe, uz daljnju primjenu odredbe članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11., utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. za koje je proglašen krivim pod točkom 2. prvostupanjske presude, na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11., utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa se uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženi L. R. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.
II Uslijed odluke pod točkom I, preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja je izrečena optuženom L. R. na temelju članka 69. stavak 3. KZ/11. može trajati najdulje 3 (tri) godine.
III Odbija se žalba optuženog L. R. kao neosnovana te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 7. ožujka 2022., broj K-21/2021., Županijski sud u Puli - Pola proglasio je krivim optuženog L. R. zbog kaznenih djela u stjecaju, kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi sa člankom 34. KZ/11. i kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz članka 190. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci te presude, pa mu je, na temelju članka 110. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 1. u vezi sa člankom 26. i člankom 34. stavak 2. te u vezi sa člankom 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, te na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 26. te u vezi sa člankom 49. stavkom 1. točka 4. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa ga je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. stavak 1. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode i to od trenutka uhićenja 14. travnja 2021. u 13,35 sati, pa nastavno vrijeme koje će provesti u istražnom zatvoru do pravomoćnosti presude i nakon pravomoćnosti presude do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.
1.1. Na temelju članka 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), od optuženog L. R. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom iz članka 190. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. na način da je utvrđeno da novčani iznos od 150,00 (stopedeset) kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženi L. R. ostvario kaznenim djelom iz članka 190. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te da je novčani iznos od 150,00 (stopedeset) kuna imovina Republike Hrvatske, a optuženom L. R. je naloženo da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 150,00 (stopedeset) kuna u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
1.2. Na temelju članka 69. stavak 1. KZ/11. optuženom L. R. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja se na temelju članka 69. stavak 2. KZ/11. izvršava u okviru zatvorskog sustava, s time da na temelju članka 69. stavak 3. KZ/11. izrečena mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
1.3. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženog L. R. oduzet je nož na sklapanje NN marke ukupne dužine 16 cm, po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Pula serijskog broja 01360126 od 14. travnja 2021., pohranjen u KOP-u 6/21. te će se na temelju članka 79. stavak 6. KZ/11. isti po pravomoćnosti presude uništiti.
1.4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi L. R. u cijelosti je oslobođen od troškova kaznenog postupka, koji padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi L. R..
2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.), s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu i osuđeniku L. R. izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju".
2.2. Optuženi L. R. po branitelju D. Š., odvjetniku u P. - P., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da "…Visoki kazneni sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje". Ujedno je zatražena i obavijest o održavanju sjednice vijeća.
3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se istu odbije kao neosnovanu.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog L. R. putem audio-video veze iz Zatvora i njegovog branitelja, odvjetnika D. Š., u skladu s odredbom članka 475. stavak 4. ZKP/08., a u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika.
6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalba optuženog L. R. nije osnovana.
7. Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. (u žalbi pogrešno označena kao povreda iz članka 364. stavak 2. točka 11. ZKP/08.), koja povreda bi se manifestirala u nenavođenju razloga o odlučnim činjenicama, radi čega se pobijana odluka ne bi mogla ispitati u žalbenom postupku. Protivno tome, u svojoj odluci prvostupanjski je sud naveo jasne razloge o svim odlučnim činjenicama predmetnih inkriminacija, te je za činjenična utvrđenja dao iscrpno obrazloženje, koje kao takve prihvaća i ovaj žalbeni sud, pa posljedično nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, kako to sugerira žalba optuženika.
7.1. U kontekstu navodne bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik se prvenstveno osvrće na razloge koje je prvostupanjski sud naveo utvrđujući postojanje optuženikove namjere prilikom počinjenja kaznenog djela pokušaja ubojstva (točka 1. izreke pobijane presude). Međutim, u pitanju su prigovori optuženika na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu ovaj žalbeni sud navodi svoja utvrđenja u nastavku obrazloženja ove odluke.
8. Glede pravilnosti utvrđenja činjeničnog stanja inkriminiranog događaja iz točke 1. pobijane presude pravilan je zaključak prvostupanjskog suda utemeljen na prihvaćenom sudsko-medicinskom vještačenju da je optuženik nožem koji je nesporno sredstvo pogodno za lišenje života, lučnim zamahom srednje jakog intenziteta uboo oštećenika u medijalni dio torakalnog dijela leđa s mogućnošću ozljeđivanja vitalnih struktura i smrtnog ishoda za potonjeg. Pritom je nesporno kako su teže posljedice po oštećenika dijelom izostale i radi toga što je isti na sebi imao kožnu motociklističku jaknu i "duksericu" pod istom, čime je djelomično ublažen intenzitet zadanog udarca nožem. Da je tome tako, osim drugih dokaza (iskaz oštećenika, video snimka kamere) govori i po sudu prihvaćeno svjedočenje B. L. prema kojem se "…čulo kao neki tupi udarac kada je optuženi oštećenog uboo nožem i to je bio dosta snažan zamah i ubod. Točno se čulo kako je nož probio motorističku jaknu i ostao zaboden u oštećenikovim leđima." Inače, prema video zapisu tijeka događaja razvidno je da se kritični događaj odvijao neposredno ispred ovog svjedoka, bez bilo kakvih prepreka u prostoru koji bi ga ometali u zapažanju i registraciji činjenica o kojima je svjedočio. Slijedom navedenog, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda kako je optuženik dokazani pokušaj ubojstva počinio izravnom namjerom (točka 30. obrazloženja prvostupanjske presude), pri čemu su za taj zaključak navedeni jasni i neproturječni razlozi.
8.1. Naime, neosnovani su i žalbeni navodi optuženika koji se odnose na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kritičnog događaja u pogledu namjere optuženika glede djela pokušaja ubojstva iz točke 1. pobijane presude. Optuženik u žalbi prigovara da je prethodno inkriminiranom ubodu nožem između njega i oštećenika bila svađa na obližnjem parkiralištu, da među njima postoji nerazmjer tjelesne snage u korist oštećenika, svijest optuženika da je mjesto događaja pod video nadzorom, da je i optuženik u događaju tjelesno ozlijeđen, da nije napao vitalni dio tijela oštećenika, da nož kojim je oštećeniku nanio ubodnu ranu nije sredstvo podobno za usmrćenje, višednevno kašnjenje oštećenika u prijavi ovog djela policiji, te intenzitet udarca nožem, što u svojoj ukupnosti po optuženiku negira postojanje njegove namjere na pokušaj ubojstva. Međutim, s pravom je prvostupanjski sud otklonio ovaj optuženikov prigovor i iz na raspravi izvedenih dokaza pravilno zaključio da je na strani optuženika postojala namjera glede pokušaja ubojstva oštećenika kritične prigode.
8.2. U tom kontekstu neodlučan je žalbeni navod optuženika o tome da sudski vještak K. nije decidirano izjasnio o sredstvu kojim je nanijeta inkriminirana ozljeda oštećenika, jer mehanizam i sredstvo nanošenja iste slijedi iz sadržaja drugih na raspravi konfrontiranih dokaza. Pritom i sam vještak dopušta u svom nalazu i mišljenju da je upravo i nož jedno od mogućih sredstava koje je uporabljeno u ozljeđivanju oštećenika ("sječivo nekog mehaničkog sredstva što može biti nož ili nožu slično sredstvo"). Dodatno tome, prema sadržaju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list spisa 18), nož kojim je počinjeno kazneno djelo pokušaja ubojstva privremeno je oduzet od svjedoka, oštećenog I. D., koji svjedok je na raspravi iskazivao o načinu na koji je došao u posjed istog noža (točka 12 obrazloženja pobijane presude). Imajući u vidu i druge izvedene dokaze o tijeku događaja, prije svega sadržaj video snimke istoga, bespredmetni su žalbeni navodi optuženika glede utvrđenja prvostupanjskog suda je li u pitanju upravo nož kojim se počinjeno kazneno djelo ubojstva u pokušaju i to kao podobno sredstvo kojim je dokazanim intenzitetom udarca prema mišljenju sudsko-medicinskog vještaka mogu ozlijediti vitalne strukture na ubodenom dijelu tijela, kao što su leđna moždina, prsna šupljina i ozljeda pluća, te većih krvnih žila. Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog žalbenog suda, činjenično stanje kritičnog događaja glede namjere optuženika potpuno je i točno utvrđeno, jer je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je optuženik bio svjestan svoga činjenja i istim htio proizvesti zabranjenu posljedicu, oštećenikovu smrt, dakle, da je postupao sa izravnom namjerom. U tom kontekstu irelevantan je daljnji žalbeni prigovor obrane o prethodnoj svađi na obližnjem parkiralištu, jer se ista vremenski ne može dovesti u relevantnu vezu sa inkriminiranim događajem, jednako kao i žalbeni navod po kojem oštećenik oprašta optuženiku počinjeno djelo, te da među njima postoji nerazmjer tjelesne snage i da je optuženik tjelesno ozlijeđen u kritičnom događaju. Jednako tako, glede postojanja obilježja predmetnog kaznenog djela nemaju značaj niti činjenica nerazmjera tjelesne snage optuženika i oštećenika, jer je u istom isključivo optuženik napadač, dakle, onaj koji zadaje inkriminirani udarac nožem oštećeniku, a iz sadržaja video snimke tijeka događaja nedvojbeno proizlazi da oštećenik zadaje udarce optuženiku izvan, nakon kritičnog vremena napada nožem, kada odbija njegove uporne tjelesne napade.
8.3. Isto tako je prvostupanjski sud ispravno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se odnose na kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11. (točka 2. izreke pobijane odluke). Tvrdeći kako to djelo nije dokazano i da tekućina koju je prodao oštećeniku nije bila droga, već pomiješani alkohol i cedevita, optuženik gubi iz vida da je oštećenik navodio u svom svjedočenju da je vidio bočicu heptanona u originalnom pakiranju, sa natpisom na bočici koji natpis je deklarirao upravo heptanon. Stoga je irelevantan dio iskaza u kojem oštećenik navodi kako dopušta da je u bočici bilo "nešto drugo", a ne spomenuta droga, jer je prvostupanjski sud ispravno zaključio kako nije okolnosno da optuženik u daljnjem tijeku događanja uporno inzistira kod optuženika na plaćanju, čak ga pokuša ubiti, a da mu kritične prigode nije prodao pravu drogu. Radi navedenog ovaj žalbeni sud nalazi kako su činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda glede ovog događaja, protivno žalbenim navodima optuženika, potpuna i ispravna.
9. Pravilnost izrečene kazne ovaj žalbeni sud je ispitao povodom žalbe državnog odvjetnika, ali i po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 478. ZKP/08., jer žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koju je podnio optuženik u sebi sadrži između ostalog i žalbu zbog odluke o kazni, jer optuženik u svojoj žalbi nije posebno obrazlagao ovu žalbenu osnovu.
9.1. S tim u svezi ispravno državni odvjetnik ukazuje kako su u ovoj kazneno-pravnoj stvari ispunjeni uvjeti za tzv. zakonsko ublažavanje kazne (pokušaj kaznenog djela – članak 34. stavak 2. KZ/11.) i optuženikova bitno smanjena ubrojivost tempore criminis (članak 26. KZ/11.), sve u kontekstu dosadašnje optuženikove neosuđivanosti. Međutim, isto tako, osnovano državni odvjetnik ukazuje kako je pogrešno prvostupanjski sud prilikom određivanja mjere ublažavanja u pojedinačno utvrđenim i jedinstveno izrečenoj zatvorskoj kazni kao olakotnu okolnost uzeo i optuženikovu dugogodišnju ovisnost o drogama, jer je ista ta okolnost u podlozi njegove bitno smanjene ubrojivosti, pa se radi o nedopuštenoj dvostrukoj valorizaciji jedne te iste okolnosti. Nastavno na navedeno, po ocjeni ovog žalbenog suda nije bilo mjesta ocijeniti olakotnim da su uslijed djela pokušaja ubojstva iz točke 1. pobijane presude na strani "izostale teže posljedice" jer je djelo ostalo u pokušaju, pa je žalbu državnog odvjetnika trebalo kao osnovanu uvažiti, te preinačiti prvostupanjsku presudu glede pojedinačno utvrđenih i izrečene jedinstvene kazne zatvora. Pritom je ovaj žalbeni sud imao u vidu i manifestirani odnos oštećenika prema djelu, njegovoj posljedici i optuženiku. Stoga, polazeći od stupnja optuženikove krivnje i svrhe kažnjavanja, te okolnosti relevantnih za mjeru kazne, ovaj žalbeni sud nalazi da će u ovoj presudi utvrđene pojedinačne i izrečena jedinstvena kazna ostvariti svoju svrhu, kako je ista određena u članku 41. KZ/11. (izražavanje društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela, jačanje svijesti o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje optuženiku ponovno uključivanje u društvo nakon izdržane kazne).
10. Kako je optuženiku ovom presudom izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 godine, prvostupanjsku presudu je trebalo preinačiti i po pitanju najduljeg propisanog trajanja izrečene sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti na način da izvršenje iste može trajati najdulje 3 (tri) godine (članak 69. stavak 3. KZ/11.).
11. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 478. ZKP/08. ovaj žalbeni sud je utvrdio kako su sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, oduzimanje imovinske koristi u iznosu od 150,00 (stopedeset) kuna i oduzimanje predmeta – noža iz izreke prvostupanjske presude, izrečeni temeljem propisanih zakonskih kriterija, što je sud prvog stupnja detaljno obrazložio u točki 47. do točke 49. pobijane presude.
12. Slijedom svega navedenog, budući ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a njezinim ispitivanjem sukladno odredbi članka 476. stavak 1. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 482. i članka 486. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 8. studenog 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
