Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-434/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sanje Katušić- Jergović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. U. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.) i drugih odlučujući o žalbama optuženog M. U. i optužene A. V. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, broj Kmp-1/2022-36 od 16. svibnja 2022., o produljenju mjera opreza nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2022.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog M. U. i optužene A. V. kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon izrečene nepravomoćne presude protiv optuženog M. U., optuženog C. V. i optužene A. V., zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. i drugih, kojom je optuženi M. U. osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine, optuženi C. V. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i četiri mjeseca i optužena A. V. na kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci, na temelju članka 98. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) produljene su mjere opreza iz članka 98. stavka 1. i stavka 2. točke 4. i 5. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08. protiv optuženog M. U. i to: zabrana približavanja oštećenom J. M. na udaljenost ne bližu od 50 metara i zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s oštećenikom te je protiv optuženog C. V. i optužene A. V. produljena mjera opreza iz članka 98. stavka 1. i 2. točke 4. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08. zabrane približavanja oštećenom J. M. na udaljenost ne bližu od 50 metara. Točkom II izreke pobijanog rješenja određeno je da na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. navedena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08. može trajati najdulje do izvršnosti presude, a mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 5. ZKP/08. može trajati najdulje do pravomoćnosti presude (ispravno: do izvršnosti presude).
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi M. U. po braniteljici, odvjetnici D. D. L., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje te predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1. Žalbu je podnijela i optužena A. V. po branitelju, odvjetniku H. M., pobijajući prvostupanjsko rješenje "iz svih žalbenih razloga", s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i preinači rješenje na način da ukine mjeru opreza zabrane približavanja oštećeniku, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio postojanje osnovane sumnje kao opću pretpostavku za daljnju primjenu mjera opreza protiv optuženog M. U. i optužene A. V. te postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kao posebnu pretpostavku iz članka 123. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 98. stavkom 1. ZKP/08. za produljenje mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08. protiv optuženika.
6. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da osnovana sumnja za počinjenje kaznenog djela u odnosu na optuženog M. U. i optuženu A. V. proizlazi iz činjenice što je protiv njih izrečena nepravomoćna presuda kojom su proglašeni krivima za kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. KZ/11. te kojom je optuženi M. U. osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine, a optužena A. V. na kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci.
6.1. Upravo činjenica da su optuženici nepravomoćnom presudom proglašeni krivima za predmetno kazneno djelo ukazuje na to da je stupanj osnovane sumnje za počinjenje djela još veći u odnosu na optuženike, nego prije izricanja nepravomoćne presude. Stoga je bez značaja žalbeni navod optuženog M. U. kojim se u ovom stadiju postupka ta osnovana sumnja osporava, s obzirom da izrečena nepravomoćna presuda predstavlja čvrst i valjan temelj za postojanje visokog stupnja osnovane sumnje da su optuženici počinili kazneno djelo za koje su nepravomoćno proglašeni krivima.
6.2. Iz istih razloga, odnosno radi činjenice da je protiv optuženog M. U. izrečena nepravomoćna presuda kojom su proglašen krivim te osuđen na kaznu zatvora, nije osnovan niti žalbeni navod optuženog M. U. da bi pobijanim rješenjem, u odnosu na optuženog M. U., sud povrijedio načelo nedužnosti iz članka 3. ZKP/08. te da bi mu povrijedio ustavna prava. Naime, prvostupanjski sud je u razlozima pobijanog rješenja izložio činjenice koje su poznate u trenutnom stadiju postupka, a iz kojih je ispravno zaključio o postojanju osnovane sumnje za počinjenje kaznenog djela u odnosu na žalitelja, s obzirom da je protiv optuženog M. U. prvostupanjski sud nepravomoćnom presudom odlučio o postojanju krivnje za kazneno djelo koje je predmet optužbe. Stoga, razlozi pobijanog rješenja nisu protivni ustavnopravnom načelu nedužnosti jer prvostupanjski sud pobijanim rješenjem ne odlučuje o krivnji optuženika, već o potrebi produljenja izrečenih mjera opreza, dok je o krivnji optuženog M. U. već odlučeno nepravomoćnom prvostupanjskom presudom, a konačnu odluku o tome će donijeti drugostupanjski sud u povodu žalbe na izrečenu prvostupanjsku presudu protiv optuženika.
6.3. Ispravno je utvrđenje prvostupanjskog suda da opasnost od ponavljanja kaznenog djela u odnosu na optuženog M. U. i optuženu A. V. i dalje postoji. Na takvu opasnost upućuju osobite okolnosti koja se očituju u načinu počinjenja kaznenog djela na način da su optuženici zajedničkim dogovorom za počinjenje kaznenog djela na štetu svog bitno fizički slabijeg te znatno starijeg susjeda, iskazali upornost i kriminalnu volju radi ostvarenja imovinske koristi u iznosu od 1800,00 kuna. Na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela upućuju i rezultati provedenog vještačenja po socijalnom pedagogu prema kojima je kod optuženog M. U. delikventna aktivnost životni stil, a što ukazuje na rizik od povrata u činjenju kaznenih djela. Nadalje, optuženi M. U. je dosada bio prekršajno osuđivan te je protiv njega izrečena odgojna mjera u kaznenom postupku zbog kaznenog djela krađe, dok je optužena A. V. u dva navrata kazneno osuđivana za kazneno djelo krađe, iz čega je razvidno da optuženici nisu uskladili svoje ponašanje sa pravnim poretkom, a u odnosu na optuženu A. V. je vidljivo progresiranje u težini protupravnog ponašanja, s obzirom da je nepravomoćnom presudom proglašena krivom za teže imovinsko kazneno djelo razbojništva.
6.4. Nije osnovan žalbeni navod da ranija prekršajna osuđivanost optuženog M. U. nije okolnost koja upućuje na opasnost od ponavljanja kaznenih djela, a niti je od utjecaja navod optužene A. V. da je uzimanje u obzir prethodne kaznene osuđivanosti pogrešno stajalište prvostupanjskog suda.
6.5. Naime, prilikom ocjenjivanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru egzistiranja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu količinu, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna kaznena ili prekršajna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke za optuženike, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.
6.6. Jednako tako, izrečene mjere opreza su blaže od mjere istražnog zatvora te imajući u vidu činjenicu da su se žalitelji dosad uredno pridržavali mjera opreza, kako i sami navode u žalbi, njima se dosada uspješno ostvarivala istražnozatvorska svrha iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Stoga, drugostupanjski sud ocjenjuje da su opravdano produljene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08. protiv optuženog M. U. i mjera opreza iz točke 4. istog članka stavka 2. ZKP/08. protiv optuženog C. V. i optužene A. V.
7. Zaključno, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju iznio jasne, valjane i dostatne razloge za produljenje mjera opreza protiv optuženika, a koje razloge drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća. Dakle, nisu osnovani žalbeni navodi kako razlozi pobijanog rješenja ne opravdavaju produljenje mjera opreza protiv optuženog M. U. i optužene A. V. niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kao ni da su pobijanim rješenjem povrijeđena ustavna prava žalitelja na što optuženi M. U. ukazuje u žalbi, dok ispitujući rješenje u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. drugostupanjski sud nije utvrdio ni povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. S obzirom da pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja nije dovedena u pitanje žalbenim navodima optuženog M. U. i optužene A. V., na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 8. studenog 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
