REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 735/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz Š., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik L. M., odvjetnik u Š., protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-3249/17 od 11. siječnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku br. P-873/17 od 13. listopada 2017., u sjednici održanoj 8. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu br. Gž-3249/17 od 11. siječnja 2018. i predmet se vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužiteljica vlasnik dijela nekretnine čest. zem. br. 11585/3 Z.U. 6576 k.o. P. koji dio je na priloženom geodetskom snimku koji je izradio P. S., diplomirani inženjer geodezije, dana 30. lipnja 2017. označen slovima A-B-C-D-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-U-V-Z-Z-Z1- Z2-Z3-A, površine 699 m2, a koja skica čini sastavni dio presude suda prvog stupnja.

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženice i preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen tužbeni zahtjev.

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužiteljice je osnovana.

6. Predmet konkretnog postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine darovanjem i dosjelošću putem svojih pravnih prednika.

7. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev pošavši od utvrđenja da su tužiteljica i njezini prednici bili u kvalificiranom posjedu sporne nekretnine do 6. travnja 1941. u razdoblju od najmanje četrdeset godina, zbog čega da su već do tada ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema pravnom pravilu paragrafa 1472. bivšeg OGZ, koja se odredba kao pravno pravilo primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" br. 73/91).

8. Drugostupanjski sud nije prihvatio ocjenu dokaza izvedenu po prvostupanjskom sudu u pogledu vremena dosjedanja, te je zaključio da do 6. travnja 1941. nisu bile ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

9. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

10. Tužiteljica u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

„1. Imajući u vidu da je za utvrđenje prava vlasništva temeljem sudske odluke glede nekretnina koje su knjižno vlasništvo Republike Hrvatske potrebno dokazati činjenicu posjeda od najmanje 40 godina do 6.4.1941. godine, postavlja se pitanje da li je tužiteljica mogla dokazati navedenu činjenicu posjeda temeljem iskaza svjedoka koji nemaju izravna saznanja na okolnosti iz vremena oko 1900. godine budući tada nisu rođeni?

2. Ukoliko dokazivanje dosjelosti i okolnosti iz 1900. godine temeljem živućih svjedoka nije moguće jer nemaju dovoljno godina starosti da imaju izravna saznanja o tim okolnostima, postavlja se pitanje na koji način je tada tužiteljica mogla dokazivati činjenicu posjeda koja je odlučna za donošenje sudske presude kojom se utvrđuje stjecanje dosjelošću prava vlasništva nekretnina koje su dotada bile vođene kao knjižno vlasništvo Republike Hrvatske?

3. Da li je Županijski sud u Splitu bio dužan prilikom odlučivanja o osnovanosti ovoga tužbenog zahtjeva primijeniti odluku Europskog suda za ljudska prava iz predmeta Radomilja i dr. protiv Republike Hrvatske (odluka br. 3768/10 od 28.06.2016. godine) kojom je određeno da tužitelji u postupcima radi uknjižbe prava vlasništva temeljem dosjelosti ne bi trebali snositi štetne posljedice za pogrešku koju je počinila sama država donošenjem neustavnih pravnih propisa, odnosno da bi se u vrijeme za dosjelost trebalo uključiti i vrijeme do najkasnije 17.11.1999. godine i ukoliko jesu da li bi odluka u ovom predmetu trebala biti drugačija?“

11. Obrazlažući razlog važnosti navedenih pitanja tužiteljica se poziva na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetima Radomilja i dr. protiv Hrvatske (odluka br. 3768/10 od 28. lipnja 2016.), revizijskog suda broj Rev-2426/1990, Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1870/10, Gž-75/12 i Gž-1214/07 i Županijskog suda u Gospiću broj Gž-319/02.

12. Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

13. Ovaj sud je ocijenio da je treće naznačeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.

14. O stjecanju vlasništva nekretnina dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ovaj sud je izrazio shvaćanje u više odluka (npr. broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev- 3014/2019 od 12. svibnja 2020. i dr.).

15. Prema tom shvaćanju za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 – dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga sve do 17. studenoga 1999.

16. Naime, odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

17. Navedenu odredbu Ustavni sud je ukinuo odlukom br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine“ br. 137/99).

18. S obzirom na ukidanje navedene odredbe bilo je sporno uračunavanje vremena dosijedanja na nekretninama u društvenom vlasništvu prije 8. listopada 1991.

19. O navedenom spornom pitanju Europski suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) zauzeo je shvaćanje:

"U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.".

20. Naprijed navedeno shvaćanje ovog suda doneseno je na temelju citiranog shvaćanja Europskog suda za ljudska prava.

21. Kako iz činjenica koje su utvrđene u ovom postupku proizlazi da su prednici tužiteljice posjedovali spornu nekretnine i prije 8. listopada 1991. sud će u nastavku postupka ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Evropski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj 35298/04), kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva.

22. Stoga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, radi čega je valjalo prihvatiti reviziju tužiteljice, ukinuti drugostupanjsku odluka i predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP. U nastavku postupku sud drugoga stupnja ocijeniti će sve žalbene navode tuženice i donijeti novu odluku.

23. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 8. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.