Poslovni broj: Usž-3993/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Lidije Vukičević, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice - specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. K. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik B. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i S. j.t.d., Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi tjelesnog oštećenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3843/21-9 od 13. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 8. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e

I Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3843/21-9 od 13. listopada 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 141-06/21-01/03392136626, urbroj: 341-99-05/3-21-004407 od 29. studenoga 2021., te priznanje tjelesnog oštećenja od 60%, uzrokovanog ozljedom na radu od 25. studenoga 2019., i priznanje prava iz zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, te naknade za tjelesno oštećenje (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., klasa:

UP/I 141-06/21-01/03392136626, urbroj: 341-25-05/3-21-11364 od 16. travnja 2021., kojim je tužitelju utvrđeno tjelesno oštećenje od 30% i odbijen zahtjev za naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

3. Tužitelj (dalje: žalitelj) podnosi žalbu protiv pobijane presude iz svih zakonskih razloga. Ističe da je prilikom ozljeđivanja zadobio prijelom L2 i L4 slabinskog kralješka i frakture karlice, desnog acetabuluma, pubične simfize i ramusa pubičnih kostiju. Drži da je uz ozljedu kralježnice trebalo utvrditi tjelesno oštećenje radi ozljede kuka i zdjelice. Mišljenja je da nije u potpunosti primijenjena Lista oštećenja organizma, te da je neosnovano odbijen njegov zahtjev za provođenjem sudskog vještačenja po specijalisti ortopedu. Ujedno smatra da je kao uzrok tjelesnog oštećenja trebalo utvrditi ozljedu na radu. Ističe da pred nadležnim tijelom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nije mogao sudjelovati zbog intenzivnog liječenja i nepokretnosti. Smatra da je trebalo provesti dokaze radi utvrđivanja da se radi o ozljedi na radu, te predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe od 3.750,00 kn uvećano za PDV od 937,50 kn.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navode žalitelja smatra neosnovanim iz svih razloga iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja te prvostupanjske presude. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio tužbeni zahtjev ocjenjujući osporeno rješenje tuženika zakonitim.

8. Odredbom članka 61. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 157/13., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.) propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika (stavak 1.). Pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti (stavak 2.). Vrste tjelesnih oštećenja i postoci tih oštećenja na osnovi kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju se posebnim propisom (stavak 3.).

9. U vrijeme rješavanja o predmetnoj upravnoj stvari na snazi je Uredba o metodologijama vještačenja ("Narodne novine" 67/17. i 56/18), koja, pored ostalog, sadrži Listu oštećenja organizma i odredbe o načinu na koji se utvrđuje tjelesno oštećenje i njegov stupanj.

10. Rješenje tuženika utemeljeno je na nalazu i mišljenju nadležnog Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda Z. od 8. srpnja 2021., koje je suglasno s nalazom i mišljenjem tijela vještačenja pribavljenim u prvostupanjskom postupku da kod žalitelja postoji tjelesno oštećenje od 30% prema poglavlju X, točki 3. Liste oštećenja organizma koje je nastalo 2. travnja 2021. i koje je uzrokovano ozljedom izvan rada. Vijeće je opisalo promjene u zdravstvenom stanju žalitelja (prijelom desnog acetabuluma, pubične kosti te L2 i L4 kralješka), te uz postojanje tjelesnog oštećenja uslijed potpunog gubitka funkcije dva ili više segmenta lumbalne regije (poglavlje X. točka 3. Liste oštećenja organizma), nije našlo postojanje drugog tjelesnog oštećenja, s obzirom da se kao tjelesno oštećenje mogu utvrditi samo promjene koje su predviđene Listom oštećenja organizma.

11. Naime, svaka promjena u zdravstvenom stanju osiguranika ne znači da postoji tjelesno oštećenje, budući da ono mora biti predviđeno Listom oštećenja organizma. Ujedno, prema podacima spisa proizlazi da žalitelju promjene u zdravstvenom stanju nastale u predmetnom događaju od 25. studenoga 2019. nisu priznate ozljedom na radu u postupku provedenim pred nadležnim Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje. Sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama koji se primjenjuju u postupku priznanja ozljede na radu to je tijelo nadležno za utvrđivanje ozljede na radu, te za utvrđivanje ozljede na radu nije nadležan tuženik.

12. Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio. Stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (članak 33. stavci 1., 2. i 3. ZUS-a). Odbijanje prijedloga za provođenje sudsko-medicinskog vještačenja u konkretnom slučaju nema utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, a s obzirom na citiranu odredbu članka 61. Zakona o mirovinskom osiguranju i Listu oštećenja organizma koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja.

13. Sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom na ishod žalbenog postupka nije osnovan zahtjev žalitelja za naknadom troškova sastava žalbe.

14. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i 79. stavka 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 8. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća

Lidija Vukičević, v.r.