Poslovni broj: Usž-3995/2022-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Lidije Vukičević, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice - specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice D. R. iz V., koju zastupa opunomoćenica M. N.-T. iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. N.-T. & M. B., S., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, Z., radi stalnog boravka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-35/22-7 od 19. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 8. studenoga 2022.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-35/22-7 od 19. rujna 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-217-02/20-04/526, urbroj: 511-01-204-21-3 od 22. studenoga 2021.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužiteljice za izdavanje odobrenja za stalni boravak u Republici Hrvatskoj.
3. Tužiteljica (dalje: žaliteljica) podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povreda odredaba postupka. Navodi da osim novčanih sredstava koja prima na osnovu mirovine, sredstva dostatna za život osigurava baveći se poljoprivredom i uzgajanjem voća, povrća i šumskih plodova. Ističe da redovito podmiruje iznose s osnove zdravstvenog osiguranja u Republici Hrvatskoj, te da odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga samo produljuje besperspektivnost, jer se radi o nesigurnom boravku. Jedina je razlika u tome što kod privremenog boravka iz humanitarnih razloga nije potrebno prilagati dokaze o osiguranim sredstvima za uzdržavanje za razliku odobrenja stalnog boravka. Ističe da Republiku Hrvatsku osjeća kao svoju matičnu državu u kojoj prebiva preko 20 godina u nekontinuitetu, te se koristi isključivo hrvatskim jezikom i latiničnim pismom, pa smatra spornim potraživati ispunjenje članka 97. Zakona o strancima. Ujedno ističe da je poništenje stalnog boravka osobama s prebivalištem u Republici Hrvatskoj na dan 8. listopada 1991. na temelju Zakona o kretanju i boravku stranaca bilo suprotno pravnim standardima, te iz tog razloga ne bi trebala sada tražiti odobrenje stalnog boravka. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod svih navoda danih u obrazloženju osporenog rješenja i pobijane presude. Ističe da državljanin treće zemlje koji ima odobren stalni boravak stječe veća prava od onoga s odobrenim privremenim boravkom, iz kojeg razloga su propisani i stroži uvjeti. Nadalje, tuženik navodi da državljanin treće zemlje može živjeti u Republici Hrvatskoj s odobrenim privremenim boravkom uz neprekidno produživanje i utvrđivanje ispunjavanja zakonom propisanih uvjeta, te da ne mora tražiti odobrenje stalnog boravka da bi nastavio legalno živjeti u Republici Hrvatskoj. Ujedno navodi da rješenje o pravu na stalni boravak sukladno Zakonu o kretanju i boravku stranaca ("Narodne novine", broj: 53/91.) nije predmet ovog postupka, te da je osnovano odbijen njezin zahtjev jer nisu ispunjeni svi potrebni uvjeti iz članka 96. stavka 1. Zakona o strancima. Predlaže Sudu da žalbu odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Odredbom članka 92. stavka 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" 130/11., 74/13., 69/17., 46/18. i 53/20,dalje: Zakon o strancima) propisano je da se stalni boravak može odobriti državljaninu treće zemlje koji do dana podnošenja zahtjeva u Republici Hrvatskoj ima neprekidno 5 godina zakoniti boravak, što uključuje odobreni privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu.
8. Prema članku 96. stavku 1. točkama 1. do 5. Zakona o strancima, stalni boravak odobrit će se državljaninu treće zemlje koji, uz uvjete propisane člankom 92. ovoga Zakona, ima valjanu stranu putnu ispravu, sredstva za uzdržavanje, ima zdravstveno osiguranje, poznaje hrvatski jezik i latinično pismo, ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.
9. Odredbom članka 2. stavkom 1. Uredbe o načinu izračuna i visini sredstava za uzdržavanje državljanina treće zemlje u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 35/18.-dalje: Uredba) propisano je da za ispunjenje uvjeta iz članka 54. točke 3. i članka 96. stavka 1. točke 2. Zakona o strancima, državljanin treće zemlje mora mjesečno imati osigurana sredstva za uzdržavanje u visini od tri osnovice na temelju koje se utvrđuje visina zajamčene minimalne naknade u skladu s propisima o socijalnoj skrbi.
10. U postupku je utvrđeno da žaliteljica ne raspolaže sredstvima za uzdržavanje u visini kako je to propisano Uredbom o načinu izračuna visine sredstava za uzdržavanje stranaca u Republici Hrvatskoj, budući da njezin mjesečni prihod iznosi 2.400,00 kn, što ona ni ne osporava, već smatra da vlastitim radom na zemlji osigurava poljoprivredne proizvode i hranu za život. Odredbom članka 96. Zakona o strancima, te Pravilnikom o statusu i radu državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 52/12 do 146/20, dalje: Pravilnik) izričito je propisano što se smatra dokazom za utvrđivanje visine sredstava za uzdržavanje, a to su šest platnih lista, porezno rješenje, izvadak od mirovine, ugovor o radu, odnosno pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu ili odgovarajući dokaz o radu iz kojeg mora biti razvidna visina plaće stranca, ukoliko državljanin treće zemlje radi manje od tri mjeseca, dokaz o stipendiranju te rješenje o upisu u Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava nadležnog ministarstva, te dokaz o ostvarivanju sredstava s navedene osnove. S obzirom na mjerodavne propise koji se primjenjuju u konkretnom slučaju, navodi žaliteljice nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari. Također iz podataka spisa proizlazi da tužiteljica nije dostavila dokaz o poznavanju hrvatskog jezika i latiničnog pisma prema odredbi članka 97. Zakona o strancima, pa je pravilno utvrđeno da ne ispunjava uvjete za odobrenje stalnog boravka sukladno Zakonu o strancima. Osnovano tuženik u odgovoru na žalbu navodi da žaliteljica može u Republici Hrvatskoj imati odobrenje za privremeni boravak. U odnosu na ostale navode žaliteljice, ističe se da je presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž-1847/2022-2 od 20. svibnja 2022., odbijena žalba žaliteljice te potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1367/21-8 od 7. ožujka 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev žaliteljice protiv rješenja tuženika od 5. svibnja 2021. U tom je pravomoćno okončanom postupku utvrđeno da žaliteljica ne ispunjava uvjete za izdavanje deklaratornog akta o trajnom nastanjenju sukladno članku 79. stavku 1. Zakona o kretanju i boravku stranaca ("Narodne novine", broj: 53/91. do 29/94.) iz razloga što nije, sukladno odredbi članka 115. stavka 2. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 109/03. i 182/04.), regulirala status u Republici Hrvatskoj po odredbama Zakona o kretanju i boravku stranaca, odnosno nije regulirala svoj status u Republici Hrvatskoj ni na jedan način do 30. lipnja 2005. godine.
11. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.
12. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 8. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća
Lidija Vukičević, v.r.
