Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 12 Gž Ob-683/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević kao člana vijeća, pravnoj stvari tužiteljice I. K. iz I., OIB: …, koju zastupa punomoćnica A. B. D., odvjetnica u K., protiv tuženika M. Ž.1 iz K., H., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., uz sudjelovanje mlt. M. Ž.2 , OIB: …, i K. Ž., OIB: …, kao stranaka, koje zastupa poseban skrbnik P. V. iz centra Z., radi odlučivanja o stanovanju, roditeljskoj skrbi, uzdržavanju i održavanju osobnih odnosa, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P Ob-97/2020-60 od 5. svibnja 2022., u sjednici vijeća 8. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P Ob-97/2020-60 od 5. svibnja 2022. u točki I i točki II izreke.

r i j e š i o  j e

I Ukida se navedena presuda u točki III i točki IV izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O trošku žalbi odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Zajednička maloljetna djeca stranaka i to kći M. Ž.2 (OIB: …) koja je rođena … 2012. u Z. i malodobni K. Ž. (OIB: …) koji je rođen … 2016. u P. nastavno će stanovati sa ocem M. Ž.1 .

Oba roditelja će zajednički, ravnopravno i sporazumno skrbiti o djeci.

II Nalaže se I. K. (OIB: …) iz I. novčano doprinositi za uzdržavanje po 1.000,00 kn. mjesečno za svako dijete počev od 5. svibnja 2022. kao dana donošenja presude pa sve dok zato budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije zadnjeg dana u mjesecu za koji se uzdržavanje plaća. Za mjesec srpanj tužiteljica nije dužna plaćati uzdržavanje za djecu.

III Tijekom školske godine osobni odnosi između malodobne djece i njihove majke I. K. održavat će se svaki prvi vikend u mjesecu počev od petka u 18 sati do nedjelje u 18 sati, isključivo na području Republike Hrvatske, bez prava odvođenja djece preko granice RH, pri čemu je tužiteljica u obavezi doći po djecu i po isteku termina za osobne odnose vratiti djecu.

Tužiteljica ima pravo odvesti djecu u BiH tijekom cijelog mjeseca srpnja svake godine, te prvih 7 dana zimskih školskih praznika svake godine, s tim što je dužna po djecu doći i po isteku vremena za održavanje osobnih odnosa djecu vratiti. Djeca će kod oca provoditi blagdan Božića u parne godine, a blagdan Uskrsa u neparne godine, a kod majke će djeca provoditi blagdan Božića u neparne godine, a blagdan Uskrsa u parne godine.

IV Odbijaju se zahtjevi parničara za naknadu parničnog troška i to tužiteljice u iznosu od 4.250,00 kn. i tuženika u iznosu od 2.640,00 kn., te odlučuje da svaka parnična strana snosi svoj trošak.“

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

3. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

4. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu točke IV izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači prema žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

5. U odgovoru na žalbu tužiteljice tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

6. U odgovoru na žalbu tuženika tužiteljica osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika.

7. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, a žalba tuženika je osnovana.

8. Predmet spora je odlučivanje o roditeljskoj skrbi, o tome s kim će djeca stanovati, o uzdržavanju maloljetne djece i održavanju osobnih odnosa maloljetne djece s roditeljem, a sve u odnosu na zajedničku maloljetnu djecu stranaka- maloljetnu M. Ž. 2 i maloljetnog K. Ž.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu te postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju stranke ističu u žalbama jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa prvostupanjska presuda u tome smislu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te isto tako niti izreka presude nije proturječna sama sebi.

10. U provedenom postupku (u odnosu na točku I i točku II prvostupanjske presude) utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

11. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da stranke imaju zajedničku maloljetnu djecu- maloljetnu M. rođenu … 2012. u Z. i maloljetnog K. rođenog … 2016. u P. i da je pravomoćnom djelomičnom presudom Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P Ob- 97/2020-9 od 11. veljače 2021. razveden brak kojeg su 13. siječnja 2012. sklopile stranke.

12. Na takvo utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odlučio da će oba roditelja zajednički skrbiti o djeci, a da će djeca (maloljetna M. i maloljetni K.) stanovati s ocem, tuženikom.

13. Pravilnom se ukazuje ocjena prvostupanjskog suda da je u interesu maloljetne djece cijeneći njihovu dob te isto tako uzimajući u obzir izraženo mišljenje maloljetne djece da oba roditelja imaju u odnosu na djecu roditeljsku skrb, a da djeca stanuju s ocem, tuženikom. Naime, prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje uzimajući u obzir socioekonomsku i stambenu situaciju tuženika kao oca koja je stabilna te neizmijenjena (stanuje u kući u kojoj na drugim etažama žive njegova majka i baka koje mu pružaju pomoć u odnosu na svakodnevnu skrb oko djece) cijeneći pri tome relativno česte promjene u planovima i životnoj situaciji tužiteljice kao majke maloljetne djece (da tužiteljica dijelom boravi u Republici Hrvatskoj, a dijelom u susjednoj BIH, da je u izvanbračnoj vezi u kojoj je rodila maloljetno dijete), da maloljetna M. u Republici Hrvatskoj pohađa osnovnu školu, da za maloljetnu djecu stanovanje s ocem predstavlja stabilnije i sigurnije okruženje u ovom trenutku te je za dodati da sada otac ima stabilnije i predvidljivije uvjete života za maloljetnu djecu stranaka.

14. Iz svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki I pobijane prvostupanjske presude tj. da će roditelji imati zajedničku roditeljsku skrb, a da će maloljetna djeca stranaka stanovati s ocem, tuženikom (čl. 91., čl. 92., čl. 104. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15- dalje: ObZ).

15. Isto tako je valjana odluka prvostupanjskog suda u točki II izreke kojom je naloženo majci, tužiteljici za uzdržavanje djece plaćati po 1.000,00 kuna mjesečno za svako dijete. Pri tome je prvostupanjski sud uzeo u obzir da je tužiteljica dužna uzdržavati još jedno maloljetno dijete te je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 288. st. 1., čl. 309., čl. 310. st. 1. i 2., čl. 311., čl. 313., čl. 314. i čl. 317. st. 1. ObZ) kada je naložio majci plaćati za uzdržavanje maloljetne djece za svako dijete iznos od po 1.000,00 kuna mjesečno.

16. Na žalbene navode tužiteljice u odnosu na točku I i točku II prvostupanjske presude treba reći da je sud prvog stupanja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako tužiteljica u žalbi ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni prigovori u tome smislu ne mogu se prihvatiti.

17. Tužiteljica osnovano prigovara odluci prvostupanjskog suda o održavanju osobnih odnosa između maloljetne djece i nje kao majke tj. točki III izreke prvostupanjske presude pri čemu treba reći da je prvostupanjski sud odredio održavanje osobnih odnosa između maloljetne djece i majke tijekom školske godine svaki prvi vikend u mjesecu počev od petka u 18,00 sati do nedjelje u 18,00 sati na području RH bez prava odvođenje djece preko granice RH (te je tužiteljica u obvezi doći po djecu i vratiti djecu), s time da tužiteljica ima pravo odvesti djecu u BIH tijekom srpnja svake godine, prvih sedam dana zimskih školskih praznika svake godine (te je dužna po djecu doći te djecu vratiti), određeno je da će djeca kod oca provoditi blagdan Božića u parne godine, a blagdan Uskrsa neparne godine, a kod majke blagdan Božića u neparne godine, a blagdan Uskrsa u parne godine.

18. Za sada u postupku u tome dijelu nije u potpunosti utvrđeno činjenično stanje pa stoga tužiteljica osnovano ističe u odnosu na taj dio prvostupanjske presude žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

19. Naime, u odnosu na održavanje osobnih odnosa majke i djece tijekom školske godine potrebno je utvrditi u potpunosti je li održavanje osobnih odnosa na način da djeca samo jedan vikend vide majku (svaki prvi vikend u mjesecu) u interesu maloljetne djece, a s obzirom na potrebu održavanja kontinuiranih odnosa s majkom koja dio godine živi izvan granica RH. U svezi s time treba reći da je sukladno odredbi čl. 357. st. 1. ObZ centar dužan dostaviti sudu stručnu procjenu odnosno nalaz i mišljenje zajedno s prijedlogom. Međutim u konkretnom slučaj centar K. nije dao određeno mišljenje niti prijedlog u pogledu načina i opsega održavanja osobnih odnosa djece s roditeljem s kojim ne stanuju pri čemu treba reći da je u mišljenju centra od 30. lipnja 2021. samo navedeno da je potrebno omogućiti majci maksimalizaciju osobnih odnosa s djecom kroz provođenje vikenda i minimalno provođenje polovine svih praznika s majkom te da je potrebno donijeti odluku o pitanju održavanja osobnih odnosa djece i majke izvan granica RH cijeneći interes djece jer u pogledu istog postoji spor između roditelja, da je u mišljenju od 17. prosinca 2021. centar K. naveo da treba omogućiti da djeca provode po 15 dana kod svakog roditelja naizmjenično kao i polovinu svih praznika i blagdana, da je na ročištu 3. veljače 2022. zastupnik centra K. ostao u cijelosti kod do sada iskazanog mišljenja centra te kod prijedloga da djeca budu jednako vrijeme kod majke, a jednako kod oca, a da se susreti i druženja između roditelja i djeca dogovore. Iz svega navedenog proizlazi da centar K. nije dao određeno mišljenje niti prijedlog u svezi načina održavanja osobnih odnosa maloljetne djece s majkom kao s roditeljem s kojim ne stanuju te iako sud nije vezan mišljenjem niti prijedlogom nadležnog centra, dužnost je centra određeno se izjasniti o navedenom. Isto tako je za ukazati da je maloljetnoj djecu u postupku imenovan poseban skrbnik, da su dužnosti posebnog skrbnika propisane odredbom čl. 240. st. 2. ObZ i čl. 227. ObZ dok iz provedenog postupka proizlazi da se posebni skrbnik nije izjasnio o opsegu i načinu održavanja osobnih odnosa majke i maloljetne djece niti je u tome smislu dao nekakav prijedlog, a u odnosu na situaciju kada djeca stanuju s ocem. Također treba ukazi da sukladno čl. 230. ObZ dijete ima pravo na prikladan način saznati važne okolnosti koje se tiču njegovih prava i interesa, dobiti savjet i izraziti svoje mišljenje te biti obaviješteno o mogućim posljedicama poštivanja njegovog mišljenja kada se odlučuje o nekom njegovom pravu ili interesu, a mišljenje se uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelosti.

20. Iz iznesenog proizlazi da je u odnosu na opseg održavanja osobnih odnosa majke s maloljetnom djecom, maloljetnom M. i maloljetnim K., činjenično stanje za sada ostalo nepotpuno utvrđeno, te će u ponovnom postupku biti potrebno utvrditi koji način održavanja osobnih odnosa maloljetne djece s majkom kao roditeljem s kojim djeca ne stanuju predstavlja način održavanja osobnih odnosa koji je u najboljem interesu maloljetne djece, a to stoga jer sudovi moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit (čl. 5. st. 1. ObZ).

21. Stoga će u ponovnom postupku prvostupanjski sud provesti sve dokaze potrebne za donošenje pravilne i zakonite odluke te će tek nakon toga biti u mogućnosti ocjenom provedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP ponovno odlučiti o tom dijelu tužbenog zahtjeva.

22. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I i točki II izreke (čl. 368. st. 1. ZPP) te ukinuti prvostupanjsku presudu u točki III izreke te u svezi s time i u točki IV izreke (odluka o parničnom trošku) i u tim dijelovima predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 370. ZPP).

23. O trošku žalbi odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 8. studenog 2022.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.