Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: 24 Gž Ovr-214/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u pravnoj stvari ovrhovoditelja K. unija N. iz O., O., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. G., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu G. & L. iz O., …, protiv ovršenice M. B. iz J., …, s boravištem u A., …, OIB: …, odlučujući o prijedlogu ovršenice za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate protiv, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1478/2022-6 od 25. travnja 2022., 8. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovršenice M. B., preinačuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1478/2022-6 od 25. travnja 2022. te se rješava:
Odgađa se ovrha u ovom ovršnom predmetu do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem P-810/2020.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem, riješeno je:
" Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izvansudske ovrhe, zaprimljen kod suda 11. travnja 2022., temeljem Izjave o zapljeni po pristanku dužnika od 19. listopada 2016. broj OV-3270/16 izdane od strane javnog bilježnika A. K. iz O., kao neosnovan."
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavila ovršenica zbog povreda odredaba Zakona o parničnom postupku navodeći da je dokazala da postoji vjerojatnost ništetnosti jedne ili više odredbi ugovora, a koju okolnost da prvostupanjski sud nije obrazložio. Navodi i ja upućena u parnicu radi proglašenja izvansudske ovrhe nedopuštenom, ali ne iz razloga ništetnosti, pozivajući se pritom
24 Gž Ovr-214/2022-2
na Zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Nadalje, navodi da je protiv predmetnog rješenja, izjavila pravni lijek smatrajući da je nastupila zastara, slijedom čega da je ispunjen objektivan kriteriji za odgodu ovrhe, a da, kao ovršenica, ima legitimni interes traženja sudske zaštite u ovom postupku, a što da je bila intencija pri donošenja Zaključka Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Predlaže preinačiti pobijano rješenje odnosno isto ukinuti.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje, prvenstveno valja reći da se nisu ostvarile bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14., Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., dalje: ZPP), a koji se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19.), a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP u vezi sa čl. 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., - u nastavku: OZ).
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je ovršenica 11. travnja 2022., podnijela prijedlog za odgodom ovrhe u kojem navodi da je pokrenula parnicu protiv tuženika, ovdje ovrhovoditelja, radi utvrđenja ništetnim Ugovora o kreditu. Navodi da je temeljem navedenog ugovora, pokrenut ovaj ovršni postupak.
6. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenice uz obrazloženje da nije dokazala da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili učinila vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.
7. Odredbom čl. 65. OZ propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje u potpunosti ili djelomice, odgoditi ovrhu te ako je ispunjena jedna od zakonskih pretpostavki navedenih u točki 1. do 10. naprijed navedenog članka OZ.
8. Da bi prijedlog za odgodu ovršenika bio osnovan, isti mora dokazati da su kumulativno ispunjene sve pretpostavke iz čl. 65. st. 1. OZ.
9. Međutim, u postupku donošenja prethodne odluke koji je rezultirao donošenjem presude broj C-407/18 u predmetu Kuhar c/a Addiko Bank d.d., činjenični supstrat nacionalnog postupka bio je istovjetan predmetnom - ovrhovoditelj, bankarska institucija inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao (djelomičnoj) ništetnosti.
9.1. Sud EU je, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
24 Gž Ovr-214/2022-2
(dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi čl. 65. stavka 1. OZ) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ) pa je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, no á posteriori, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.
9.2. Obzirom da je Sud EU u presudi broj C-407/18 dakle utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, to je evidentno da u istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji vezuje i prvostupanjski sud, a kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, ocjena je ovoga suda da će navedenom zahtjevu biti udovoljeno određivanjem odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi kod istog prvostupanjskog suda pod brojem P- 423/2022.
10. Odgoda ovrhe predstavlja odluku suda kojom se određuje privremeno nepoduzimanje ovršnih radnji sa ciljem sprječavanja nastanka štetnih posljedica za ovršenika čime mu se pruža privremena zaštita, ali u svakom slučaju omogućuje da se u slučaju ispunjenja razloga radi kojih se ovrha odgađa od ovršenika otkloni nastanak štete koja bi nastala provedbom ovrhe. U situaciji da ovršenik u parnici ne ostvari svoje pravo za koje tvrdi da mu pripada, ovrhovoditelj nastavlja ovrhu i ostvaruje svoju tražbinu bez ikakvih štetnih posljedica.
11. Stoga je, po ocjeni ovog suda, ovršenica dokazala pretpostavke za odgodu ovrhe jer je pokrenula navedeni parnični postupak, a provedbom ovrhe ovršenica bi pretrpjela nenadoknadivu štetu koja se ne bi mogla potpuno sanirati u
24 Gž Ovr-214/2022-2
slučaju utvrđenja ništetnosti ovršne isprave. Pri tome treba navesti da odgoda ovrhe ne predstavlja konačno rješenje u ovršnom postupku već određeni "provizorij" što znači da do nastavka ovrhe može doći nakon što se dovrši navedeni parnični postupak ako tužbeni zahtjev ovršenice kao tužiteljice ne bude usvojen. Odgodom ovrhe nije dovedeno u pitanje samo egzistiranje tražbine ovrhovoditelja.
12. Slijedom iznesenog, to je valjalo na temelju čl. 380. točka 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, zbog pogrešne primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda, uvažiti žalbu ovršenice i odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja parnice radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu i odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
Zadar, 8. studenoga 2022.
Nacrt odluke izradila
Sutkinja
sudska savjetnica
Katia Klarin, v.r.
Marina Tanta, v.r.
