REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 10 Kž-763/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća te Marijana Garca i Dušanke Zastavniković Duplančić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kornelije Mandić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. A., zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državni članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: K-221/2022-9. od 20. svibnja 2022., u sjednici vijeća, održanoj 8. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženog I. A., odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj: K-221/2022-9. od 20. svibnja 2022., optuženi I. A. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državni članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11., činjenično opisano u izreci pobijane presude te je na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom I. A. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja od 8. studenog 2019. u 15,30 do 10. studenog 2019.
3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi I. A. je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 1.1250,00 kuna.
3. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi I. A. po branitelju mr.sc. Ž. G. odvjetniku iz S., zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da optuženom izrekne znatno blaža kazna odnosno uvjetna osuda.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)
6. Žalba nije osnovana.
7. Nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni, jer razmatrajući vrstu i visinu odmjerene kazne zatvora, ovaj sud je ocijenio da je ona proporcionalna težini počinjenog djela, odgovarajuća svim pravilno utvrđenim, valjano ocjenjenim i vrednovanim olakotnim i otegotnim okolnostima, kao i ličnosti optuženika
8. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik navodi da je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine prestroga i „…nije u skladu s društvenoj opasnosti djela, jačinom povrede zaštićenog dobra, kao ni osobnim okolnostima te olakotnim okolnostima“. Naglašava da je priznao kazneno djelo, za koje je iskazao kajanje i žaljenje, da se je u međuvremenu zaposlio i dobio dijete, da skrbi o svojoj obitelji i bolesnoj majci, zbog čega predlaže da mu se izrekne „blaža kazna odnosno uvjetna osuda“.
9. Međutim, opravdano je prvostupanjski sud optuženiku prilikom odmjeravanja visine kazne zatvora kao otegotno cijenio njegovu kriminalnu prošlost, jer se radi o specijalnom povratniku (koji je u pet navrata osuđivan zbog kaznenih djela protiv imovine i u dva navrata zbog zlouporabe opojnih droga), protiv kojeg su već bile izricane i primjenjivane uvjetne osude, koje očito nisu dovoljno djelovale da ne čini kaznena djela. U kontekstu ovako značajne otegotne okolnosti, optuženikovo priznanje, žaljenje i kajanje i one ostale istaknute u žalbi, nikako ne mogu rezultirati blažom osudom.
10. Kada se izneseno dovede u međusobnu vezu s jačinom ugrožavanja ili povredama zaštićenog dobra, pobudama iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja i skrivljene učinke, onda je prvostupanjski sud odmjeravajući kaznu zatvora, očito sagledavao i cijenio sveukupno postupanje optuženika, kao počinitelja predmetnog djela i njegovu ličnost, zbog kojih razloga i ovaj sud smatra da je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine primjerena stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti djela za koje je proglašen krivim.
11. Upravo sve navedeno, opravdava izricanje bezuvjetne kazne zatvora u trajanju od jedne godine, koju je izrekao prvostupanjski sud, a ne onu za koju se zalaže optuženik, a okolnosti da se je u međuvremenu zaposlio, dobio dijete i da se skrbi o majci, jesu olakotne okolnosti, kako se ističe u žalbi, ali kod ovakvog stanja stvari, nikako im se ne treba dati poseban značaj, jer one kao takve ne ukazuju da bi se i blažom kaznenopravnom sankcijom mogla postići svrha kažnjavanja.
12. Stoga, nema opravdane osnove za bilo kakvu preinaku ili korekciju izrečene kazne zatvora koju je izrekao prvostupanjski sud, a na način kako se to pledira u žalbi optuženika, jer sve ukazuje da će se samo izrečenom kaznom zatvora koju je izrekao prvostupanjski sud, ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., a u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak, utemeljen na vladavini prava, posebno utjecati na njega ali i na sve druge da ne čine kaznena djela.
13. Kako nije utvrđeno postojanje povrede zakona na koje ovaj sud povodom žalbe, sukladno članku 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08., trebalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 8. studenog 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik
Snježana Pajek
