REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 10 Kž-718/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća te Marijana Garca i Dušanke Zastavniković Duplančić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kornelije Mandić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. J., zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: K-11/2020-92. od 15. travnja 2022., u sjednici vijeća, održanoj 8. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženog L. J. odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj: K-11/2020-92. od 15. travnja 2022., optuženi L. J. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. KZ/11., činjenično opisano u izreci pobijane presude pa mu je na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11. za navedeno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom na štetu S. B. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 58. stavka 2. i stavka 3. KZ/11. opozvana je uvjetna osuda izrečena mu presudom Općinskog suda u Osijeku broj: Kmp-21/2018-13. od 25. svibnja 2018. koja je postala pravomoćna i izvršna 21. lipnja 2018. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom na štetu S. B. iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom iz članka 229. stavka 1. KZ/11 pa se iz navedene presude uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te je na temelju članka 58. stavka 3. u vezi članka 53. stavka 1. i članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

2. Na temelju članka 54. KZ/11., u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora optuženiku L. J. uračunava se vrijeme uhićenja i lišenja slobode provedeno u istražnom zatvoru i to: iz predmeta ovog suda broj: Kmp-21/2018. od 26. do 29. prosinca 2017., budući je iz navedenog predmeta opozvana uvjetna osuda, nadalje od 15. travnja 2019. do 30. srpnja 2019. iz ovog predmeta vođenog pod brojem K-341/2019. u kojem je presuda ukinuta te od 21. siječnja 2022., kada su mu mjere opreza zamijenjene istražnim zatvorom kojeg dana je i uhićen u ponovljenom postupku koji se vodi pod brojem K-11/2020. do 21. travnja 2022.

3. Na temelju članka 68. KZ/11. optuženiku L. J. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja ima trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a izvršavati će se u okviru zatvorskog sustava.

4. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženiku L. J. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi koja ima trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a izvršavat će se u okviru zatvorskog sustava.

5. Na temelju članka 73. KZ/11. optuženiku L. J. izrečena je sigurnosna mjera zabrane približavanja oštećeniku S. B. i mjestu njegova prebivališta u O., na udaljenosti manjoj od 500 metara u trajanju od 3 (slovima: tri) godine.

6. Na temelju članka 148. stavka 6. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. optuženik L. J. oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka koji uključuju troškove vještaka, paušalnu svotu te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja.

7. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi L. J. po branitelju S. M., odvjetniku iz V., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i zbog sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku “odredi kaznena sankcija u vidu obveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje“.

8. Odgovor na žalbu nije podnesen.

9. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

10. Žalba nije osnovana.

11. Uvodno (u žalbi) optuženik ističe da se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iako se je na raspravi za kazneno djelo što mu se optužbom stavlja na teret, očitovao da se smatra krivim, a koje djelo je potpuno i priznao u obrani.

12. Odredba članka 464. stavka 7. ZKP/08., propisuje da optuženik žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti, ako se je u odnosu na optužbu izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne.

13. Iz tog razloga, optuženik žalbom ne može osporavati pravilnost niti potpunost utvrđenja koja se odnose na okolnosti počinjenja i njegovu krivnju za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., uslijed čega se njegova žalba iz ove žalbene osnove nije ni razmotrena.

14. Žaleći se zbog odluke o kazne, optuženik smatra da je prvostupanjski sud „…pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na nužnost da služi bezuvjetnu kaznu zatvora umjesto da kao osoba, koja je u vrijeme počinjenja predmetnog djela bila u stanju znatno smanjene ubrojivosti…“, iako iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da se može liječiti i na slobodi…“, a pri tome je trebao cijeniti priznanje djela, iskazano kajanje i žaljenje te obećanje da će se ubuduće kloniti nezakonitog ponašanja.

15. Nastavno ukazuje, da kod opoziva uvjetne osude iz ranije pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku Kmp-21/18. (pravomoćna 21. lipnja 2018.) nisu ispunjeni zakonski uvjeti za opoziv, a niti je bilo oportuno da se opozove. Smatra da prvostupanjski sud nije vodio računa da je djelo radi kojeg je opozvana uvjetna osuda počinjeno u stanju smanjene ubrojivosti, na koji način su se od isteka uvjeta i od počinjenja novog djela proteklo toliko vremena da su se na strani optuženika u bitnom promijenile okolnosti, pri čemu je bio dužan utvrditi i obrazložiti svrsishodnost opoziva uvjetne osude i izricanja bezuvjetne kazne zatvora.

16. Međutim, sasvim opravdano je prvostupanjski sud opozvao pravomoćnu presudu Općinskog suda u Osijeku broj: Kmp-21/18., od 25. svibnja 2018. (pravomoćna 21. lipnja 2018.), zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom na štetu S. B. iz članka 139. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom iz članka 229. stavka 1. KZ/11., kojom presudom je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvor u trajanju od deset mjeseci s rokom provjeravanja u trajanju od tri godine.

17. Kada se analiziraju presude Općinskog suda u Osijeku broj: Kmp-21/18. i pobijana presuda i sve već istaknute okolnosti, onda je prvostupanjski sud doista opravdano opozvao uvjetnu osudu, posebice kada se ima u vidu da ranija uvjetna osuda nije ostvarila svoju svrhu, a optuženik je u kraćem vremenskom razdoblju nastavio činiti istovjetna kaznena djela, čiji modalitet počinjenja je identičan. Povezujući to s težinom i posljedicom predmetnog djela, njegovu društvenu opasnost i pobude iz kojih je djelo počinio, način počinjenja i skrivljene učinke, onda je bilo nužno opozvati uvjetnu osudu iz rečene presude, tako da je kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci iz opozvane uvjetne osude, uzeta kao utvrđena, kao i kazna zatvora od deset mjeseci iz ovog kaznenog predmeta, zatim je utemeljeno izrečena jedinstvena kazna zatvora.

18. Osim toga, a nasuprot žalbenim navodima, prvostupanjski sud je valjano ocijenio sve utvrđene okolnosti koje su utjecale na odabir vrste i visine kazne, kako prilikom utvrđivanja predmetne kazne zatvora, tako i prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora. Vrlo pažljivom analizom životnih prilika i ličnosti optuženika, pravilno je zaključio da je izrečena sankcija i sigurnosne mjere u svemu nužne i opravdane.

19. Naime, prvostupanjski sud je optuženiku pravilno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti (potpuno priznanje, kajanje i žaljenje za počinjeno djelo, bitno smanjenu ubrojivost, dosadašnju prekršajnu kažnjivost u jednom navratu za prekršajno djelo iz Zakona o zaštiti nasilja u obitelji i u dva navrata za prekršajna djela protiv javnog reda i mira), koje su važne za proces individualizacije kazne u smislu članka 47. KZ/11. te da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža.

20. U tom kontekstu, treba naglasiti da kao otegotna okolnost u ovom slučaju nije mogla biti cijenjena osuda za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11. i članka 229. stavka 1. KZ/11., kako to pogrešno čini prvostupanjski sud, jer se radi o osudi za djela za koja je opozvana uvjetna osuda u pobijanoj presudi te je izrečena kazna za ta djela uzeta kao utvrđena i čini sastavni dio jedinstvene kazne zatvora. Unatoč tome, prema stajalištu ovoga suda, u konačnici izrečena jedinstvena kazna zatvora (prema odredbi članka 51. stavka 2. KZ/11.) odmjerena na temelju ocjene optuženikove ličnosti i počinjenju kaznenih djela u njihovoj ukupnosti.

21. Zbog iznesenih razloga, utvrđena kazna zatvora za predmetno djelo i izrečena jedinstvena kazna zatvora, koju je izrekao prvostupanjski sud ukazuje se primjerenom stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i kriminalnoj količini, kojom će se ostvariti i svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Ona će kao takva izraziti društvenu osudu, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a koja će mu omogućiti ponovno uključivanje u društvo.

22. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra utvrdio da je optuženik kazneno djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, a postoji opasnost da zbog takvog stanja mogao počiniti teže kazneno djelo, kao što su kaznena djela s obilježjem nasilja, uslijed čaga mu je na temelju članka 68. KZ/11. izrekao sigurnosnu mjere obveznog psihijatrijskog liječenja ali i sigurnosnu mjeru iz članka 69. KZ/11. obveznog liječenja od ovisnosti o drogama, jer je djelo počinio i pod odlučujućem djelovanju ovisnosti. Naime, kod optuženika je prisutan sindrom ovisnosti o psihoaktivnim supstancama, koje kod njega izazivaju psihotična stanja. Obje mjere izrečene su uz kaznu zatvora i izvršavat će se u okviru zatvorskog sustava, a koje će trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora. One su izrečene zato da se kod optuženika, koji ima utvrđene zdravstvene smetnje i koji je djelo počinio pod odlučujućem djelovanju ovisnosti o drogama, otklone opasnost da uslijed tih zdravstvenih smetnji i ovisnosti, ne ponovi isto, slično ili teže kazneno djelo.

23. Najzad, opravdano je prvostupanjski sud izrekao i sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja oštećenika, kojem se ne smije približavati na udaljenost manju od 500 metara, a koja je određena u trajanju od tri godine. Stoga, ovaj sud smatra da su ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 73. KZ/11., jer ova zakonska odredba propisuje da će se optuženiku izreći, kada postoji opasnost da bi prema istoj osobi mogao ponovno počiniti kazneno djelo, što je prvostupanjski sud očito imao u vidu prilikom izricanja, budući da je već u jednom navratu osuđen za isto djelo, a prema istom oštećeniku, radi čega je potrebno otkloniti opasnost da ga ne ponovi, primjenom ove sigurnosne mjere.

24. Kako nisu utvrđene povrede zakona na koje, sukladno članku 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08., ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti žalbu optuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 8. studenog 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Snježana Pajek