REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2812/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GLAMI FOODMATE d.o.o. TRNOVEC, Gospodarska ulica 1, OIB 25940596798 (kao pravni sljednik društva EDITION FOOD d.o.o. OPATIJA, Eugena Kumičića 9, OIB 72249649898, kao pravni sljednik društva PURE ART d.o.o. ZAGREB, Trg Republike Hrvatske 1, OIB 94898652128, a ovaj kao pravni slijednik društva INLET d.o.o. ZAGREB, Trg Republike Hrvatske 1, OIB: 31190697197 (ranije HEMINGWAY BAR d.o.o. OPATIJA, Kumičićeva 5, OIB: 31190697197) kojeg zastupaju odvjetnici iz odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika LIBURNIJA RIVIERA HOTELI d.d. OPATIJA, Maršala Tita 198, OIB: 155732308024, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Bogdanović, Dolički i Partneri iz Zagreba radi utvrđenja ništetnosti i isplate, VPS: 2.040.840,06 kn, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-847/2017-2 od 16. srpnja 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-4/2016-12 od 25. studenoga 2016., u sjednici održanoj 8. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbacuje.
Obrazloženje
1.Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-847/2017-2 od 16. srpnja 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-4/2016-12 od 25. studenoga 2016.
2. U odgovoru na prijedlog tužitelj osporava navode tuženika.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da od odgovora na postavljena pravna pitanja ne ovisi ishod ovog spora.
4. Naime, iako tuženik u prijedlogu postavlja šest vrlo opširnih pitanja, ona sva polaze od tuženikova pravnog shvaćanja da je tuženik prije nego što je predmetna nekretnina proglašena pomorskim dobrom bio njezin vlasnik. Navedeno međutim ne proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja pred nižestupanjskim sudovima, te je drugostupanjski sud pravilno obrazložio iz kojeg razloga je pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda da je tuženik stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.
5. Sam tuženik u prijedlogu navodi da je zapravo osnovno pitanje (koje je zapravo bit svih 6 postavljenih pitanja) da li pravo posjeda pomorskog dobra može imati samo koncesionar ili to pravo posjeda i gospodarskog iskorištavanja može proizlaziti iz nekog drugog pravnog temelja, kao što su primjerice prava stečena prije formalnog izvlaštenja koje je u konkretnom slučaju uslijedilo donošenjem Uredbe o utvrđivanju granice pomorskog dobra 2002. odnosno formalnim upisom u smislu publiciteta 1. ožujka 2010.
5.1. Tuženik međutim nikada nije bio vlasnik predmetne nekretnine, sada pomorskog dobra, pa iz tog razloga nikada nije ni provedeno izvlaštenje predmetne nekretnine, dok kako to ispravno obrazlaže drugostupanjski sud odredba čl. 7. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11. i 56/16.) je posve jasna i ne treba joj dodatno tumačenje te glasi:
„Za posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra može se u Zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija. Za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru koja ne isključuje niti ograničuje opću upotrebu pomorskog dobra, pravnim i fizičkim osobama daje se koncesijsko odobrenje.
Pomorsko dobro može se dati na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje u skladu s propisima o zaštiti okoliša i prirode.
Koncesija na pomorskom dobru može se dati nakon što je utvrđena granica pomorskog dobra i provedena u zemljišnim knjigama.“
6. Ovdje valja napomenuti da tuženik kao razloge zbog kojih smatra da su njegova pitanja važna navodi odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-178/1994 od 17. siječnja 1995. i Rev-663/1998 od 3. travnja 2002. Navedene odluke međutim nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujuće s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom te se odnose na predmete u kojima je drugačija i činjenična i pravna osnova. Naime, u konkretnoj stvari ugovor je proglašen ništetnim obzirom da je tuženik gospodarski iskorištavao pomorsko dobro bez koncesije, dakle suprotno kogentnoj odredbi čl. 7. st. 1. i 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama dok to nije slučaj u navedene dvije odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se tuženik poziva.
7. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije određene odredbom čl. 385. a st. 1. ZPP-a, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 8. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
Broj zapisa: eb314-815b4
Kontrolni broj: 03292-32af9-75f12
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
