Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 12 Gž R-2462/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz K., OIB …, zastupanog po punomoćniku N. D., odvjetniku u I.-G., protiv tuženika O. i v. d.o.o. iz Z., OIB …, zastupanog po direktoru M. B., a on po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pr-20/2020-16 od 27. kolovoza 2021., u sjednici vijeća 8. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pr-20/2020-16 od 27. kolovoza 2021. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 30.09.2019. godine, dana 07.04.2020. godine, kojom se otkazuje ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme od 30. 09. 2019. godine, a koji ugovor je zaključen za obavljanje poslova radnog mjesta 02.9.03.32.006 Tehničar asistent za odvijanje programa i satelitsko odašiljanje (Sektor za jezgrene mreže i usluge, Odjel za procesiranje kanala, Tim za odvijanje programa i satelitsko odašiljanje) između tužitelja M. R. iz K., OIB … i tuženika O. I V. d.o.o. iz Z., OIB …, koji je otkaz tuženik dao tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30.09.2019. godine, nije zakonita i dopuštena, pa stoga radni odnos tužitelju nije prestao, te se ima smatrati da radni odnos tužitelja na radnom mjestu 02.9.03.32.006 Tehničar asistent za odvijanje programa i satelitsko odašiljanje (Sektor za jezgrene mreže i usluge, Odjel za procesiranje kanala, Tim za odvijanje programa i satelitsko odašiljanje) traje neprekidno.

Nalaže se tuženiku O. I V. d.o.o. iz Z., OIB … da u roku od 8 dana vrati tužitelja M. R. iz K., OIB … na rad i to na poslove koje je obavljao do donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 30. 09. 2019. godine i to na poslove radnog mjesta 02.9.03.32.006 Tehničar asistent za odvijanje programa i satelitsko odašiljanje (Sektor za jezgrene mreže i usluge, Odjel za procesiranje kanala, Tim za odvijanje programa i satelitsko odašiljanje).

Nalaže se tuženiku O. I V. d.o.o. iz Z., OIB … da tužitelju M. R. iz K., OIB … naknadi trošak ovog parničnog postupka u roku od 8 dana zajedno sa zateznom kamatom.“

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kn. "

2. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 7. travnja 2020., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao kao i nalaganje tuženiku tužitelja vratiti na rad. 6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju žalitelj ističe u žalbi jer je izreka prvostupanjske presude jasna i ne proturječi niti sama sebi niti razlozima presude, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno čl. 8. ZPP u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

8. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac zaključili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. rujna 2019. te je ugovoreno (čl. 4. Ugovora o radu) da će radnik raditi na radnom mjestu tehničar asistent za odvijanje programa i satelitsko odašiljanje; da je tuženik 7. travnja 2020. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. rujna 2019. tužitelju zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa smatrajući da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa nastavak radnog odnosa nije moguć navodeći u razlozima Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu da tužitelj kao radnik se ne pridržava mjera opreza koje je radi sprečavanja širenja korona virusa uveo poslodavac (te s istom svrhom donio i Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske na nacionalnoj razini), da je tužitelj počinio neizvršavanje odnosno nemarno izvršavanje poslova koje je utjecalo na redovno odvijanje poslova, smanjenje ugleda poslodavca, prouzročilo štetu poslodavcu i ugrozilo život i sigurnost ljudi i materijalnih dobara veće vrijednosti, povrijedio propise o zaštiti na radu čime su mogli biti ugroženi ljudski životi, zdravlje i sigurnost te imovina veće vrijednosti, da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu koje predstavlja multimedijalni centar za pružanje važnih usluga poslodavca (objekt D.) kao što su usluge Playout i Headend i usluge satelitskog odašiljanja te povremene poslove za satelitsko odašiljanje programa HRT, RTV Slovenija te Eutelsat pa je zbog važnosti očuvanja kontinuiteta rada tog objekta zbog krizne situacije s pandemijom korona virusa tuženik bio primoran uvesti posebne mjere opreza i zaštite, a koji uključuju zabranu dolazaka vanjskih ekipa na objekt, slanje voditelja tima D. na rad od doma, slanje domara objekta na korištenje godišnjeg odmora, a koje su sve mjere iskomunicirane svim djelatnicima pa tako i tužitelju sve s ciljem maksimalnog ograničavanja pristupa i smanjenja broja ljudi koji dolaze na objekt i time smanjenja mogućnosti kontaminacije objekta i proširenja zaraze na djelatnike koje rade na istom. Tuženik tvrdi da je tužitelj postupao protivno svemu navedenom, nije poštivao mjere te je suprotno svim uputama Kriznog stožera kroz svoj privatni posao (čije obavljanje već samo po sebi bez odobrenja i znanja poslodavca predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa) dolazio u kontakt s većim brojem ljudi, ulazio u objekt poslodavca bez da prethodno izvrši dezinfekciju ruku, otvoreno opisivao propisane mjere zaštite kao pretjerane čime je ugrožavao i dovodio u opasnost zdravlje djelatnika i njihovih obitelji te operativnog rada objekta D. kao i poslovanja poslodavca u kriznim vremenima, da je u pisanoj obrani tužitelj priznao ali i banalizirao navedeno postupanje te to opravdavao nastojanjem da se smanji napetost i panika među drugim radnicima, a tuženik navodi da su navedene izjave i ponašanje tužitelja izazvale nelagodu kod njegovih kolega, da je došlo do gubitka povjerenja u tužitelja jer tako npr. tužitelj nije prao ruke prilikom ulaska u objekt iako je na isto više puta bio upozoravan od strane drugih radnika, izvan radnog vremena bio u kontaktu s velikim brojem osoba pa su se drugi radnici zbog toga opravdano uznemirili bojeći se za svoje zdravlje i zdravlje svoje obitelji koja spada u rizičnu skupinu za zarazu korona virusom te je time tužitelj doveo u opasnost zdravlje drugih zaposlenika, da bi u slučaju da dođe do zaraze korona virusom nekog od zaposlenika, a primjenjujući obveznu samoizolaciju drugih zaposlenika koji su bili u kontaktu s istom osobom, to dovelo do ugrožavanja redovitog i nužnog opsega poslovanja poslodavca što bi prouzročilo znatnu štetu poslodavcu.

9. Također je u postupku utvrđeno da je tužitelju bilo omogućeno iznošenje obrane; da se Radničko vijeće tuženika suglasilo s namjerom tuženika da tužitelju otkaže ugovor o radu odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu; da je tužitelj protiv Odluke o otkazu ugovora o radu od 7. travnja 2020. podnio zahtjev za zaštitu prava o kojem zahtjevu tuženik nije donio odluku.

10. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. travnja 2020. je nedopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad.

11. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (čl. 119. st. 2. ZR). U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu (čl. 135. st. 3. ZR).

12. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju jer je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa (povredu propisa o zaštiti na radu uslijed koje su mogli biti ugroženi ljudski životi, zdravlje i sigurnost te imovina veće vrijednosti), a jer svojim ponašanjem je tužitelj kod drugih radnika izazvao nelagodu i strah zbog čega su izgubili povjerenje u tužitelja te to jasno izrazili, a obzirom da tužitelj je propuštao postupati po mjerama koje je interni krizni stožer tuženika propisao, a u odnosu na sprečavanje širenja zaraze korona virusom u to vrijeme (tuženik je na oba ulaza u svoj pogon u D. postavio dozatore sa sredstvom za dezinfekciju ruku te kasnije na glavnom ulazu posebnu metalnu posudu sa spužvom natopljenom dezinficijensom za obuću te zabranio ulaz kroz drugi sporedni ulaz), da je tužitelj propuštao redovito dezinficirati ruke pri ulasku u objekt, da je bio angažiran u kemijskoj čistionici vlasništvo tužitelja te dolazio u kontakt s robom koja je možda kontaminirana, da je omalovažavao i imao negativni stav prema propisanim mjerama zaštite koje je iznosio pred drugim radnicima te tako zdravlje drugih radnika tuženika svjesno izlagao opasnosti, da je tužitelj komentirao stanje epidemije i naloženih mjera zaštite na način koji nije sugerirao opuštanje i smanjenje napetosti između radnika već upravo suprotno te da je u ukupnosti cjelokupni pristup tužitelja postojećoj opasnosti od epidemije tj. zanemarivanju značaja te opasnosti utjecao na to da se izgubi povjerenje u tužitelja, a cijeneći pri tome djelatnost koju obavlja tuženik kao poslodavac tužitelja (elektroničke komunikacije, a što predstavlja djelatnost od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku) te činjenicu da u drugim pogonima tuženik nema tehničara onog profila koji mu je potreban u pogonu D. pa eventualni izostanak tehničara u pogonu D. (zbog kontaminacije virusom) ne bi se mogao kompenzirati premještajem radnika iz nekog drugog pogona, a što bi ugrozilo poslovanje tuženika.

13. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je tuženik u ovom slučaju dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz (izvanredni) ugovora o radu tužitelju, a to stoga jer zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa tj. zbog osobito važnih činjenica, a uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć.

14. Naime, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja naprijed navedeno ponašanje tužitelja u situaciji koja je postojala u spornom razdoblju (početak zaraze korona virusom), omalovažavanje i minimiziranje zaštitnih mjera koje je interni krizni stožer tuženika propisao u to vrijeme, a koje su imale za cilj zaštitu poslovanja tuženika te života i zdravlja njegovih zaposlenika predstavlja onu osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć. Isto tako treba reći da je došlo do gubitka povjerenja tuženika kao poslodavca u tužitelja kao radnika koji je zaposlen na poslovima tuženika koji predstavljaju poslove od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku (komunikacijska djelatnost), da je svojim izjavama te svojim ponašanjem tužitelj doveo u opasnost živote i zdravlje drugih zaposlenika tuženika te njihovih obitelji, a od kojih su neki spadali u rizične skupine, da kao što je naveo i prvostupanjski sud u objektu D. rade tehničari onog profila kojeg nema u drugim pogonima tuženika pa bi u slučaju da dođe do zaraze (odnosno potrebe za samoizolacijom) zaposlenika tuženika u pogonu D. tuženik bio onemogućen obavljati svoju djelatnost jer izostanak tehničara u pogonu D. nije mogao kompenzirati premještajem tehničara iz nekog drugog pogona. Također treba reći da je tužitelj obzirom na to da je bio vlasnik kemijske čistionice, a što niti ne osporava redovito odlazio u istu, osobno manipulirao prljavim rubljem iz zdravstvenih ustanova koje se preuzimalo u zdravstvenim ustanovama i dovozilo u kemijsku čistionicu na čišćenje i na pranje, da je inače u spornom razdoblju kontaktirao s većim brojem ljudi te da komentari stanja epidemije i naloženih mjera zaštite u to vrijeme (početak zaraze korona virusom) kada zbog nedovoljno postojećih relevantnih informacija je među stanovništvom postojala određena konfuzija te strah svakako nije pridonosilo opuštanju te pozitivnom stavu drugih radnika prema postojećoj situaciji već suprotno time je doprinosio izazivanju nelagode i straha kod drugih radnika koji su zbog toga izgubili povjerenja u tužitelja i jasno to izrazili poslodavcu.

15. Stoga i prema shvaćanju ovog suda drugog stupnja postoji opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju (izvanredni otkaz ugovora o radu) cijeneći to da je tuženik svoje poslovanje morao prilagoditi postojećim uvjetima kako bi mogao obavljati svoju djelatnost koja je od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, da se tuženik nije pridržavao navedenih mjera (pa tako i sam tužitelj ističe da je prao ruke u kupaonici na katu iako je trebao već pri ulasku u zgradu u prizemlju ruke dezinficirati posebnim sredstvom) te treba reći da shvaćanje tužitelja u smislu toga da su propisane mjere zaštite pretjerane i nisu odgovarajuće opasnosti ne opravdava navedeno ponašanje tužitelja, a iz naprijed iznesenih razloga. Stoga, a obzirom na prirodu poslovanja tuženika, povrede koje je tužitelj počinio, a sve u situaciji početka zaraze korona virusom (2020. godine) imajući na umu narav poslova radnog mjesta tužitelja, činjenicu da je tužitelj odbijao postupati u cijelosti po uputama internog kriznog stožera tuženika u svojoj ukupnosti predstavljaju opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju jer uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć.

16. Na žalbene navode treba reći da je sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako žalitelj u žalbi ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni prigovori ne mogu se prihvatiti.

17. Isto tako na žalbene navode valja reći da razlozi zbog kojih drugi radnici zaposleni kod tuženika nisu dobili otkaz (a po navodima žalitelja radilo se o sličnim situacijama) nisu relevantni u ovom parničnom postupku u kojem je predmet spora utvrđenje nedopuštenom Odluke o otkazu koju je tuženik dao tužitelju te isto tako nije relevantno, a za ocjenu opravdanosti razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju, što je (prema navodima žalitelja) nakon godinu dana došlo do proboja virusa kod tuženika te da su neki radnici upućeni u samoizolaciju jer su bili u kontaktu sa zaraženima.

18. Iz svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u pobijanoj prvostupanjskoj presudi te odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. travnja 2020. nezakonita i nedopuštena, da radni odnos tužitelja nije prestao i traje neprekidno te da je tuženik dužan tužitelja vratiti na rad (na poslove radnog mjesta tehničar asistent za odvijanje programa i satelitsko odašiljanje, Sektor za jezgrene mreže i usluge, Odjel za procesiranje kanala, tim za odvijanje programa i satelitsko odašiljanje).

19. I odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

20. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 8. studenog 2022.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.