REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1070/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB: … , Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB …, Z., koga zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & p. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Gž-1380/2017-2 od 26. veljače 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-3277/17- 55 od 12. lipnja 2017., u sjednici održanoj 8. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem ovog suda broj Revd-2669/2020-2 od 14. travnja 2021. dopuštena je revizija tužitelju protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Gž-1380/2017- 2 od 26. veljače 2020. i to za sljedeća pitanja;
“Ima li račun tužitelja o pruženoj usluzi liječenja njegova osiguranika u bolničkoj ustanovi značaj javne isprave u dijelu u kojem je sam tužitelj naznačio da je račun plaćen?”
“Je li Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u smislu čl. 10. Zakona osiguranju („Narodne novine”, broj 90/94, 20/97, 50/99, 11/02 i 140/05 – dalje: ZO) izuzet od primjene navedenog zakona i odredbe čl. 85. istoga?”
“Jesu li troškovi liječenja i naknade za bolovanje osiguranika tužitelja, a koji su nastali nakon 1. siječnja 2009. dok je polica osiguranja sklopljena prije tog datuma pokriveni funkcionalnom premijom od ukupno naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti prema čl. 53. st. 1. toč. 10. i st. 2. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Narodne novine”, broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11, 22/12) odnosno da li tužitelj ima pravo potraživati?”.
2. Naime, presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati 311.123,53 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako su navedeni u izreci presude te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka od 107.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je nakon dopuštenja podnio reviziju sa navedenim pitanjima;
1.“Ima li račun tužitelja o pruženoj usluzi liječenja njegova osiguranika u bolničkoj ustanovi značaj javne isprave u dijelu u kojem je sam tužitelj naznačio da je račun plaćen?”
2.“Je li Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u smislu čl. 10. Zakona osiguranju („Narodne novine”, broj 90/94, 20/97, 50/99, 11/02 i 140/05 – dalje: ZO) izuzet od primjene navedenog zakona i odredbe čl. 85. istoga?”
3.“Jesu li troškovi liječenja i naknade za bolovanje osiguranika tužitelja, a koji su nastali nakon 1. siječnja 2009. dok je polica osiguranja sklopljena prije tog datuma pokriveni funkcionalnom premijom od ukupno naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti prema čl.53. st.1. toč. 10. i st. 2. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Narodne novine”, broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11, 22/12) odnosno da li tužitelj ima pravo potraživati?”
4. Kao razloge u odnosu na postavljena pitanja tužitelj se poziva na odluke ovog suda Rev-x 479/2016 od 26. travnja 2017. i Rev-x 456/14 od 23. rujna 2014. odnosno četiri presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i niz presuda Županijskog suda u Splitu.
5. U odgovoru na reviziju tuženik ističe da revizija nije osnovana jer tužitelj nije dokazao da je izvršio plaćanje troškova koje regresno potražuje. Predlaže reviziju odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Nižestupanjski su sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da tužitelj nije izvršio plaćanje troškova koje regresno potražuje jer specifikacija troškova nije vjerodostojan dokaz i ne predstavlja potvrdu da je plaćanje izvršeno. Dakle, da u spis dostavljena interna dokumentacija tužitelja sama po sebi ne može predstavljati vjerodostojan dokaz da je tužitelj utuženi iznos zaista i platio.
8. Suprotno tvrdnji revidenta, račun koji je sam tužitelj izdao, odnosno izvod iz knjigovodstvenih kartica ne predstavljaju javne isprave u smislu čl. 230. ZPP-a. Tako shvaćanje ovaj je sud izrazio u više odluka Rev-977/2016-2 od 19. studenoga 2019., Revt-476/2017-2 i dr.
9. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, kako je istaknuto u drugostupanjskoj presudi, „prije svega ocjenjujući prigovor tuženika da tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da je utuženi iznos uistinu i platio” i to sukladno pravnom shvaćanju ovog suda, to je na temelju čl. 393. ZPP valjalo odbiti reviziju i zaključiti da ne postoje razlozi zbog kojih je podnesena revizija na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, odnosno da dva preostala pitanja ne utječu na donošenje drukčije odluke upravo zbog zaključka da tužitelj nije dokazao da je izvršio plaćanje.
10. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 8. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
