REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 632/2017-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa DAMI d.o.o. u stečaju, Rijeka, koju zastupa stečajni upravitelj Mirjana Gašparović iz Crikvenice, kojeg zastupaju punomoćnici, Tino Stipinović, Dušan Miočić, Arsen Stipinović i Natalija Denona, odvjetnici u Rijeci, protiv prvotuženika LUKA RIJEKA d.d., Rijeka, koga zastupa punomoćnik Miljenko Mrakovčić, odvjetnik u Rijeci, drugotuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Filijala Rijeka, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Branke Šćulac i dr. iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja podnesene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7051/11-3 od 15. srpnja 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, broj P-613/07-66 od 14. srpnja 2011., u sjednici održanoj 8. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e :
I Djelomično se prihvaća revizija tužitelja te se preinačuje presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7051/11-3 od 15. srpnja 2015. u dijelu pod toč. II izreke i sudi;
Odbija se žalba prvotuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci, broj P-613/07-66 od 14. srpnja 2011.
II Odbija se revizija tužitelja u preostalom dijelu koji se odnosi na dio tužbenog zahtjeva odbijen prvostupanjskom presudom.
III Nalaže se prvotuženiku da tužitelju naknadi trošak revizije od 9.663,36 kn (1.282,94 Eur) u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e :
Odbacuje se revizija drugotuženika kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je prvotuženiku da tužitelju plati s osnove izgubljene koristi 169.697,00 USD u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a s pripadajućom kamatom (toč. I izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim se traži solidarna isplata tuženika za naknadu materijalne štete isplatu 1.164.068,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2004. pa do isplate te s osnova naknade izgubljene koristi iznos od 1.182.303,00 USD (toč. II izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu s osnova naknade izmakle koristi iznos 169.697,00 USD u kunskoj protuvrijednosti s kamatom od 28. travnja2004. pa do isplate, u odnosu na drugotuženika (toč. III izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da prvotuženiku naknadi parnični trošak od 622.888,93 kn (toč. IV izreke). Naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 721.930,05 kn (toč. V izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama II., III. i IV. izreke, dok je preinačena pod toč. I i V izreke tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu prvotuženik plati 169.967,00 USD s pripadajućom kamatom (toč. II/1 izreke) te je odbijen zahtjev drugotuženika za naknadu troškova parničnog postupka od 721.930,05 kn.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ne stavlja poseban prijedlog.
4. Drugotuženik podnosi reviziju protiv odluke o trošku postupka te predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i naknaditi mu troškove postupka od 721.930,05 kn i troškove revizije.
5. Odgovori na revizije nisu podneseni.
6. Revizija tužitelja je djelomično osnovana, revizija drugotuženika nije dopuštena.
7. Sukladno čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a.
9. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala na brodu u raspremi privezanom na riječkom lukobranu Luke Rijeka d.d. Tužitelj je tuženiku 26. travnja 2004. podnio zahtjev prvotuženiku za priključenje struje na brod prilikom čega je zbog priključenja na pogrešnu „sabirnicu“ od 380 V dok je trebalo prispojiti struju na sabirnicu od 220 V.
10. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da je tužitelj pisanim putem 26. travnja 2004. podnio zahtjev prvotuženiku tražeći da se priključi struja 220/380 V na motorni brod Darli, vezan na riječkom lukobranu te da je prvotuženik osigurao na obali ispred tužiteljeva broda priključak 220/380 V, ali nitko od tužiteljevih djelatnika ulazio u brod već je kabel u strujni ormarić napona 220/380 V uključio jedan od tužiteljevih djelatnika.
11. Sud prvog stupnja zaključuje da je štetni događaj nastao uslijed krivog napona na priključke razvodnog ormara broda i da je riječ o poslu koji po naravi stvari obavlja stručno osoblje broda (pri čemu je obveza tuženika bila osigurati samo priključak struje), ali da treba imati u vidu i da se brod u to vrijeme nalazio u tzv. raspremi i na njemu nije bilo brodskog električara nego se na brodu nalazio dio posade. Stoga da je prvotuženik kao dobar gospodarstvenik trebao poduzeti adekvatne mjere i posadi plovila dati posebne upute i upozorenja kako bi se štetni događaj izbjegao, odnosno da je na brodu spajanje obavio stručni djelatnik elektrostruke prvotuženika uz prethodnu provjeru kablova iz priključnog ormara, šteta vjerojatno ne bi nastupila pa se stoga radi o podijeljenoj odgovornosti u omjeru od 50% svake stranke. Tužitelj da je doprinio da šteta nastane jer nije na brodu osigurao stručnu osobu, odnosno električara koji bi obavio posao priključenja struje na brod.
12. Drugostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključuje da je odgovornost isključivo na tužitelju jer prvotuženikov djelatnik uopće nije ulazio na brod pa da prvotuženik ne može biti odgovoran za nastalu štetu, bez obzira što je toj šteti uzrok.
13. Tužitelj u reviziji ističe da je jedino prvotuženik ovlašten poduzeti napajanje strujom s kopna na brod i spajanje visokonaponskog kabla na brod. Pri tom u reviziji pogrešno ukazuje da prvotuženik ovdje odgovara po načelu izvanugovorne objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari i to stoga što je ovdje riječ o ugovornoj odgovornosti za štetu. Naime, tužitelj i prvotuženik su se nalazili u ugovornom odnosu (kojim su ugovorili da će prvotuženik tužitelju isporučiti struju od 220 V.) pa je stoga riječ o ugovornoj odgovornosti za štetu za koju se odgovara po kriteriju presumirane krivnje. U tom smislu prvotuženik se mogao osloboditi od odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 263. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) kad bi dokazao da je šteta nastala zbog okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora, koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.
14. Budući da su stranke ugovorile obvezu prvotuženika da tužitelju isporuči struju a da nisu precizirale čija je obveza priključivanja kabel u strujni ormarić to je prema mišljenju ovog revizijskog suda, pravilno prvostupanjski sud zaključio da je u konkretnom slučaju postojala odgovornost obiju stranaka u smislu pažljivog postupanja pa tako na strani tužitelja postoji odgovornost jer nije na brodu osigurao stručnu osobu, odnosno električara koji bi obavio posao priključenja struje na brod. Odgovornost prvotuženika je u tome što nije kao dobar gospodarstvenik poduzeo adekvatne mjere i posadi plovila dao posebne upute jer je znao da na brodu nema djelatnika elektrostruke, kao i u tome što je na brodu spajanje mogao obaviti njegov stručni djelatnik elektrostruke uz prethodnu provjeru kablova iz priključnog ormara. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj doprinio šteti od 50% a da je prvotuženik odgovoran za štetu 50%.
Budući da tužitelj u reviziji ne obrazlaže posebno razloge u pogledu visine štete koju je prvostupanjski sud odbio a riječ je o zahtjevu za naknadom štete od 1.164.068,00 kn ovaj sud sukladno čl.386.ZPP to nije ni uzimao u obzir.
15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove presude.
16. Obzirom da tužitelj tijekom postupka i u reviziji ističe da je prvotuženik u cijelosti odgovoran za nastalu štetu, a da je sa zahtjevom uspio sa 12,08 % to mu je sukladno čl. 154. st. 2. ZPP valjalo dosuditi trošak revizije od 9.663,36 kn.
17. U odnosu na reviziju drugotuženika za istaknuti je sljedeće. Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija. Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st.
1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija.
18. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 8. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
Broj zapisa: eb318-029d0
Kontrolni broj: 0c1a7-a2107-e25ad
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
