Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž Ob-840/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Lidije Jelavić, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej i Nike Grospić Ivasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. S. (ranije N. G.), OIB: …, s prebivalištem u G., sada sa boravištem u D., koju zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik u Ž., protiv tuženika D. G., OIB: … iz G., sada na adresi boravka P., kojeg zastupa punomoćnik I. E., odvjetnik u V., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P Ob-20/19-12 od 22. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 8. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P Ob-20/19-12 od 22. travnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da nekretnine upisane u zk.ul. broj 1770 k.o. G. i to:

- kat.čest.br. 2536/2 oranica I. sa 1187 m2.,

- kat.čest.br. 2536/6 kuća broj … u … 48 sa 124 m2., pomoćna zgrada sa 111 m2, dvorište sa 907 m2 sveukupno 1142 m2.,

- kat.čest.br. 2536/8 oranica I. sa 655 m2

te nekretnine upisane u zk.ul. broj 1309 k.o. G. i to:

- kat.čest.br. 2536/7 oranica I. sa 2210 m2,

predstavljaju zajedničku bračnu stečevinu parničnih stranaka na jednake dijelove, pa je tuženik D. (P.) G. rođen dana … 1969. u mjestu T., Općina G., R BiH, sa prebivalištem – G., dužan trpjeti da se temeljem ove presude, a u zemljišnim i drugim knjigama tužiteljica N. G. sa prebivalištem – G., OIB: … u odnosu na navedene nekretnine, a po njezinoj pravomoćnosti upiše kao suvlasnikom i suposjednikom u 1/2 dijela."

Pod točkom II izreke je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka .

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) te predlaže ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te traži trošak sastava žalbe u iznosu od ukupno 1.563,50 kn i trošak sudske pristojbe na žalbu u neodređenom iznosu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice da se bračnom stečevinom stranaka utvrde nekretnine upisane u z.k.ul. 1770 i z.k.ul. 1309, sve k.o. G., na jednake dijelove, te da je tuženik dužan trpjeti da se tužiteljica upiše suvlasnikom i suposjednikom predmetnih nekretnina u ½ dijela.

6. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno sljedeće:

- da su stranke sklopile brak dana 16. studenoga 1989. u G. te da je tijekom njihovog braka rođeno jedno zajedničko dijete, kćerka S., rođena … 1990.,

- da je brak stranaka razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji, poslovni broj P Ob-169/17 od 7. rujna 2017.,

- da su nekretnine iz z.k.ul. 1770 i z.k.ul. 1309, sve k.o. G., koje su predmet ovoga postupka i na kojima tužiteljica traži utvrđenje bračne stečevine, upisane kao samovlasništvo tuženika,

- da je među strankama nesporno da su predmet na kuća i sporedne prostorije izgrađene na zemljištu koje je tuženik dobio darovanjem od svoga oca, te da je gradnja kuće i pomoćne prostorije bila gotovo završena do njihovog faktičnog prekida bračne zajednice 2007. kada je sačinjena i Izjava o podjeli bračne imovine, kao i da je otac tuženika financirao izgradnju temelja kuće,

- da je uvidom u original "Izjave o podnošenju zahtjeva za sporazumni razvod braka" od 18. studenoga 2007., te ovjereni prijevod iste po stalnom sudskom tumaču, utvrđeno da je navedena "Izjava" ovjerena kod suda u Republici Nj., a također i kod ovlaštenog bilježnika,

- da su tom "Izjavom" stranke uredile svoje imovinske odnose te sporazumno uredile podjelu pokretne i nepokretne imovine u Republici Nj. i Republici Hrvatskoj, na način da je tužiteljica suglasna da se kuća i zemljište u Republici Hrvatskoj prepišu na supruga D. G., ovdje tuženika, kao i da će prvo vozilo Mercedes Benz DA-D2669 ostati u vlasništvu tužiteljice, a drugo vozilo Opel Combo DA-Z6797 će ostati u vlasništvu tuženika.

7. U vrijeme sastavljanja ovjerene Izjave je bio na snazi Obiteljski zakon iz 2003. ("Narodne novine", br. 116/03, 17/04, 136/04 - dalje: ObZ), koji je u čl. 255. st. 1. propisivao da se bračnim ugovorom mogu urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini, dok je u st. 3. istoga članka bilo propisano da se bračni ugovor sklapa u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni.

8. U konkretnom slučaju se tužiteljica pisanim sporazumom od 18. studenoga 2017., na kojem su stranke 20. studenoga 2007. ovjerile potpis kod javnog bilježnika J. E. u P., SR Nj., suglasila da se kuća i zemljište prepišu na supruga D. G. kao i da će vozilo Mercedes Benz DA-D2669 ostati u vlasništvu tužiteljice, a vozilo Opel Combo DA-Z6797 u vlasništvu tuženika.

9. Dakle, stranke su u skladu s odredbom čl. 255. st. 1. i 3. ObZ-a uredile svoje imovinskopravne odnose na način da su se suglasile da tuženiku pripadnu u samovlasništvo nekretnine u Republici Hrvatskoj, koje su predmet ovog postupka, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

10. Neosnovani su žalbeni navodi u kojima tužiteljica osporava pravilnost primjene materijalnog prava navodeći da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 35. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" br. 101/2017 – dalje: ZMPP) u skladu s kojom bi bilo mjerodavno njemačko pravo.

11. To iz razloga što je odredbom čl. 78. st. 1. ZMPP-a propisano da se taj Zakon primjenjuje na pravne odnose nastale od dana stupanja na snagu tog Zakona, dok je u čl. 81. propisano da taj Zakon stupa na snagu 1. siječnja 2019.

12. Kako su potpisi stranaka na bračnom ugovoru ovjereni 20. studenoga 2007., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 19. lipnja 2017., to nije ispunjena pretpostavka iz čl. 78. st. 1. ZMPP-a za primjenu tog Zakona jer su pravni odnosi među parničnim strankama nastali prije stupanja na snagu ZMPP-a.

13. Pored toga, valja dodati da se sama tužiteljica u tužbi isključivo pozivala na primjenu pravnih propisa Republike Hrvatske, dok se tek u žalbi po prvi puta (neosnovano) poziva na primjenu njemačkog prava.

14. Nadalje, žaliteljica ističe da su parnične stranke u brakorazvodnoj parnici koja se vodila pred Općinskim sudom u Vukovaru, Stalna služba u Županji, poslovni broj P Ob-169/17 učinile nespornom činjenicom da su u bračnoj zajednici živjele sve do 1. ožujka 2017. pa s obzirom da je njihov brak razveden temeljem presude Općinskog suda u Vukovaru Stalna služba u Županji, poslovni broj P Ob-169/17 od 7. rujna 2017., tužiteljica smatra da se sva pitanja trebaju raspravljati prema odredbama Obiteljskog zakona iz 2015. ("Narodne novine" br. 103/15).

15. Naprijed opisani žalbeni navodi su neosnovani jer se pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama (Rev-664/04 od 26. rujna 2007., Rev-823/14 od 16. travnja 2014., Rev-2042/12 od 25. siječnja 2017., Rev-3210/2019 od 18. rujna 2019.), a ne prema vremenu kada je brak stranaka razveden kako to pogrešno smatra žaliteljica.

16. Budući da tužiteljica u žalbi ističe da je gradnja predmetne kuće završena 2000., što je navela i tijekom prvostupanjskog postupka, nema mjesta primjeni Obiteljskog zakona iz 2015. na čiju primjenu se tužiteljica pogrešno poziva.

17. Nadalje, za pravilno rješenje ovog spora je neodlučna tvrdnja tužiteljica da su stranke živjele u bračnoj zajednici do 1. ožujka 2014., to jest preko šest godina nakon ovjeravanja sporne Izjave, kao i činjenica da je brak razveden presudom od 7. rujna 2017., već je odlučno vrijeme stjecanja određene imovine, a s obzirom da bračni drugovi svoje imovinskopravne odnose mogu regulirati pisanim sporazumom kako za vrijeme trajanja braka tako i nakon razvoda braka.

18. Na kraju, tužiteljica ističe da se protivila naknadno priloženim pisanim izjavama G. M. G., R. K. i G. S. jer su priložene nakon zaključenja prethodnog postupka pa ih prvostupanjski sud u skladu s odredbama čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a nije smio uzeti u obzir prilikom donošenja odluke, kao i da je povrijeđeno njezino pravo da bude nazočna radnjama u postupku i saslušanju navedenih svjedoka, a koje načelo kontradiktornosti i neposrednosti se jedino može realizirati na glavnoj raspravi.

19. Iz stanja spisa je vidljivo da je prethodni postupak zaključen na ročištu održanom dana 14. prosinca 2017. (list 33 spisa), dok je tuženik ovjerene izjave G. M. G., R. K. i G. S. predao na ročištu održanom dana 24. listopada 2019. (list 76-81 spisa), a što je sud prvog stupnja dopustio pozivom na odredbu čl. 299. st. 2. ZPP-a navodeći da dopušta izvođenje dokaza uvidom u toga dana predane Izjave G. M. G., R. K. i G. S. od 17. srpnja 2019., s obzirom da su iste datirane i sačinjene nakon zaključenja prethodnog postupka, što znači da ih tuženik nije mogao ranije priložiti sudu.

20. S obzirom da su izjave zaista sačinjene nakon zaključenja prethodnog postupka, prvostupanjski sud ih je mogao uzeti u obzir u skladu s odredbama čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a. Međutim, ovjerene izjave G. M. G., R. K. i G. S. ne predstavljaju dokaz u smislu odredaba čl. 230. i 235. ZPP-a jer te izjave ne predstavljaju isprave iz odredbe čl. 230. ZPP-a, a imenovane osobe nemaju svojstvo svjedoka jer nisu saslušane u skladu s odredbama 235.-249. ZPP-a.

21. No, na temelju drugih provedenih dokaza – prvenstveno sadržaja Izjave od 18. studenoga 2007. i iskaza stranaka, sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 255. st. 1. i 3. ObZ-a kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

22. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je valjalo odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

23. Budući da tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 8. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

Lidija Jelavić, v.r.