Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 37 Gž-513/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. B., OIB: ..., Z., koju zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u Z., protiv tuženice R. H., OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe punomoćnika tužiteljice M. O., odvjetnika u Z., OIB: ... izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Sisku od 19. prosinca 2019. poslovni broj: Pn- 245/2018-17, 8. studenog 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba punomoćnika tužiteljice M. O., odvjetnika iz Z. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj: Pn-245/2018-17 od 19. prosinca 2019.

II. Odbija se zahtjev Republike Hrvatske za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki 1/ izreke naloženo je Republici Hrvatskoj da punomoćnici tužiteljice M. O., odvjetniku iz Z., naknadi putni trošak u iznosu od 136,00 kn u roku 15 dana. U točki 2/ izreke odbijen je preostali dio zahtjeva punomoćnika tužiteljice M. O., odvjetnika iz Z. kao neosnovan.

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija punomoćnik tužiteljice M. O., odvjetnik u Z. (dalje u tekstu: žalitelj) iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže preinačiti točku 2/ izreke pobijanog rješenja na način da se usvoji dio njegovog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 3.750,00 kn za izbivanje iz kancelarije uz naknadu troškova izjavljivanja ove žalbe u iznosu od 650,00 kn.

3. U odgovoru na žalbu Republika Hrvatska navode žalbe ocjenjuje neosnovanim i predlaže istu odbiti.

4. Žalba žalitelja nije osnovana.

5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je podneskom od 16. rujna 2019. punomoćnik tužiteljice zatražio da mu se temeljem delegacije ovog predmeta naknadi trošak za izbivanje iz pisarnice u vrijeme pristupa na dva ročište određena za 10. travnja 2019. i 12. rujna 2019. u iznosu od 1.500,00 kn za svako uvećano za PDV od 750,00 kn kao i putni trošak za dolaske na navedena ročišta u iznosu od 68,00 kn za svako. Citira članak 11. stavak 4. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20 i 21/22 – dalje u tekstu: ZS) kojim je propisano da strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, te odvjetnicima pravo i na naknadu troškova za izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja određenim Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od 3 sata. Utvrdivši da putovanje punomoćnika tužiteljice od sjedište njegovog ureda do sjedišta suda na relaciji Z. – S. – Z. ne traje dulje od 3 sata jer se radi o relaciji koja u jednom smjeru ima oko 55 km, zaključuje da punomoćnik tužiteljice nema pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja sukladno članku 11. stavku 4. ZS. Budući da punomoćnik tužiteljice ima pravo na trošak javnog prijevoza za dolazak na ročišta određena za 10. travnja 2019. i 12. rujna 2019. u iznosu od 68,00 kn za svako za navedenu relaciju u oba smjera u kojem iznosu je taj trošak i zatražen te je u skladu s cjenikom voznih karata, prvostupanjski sud punomoćniku tužiteljice priznaje ukupni trošak u iznosu od 136,00 kn.

6. U žalbi žalitelj se poziva na vozni red polaska autobusa na relaciji Z. – S. iz kojeg proizlazi da je 10. travnja 2019. morao krenuti autobusom u 10,45 sati koji dolazi u Sisak u 11,50 sati zbog čega je morao iz kancelarije u Z., krenuti u 10,00 sati da bi došao do autobusnog kolodvora na vrijeme kao što je i do suda u S. mogao stići u 12,20 sati da bi sa sigurnošću stigao na ročište u 13,00 sati koje je trajalo do 13,15 sati, dok je povratak istog dana moguć najranijim autobusom koji polazi u 14,15 sati iz S. i dolazi u Z. u 15,20 sati čime je u kancelariju došao u 16,05 sati i zbog čega je putovanje trajalo dulje od 6 sati. U odnosu na ročište zakazanog za 12. rujna 2019. u 9,05 sati navodi da je trebao krenuti autobusom koji polazi u 7,30 sati iz Z. i stiže u S. u 8,30 sati a iz kancelarije najkasnije u 6,45 sati dok je povratak bio moguć autobusom u 10,45 sati koji stiže u Z. u 11,50 sati što znači da je u kancelariju stigao u 12,35 sati i zbog čega putovanje traje najmanje 5 sati i 50 minuta. Posljedično navedenom tvrdi da ima pravo na trošak izbivanja iz pisarnice. Iznosi i druge razloge zbog kojih smatra da mu pripadaju troškovi za izbivanje iz pisarnice u iznosu od 3.750,00 kn.

7. Člankom 11. stavak 1. ZS propisano je da će predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta postupa drugi stvarno i mjesno nadležni sud, ako sud koji je po zakonu stvarno i mjesno nadležan zbog velikog broja predmeta koje ima u radu ne može u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku, zbog postizanja ravnomjerne opterećenosti sudova ili zbog promjena u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti sudova. Stavkom 2. istog članka propisano je da prijedlog za donošenje rješenja iz stavka 1. ovog članka mogu dati predsjednik suda i ministar nadležan za poslove pravosuđa te da će predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odrediti rješenjem koji se predmeti ustupaju na suđenje drugom stvarno i mjesno nadležnom sudu. Nadalje, člankom 11. stavkom 4. ZS propisano je da u slučaju iz stavka 2. ovoga članka strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, a odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata, te da će se ta naknada, a kako je to određeno stavkom 5. istog članka, isplatiti na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.

7.1. U konkretnom slučaju delegacija drugog suda nije određena primjenom članka 11. stavka 1. ZS već je istu Vrhovni sud Republike Hrvatske odredio rješenjem posl.br. Gr1 409/2018-2 od 22. listopada 2018. na prijedlog tužiteljice za svrsishodnu delegaciju primjenom članka 68. stavka 3. ZPP. Stoga se u konkretnom slučaju niti ne primjenjuju odredbe članka 11. ZS kako to čini prvostupanjski sud naloživši Republici Hrvatskoj da punomoćniku tužiteljice naknadi troškove prijevoza za dva ročišta u visini troškova javnog prijevoza, a posljedično navedenom ne može ni punomoćnik tužiteljice primjenom te zakonske odredbe tražiti naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja na dva ročišta na teret državnog proračuna.

8. Iz naprijed navedenih razloga prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo no kako ovaj sud povodom žalbe nije ovlašten preinačiti pobijano rješenje na štetu žalitelja (članak 374. ZPP), to je na temelju članka 380. točke 2. ZPP odbio žalbu žalitelja kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje.

9. Odbijen je zahtjev Republike Hrvatske za naknadu troškova odgovora na žalbu kao nepotreban za ishod žalbenog postupka time da Republika Hrvatska ne može niti ostvarivati bilo kakve troškove od punomoćnika tužiteljice budući nije stranka predmetnog spora.

U Varaždinu 8. studenog 2022.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec v.r.