REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 34 Pž-5860/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Raiffeisenbank Austria d.o.o., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, (prije Raiffeisen factoring d.o.o.) kojeg zastupa punomoćnik Saša Poldan, odvjetnik u Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Zagrebu, protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB 70133616033, (prije TELE2 d.o.o.), kojeg zastupa punomoćnik Mićo Ljubenko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubenko&Partneri u Zagrebu, Branimirova 29, radi isplate po tužbi i utvrđenja po protutužbi, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3899/2019 od 21. listopada 2021., ispravljene rješenjem poslovni broj Povrv-3899/2019 od 22. srpnja 2022. i tužiteljevoj žalbi protiv dopunske presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3899/2019 od 22. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se djelomično tužiteljeva žalba i tuženikova žalba kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3899/2019 od 21. listopada 2021., ispravljena rješenjem poslovni broj Povrv-3899/2019 od 22. srpnja 2022., u dijelu točke II. kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 18,791.000,00 kn i u tom dijelu ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-575/17 kojega je na temelju vjerodostojne isprave 27. srpnja 2017. donio javni bilježnik Jožica Matko Ruždjak iz Zagreba i točki III. njezine izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukidaju se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3899/2019 od 21. listopada 2021., ispravljena rješenjem poslovni broj Povrv-3899/2019 od 22. srpnja 2022., u točkama I., dijelu točke II. kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 1,281.244,87 kn i u tom dijelu ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-575/17 kojega je na temelju vjerodostojne isprave 27. srpnja 2017. donio javni bilježnik Jožica Matko Ruždjak iz Zagreba i IV. njezine izreke, kao i dopunska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3899/2019 od 22. srpnja 2022. u točki II. njezine izreke te predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu protiv presude i odgovora na žalbu protiv dopunske presude kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom označenom u izreci Trgovački sud u Zagrebu je presudio:

„I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-575/17 kojega je na temelju vjerodostojne isprave 27.07.2017.god. donio javni bilježnik Jožica Matko Ruždjak iz Zagreba održava na snazi za iznos od 21.814.841,32 kn (slovima: dvadeset jedan milion osamsto četrnaest tisuća osamsto četrdeset jedna kuna i trideset dvije lipe) sa zateznom kamatom na iznose:

- 2.392.348,42 kn od 27. ožujka 2017.g.,

- 18.050.000,00 kn od 11. travnja 2017.g.,

- 151.858,82 kn od 24. srpnja 2017.g.,

- 7.125,000,00 kn od 11. travnja 2017.g,

- 64.294,08 kn od 24. srpnja 2017.g.

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena.

II. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 20.072.244,87 kn (slovima: dvadeset miliona sedamdeset dvije tisuće dvjesto četrdeset četiri kune i osamdeset sedam lipa) te se u tom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-575/17 kojega je na temelju vjerodostojne isprave 27.07.2017.god. donio javni bilježnik Jožica Matko Ruždjak iz Zagreba iz točke I. ukida kao i za iznos nastalog i predvidivog troška.

III. Odbija se u cijelosti protutužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da ne postoji dužničko vjerovnički odnos između TELE2 d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 269/D, OIB: 70133616033 prema RAIFFEISEN FACTORING d.o.o., Zagreb, Petrijska 59, OIB: 95180802194 s naslova Ugovora o faktoringu broj RF 8123896-16053 od 26.08.2016.godine, Ugovora o faktoringu broj RF 8123896- 16054 od 23.09.2016.godine, Ugovora o faktoringu broj RF 8123896-16055 od 27.10.2016.godine, Ugovora o faktoringu broj RF 8123896-16056 od 30.11.2016.godine.“

Te se odbijaju i supsidijarni protutužbeni zahtjevi koji glase:

1) „Utvrđuje se da je prestao regresni odnos TELE2 d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 269/D, OIB: 70133616033 prema RAIFFEISEN FACTORING d.o.o., Zagreb, Petrijska 59, OIB: 95180802194 s naslova Ugovora o faktoringu broj RF 8123896-16053 od 26.08.2016.godine, Ugovora o faktoringu broj RF 8123896-16054 od 23.09.2016.godine, Ugovora o faktoringu broj RF 8123896-16055 od 27.10.2016.godine, Ugovora o faktoringu broj RF 8123896-16056 od 30.11.2016.godine.“

2) „Nalaže se tuženiku RAIFFEISEN FACTORING d.o.o., Zagreb, Petrijska 59, OIB: 95180802194 isplatiti tužitelju TELE2 d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 269/D, OIB: 70133616033 s naslova naknade štete iznos od 41.887.086,19 kn (slovima: četrdeset jedan milion osamsto osamdeset sedam tisuća osamdesetšest kuna i devetnaest lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 51.272,75 kn od dana 01. srpnja 2017. godine,

- 15.119.719,54 kn od dana 27. ožujka 2017. godine,

- 19.151.858,82 kn od dana 11. travnja 2017. godine,

- 7.564.244,08 kn od dana 11. travnja 2017. godine,

pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana.“

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

2. Prema obrazloženju, sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim, a protutužbeni zahtjev neosnovanim te primjenjuje odredbe čl. 4. i 10. Zakona o faktoringu („Narodne novine“ broj: 94/2014, 85/15 i 41/16; dalje: ZF), čl. 29. st. 4. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku („Narodne novine“ broj 32/17), čl. 117. i 119. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO), čl. 340. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17 i 36/22; dalje: SZ) te odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

3. Tužitelj je podnio pravovremenu žalbu protiv presude od 21. listopada 2021. u dijelu:

a) u kojem sud odbija tužitelja sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 20.072.244,87 kn te se u tom dijelu platni nalog – ukida, kao i za iznos nastalog i predviđenog troška tj. u dijelu točke II. izreke presude i u dijelu u kojem sud nije odlučio o zakonskoj zateznoj kamati na iznos od 20.072.244,87 kn, b) u dijelu u kojem sud nije odlučio do kada teče kamata u dijelu izreke presude kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (točka I. izreke presude), u dijelu u kojem se nalaže plaćanje kamate na iznos od 7.125,000,00 kn umjesto da je naloženo plaćanje kamate na iznos od 7.125.000,00 kn (točka I. izreke presude), te u dijelu u kojem sud nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva koji sadrži kondemnaciju odnosno nalog tuženiku da tužitelju isplati dosuđeni iznos u roku od 8 dana (točka I. izreke presude)

c) u dijelu u kojem se odlučuje da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka IV. izreke presude) iz žalbenih razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako se presuda ne može ispitati jer se u obrazloženju ne iznose razlozi odbijanja tužbenog zahtjeva za iznos od 1.281.244,97 kn, razlozi odbijanja dijela tužbenog zahtjeva su proturječni, a nije odlučeno o tijeku kamate iz točke I. izreke presude, zbog čega predlaže ispravak presude. Problematizirao je primjenu materijalnog prava i utvrđenje činjenica u postupku, a u vezi odluke o troškovima postupka ukazujući da je tužitelj u sporu, sukladno pobijanoj presudi, uspio u 76,04%, a tuženik u 23,96%. Predložio je preinačenje, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno rješavanje te zatražio trošak žalbe u iznosu od 156.250,00 kn za sastav i PDV, kao i sudsku pristojbu u iznosu od 5.000,00 kn.

4. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude iz svih žalbenih razloga te predložio donošenje dopunske presude jer je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, odnosno dijelu zahtjeva za zatezne kamate. U vezi aktivne legitimacija navodi kako je nejasno na koji način sud zaključuje kako nagodba u kojoj jasno i nedvojbeno stoji da izvorni vjerovnik (ovdje tužitelj) ustupom gubi pravo potraživati namirenje glavne tražbine i bilo kakvih odgovarajućih sporednih prava, nema utjecaj na ovu konkretnu tražbinu koju tužitelj potražuje u ovoj parnici. U odnosu na protutužbeni zahtjev problematizira stav suda o korištenju instrumenata osiguranja, prijevremeno dospijeće i prijavu tuženikove tražbine. Osporava i odluku o troškovima postupka smatrajući kako je sud omaškom previdio ključne činjenice i u bitnom donio pogrešne zaključke, a koji su utjecali na činjenicu samo djelomičnog odbijanja tužbenog zahtjeva i posljedično donošenjem odluke o troškovima. Predlaže usvojiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu, te predmet vratiti na ponovnu revalorizaciju provedenog dokaznog postupka i iznesenih činjenica, sve uz naknadu troškova žalbe u visini od 125.000,00 kn + PDV u iznosu od 31.250,00 kn, odnosno ukupno 156.250,00 kn uz sudsku pristojbu u iznosu od 6.250,00 kn.

5. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode, predložio odbijanje žalbe i zatražio naknadu troška u iznosu od 83.125,00 kn za sastav, PDV i sudsku pristojbu.

6. Prvostupanjski je sud rješenjem od 22. srpnja 2022. ispravio pobijanu presudu zbog očite greške u pisanju na način da u točki I. njezine izreke u desetom redu umjesto iznosa od 7.125,000,00 kn treba pisati 7.125.000,00 kn. Dakle, presuda je ispravljena na prijedlog tužitelja u dijelu znakova interpunkcije u navedenom novčanom iznosu.

7. Sud je na prijedlog parničnih stranaka donio i dopunsku presudu kojom je odlučio:

„I. Dopunjuje se točka I. izreke presude ovog suda poslovni broj Povrv-3899/2019 i Povrv-2853/2017 na način:

- da se u trećem redu odozgora nakon riječi „...održava na snazi“ dodaje „u dijelu kojim je naloženo tuženiku/protutužitelju namiriti tužitelju/protutuženiku u roku od 8 dana“,

- na način da se u sedmom redu odozgora iza: „... - 2.392.348,42 kn od 27. ožujka 2017.g.“ dodaje: „do isplate“,

- na način da se u osmom redu odozgora iza: „... – 18.050.000,00 kn od 11. travnja 2017.g.“ dodaje: „do isplate“,

- na način da se u devetom redu odozgora iza: „... – 151.858,82 kn od 24. srpnja 2017.g.“ dodaje: „do isplate“,

- na način da se u desetom redu odozgora iza: „... - 7.125.000,00 kn od 11. travnja 2017.g.“ dodaje: „do isplate“,

- na način da se u jedanaestom redu odozgora iza: „... – 64.294,08 kn od 24. srpnja 2017.g.“ dodaje: „do isplate“.

II. Dopunjuje se točka II. izreke presude ovog suda poslovni broj Povrv-3899/2019 i Povrv-2853/2017 na način:

- da se u trećem redu odozgora nakon teksta „Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 20.072.244,87 kn (slovima: dvadeset miliona sedamdeset dvije tisuće dvjesto četrdeset četiri kune i osamdeset sedam lipa)“ dodaje dio koji glasi: „sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 51.272,75 kn od 1. srpnja 2017. do isplate, na iznos od 15.119.710,54 kn od 27. ožujka 2017. do isplate i na iznos od 4.901.261,58 kn od 11. travnja 2017. do isplate“...

- da se u šestom i sedmom redu odozgora nakon teksta: ...“ukida kao i za iznos nastalog“ dodaje dio koji glasi: „troška ovršnog postupka u iznosu od 131.287,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 27. srpnja 2017.“

- da se u sedmom redu odozgora nakon teksta ...“i predvidivog troška“ dodaje dio koji glasi: „u iznosu od 6.600,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa do namirenja tužitelja“.“

8. Prema obrazloženju, sud je ocijenivši prijedlog stranaka osnovanim primijenio odredbe čl. 338. do 340. Zakona o parničnom postupku.

9. Tužitelj je podnio žalbu protiv dopunske presude iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga na način kako su izneseni i obrazloženi u žalbi protiv presude. Predložio je preinačenje, podredno ukidanje dopunske presude te predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe u visini od 125.000,00 kn i PDV u iznosu od 31.250,00 kn, odnosno ukupno 156.250,00 kn uz sudsku pristojbu u iznosu od 5.000,00 kn.

10. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode, predložio odbijanje žalbe i zatražio naknadu troška u iznosu od 83.125,00 kn za sastav, PDV i sudsku pristojbu.

11. Obje žalbe su djelomično osnovane.

12. Pobijane presude ispitane su na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

13. Predmet ovoga spora po tužbi je naplata cjelokupnog dospjelog duga kojega tužitelj kao faktoring društvo potražuje od tuženika kao dobavljača, a temeljem četiri ugovora o regresnom faktoringu i to: Ugovor o faktoringu broj RF 8123896-16053 od 26. kolovoza 2016., Ugovor o faktoringu broj RF 8123896-16054 od 23. rujna 2016., Ugovor o faktoringu broj RF 8123896-16055 od 27. listopada 2016. i Ugovor o faktoringu broj RF 8123896-16056 od 30. studenog 2016., u kojima tužitelj nastupa kao Faktoring društvo, tuženik kao Dobavljač, TISAK d.d. Zagreb kao Kupac, a AGROKOR d.d. kao Solidarni jamac, iznos od 41.887.086,19 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Protutužbom je zatraženo utvrđenje da ne postoji dužničko vjerovnički odnos između parničnih stranaka na temelju istih ugovora o faktoringu te da je prestao regresni odnos iz tih ugovora uz zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 41.887.086,19 kn s kamatama i troškovima postupka.

13.1. Iz spisa, odnosno uvidom u ugovore i isprave koje prileže spisu kao dokaz, je vidljivo da je tužitelj sukladno regresnoj obvezi tuženika temeljem citiranih ugovora, prvo pozvao na plaćanje kupca, zatim solidarnog jamca te na kraju dobavljača podnošenjem prijedloga za ovrhu. Redoslijed pozivanja na plaćanje upravo je tako određen u čl. 15.2. svih sklopljenih ugovora.

13.2. Nakon provedenog dokaznog postupka, posebice vještačenja, prvostupanjski sud zaključuje kako je tužitelj djelomično namiren sa svojom tražbinom s osnove utuženih ugovora o faktoringu i to propuštenom mogućnošću naplate zadužnica od istoga društva koje je povukao (12.822.390,01 kn) te namirenjem u postupku prisilne uprave nad istim društvom (5.968.610,00 kn). Taj dio tužbenog zahtjeva je odbijen u točki II. izreke presude.

14. Prije svega, ovaj sud uočava kako je u točki I. pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer je tuženik obvezan na plaćanje iznosa od 21,814.841,32 kn i zateznih kamata na više pojedinačnih iznosa čiji zbroj iznosi više od toga iznosa (27,783.501,32 kn), a sud istu grešku čini i u dopunskoj presudi u točki I. njezine izreke protiv koje nije podnesena žalba.

14.1. Daljnju bitnu povredu odredaba parničnog postupka, odnosno nejasnoću u obrazloženju pobijane presude ovaj sud nalazi glede dijela odbijenog tužbenog zahtjeva, jer, kako to osnovano tvrdi tužitelj u žalbi, sud nije iznio razloge odbijanja za iznos od 1.281.244,97 kn.

15. Tužitelj je podnio žalbu protiv dopunske presude u točki II. njezine izreke iz razloga jer je u točki II. odbijen dio tužbenog zahtjeva, nastavno na odbijanje u točki II. presude. Stoga valja ukazati kako je sud pravilno postupio po prijedlozima stranaka i primjenom odredbe čl. 339. ZPP-a donio dopunsku presudu, nakon što je ocijenio ispunjenje propisanih uvjeta. Međutim, s obzirom na uočenu bitnu povredu potrebno je ukinuti i pobijani dio dopunske presude.

15.1. Tužitelj u žalbi osporava točku II. presude, s tim što u odnosu na dio tužbenog zahtjeva s kojim je odbijen, detaljno osporavajući sve navedene iznose. Tako neosnovano smatra kako sud nije pravilno primijenio odredbu čl.119. ZOO-a prema kojoj ukoliko vjerovnik napusti zalog ili koje drugo pravo kojim je bilo osigurano ispunjenje njegove tražbine ili ga izgubi svojom krivnjom i tako onemogući prijelaz toga prava na jamca, da se ovaj oslobađa svoje obveze prema vjerovniku za onoliko za koliko bi mogao dobiti ostvarenjem toga prava. Ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda i primjenu čl. 119. ZOO-a, jer je tužitelj povukao s naplate zadužnice društva Tisak d.d., a nije na temelju njih zatražio ovrhu na drugom predmetu. Vještačenjem je utvrđeno kako se tužitelj u suprotnom (da nije povukao zadužnice) mogao naplatiti za daljnji iznos od 12.822.390,01 kn prije blokade dužnikovog računa i sklapanja nagodbe u postupku izvanredne uprave.

15.2. Nadalje, glede namirenja u postupku prisilne uprave nad društvom Tisak d.d. prvostupanjski je sud u točki 47. obrazloženja pobijane presude naveo kako je nesporna činjenica, koju potvrđuju stranke u svojim podnescima, da je taj postupak zaključen na način da je temeljem nagodbe sa vjerovnicima došlo do djelomičnog namirenja vjerovnika te odricanja od nenamirenog dijela tražbine. Tužitelj je prijavio svoju tražbinu u tom postupku. Navodi se i kako je tužitelj namiren u iznosu od 5.968.610,00 kn pravom na novim instrumentima (vlasničkim i vrijednosnim papirima Nove grupe). Ovaj navod tužitelj u žalbi osporava ukazujući kako tuženik nije dokazao da bi navedeno stvarno i bilo realizirano. Tužiteljev navod je neosnovan jer tužitelj može realizirati takvo pravo nakon što ga je stekao.

15.3. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1138/20173 od 10. travnja 2017. je otvoren postupak izvanredne uprave nad društvom AGROKOR koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima dioničko društvo, i njegovim ovisnim i povezanim društvima, Zagreb. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1138/2017-2823 od 6. srpnja 2018. potvrđena je nagodba koja je prihvaćena od strane vjerovnika u postupku izvanredne uprave nad društvom AGROKOR koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima dioničko društvo, i njegovim ovisnim i povezanim društvima, Zagreb, na ročištu za glasovanje o nagodbi održanom 4. srpnja 2018., a koja nagodba je objavljena na mrežnim stranicama e-Oglasne ploče Trgovačkog suda u Zagrebu 20. lipnja 2018., s ispravcima objavljenim na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča suda 26. lipnja 2018. (točka I. izreke). Navedeno prvostupanjsko rješenje je potvrđeno rješenjem ovoga suda poslovni broj Pž-51409/2018 od 18. listopada 2018. i odbijene su sve podnesene žalbe pa tako i žalba ovdje tužitelja i tuženika.

15.4. Međutim, prvostupanjski sud, neosnovanim smatra tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije, kojeg je isticao tijekom prvostupanjskog postupka, a zatim i u žalbi. Pri tome sud ne prihvaća navod o ustupu izvorne tražbine tužitelja prema Tisku d.d. novom vjerovniku Fortenova group TopCo B.V. zajedno sa svim sporednim pravima, iz podneska izvanrednog povjerenika RĆ od 13. svibnja 2021. (na listu 918. spisa) pozivajući se na odredbe čl. 340. st. 2. Stečajnog zakona i čl. 37. st. 1. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku.

15.5. Odredbom čl. 37. st. 1. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku određena je odgovarajuća primjena Stečajnog zakona u postupku izvanredne uprave, a odredbom čl. 43. st. 21. istog zakona izričito je upućeno na primjenu odredbi Stečajnog zakona o stečajnom planu: „Na odnose koji nisu regulirani odredbama ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Stečajnog zakona o stečajnom planu.“ Odredba čl. 340. st. 2. Stečajnog zakona propisuje: „Rješenje o potvrdi stečajnoga plana ne djeluje na prava stečajnih vjerovnika protiv sudužnika i dužnikovih jamaca te na prava tih vjerovnika na dijelovima imovine koji ne pripadaju u stečajnu masu, ili na temelju predbilježbe koja se odnosi na te predmete.“ Stoga ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda o neosnovanosti tuženikovog prigovora, odnosno osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva, a jer je sud pravilno primijenio materijalno pravo.

16. Glede protutužbenog zahtjeva ovaj sud je također suglasan s prvostupanjskim sudom kako se prihvaćanjem, makar i dijela tužbenog zahtjeva, ukazuje da je neosnovan protutužbeni zahtjev za utvrđenje kako ne postoji dužničko vjerovnički odnos između parničnih stranaka s naslova ugovora o faktoringu, jer takav odnos nedvojbeno postoji. Zbog toga je pravilna i odluka o odbijanju supsidijarnih protutužbenih zahtjeva i to kako zahtjeva za utvrđenje da je prestao regresni odnos, tako i zahtjeva za naknadu štete, koja nije tijekom prvostupanjskog postupka ničim dokazana.

17. Odluku o parničnim troškovima je valjalo ukinuti zbog ukidanja točke I. izreke pobijane presude.

18. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak žalbe, budući da je sa žalbom uspio u odnosu na dio zahtjeva za naknadu troškova, a ne u odnosu na meritum spora. Prema odredbi čl. 35. st. 2. ZPP-a parnični troškovi ne uzimaju se u obzir za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora ako ne čine glavni zahtjev.

19. Stoga je slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a ovaj sud odbio djelomično tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio dio točke II. i točku III. izreke pobijane presude suda prvog stupnja, a primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuo točku I., označeni dio točke II. i točku IV. izreke iste presude, kao i dopunsku presudu u točki II. njezine izreke i vratio predmet u tom dijelu na ponovno suđenje. U tom postupku će sud otkloniti bitnu povredu na koju je ukazano i donijeti novu presudu koju će valjano obrazložiti.

20. Tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen, jer se u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a ne radi o potrebnom trošku u ovoj parnici.

21. Napominje se kako je novčani iznos u izreci ove presude iskazan dvojno (u eurima i kunama) primjenom odredbi čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 od 20. svibnja 2022.).

Zagreb, 7. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak