- 1 -              Rev-876/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-876/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Z., OIB … , iz Č., koju zastupa punomoćnica A. S., odvjetnica u R. protiv tuženika E.&S. b. d.d., OIB … , R., a kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M., K. & p., odvjetnici u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-80/2022-4 od 21. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-708/2019-37 od 4. studenoga 2021., u sjednici održanoj 21. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-80/2022-4 od 21. srpnja 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. utvrđena je ništetnom odredba sadržana u čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu sklopljenog 10. studenoga 2006. kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U točki II. naloženo je tuženici da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude isplati iznos od 11.325,40 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. U točki III. utvrđena je ništetnom odredba sadržana u čl.7. Ugovora o kreditu sklopljenog 10. studenog 2006.kojom su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak. U točki IV. naloženo je tuženici da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude isplati iznos od 164.743,22 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. U točki V. naloženo je tuženici naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 20.301,00 kn s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 4. studenog 2021. do isplate , sve u roku od 15 dana. U točki VI. odbijen je kao neosnovan preostali dio zahtjeva za tužitelja za naknadu troškova postupka.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-708/2019-37 od 4. studenog 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III. (pogrešno označenom točkom II.), IV. i V. izreke. U točki II. odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1498/2023-2 od 18. travnja 2023.dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanja:

 

„Ima li mjesta primjeni odredbe čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07,125/07, 79/09 i 89/09) u pojedinačnim sudskim postupcima kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili?

 

Treba li kod restitucijskih zahtjeva za isplatu zbog ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF utvrđenu negativnu tečajnu razliku CHF na dan isplate kredita i tečaja CHF po kojem je plaćen anuitet kredita umanjiti za razliku iznosa anuiteta kada je tečaj za CHF na dan plaćanja anuiteta bio manji od onog na dana isplate?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a.). Predlaže ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u Ugovoru o kreditu zaključenog 10. studenog 2006. kao i zahtjev za platež utuženih iznosa.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- da su stranke i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita 10. studenog 2006. zaključile Ugovor o kreditu na iznos od 106.300,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju banke za CHF na dan puštanja kredita u tečaj s rokom vraćanja od 288 mjeseci

- da je kredit odobren kao stambeni kredit građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu

- da je među strankama ugovorena valutna klauzula te je ugovoreno da se povrat obveza iz ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunavaju po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja te da potpisom ugovora korisnik kredita utvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja (čl.7. Ugovora)

- da je navedenim Ugovorom ugovorena redovna kamatna stopa po promjenjivoj stopi koja je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu iznosila 4,750 %(čl.8.st.1. Ugovora)

- da Ugovor o kreditu ne sadrži odredbu u kojoj bi bili navedeni parametri od kojih ovisi promjena stope ugovorne kamate odnosno parametri na temelju kojih se stopa početno ugovorene kamate može promijeniti ili temeljem kojih bi promjenjivost bila barem odrediva niti Ugovor o kreditu sadrži precizno određene i navedene tržišne uvjete koji utječu na promjenu prvotno ugovorene kamatne stope od 4,750%

- da tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora kao korisnica kredita nije imala utjecaja na sadržaj ugovora, osim u dijelu visine kredita te sredstava osiguranja tako da je među strankama sklopljeni ugovor bio tipski ugovor pripremljen od strane banke

- da je tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora kontaktirala samo sa osobnom bankaricom M. M. time da joj osobna bankarica nije ništa detaljno objašnjavala vezano uz način promjene kamatne stope niti joj je ukazivano na bilo kakve rizike vezano uz ugovorenu valutnu klauzulu

- da je među strankama zaključen ugovor standardni, tipski ugovor sadržaj kojeg je unaprijed pripremljen od strane banke

- da je tuženik u više navrata početnu kamatnu stopu mijenjao te anuitete obračunavao temeljem izmijenjene kamate u odnosu na početno ugovorenu

- da je predmetni Ugovor u cijelosti otplaćen

- da je tužiteljica po osnovi povećanja anuiteta koji su nastali kao posljedica porasta početno ugovorne kamatne stope platila sveukupni novčani iznos od 11.325,00 kn, te po osnovi povećanja anuiteta koji su nastali kao posljedica promjene početnog tečaja odnosno po osnovi povećanja istog platila je sveukupni novčani iznos od 164.743,22 kn

 

9. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

10. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

U odnosu na pitanje pod 1.:

 

11. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te isplati utuženih iznosa te su se u pobijanim presudama pozvali na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.) kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženicu da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke. Pozivaju se i na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (kao i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.) kojima je utvrđeno u i odnosu na tuženicu da je povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama članka 81., članka 82. i članka 90 Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 - dalje: ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP), ali i na provedene dokaze na okolnosti značenja pregovaranja pri sklapanju ugovora o kreditu (iskaza svjedokinje L. J. i tužiteljice) te su utvrdili da tužiteljici kod pregovaranja nisu pružene i jasne i transparentne informacije o načinu promjene kamatne stope i rizicima u vezi s promjenom tečaja CHF odnosno da joj nisu pružene informacije o utjecaju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule na opseg njene obveze tijekom trajanja ugovornog odnosa, da se radi o tipiziranom bankarskom ugovoru te da klijenti pa tako i tužiteljica nisu mogli utjecati na sadržaj ugovora.

 

12. Tuženica u postavljenom pitanju problematizira primjenu odluka u Kolektivnom postupku u pojedinačnim sudskim postupcima bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, iako je na te okolnosti u konkretnom postupku proveden dokaz saslušanjem svjedoka L. J., zaposlenice tuženice. Temeljem iskaza zaposlenice tuženice nižestupanjski sudovi su utvrdili da tužiteljici kod pregovaranja nisu pružene jasne i transparentne informacije o načinu promjene kamatne stope i rizicima u vezi s promjenom tečaja CHF odnosno da joj nisu pružene informacije o utjecaju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule na opseg njene obveze tijekom trajanja ugovornog odnosa, da se radi o tipiziranom bankarskom ugovoru te da klijenti, pa tako i tužiteljica nisu mogli utjecati na sam sadržaj.

 

12.1. Nižestupanjski sudovi su dali razloge zašto nije udovoljeno prijedlogu tuženice u odnosu na saslušanje svjedoka D. K. jer predmetni svjedok nije sudjelovala u neposrednom sklapanju ugovora dok svjedok S. K., koju tuženica navodi u reviziji i tvrdi da je odbijen dokazni prijedlog za njenim saslušanjem, takva situacija ne proizlazi iz konkretnog spisa.

 

13. Revizijski sud je u odlukama poslovni broj Rev-1279/2022-2 od 14. veljače 2023., Rev-120/2023-2 od 28. veljače 2023. izrazio pravno shvaćanje koje glasi : „Protivan je odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka zaključak suda prema koje se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kredita kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.“.

 

14. Međutim, u situaciji kada je nižestupanjski sud proveo dokaz saslušanjem radnika tuženice na okolnosti pojedinačnog pregovaranja u vezi sklapanja konkretnog ugovora o kreditu, a nije se pozvao samo na izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, kako to postavljenim pitanjem sugerira revident, nižestupanjski sudovi postupili su u skladu sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda. Iz navedenog proizlazi i odgovor na postavljeno pitanje.

 

U odnosu na pitanje pod 2.:

 

15. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u dijelu u kojim je tuženik tražio utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu te isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, a na temelju nalaza i mišljenja vještaka D. T.-B. Pri tome nižestupanjski sudovi nisu uzimali u obzir i nisu umanjivali preplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita uz obrazloženje da ne postoji nikakva osnova za umanjenje iznosa koje je tuženik nesporno temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF stekao od tužitelja po predmetnom ugovoru o kreditu jer tuženica tijekom postupka ne ističe prigovor radi prijeboja niti bilo kakav drugi prigovor.

 

16. Suprotno navedenom tuženica smatra kako je plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli trebalo umanjiti za one iznose za koje je tužiteljica platila manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onog na dan isplate. Pri tome tuženica smatra da Ugovor o kreditu treba gledati kao cjelinu i tužiteljici je trebalo ukupno zatraženi iznos na ime preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe CHF o valutnoj klauzuli umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.

 

17. Sporno je, trebaju li se plaćeni iznosi zbog nepoštenosti i ništetnosti odredbi o CHF valutnoj klauzuli umanjiti za one iznose za koje je tužiteljica platila manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onoga na dan isplate.

 

18. O tome je revizijski sud izrazio pravno shvaćanje u odluci Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., a koje shvaćanje glasi:

 

„…Međutim, da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovor koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl.195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Kod toga prošireno vijeće ističe da protutužba i procesni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288. a st.6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl.299. st.2. ZPP-a. Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl.333.st.3. ZPP-a, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288. a st.6. ZPP-a. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određeni način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl.333. ZPP-a ili materijalnopravni prigovor prijeboj (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba , tada nema ni postupovnopravnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF…“

 

18.1. Stoga odgovorom na postavljeno pitanje reafirmira se pravno shvaćanje izraženo u odluci Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., a koje glasi:

 

„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovni ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.“

 

19. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 21. ožujka 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Đuro Sessa, v.r.