Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Broj.10.Pr-1987/2021-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. I. iz N. Č., OIB: zastupane po punomoćniku I. J., odvjetniku iz Z.
odvjetničkog ureda D. Š., I. K., I. K. R. i I. J. iz
O., protiv tuženika S. E. j.d.o.o. iz O., OIB: , zastupanog po punomoćniku Ž. E., odvjetniku iz O., radi poništenja odluke i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11. listopada 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja E. Š., odvjetničke vježbenice kod odvjetnika D. Š. iz O. i punomoćnika tuženika N.
E., odvjetnika iz O., nakon donošenja i objave dana 7. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I/ Poništava se odluka o otkazu Ugovora o radu (osobno uvjetovani) od 28. prosinca 2020., koju je tuženik dao tužitelju i tuženiku se nalaže da tužitelja vrati u radni odnos radno mjesto - kozmetičar, sukladno Ugovoru o radu.
II/ Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici naknadu u visini izgubljene plaće od 29. prosinca 2020., do ponovnog stupanja tuženika na rad, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.
III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak, sve u roku od 8 dana.", kao neosnovan.
II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.375,00 kuna/581,20 eura[1] (slovima: četiritisućetristosedamdesetpetkuna/petstoosamdeset jedaneuroidvadesetcenti), zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od presuđenja dana 7. studenog 2022., do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj po punomoćniku dana 5. veljače 2021., i tijekom postupka, navodi da je u svojstvu radnice dana 28. prosinca 2020., u poslovnim prostorijama dobila odluku neposredno od poslodavca - otkaz ugovora o radu (osobno uvjetovani) od 28. prosinca 2020., slijedom čega je tužiteljica kao radnica u zakonskom roku od 15 dana, podnijela zahtjev za zaštitu prava pred poslodavcem jer smatra da joj je uvodno naznačenom odlukom povrijeđeno pravo iz radnog odnosa pa je poslodavcu, ovdje tuženiku, podnijela zahtjev za zaštitu prava, kako bi u slučaju negativnog odgovora poslodavca mogla svoje pravo ostvariti sudskim putem. Tuženik je dana 8. siječnja 2021., zaprimio zahtjev za zaštitu prava. Tužiteljica je u radnom odnosu kod tuženika od lipnja 2019., međutim tužiteljica nikada nije dobila na uvid izvornik Ugovora o radu od poslodavca. Ista je bila zaposlena na radnom mjestu - kozmetičar, te je potpisala Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Za vrijeme trajanja radnog odnosa, do neposrednog uručenja predmetnog otkaza Ugovora o radu od 28. prosinca 2020., prema tužiteljici nikada nije bilo niti pisanih, niti usmenih pritužbi na rad od strane poslodavca. Odluka poslodavca je suprotna odredbi članka 19. Zakona o radu, jer je obveza poslodavca prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika (osobno uvjetovani) pisanim putem upozoriti radnika na obvezu iz radnog odnosa koju radnik krši te je daljnja obveza poslodavca ukazati na mogućnost otkazivanja u slučaju nastavka povrede te obveze. Poslodavac je propustio i zakonsku obvezu da radnik ima pravo pisanim putem iznošenja svoje pisane ili usmene obrane. Stoga je odluka poslodavca nezakonita. Odluka o otkazu Ugovora o radu je suprotna odredbama Zakona o radu, jer osim navedenih podataka o poslodavcu i radniku, nema niti navedenog OIB-a radnice, odluka ne sadrži nikakvo obrazloženje, ista ne sadrži nikakav konkretan i decidiran razloga što je radnik svojim ponašanjem činjenjem ili nečinjenjem kršio i kada, te u kojem vremenskom razdoblju. Ovakva odluka poslodavca ne može ni biti predmet raspravljanja pred stvarno i mjesno nadležnim sudom jer nema obrazloženja, naime obrazloženje otkaza Ugovora o radu je isključivo predmet raspravljanja. Tužiteljici se kao radnici po predmetnoj odluci otkazuje Ugovor o radu "navodno" sklopljen s danom 1. siječnja 2020., međutim radnica je sklopila Ugovor o radu u lipnju 2019. Vidljivo je iz sudskog registra da je trgovačko društvo S. E. j.d.o.o., osnovano dana 29. listopada 2019., međutim radnica je od ranije u poslovnom odnosu, stoga je nejasno koji je poslodavac otkazao ugovor o radu. Unutar zakonskog roka radnici je predložen Sporazum radnika i poslodavca o prestanku ugovora o radu od 14. siječnja 2021., te je preko opunomoćenika stranaka pisanim putem ugovoreno da će stranke pokušati mirnim putem raskinuti radni odnos stranaka, međutim iz navedenog sporazuma proizlazi da je radnici radni odnos od dana 1. siječnja 2020., započeo, što nije točno, jer zašto bi se tužiteljici uskratio radni staž za šest mjeseci. Slijedom navedenog predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva pobliže opisanog pod I/izreke presude u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.
2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik po punomoćniku navodi kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, prvenstveno ističući kako tužiteljica nema pravni interes za vođenjem navedene parnice, te da tužbu i tužbeni zahtjev kao takav treba odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovan. Nesporno je da je tužiteljici 28. prosinca 2020., u poslovnim prostorijama tuženika, neposredno uručen osobno uvjetovani otkaz Ugovora o radu (dakle, riječ je o otkazu iz članka 115. stavak 1. točka 2. Zakona o radu, dalje u tekstu: ZR). Međutim, tuženik je uočio da je tužiteljici uručio pogrešnu vrstu otkaza iz članka 115. ZR-a, te je istoj poslao dopis 5. siječnja 2021., a koji dopis je tužiteljica zaprimila 13. siječnja 2021., u kojem je jasno navedeno u točki 6. dopisa, da se sporni osobno uvjetovani otkaz od 28. prosinca 2020., stavlja van snage, te da isti ne stvara više pravne učinke. Nadalje, direktor tuženika je putem e-mail poruke, dana 31. prosinca 2020., obavijestio tužiteljicu da ju očekuje 2. siječnja 2021., na radnom mjestu, dakle kada istoj istekne navodno bolovanje, koje je trajalo do 31. prosinca 2020. S obzirom da je tužiteljica obaviještena i neformalno putem e-mail poruke, da ju se očekuje na radnom mjestu i prije nego joj je službeno poslan dopis dana 5. siječnja 2021., ista je zasigurno bila već tada upoznata s činjenicom da je sporni otkaz stavljen van snage. Isto tako, dana 5. siječnja 2021., direktor tuženika ju je putem e-mail poruke obavijestio o opozivu predmetnog otkaza te joj je naveo da joj je isti poslan i na kućnu adresu. Također, upravo punomoćnik tužiteljice uz tužbu, između ostalog, dostavlja i e-mail poruku poslanu 12. siječnja 2021., na e-mail adresu tuženika, u kojoj navodi kako ga je tužiteljica obavijestila da je tuženik opozvao odluku o osobno uvjetovanom otkazu. Stoga je tuženiku nejasno zbog čega je pokrenut ovaj parnični postupak jer tužiteljica zasigurno nema pravni interes pokretati isti. S obzirom da je na adresi tuženika registrirano nekoliko trgovačkih društava u vlasništvu z.z. tuženika, a u kojima je isti također jedina osoba ovlaštena za zastupanje, točno je da je tužiteljica bila zaposlena u prostorijama tuženika od lipnja 2019., ali nije bila formalno zaposlena kod tuženika sve do 1. siječnja 2020., već je drugu polovinu 2019., bila zaposlena u trgovačkom društvu E. D. j.d.o.o. Naime, tužiteljica je od 3. lipnja 2019., imala potpisan Ugovor o radu s tvrtkom E. D. j.d.o.o., a od 1. siječnja 2020., je stupila u radni odnos s tuženikom kako zbog potreba tužiteljice za dizanjem kredita, tako i zbog boljeg poslovanja tuženika, a nešto slabijeg poslovanja prethodnog poslodavca tužiteljice. Tužiteljici je za potrebe dizanja kredita u Zagrebačkoj banci d.d., trebao pisani Ugovor o radu na neodređeno vrijeme te je ista u dogovoru sa z.z. tuženika, zbog kako je ranije navedeno boljeg poslovanja tuženika od prethodnog poslodavca tužiteljice, potpisala navedeni ugovor o radu na neodređeno vrijeme s tuženikom te je od 1. siječnja 2020., i formalno bila radnica tuženika. Naime, navedeno potvrđuje i obrazac HZMO-a prijave početka osiguranja za tužiteljicu kod tuženika kao obveznika od 1. siječnja 2020. Tuženik je dostavio potpisani ugovor o radu tužiteljici, međutim ista ga nije nikada vratila potpisanog tužitelju, već je pretpostavlja tuženik, iskoristila primjerak potpisanog ugovora s njezine strane isključivo za potrebe dizanja kredita. Također, neosnovani su navodi tužiteljice iz tužbe, kako je odluka tuženika suprotna odredbi članka 119. ZR, jer je, kako navodi tužiteljica, obveza poslodavca prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika (osobno uvjetovani) pisanim putem upozoriti radnika na obvezu iz radnog odnosa. Naime, u ovome sporu nije riječ o otkazu uvjetovanom ponašanjem radnika već o osobno uvjetovanom otkazu iz članka 115. stavak 1. točka 2. ZR, te prije donošenja takve vrste otkaza nije potrebno postupiti sukladno članku 119. ZR, stoga je i taj navod tužiteljice neosnovan. Tuženik ističe kako je ranije u odgovoru na tužbu obrazložio na koji način je tužiteljica formalno od 1. siječnja 2020., bila radnica tuženika te je nedvojbeno da tužiteljici radni staž nije uskraćen za 6 mjeseci, već je ista bila u periodu od lipnja 2019. do siječnja 2020., radnica drugog trgovačkog društva na adresi tuženika. Slijedom navedenoga, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže prvenstveno, tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti jer tužiteljica nema pravni interes pokretati ovu parnicu s obzirom da je predmetni otkaz već stavljen van snage i ne stvara pravne učinke, dok je tužiteljici naknado uručen otkaz iz članka 115. stavak 1. točka 3. ZR, a koji otkaz je predmet spora pred Općinskim sudom u Osijeku, broj: Pr-3560/2021, te će se tuženik detaljno o navedenom otkazu referirati u spomenutom parničnom postupku.
3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: preslik otkaza Ugovora o radu od 28. prosinca 2020. (osobno uvjetovan); preslik zahtjeva za zaštitu prava s povratnicom od 5. siječnja 2021.; Sporazum radnika i poslodavca o prestanku ugovora o radu od 14. siječnja 2021.; e-mail korespondencija; povijesni izvadak iz sudskog registra od 31. prosinca 2020., 5. siječnja 2021., 12. siječnja 2021.; preslik obrasca HZMO za tužiteljicu od lipnja 2019.; Ugovor o radu tužiteljice s tvrtkom E. D. j.d.o.o.; preslik obrasca HZMO-a prije početka osiguranja od 1. siječnja 2020.; dopis poslodavca radniku od 5. siječnja 2021.
4. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljici od strane tuženika kao poslodavca, dana 28. prosinca 2020., neposredno uručen otkaz Ugovora o radu (osobno uvjetovani), u poslovnim prostorijama tuženika, a uvidom u e-mail poruke utvrđeno je da je direktor tuženika dana 31. prosinca 2020., obavijestio tužiteljicu da ju očekuje na radnom mjestu dana 2. siječnja 2021., a nakon isteka njezinog bolovanja, koje je trajalo do 31. prosinca 2020. Uvidom u e-mail poruku od 5. siječnja 2021., utvrđeno je da je direktor tuženika tužiteljicu obavijestio o opozivu predmetnog otkaza, te joj je isti poslan i na kućnu adresu. Uvidom u e-mail poruku punomoćnika tužiteljice od 12. siječnja 2021., upućenu tuženiku, utvrđeno je kako je tužiteljica obavijestila svog punomoćnika da je tuženik opozvao svoju odluku o osobno uvjetovanom otkazu tužiteljice. Uvidom u preslik obrasca HZMO-a za tužitelju od lipnja 2019., utvrđeno je da je tužiteljica bila zaposlena u trgovačkom društvu Elite Design j.d.o.o., a što je razvidno i iz Ugovora o radu s tvrtkom Elite Design j.d.o.o., od 3. lipnja 2019., a uvidom u potvrdu HZMO-a od 30. prosinca 2019., utvrđeno je da je prijava početka osiguranja za tužiteljicu kod tuženika kao obveznika od 1. siječnja 2020., te da predmetni Ugovor o radu, između tužiteljice i tuženika, potpisan od strane tuženika, a koji je dostavljen tužiteljici, tužiteljica nikada nije potpisala.
5. Kako je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je tuženik putem e-mail poruke od 31. prosinca 2020., obavijestio tužiteljicu da ju očekuje na radnom mjestu 2. siječnja 2021., nakon isteka bolovanja od 31. prosinca 2020., te dopisom od 5. siječnja 2021., tužiteljicu obavijestio da je tuženik kao poslodavac opozvao osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu od 28. prosinca 2020., tužiteljici, te da je isti stavljen izvan snage, odnosno isti ne stvara pravne učinke, to je tužbeni zahtjev tužiteljice, pobliže opisan pod I/izreke presude, valjalo odbiti kao neosnovan, stoga odluka kao pod I/izreke presude.
6. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi s člankom 151. i 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Tbr. 7. t. 1. OT), a koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku u osobi odvjetnika sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi i vrijednosti predmeta spora.
7. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna, zastupanje na ročištima od 16. rujna 2022., i 11. listopada 2022., u iznosu od 1.000,00 kuna, za svako ročište, pristup na ročište za objavu u iznosu od 500,00 kuna, na koje iznose je obračunat PDV u iznosu od 25%, u ukupnom iznosu od 875,00 kuna, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 4.375,00 kuna, stoga odluka kao pod II/izreke presude. Kako tuženik nije naveo u kojem iznosu potražuje pristojbe, to o istom zahtjevu nije niti odlučeno.
U Osijeku, 7. studenog 2022.
SUTKINJA
Lidija Šmit
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
DOSTAVITI:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
Broj zapisa: eb314-68468
Kontrolni broj: 05413-5fc45-5b550
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Lidija Šmit, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
