Poslovni broj Gž-2338/2021-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivanki Maričić-Orešković, u pravnoj stvari tužitelja Tehnostan d.o.o. za proizvodnju, distribuciju i opskrbu toplinskom energijom, Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 23, OIB: 91347134540, zastupan po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženice PFV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednica iza pok. PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku iz Vukovara, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Povrv-92/2019 od 24. listopada 2019., 7. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Povrv-92/2019 od 24. listopada 2019. godine i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara, poslovni broj Ovrv-1707/2019 od 18. srpnja 2019. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 2.909,19 kn/386,12 eur[1] sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 223,23 kn/29,63 eur počev od 31. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 223,23 kn/29,63 eur počev od 31. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 223,23 kn/29,63 eur počev od 1. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 223,23 kn/29,63 eur počev od 31. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 251,48 kn/33,38 eur počev od 30. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 255,61 kn/33,93 eur počev od 31. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 262,36 kn/34,82 eur počev od 31. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 268,11 kn/35,58 eur počev od 28. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 255,20 kn/33,84 eur počev od 31. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 251,39 kn/33,37 eur počev od 30. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 242,26 kn/32,15 eur počev od 31. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 229,86 kn/30,51 eur počev od 30. lipnja 2019. do isplate,

po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima za razdoblje dulje od godine dana uvećano za tri postotna poena, te da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 762,50 kn/101,20 eur, u roku od 8 dana.

Odbija se zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.287,50 kn/303,60 eur.

Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 1.037,50 kn/137,70 eur, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 781,25 kn/103,69 eur, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom žalbenog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženice radi isplate iznosa od 2.909,19 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je to navedeno u izreci iste presude, odbijen je kao neosnovan, slijedom čega je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelice Kovačić iz [adresa], poslovni broj Ovrv-1707/2019 od 18. srpnja 2019. godine.

2. Pobijanom presudom odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.800,00 kn te mu se nalaže da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.287,50 kn, u roku od 8 dana.

3. Protiv presude suda prvog stupnja žalbu podnosi tužitelj zbog svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

4. U žalbi, u bitnome navodi da je tužbeni zahtjev utemeljio na odredbi članka 45. stavak 3. Zakona o tržištu toplinske energije (NN 80/13, 14/14, 102/14, 95/15 i 76/18; dalje: ZTTE), u vezi s odredbom članka 18. stavak 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (NN 35/14; dalje: Opći uvjeti). Ističe kako nije sporno da je stan tuženice isključen odnosno izdvojen iz toplinskog sustava stambene zgrade, kao i da se istoj od strane tužitelja kao distributera-opskrbljivača toplinskom energijom više ne isporučuje toplinska energija zbog čega da tuženica nije dužna više plaćati naknadu za toplinsku energiju. No, ističe da je i neovisno o tome, sukladno odredbama ZTTE- a i Općih uvjeta koji u odnosu na odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) predstavljaju lex specialis, tuženica dužna platiti tzv. fiksne troškove koje tužitelj u ovom postupku i potražuje.

5. Sukladno navedenim odredbama, ističe da je tuženica i nadalje u obvezi plaćati ostale troškove, osim troškova toplinske energije jer ista nije samo vlasnica/korisnica stana, već je suvlasnica/sukorisnica cijele zgrade u kojoj se isporučuje toplinska energija, slijedom čega se ima smatrati krajnjim kupcem toplinske energije pa je u obvezi plaćanja fiksnih troškova.

6. Predlaže pobijanu presudu preinačiti uz naknadu žalbenog troška.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba tužitelja je osnovana.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.909,19 kn na ime tzv. fiksnih troškova koji su nastali nakon izdvajanja tuženice iz sustava centralnog zagrijavanja zgrade za razdoblje od lipnja 2018. do svibnja 2019. godine.

10. Nije sporno da tužitelj isporučuje toplinsku energiju zgradi u [adresa] u kojoj se nalazi predmetni stan, kao ni da je taj stan po zahtjevu tuženice kao krajnjeg kupca isključen iz sustava toplinske energije.

11. Sporno je da li je tuženica i neovisno o tome dužna platiti utuženo potraživanje.

12. Budući da se radi o sporu male vrijednosti prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Pazeći u ovom sporu male vrijednosti po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

14. Sud prvog stupnja, uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, utvrđuje da je tužitelj 30. studenog 2012. donio rješenje kojim je dao suglasnost tarifnom kupcu toplinske energije za izdvajanjem iz toplinskog sustava i prekid isporuke toplinske energije za samostalnu uporabnu cjelinu i to stan na adresi [adresa], kao i da je točkom 2. istog, proizlazi da će tarifni kupac biti isknjižen iz poslovnih knjiga sa 30. studenog 2012. te da se s danom isključenja iz toplinskog sustava prekida isporuka toplinske energije, raskida se i prestaje važiti ugovor o opskrbi toplinskom energijom.

15. Uvidom u dopis Hrvatske energetske regulatorne agencije (dalje; HERA) od 11. veljače 2019. upućenog tužitelju, utvrđuje da je isti sačinjen u povodu prigovora IF iz [adresa] od 21. rujna 2018. koji je izjavljen u svezi dostave računa za tzv. fiksne troškove od strane Tehnostana d.o.o., nakon što je isti 31. listopada 2012. izdvojio stan navedenog iz toplinskog sustava, slijedom čega da Agencija izražava stajalište da je tužitelj izdavanjem navedenih računa postupio protivno načelu zaštite stečenih prava stranaka koje je regulirano odredbom čl. 13. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09).

16. Uvidom u ugovor o potrošnji toplinske energije CTS-54/16, sud prvog stupnja utvrđuje da je isti zaključen 24. svibnja 2016. između tužitelja i krajnjih kupaca toplinske energije višestambene zgrade na adresi [adresa],kao i da su grad [adresa] i tužitelj 4. srpnja 2016. zaključili ugovor o koncesiji za obavljanje djelatnosti distribucije toplinske energije koji je upisan u registar koncesija Ministarstva financija.

17. Slijedom iznijetog, sud prvog stupnja zaključuje da je je isključenjem stana tuženice iz toplinskog sustava 30. lipnja 2013. raskinut i prestao važiti ugovor o opskrbi toplinskom energijom i korištenje mreže tužitelja, što proizlazi iz navedenog pravomoćnog rješenja tužitelja, a nakon čega da isti neovlašteno pokušava naplatiti troškove od tuženice suprotno pravilu iz upravnog postupka o zabrani retroaktivnosti.

18. Nadalje, utvrđuje da u konkretnoj situaciji u primjenu ne dolazi odredba čl. 45. ZTTE i čl. 18. st. 3. Općih uvjeta jer da tuženica od 30. studenog 2012. ne kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe od tužitelja pa da od tada nema niti položaj krajnjeg kupca. S tim u vezi, sud prvog stupnja utvrđuje da tuženica nakon izdvajanja iz sustava opskrbe toplinskom energijom nije u obvezi platiti tužitelju utuženu naknadu jer da ista nije sa tužiteljem u ugovornom odnosu temeljem kojeg bi ga u smislu odredbe članka 9. ZOO-a bila u obvezi platiti, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane presude.

19. Žalbeni navod tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, osnovan je.

20. Odredbom članka 45. stavak 9. ZTTE-a propisano je da je krajnji kupac iz stavka 1. tog članka (izdvojen iz zajedničkog toplinskog sustava) dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

21. Naime, utužena tražbina ne odnosi se na troškove toplinske energije već na tzv. fiksne troškove, pa je s obzirom na to pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja da tuženica, s obzirom na to da je predmetni stan u vrijeme na koje se odnosi utužena naknada bio isključen iz sustava toplinske energije, nije dužna platiti tužitelju naznačenu naknadu. To stoga jer je takva obveza tuženice propisana izričitom (kogentnom) odredbom članka 45. stavak 9. ZTTE-a, koja prema pravilnom stajalištu tužitelja predstavlja posebnu odredbu (lex specialis) u odnosu na odredbe ZOO-a te kao takva ima prednost u primjeni u odnosu na konkretnu pravnu situaciju.

22. Budući da tuženica u prigovoru protiv gore navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i u kasnijem tijeku postupka nije isticala relevantne prigovore u pogledu visine utužene tražbine, to je pravilnom primjenom odredbe članka 45. stavak 9. ZTTE-a trebalo održati na snazi gornji platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 2.909,19 kn sa zateznim kamatama.

23. Isto tako, budući je tužitelj uspio u predmetnom sporu, to mu u skladu s odredbom članka 14. stavak 4. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) pripada pravo i na naknadu dosuđenih troškova prethodnog ovršnog postupka.

24. Nadalje, tužitelju u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a pripada i pravo na naknadu troškova predmetnog parničnog postupka i to sukladno Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u nastavku teksta: Tarifa) u iznosu od 1.037,50 kn.

25. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu opisanom u točki I. izreke ove presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

26. Budući da tužitelj u žalbenom postupku nije uspio samo u neznatnom dijelu to mu u skladu s odredbom članka 154. stavak 3. ZPP-a pripada pravo na naknadu cjelokupnih troškova tog postupka, i to u iznosu od 625,00 kn za sastav žalbe protiv pobijane presude (Tbr. 10. točka 1. Tarife), što uvećano za iznos PDV-a ukupno iznosi 781,25 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 400,00 kn (u spisu nema dokaza o uplati zatražene pristojbe na žalbu), odbija kao neosnovan, slijedom čega je donesena odluka opisana u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci, 7. studenog 2022.

Sutkinja

Ivanka Maričić-Orešković