REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-965/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u P. u vijeću sastavljenom od sudaca B. F. kao predsjednika vijeća, M. R. kao suca izvjestitelja i člana vijeća te R. F. kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. G.-K. iz J., , OIB: …, 2. K. K. K. iz Z., , OIB: … i 3. N. K. iz J., , OIB: … svi zastupani po punomoćniku V. R., odvjetniku iz S., protiv tuženice P. banke Z. d.d. sa sjedištem u Z., , OIB: …, zastupane po punomoćnicima J. M., B. B. i

radi proglašenja

V. V., odvjetnicima iz O. društva M., B. i V. d.o.o. sa sjedištem u S.,

ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude O. suda u S., S. službe u S. G. poslovni broj: P-513/2021 od 7. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u S., Stalne službe u S. G. poslovni broj: P-513/2021 od 7. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Odbija se u cijelosti tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1.„Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u S., S. službe u S. G., određena na temelju Rješenja o ovrsi, broj: OVR-1325/18, od 02. listopada 2018. godine i rješenja Općinskog suda u S. pod istim poslovnim brojem od dana 31. kolovoza 2020. godine.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima.“

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženici troškove ovog postupka u iznosu od 3.125,00 kuna.

III. Obija se prijedlog tuženice za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.875,00 kuna.“

2. Protiv te presude (u dijelu pod točkom I. i II. izreke) žalbu, pravovremeno, podnose tužitelji. Žalbu podnose zbog svih zakonskih žalbenih razloga. U žalbi, u bitnomu, navode: da se u obrazloženju pobijane presude navodi kako je u konkretnomu slučaju riječ o pravnom pitanju i to je li u predmetnomu slučaju nastupila zastara; da se u pobijanoj presudi navodi da je u konkretnomu slučaju razvidno da je podnošenjem prijedloga za ovrhu 8. travnja 2008. nastupio prekid zastare sukladno odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO) i da su tek po okončanju ovršnog postupka pod poslovnim brojem: Ovr-42/2008 (novi poslovni broj: Pu Ovr-7624/2015) zastarni rokovi počeli teći iznova tako da, posljedično tomu, zakonom propisani zastarni rok u odnosu na konkretni slučaj nije protekao te stoga u predmetnom slučaju nije nastupila zastara; da se sud prvog stupnja obrazloženju pobijane presude poziva na odredbe članka 242. ZOO i članka 245. stavka 1., 3. i 5. ZOO, prema kojim odredbama zastara počinje teći ponovno nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi ovršnih postupaka kada do obustave nije došlo zbog toga što je tuženik kao vjerovnik odustao od podnesenog prijedloga za ovrhu niti zbog neke njegove radnje; da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a obrazloženje iste presude je nerazumljivo i kontradiktorno te pobijana presuda proturječi sama sebi, nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava koje prileže spisu; da u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u cijelosti pogrešno tumači odredbe relevantne za ovu pravnu stvar, čime je nesporno da je u pobijanoj presudi pogrešno primijenjeno materijalno pravo; da je presuda Ž. suda u S. poslovni broj: K-77/2005 od 6. prosinca 2006. postala je pravomoćna i ovršna 12. srpnja 2007. te je stoga tuženica temeljem navedene presude mogla tražiti određivanje ovrhe najkasnije do 13. srpnja 2017., dok je presuda O. suda u S. G. poslovni broj: II P-55/2005 od 19. lipnja 2006. postala ovršna 18. travnja 2008. te je stoga tuženica temeljem te presude mogla tražiti određivanje ovrhe najkasnije do 19. travnja 2018.; da je tuženica protiv tužitelja 24. travnja 2008. pokrenula ovršni postupak temeljem navedenih presuda u predmetu pod poslovnim brojem: Ovr-42/2008, međutim, taj ovršni postupak je obustavljen rješenjem od 27. veljače 2014.; da će se prema odredbama OZ ovrha obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti, međutim, postupak ovrhe smatrat će se dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnoga prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe; da se, posljedično tomu, ovrha pod poslovnim brojem: Ovr- 42/2008 ima smatrat dovršenom te stoga nema govora o tomu da zastara ponovno počinje teći nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi od 27. veljače 2014.; da je tuženica imala niz pravnih sredstava na raspolaganju za naplatu svojih novčanih tražbina prema njima, ali ih je mogla koristiti isključivo do 19. travnja 2018., kada je protekao zastarni rok; da je, slijedom navedenog, a budući da je tuženica tek 14. svibnja 2018. podnijela prijedlog za ovrhu temeljem ranije navedenih presuda, jasno je kako je tražbina koju tuženica potražuje od njih zastarjela, odnosno da je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno, podredno, da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih razloga.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koji se u ovomu postupku ima primijeniti na temelju odredbe članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 80/22).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

7. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da, suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju sadržajno ukazuju u žalbi, jer su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno ni nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

7.1. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovomu postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. U ovomu postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se u cijelosti proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi O. suda u S., S. službe u S. G. poslovni broj: Ovr- 1325/2018 od 2. listopada 2018. i rješenjem o ovrsi O. suda u S. poslovni broj: Ovr- 1325/2018 od 31. kolovoza 2020., kojim je određena predložena ovrha na nekretninama ovršenika zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama prvostupanjskog suda, utvrđivanjem vrijednosti navedenih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, sve radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja osnovom ovršnih isprava, smatrajući da je u konkretnomu slučaju nastupila zastara tih novčanih tražbina, dakle da su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. OZ.

10. Prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica utvrdio (članak 8. ZPP):

- da je tuženik, kao ovrhovoditelj, 14. svibnja 2018. pokrenuo postupak prisilne naplate svojih tražbina protiv tužitelja. kao ovršenika, na temelju ovršnih isprava – pravomoćne i ovršne presude Ž. suda u S. poslovni broj: K-77/2005 od 6. prosinca 2006. i pravomoćne i ovršne presude O. suda u S. G. poslovni broj: II P- 55/2005 od 19. lipnja 2006.;

- da su O. sud u S., S. služba u S. G. rješenjem poslovni broj: Ovr-1325/2018 od 2. listopada 2018. i O. sud u S. rješenjem poslovni broj: Ovr-1325/2018 od 31. kolovoza 2020. odredili predloženu ovrhu;

- da su tužitelji, kao ovršenici, protiv navedenih rješenja o ovrsi podnijeli žalbu, ističući prigovor zastare predmetne tražbine tuženika kao ovrhovoditelja;

- da su povodom žalbe tužitelja, kao ovršenika, rješenjem O. suda u S. poslovni broj: Ovr-1325/2018 od 21. veljače 2021. oni upućeni na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točke 11. OZ, osnovom žalbenog navoda da je nastupila zastara predmetne tražbine;

- da je predmetnom ovršnom postupku prethodio ovršni postupak koji je tuženik, kao ovrhovoditelj, protiv tužitelja, kao ovršenika, pokrenuo podnošenjem prijedloga za ovrhu 8. travnja 2008. u predmetu O. suda u S. G. pod poslovnim brojem: Ovr- 42/2008 poradi naplate svojih tražbina temeljem spomenutih ovršnih isprava, a koju je predloženu ovrhu prvostupanjski sud i odredio pravomoćnim rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-42/2008 od 24. travnja 2008., a koji je ovršni postupak pravomoćno obustavljen rješenjem od 27. veljače 2014., iz razloga što se nekretnine tužitelja, kao ovršenika, nisu prodale na drugom ročištu za javnu dražbu.

11. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev zaključujući, u bitnomu, da nije nastupila zastara predmetne tražbine tuženika, kao ovrhovoditelja, uzimljući u obzir da se te tražbine temelje na pravomoćnim sudskim odlukama (presudi Ž. suda u S. poslovni broj: K- 77/2005 od 6. prosinca 2006. i presudi O. suda u S. G. poslovni broj: II P- 55/2005 od 19. lipnja 2006.) i, posljedično tomu, prema odredbi članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO) zastarijevaju za 10 godina, a koji desetogodišnji zastarni rok u konkretnomu slučaju nije protekao, obzirom da je taj rok zastare prekinut pokretanjem ovršnog postupka 8. travnja 2008. u predmetu O. suda u S. G. pod poslovnim brojem: Ovr-42/2008, a koji je ovršni postupak pravomoćno obustavljen 27. veljače 2014., iz razloga što se nekretnine tužitelja, kao ovršenika, nisu prodale na drugom ročištu za javnu dražbu, a za koju obustavu ovršnog postupka nije odgovoran tuženik, kao ovrhovoditelj pa je stoga, prema odredbi članka 245. stavka 1. i 5. ZPP u konkretnomu slučaju zastarni rok počeo teći iznova 27. veljače 2014., a od tada do pokretanja predmetnog ovršnog postupka 14. svibnja 2018., nije proteklo 10 godina, slijedom čega ne postoje razlozi iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ. 12. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, ovakva činjenična utvrđenja suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovomu sudu u svemu jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti ni žalitelji izjavljenom žalbom.

13. Naime, u ovoj pravnoj stvari između stranaka nije sporno da je protekao rok od 10 godina od dana pravomoćnosti ovršnih isprava (obzirom da je presuda Ž. suda u S. poslovni broj: K-77/2005 od 6. prosinca 2006. postala pravomoćna 12. srpnja 2007., dok je presuda O. suda u S. G. poslovni broj: P- 55/2005 od 19. lipnja 2006. postala pravomoćna 15. veljače 2008.) do podnošenja prijedloga za ovrhu u odnosnom predmetu pod poslovnim brojem: Ovr-1325/2018 (14. svibnja 2018.), već je bilo sporno samo je li pokretanjem ovršnog postupka u predmetu Općinskog suda u S. G. pod poslovnim brojem: Ovr-42/2008 (8. travnja 2008.) nastupio prekid zastare.

14. Odredbom članka 241. ZOO propisano je zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

14.1. Prema odredbi članka 242. stavka 1. ZOO prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, a prema odredbi stavka 2. toga članka isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

15. Cijeneći sadržaj navedenih zakonskih odredbi i navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, a napose činjenicu da je radi prisilne naplate navedenih novčanih tražbina tuženika, kao ovrhovoditelja, tuženik, kao ovrhovoditelj 8. travnja 2008. podnio O. sudu u S. G. prijedlog za ovrhu i da je taj prvostupanjski sud takvu ovrhu i odredio pravomoćnim rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-42/2008 od 24. travnja 2008., a uzimljući pri tomu u obzir da tuženik, kao ovrhoditelj, kako je to ispravno i zaključio sud prvog stupnja, nije odgovoran što je taj ovršni postupak nastavno pravomoćno obustavljen (a što je utvrđeno rješenjem suda prvog stupnja od 27. veljače 2014., koje je postalo pravomoćno 19. ožujka 2014.) iz razloga što se nekretnine tužitelja, kao ovršenika, nisu prodale na drugom ročištu za javnu dražbu, to je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, podnošenjem navedenog prijedloga za ovrhu došlo do prekida zastare u smislu odredbe članka 241. ZOO.

16. Povratno, samo u slučaju kada je za obustavu ovršnog postupka odgovoran ovrhovoditelj pokretanje tog ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) nema za posljedicu prekid zastare (tako i Rev 943/2017-2 od 10. svibnja 2017.), a tako što, suprotno žalbenim navodima žalitelja, ovdje nije bio slučaj, posljedično čemu je neosnovano pozivanje tužitelja na odredbu članka 50. stavka 1. točke 11.

OZ o nastupu zastare predmetne tražbine.

17. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tomu nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje su u žalbi ukazivali žalitelji, kao ni one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

U Puli – Pola 7. studenog 2022.

Predsjednik vijeća

B. F.