Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Poslovni broj: 2 P-2559/2019-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Biserki Boljat, u pravnoj stvari tužitelja: 1. A. Č., P. B., OIB:… i 2. J. Č., P. B., OIB:…, oboje zastupani po punomoćniku L. M., odvjetniku u Š., protiv tuženika: 1. J. J., C., OIB: … i 2. M. J., N., F., OIB:…, oboje zastupani po punomoćniku Z. N. V., odvjetnici u Š., radi ukidanja prava služnosti, na ročištu glavne rasprave održane dana 12. rujna 2022., u nazočnosti tužitelja ad1) i ad2) s punomoćnikom i tuženika ad1) s punomoćnikom, te nakon javne objave presude od dana 7. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

l Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, koji glasi:

„1.Ukida se pravo stvarne služnosti prolaza i provoza koja je upisana na teret nekretnine kat. oznake čes. zem. 14944/76, Z.U. 5255, K.O. P. kao poslužnog dobra, a u korist nekretnine kat. oznake čes. zgr. 1383 Z.U. 4033, K.O. P. kao povlasnog dobra, te se tuženicima zabranjuje svako daljnje korištenje ovom služnošću.

2.Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana tužitelju izdaju tabularnu ispravu pogodnu za brisanje upisa prava služnosti puta iz točke 1. ove presude u Z.U. 5225 i Z.U. 4033, K.O. P. koja je u zemljišnim knjigama upisana na temelju presude P- 1671/96 od dana 10. rujna 2003. pod poslovnim brojem Z-5618/07, u protivnom će je zamijeniti ova presuda.

3.Nalaže se tuženicima da nadoknade tužiteljima prouzročene parnične troškove.“

ll Nalaže se tužiteljima da isplate tuženima na ime troškova spora iznos od 2.000,00 kn (265,60 EUR-a) u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelji su u tužbi i tijekom postupka istaknuli da su suvlasnici, svaki za po 1/2 dijela, nekretnine katastarske oznake čest. zgr. 1449 i nekretnine katastarske oznake čest. br. 14944/76, sve K.O. P., dok su tuženi suvlasnici susjedne nekretnine katastarske oznake čest. zgr. 1383 K.O. P.. U korist nekretnine tuženika, a na teret nekretnine tužitelja, u naravi put, da postoji pravo stvarne služnosti prolaza i provoza koje je upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku na temelju presude istog suda br. P-1671/96 od 10. rujna 2003. Od donošenja navedene presude pa do danas da su se promijenile okolnosti, odnosno navedena služnost da je izgubila razumnu svrhu zbog koje je ustanovljena jer da nekretnina tuženika ima izravni kontakt na javnu površinu Ulica …, odnosno ispred kuće tuženika da postoji parking koji izlazi izravno na javnu površinu. Osim toga, tuženici da zlorabe navedeno pravo služnosti na način da na nekretnini tuženika ostavljaju parkirana vozila, djeca igraju nogomet pa da tužitelji, kada prelaze preko svoje nekretnine, imaju osjećaj kao da prolaze kroz tuđe-susjedovo dvorište. Tužitelji da se bave iznajmljivanjem apartmana pa neprekidno smetanja tuženika na navedenom putu da istim stvara velike neugodnosti ispred njihovih turista. Zbog navedenog, tužitelji predlažu donošenje presude kao u izreci pod točkom I.

2. Tuženi su se suglasno protivili tužbi i tužbenom zahtjevu, ističući da su neosnovani navodi tužitelja da su se okolnosti od donošenja presude Općinskog suda u Šibeniku br. P-1697/96 do danas promijenile jer da je nekretnina u suvlasništvu tuženika oduvijek bila spojena s Ulicom …, odnosno imala izravnu komunikaciju s javnim putem, ali da to nije bio, niti ja sada parking, nego da se radi o dijelu dvorišta gdje se nalazi septička jama na koju se ne mogu parkirati auti, a veća auta da ne mogu niti ući u cijelosti na taj dio dvorišta jer bi jednim dijelom bili na ulici.Tuženici da se koriste spornim putem za dolazak do dijela svog dvorišta na kojem parkiraju i drže na trajleru svoj gliser i do tog dijela da nemaju drugog pristupa automobilom. Upravo utvrđena služnost puta da je bila jedan od preduvjeta kupnje spornog zemljišta. Navodi tužitelja da tuženici zlorabe utvrđenu služnost puta na način da ostavljaju parkirana vozila i da djeca uigraju nogomet dna istom putu, da su lažna jer da za parkiranje imaju dovoljno mjesta u svom dvorištu iza kuće. Tužitelji da stvarju probleme tuženima, pa da su na ulaz spornog puta stavili metalna vrata, a o tome da nisu obavijestili tužene, a njihovoj djeci i rodbini i prijateljima koji ih posjećuju da uvijek prigovaraju i da dolazi do čestih sukoba s tužiteljima. Tuženici da se utvrđenim pravom služnosti prolaza i provoza koriste jedino i isključivo prolazom pješice i provozom autima do svog dijela dvorišta gdje parkiraju, jer da je to jedini put do tog dijela dvorišta tuženika.

3. Izvedeni su dokazi čitanjem i pregledom: spisa Općinskog suda u Šibeniku br. P- 1671/96 sa svom priležećom dokaznom dokumentacijom, skice mjesta očevida vještaka V. G., dipl. ing. geodezije iz Š. od 11. svibnja 2022., zemljišne knjige ovog suda za predmetnu nekretninu, fotografija mjesta spora (strana 6-7 spisa te 16-20 spisa), pisma upućenog od strane pun. tuženika prema tužiteljima od 10. listopada 2019., situacijskog nacrta od 12. svibnja 1990. (str. 56-57 spisa), dodatka kupoprodajnom ugovoru od 10. prosinca 1985., 26. srpnja 1986. i 06. listopada 1986. zaključen između H. S. pok. G. i M. A. od 23. ožujka 1987., skica premjeravanja od 22. svibnja 1995 (str. 71 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja ad1), tuženika ad1) i tužiteljice ad2) te svjedoka D. H. pok. I., Z. Č. pok. S., S. I. pok. I., V. Č. M. pok. J..

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno, a što je utvrđeno pregledom zemljišnih knjiga ovog suda, da su tužitelji suvlasnici nekretnine čes. zgr. 1449, u naravi kuća i dvor, te čes. br. 4944/76, u naravi put, a tuženi suvlasnici čes. zgr. 1383, u naravi kuća i dvor, sve K.O. P.. (str. 56-57 spisa).

6.Iz dodatka kupoprodajnom ugovoru od 10. prosinca 1985., 26. srpnja 1986. i 06. listopada 1986., sa situacijskim nacrtom od 12. svibnja 1990., zaključen između S. H. pok. G., kao prodavatelja i A. M., kao kupca od 23. ožujka 1987., proizlazi da je predmet kupoprodaje ''dio čest. zem. 15696/1, površine 100 m2, tako da cijela kupčeva nekretnina ima ukupnu površinu od 600 m2, te se kupcu ostavlja put – bočni teren u širini od 3,5 m.''

7. Pregledom spisa Općinskog suda u Šibeniku br. P 1671/96 ustanovljeno je da se kod tog suda vodio spor u pravnoj stvari tužitelja: A. Č. pok. J. i J. Č. pok. A., protiv tuženika: S. H. pok. G. i A. M. žena A., radi utvrđenja prava vlasništva čes. zem. 14944/75 i 14944/76, sve KO P., te utvrđenja prava stvarne služnosti prolaza i provoza na korist čest. zem. 14944/63, kao gospodujućeg dobra, a na teret čest. zem. 14944/76, kao poslužnog dobra, te je pravomoćnim presudama tog suda br. P- 1120/93 od 04. veljače od 1994. i P -1671/96 od 10. rujna 2003. utvrđeno da su tužitelji suvlasnici čest. zem. 14944/75 i 14944/76 po osnovi kupoprodaje te je utvrđeno pravo stvarne služnosti prolaza i provoza na korist čest. zgr. 1383, kao gospodujućeg dobra, a na teret čest. zem. 1944/76 kao, poslužnog dobra (u naravi put).

8.Iz pisma upućenog tužiteljima od 10. listopada 2019., proizlazi da tuženi traže od tužitelja suzdržavanje od bilo kojeg ometanja tuženika u prolaženju nekretninom katastarske oznake čest. zem. 14944/76.

9.Prilikom očevida na mjesta spora vještak V. G., dipl. ing. geodezije iz Š., pokazanu nekretninu katastarski je identificirao kao čest. zem. 14944/76 KO P., a u naravi da se radi o asfaltiranom putu koji se proteže od glavne ceste pa do čest. zem. 14944/75. Na ulazu sporne nekretnine prema javnoj cesti da se nalaze otvorena željezna vrata, a inače prolaz tom nekretninom da je nesmetan i može se proći kolima i pješice. Sa istočne strane sporne nekretnine da se nalazi nekretnina čest. zgr. 1383 cijelom duljinom puta, s tim da je ta nekretnina dijelom obiteljska kuća koja izravno komunicira s glavnim putem te dijelom dvorištem (parkingom) koji se nalazi iza iste kuće, s tim da navedeno dvorište (parking) nema izravni prilaz do glavne ceste osim preko čest. zem. 14944/76. Kada se usporedi skica premjeravanja, koju je izradio J. G. dipl. ing. geodezije iz Š. 1993. godine prilikom formiranja čest. br. 14944/75 i 14944/76 i stanja zatečenog na terenu, da se može utvrditi kako je čest. br. 14944/76 tada bila odvojena zidom cijelom svojom dužinom od nekretnine čest. br. 14944/63 koja je kasnije poništena, a od nje nastala čest. zgr. 1383, sada u vlasništvu tuženika. Kada se formirala čest. zem. 14944/63 da je bio pozvan od tadašnjeg vlasnika A. M. i da je ta nekretnina u to vrijeme imala komunikaciju sa glavnim putom, što znači da nije postojao betonski zid koji je dijelio tu nekretninu prema glavnom putu. Nekretnina kat oznake čest. br. 1383 koja je nastala od čest. br. 14944/63, da i danas ima izravni kontakt s glavnom cestom. Uz istočnu granicu čest. zgr. 1383 da je moguće napraviti prilaz do spornog parkinga bez rušenja objekata dužno, a to da se moglo i u vrijeme osnivanja prava služnosti.

10. Na skici mjesta očevida istog vještaka od 19. svibnja 2022.prikazana je sporna čest. br. 14944/76, kao pristupni put za čest. zem. 14944/75, širine 4 m i duljine oko 26m , te prikazan položaj željeznih vrata prema cesti.

11. Iz iskaza tužitelja ad1) proizlazi da je u postupku koji se vodio kod ovog suda njihova punomoćnika P. zamijenio novi odvjetnik R. kojem oni nisu dali punomoć za zastupanje pa da je taj spor riješen u njihovu korist što se tiče pitanja prava vlasništva, a po pitanju služnosti i prava prolaza da je spor riješen u korist tuženika M.. Oni da se nisu žalili, jer da za to nisu znali, ali da unatoč tome, nisu imali nikakvih problema s M. glede prava prolaženja jer da M. nikad nije niti prolazio njihovom nekretninom budući je parkirao automobile ispred svoje kuće. Kasnije da je prodao kuću i okolno zemljište jednoj gospođi imena M., pa da niti s njom nisu imali nikakvih problema. Kasnije da je ta gospođa kuću i okolno zemljište prodala tuženima koji da su počeli iskope na dijelu svog terena iznad kuće i s namjerom da taj prostor pretvore u garažu. Dok su radili te iskope, da su spornim putom prolazili kamionima i bagerima bez njihovog znanja i odobrenja jer da oni žive u N. najveći dio godine. Oni supruga da su sporni put zagradili ulaznim vratima, ali da su po zahtjevu tuženika istima dali ključ. Na prostoru ispred kuće tuženika da mogu stati tri automobila, a kasnije da su tuženici taj prosto zagradili. Na prostoru iza kuće tuženi da su držali jedno vrijeme kamp prikolicu koju da je tuženik ad1) sam zapalio.

12. Iz iskaza tužiteljice ad2) proizlazi da je M. bio prvi vlasnik kuće koja je danas u vlasništvu tuženika i da s istim nisu imali nikakvih problema, iako je bio upisan kao nosilac prava služnosti na spornom prolazu. Kad je M. prodao svoju nekretninu gospođi M. da niti s njom nisu imali nikakvih problema budući ista nije koristila spornu nekretninu kao prolaz Spomenuta gospođa da je spomenutu nekretninu prodala tuženima koji da su se odmah postavili i bahato time što ih nisu niti pozdravljali kao susjede te počeli koristiti sporni prolazu za prolaženje velikih vozila, vuču trajlera za brodove i ostavljanje jet-sky na spornom prolazu. S tuženima, a naročito njihovim sinom, da imaju česte sukobe zbog čega da često intervenira policija. Na ulaz spornog puta da su postavili vrata 2015. godine jer da je sporna nekretnina njihovo vlasništvo, s tim da su vrata postavljena uz znanje tuženika i da su im dali ključ od istih vrata.

13. Iz iskaza tuženika ad1) proizlazi da je kupio kuću u P. 2015. godine od M. F.. Prodavateljica da mu je ukazala na pravo prolaza spornim putem, a sve da je pisalo i u papirima koje mu je pokazala. Teren iza kuće da je počeo uređivati 2016. godine, s tim da je prvo htio ukloniti pečenjaru koja je tu bila. Kad je došao u P. za Božić 2016. godine, da je bila postavljena kapija na ulazu spornog puta pa da je stupio u kontakt s tužiteljima koji da su mu nakon pola godine dali ključ. On da je u posjedu papira u kojem je navedeno da je raniji vlasnik M. dao izjavu da se njegova kuća može prodati svakome osim tužiteljima, a da to demantira tužitelje da su bili u dobrim odnosim s M., a to da potvrđuje i sudski spor kojeg su tužitelji vodili s M.. On da je iskopao teren iznad svoje kuće i tom prilikom da je morao doći bager, a to da je radio s ciljem da bi taj prostor uredio i napravio otvor u prizemlju kuće. Kad mu je M. F. prodala kuću,da mu je rekla mu je da se teren iznad kuće može koristiti i kao parking i da tu parkira svoj auto. On da živi u N. najveći dio godine, da kuću ne koristi za iznajmljivanje. Njegova nekretnina da ima prilaz javnoj površini i da je to imala oduvijek. Na prostoru ispred kuće koji komunicira s javnom površinom da se može parkirati kraće vozilo, a njegovo vozilo koje je dugo 6 m da se tu ne može parkirati, a taj prostor da je on zatvorio.U papirima koje je dobio od ranije vlasnice F. da je pisalo kako ima pravo prolaza i provoza do prostora iz a kuće, a to da mu je bilo jako važno kod kupnje nekretnine i da je radi toga kupio tu nekretninu. S tuženima da ima često problema oko prolaženja spornim putem, pa tako da je njegovog sina vrijeđala tužiteljica ad2), stala nasred puta i nije se htjela maknuti pa da je njegov sin tada oštetio svoje vozilo, a ta ometanja od strane tužiteljice ad2) da su se nastavila i dalje, pa da je 26. kolovoza 2022 zaustavila njegova sina u prolaženju i pljunula na njegov auto.Trajler za gliser da ostavlja na prostoru iza kuće gdje je nekada bila pečenjara. Na prostoru ispred kuće da se nalazi septička jama pa da mu je ranija vlasnica rekla da nije dobro parkirati teže vozilo na tom prostoru jer da može propasti u jamu. Njegova djeca da su već odrasli ljudi, a i unuci da su odrasli pa se nitko ne igra na spornom prolazu.

14. Iz iskaza svjedoka D. H. pok. I. proizlazi da ne poznaje tužitelje, a poznaje tuženika ad1), da ima kuću u blizini predmeta spora u koju se doselio prije 6-7 godina. O spornom putu da ne zna ništa, da nije upoznao ranijeg vlasnika M., niti zna jesu li se nekad parkirali auti ispred kuće tuženika.

15. Iz iskaza svjedoka Z. Č. pok. S. proizlazi da je najveći dio života u Z., a zadnjih 10-ak godina da živi u K. pa da često dolazi kod svog brata koji je susjed strankama u ovom postupku. Ističe da je poznavao A. M. koji je bio prvi vlasnik nekretnine koja je sada vlasništvo tuženika. Poznato mu je da je M. vodio spor s tužiteljem oko prava služnosti spornim putem. Iza kuće tuženika da je bio jedan prostor, u naravi vrt i terasa. U odnosu na stanje kakvo je bilo kad je vlasnik bio M. i danas, da je jedina promjena ta što je sporni put odijeljen od susjedne nekretnine prema zapadu betonskim zidom, a ranije da je bila žica. Taj zid da su izgradili tužitelji koji da su postavili željezna vrata na ulaz spornog puta. Promjena da je u onom dijelu gdje je ranije bio vrt i terasa, a sad da je poravnati teren, a to da su radili tuženi prije 3-4 godine. Svjedok je istakao i to da mu je poznato da je M. i u oporuci istakao da se njegova nekretnina može prodati svakome, ali ne i tužiteljima. Prostore ispred kuće tuženika da je i ranije bio u kontaktu s glavnom ulicom kao i danas. M. da je ranije imao auto oznake Zastava 101 pa da ga je znao parkirati na prostoru ispred kuće kao i jednu autoprikolicu.

16. Iz iskaza svjedoka S. I. proizlazi da ima kuću preko puta predmeta spora koju je počeo uređivati 1994. godine, s tim da tu živi 6 mjeseci tijekom godine, a ostalo vrijeme da provodi u N.. Ističe da je poznavao A. M. koji je bio raniji vlasnik nekretnine, sada u vlasništvu tuženika. Sporni put da je bio u istom stanju kao i danas u vrijeme kad se on doselio u predmetno područje, s tim da nije bilo betonske ograde prema zapadu i željeznih rata prema glavnoj ulici. Iza kuće ranijeg vlasnika, a sada kuće tuženika, da nije dolazio, pa da ne može svjedočiti kako je to ranije izgledalo. Prostor ispred kuće tuženik da je zatvorio. Svjedok je istakao naknadno da je na mjestu gdje je danas auto tuženika ranije bila mobilna kućica njegovog prednika M., koja da je tu stajala cijelu godinu, a da su tu boravili gosti M. i da je stajala sve dok nije izgorjela, a izgorjela da je malo prije nego je M. prodao kuću i teren oko kuće.

17. Iz iskaza svjedokinje V. Č. M. pok. J. proizlazi da živi u neposrednoj blizini predmeta spora, da je poznavala ranijeg vlasnika kuće koja je danas vlasništvo tuženika, pa da je čak iznajmljivala njegovu kuću u dogovoru s istim. Raniji vlasnik M. da je svojim autom prolazio spornim putem i dolazio do parkinga iznad kuće na kojem se zatiče kamp-prikolica. M. da je prodao kuću i sva pripadajuća prava M. F. pa da je ista nastavila koristiti sva ona prava koja je ranije koristio M. pa tako i sporni put i prostor iza kuće. M. F. da je kuću prodala tuženima koji da su nastavili koristiti put i okolni teren jednako kao njihovi prethodnici. Ističe da joj je poznato kako je M. bio u sporu s tužiteljima oko služnosti puta i da je u tom sporu uspio. Poznato joj je da je tužiteljica ad2) intervenirala jednom prilikom i kad je M. F. dovozila svoj namještaj govoreći joj da ne može tu prolaziti. Tužitelji da su postavili željezna vrata prema glavnom putu prije 3 godine. Tuženik ad1) da je uređivao teren iza kuću da bi mogao na tom prostoru parkirati brod, a također i da je radio bagerom na iskopima. Prije toga taj prostor da je bio ravan, na istom da je bila jedna tuš kabina i kamp prikolica od prvog vlasnika M.. Tuženik da je unatoč kamp prikolici i tuš kabini, na tom terenu parkirao auto, a to da je ranije radio i M.. T. prostor da je prema spornom putu oduvijek bio otvoren, nije bilo nikakvih zidova. Ističe da je tu bila jedna smokva. Sporni put da tuženik da ne koristi za parking, niti su se na istom igraju njegova djeca.

18. Među strankama nije sporno, a što je utvrđeno pregledom spisa ovog suda br. P- 1671/96, da je vođen postupak između tužitelja A. i J. Č., koji su tužitelji u ovom postupku, protiv tuženika S. H. i A. M. ž. A., pravnih prednika tuženika u ovom postupku, radi utvrđenja prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko čest. zem. 14944/76, u korist čest. zem.14944/63. Nadalje, među strankama nije sporno niti to da je nekretnina kat oznake čest. zem. 14944/63, tijekom tog postupka dobila novu kat oznaku čest. zgr. 1383. Konačno, nije sporno niti to da je navedenom presudom utvrđeno da su tužitelji vlasnici čest. zem. 14944/76 (tužena ad2) A. M. je u tom postupku tvrdila da je i ona suvlasnica iste nekretnine, ali njezin prigovor nije prihvaćen) te utvrđeno pravo stvarne služnosti prolaza i provoza na teret čest. zem. 14944/76, u naravi put, u korist čest. zgr. 1383.

19.Ovaj postupak pokrenuli su tužitelji radi utvrđenja da su se u međuvremenu od donošenja navedene presude do danas bitno promijenile okolnosti, pa da je navedena služnost izgubila razumnu svrhu zbog koje je ustanovljena jer da nekretnina tuženika ima izravni kontakt na javnu površinu (Ulica …) tako da ne postoji niti jedan opravdani razlog zašto bi tuženi prolazili preko nekretnine u vlasništvu tužitelja. Osim toga, tuženi da navedeno pravo da zlorabe time tako da na navedenoj nekretnini ostavljaju parkirana vozila, djeca igraju nogomet, što da tužiteljima stvara neugodnost jer se bave turizmom.

20. Prema odredbi čl. 242. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), sud će na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na kojem temelju je osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz ili jednako prikladan prolaz koji vlasniku poslužnog zemljišta čini manje štete ili pak jednako prikladni javni prolaz.

21. Dakle, zahtjev za ukidanje prava služnosti puta osnovan je samo pod pretpostavkom da su se nakon njegovog konstituiranja izmijenile odlučne okolnosti, odnosno ako je naknadno uspostavljen novi prolaz koji je prikladniji ili je uspostavljen jednako prikladan prolaz koji vlasniku poslužne nekretnine izaziva manju štetu ili jednako prikladan javni prolaz.

22. Prema odredbi čl. 175. st. 1. ZV svaka služnost mora imati razumnu svrhu pa slijedom toga jednako prikladan prolaz postoji i kad se on takvim, lako i uz neznatna ulaganja, može osposobiti.

23.Svjedoci koji su saslušani tijekom ovog postupka (Z. Č. pok. S., S. I. pok. I. i V. Č. M. pok. J.) su suglasno svjedočili da su dobro poznavali A. M. koji je ranije bio vlasnik nekretnine koje su sada vlasnici tuženi. Sporni put da je i u vrijeme dok je vlasnik navedene nekretnine bio A. M., bio u istom stanju u kakvom je i danas, s tim da nije bilo betonske ograde prema zapadu tog puta i željeznih vrata prema glavnoj ulici. Promjena da je jedino nastala na dijelu nekretnine tuženika iza njegove kuće jer je to ranije bio poravnat teren, a danas da je taj dio iskopan, a tuženi da su taj teren iskopali za svoje potrebe. Prostor ispred kuće tuženika da je i tada imao izravnu komunikaciju sa glavnom ulicom, kao i danas.

24.Sud je povjerovao iskazima saslušanih svjedoka jer se radi o osobama koji žive u neposrednoj blizini predmeta spora (S. I. i V. Č. M.) ili često dolaze na to područje (Z. Č.), poznaju stranke u sporu, a poznavali su ranijeg vlasnika nekretnine na kojoj je sada kuća tuženika A. M., pa im je iz neposrednog zapažanja poznato na koji se način ranije koristio sporni put. Kako su iskazi ovih svjedoka u suglasju sa ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka, sud njihovo svjedočenje ocjenjuje vjerodostojnim pa time i istinitim.

25.Naime, prilikom očevida na mjestu spora sudska komisija se na licu mjesta mogla uvjeriti da se sa istočne strane spornog puta (čest. zem. 1494/76) cijelom dužinom tog puta proteže čest zgr. 1383, u naravi dijelom obiteljska kuća koja komunicira s glavnim putem, a dijelom dvorište koje se nalazi iznad iste kuće te nema prilaz do glavne ceste osim preko 14944/76. Iza kuće tuženika prema istoku proteže se ograđeni, uređeni i obrađeni vrt tuženika. Vještak V. G. je tada istakao da je upravo on bio pozvan od ranijeg vlasnika A. M. kada se formirala čest zem. 14944/63 i da može posvjedočiti da je tadašnja čest. zem. 14944/63 imala, kao i danas što ima, izravni kontakt s glavnom cestom. Uz istočnu granicu čest. zgr. 1383 da je moguće napraviti prilaz do dvorišta iza kuće, a to da je bilo moguće i u vrijeme kada je on pozvan za formiranje čest. zem 14944/63.

26. Kod ovako izvedenih dokaza, sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju nisu ispunile zakonske pretpostavke za ukidanjem prava služnosti prolaza i provoza preko nekretnine katastarske oznake čest. zem. 14944/76 u korist nekretnine čest. zgr. 1383, jer se od dana osnivanja tog prava utvrđenog presudom Općinskog suda u Šibeniku br. P-1671/96 od 10. rujna 2003. pa do danas, nisu promijenile okolnosti.

27. Naime, tužitelji navode da nekretnina tuženika ima izravni izlaz na javnu površinu (ulicu …), a ispred kuće tuženika do javne površine da postoji parkirni prostor na koji tuženi da mogu parkirati osobna vozila, pa da je time uspostavljeno pravo služnosti, neovisno o načinu na koji je osnovana, prestalo postojati. Međutim, kod činjenice da su tužitelji i prednik tuženika vodili dugogodišnji spor o utvrđenju prava služnosti spornim putem i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku br. P- 1671/96 utvrđeno pravo služnosti provoza i prolaza spornom nekretninom predniku tuženika, te da su tuženici nekretninu katastarske oznake čest. zgr. 1383 kupili pod uvjetom da njihova nekretnina ima pravo prolaza i provoza tim putem budući da do stražnjeg dijela kuće (južni dio) ne mogu doći na nijedan drugi način osim spornim putem, ovaj sud ocjenjuje da se do danas nisu promijenile okolnosti zbog kojih bi navedena služnost izgubila razumnu svrhu.

28. Navodi tužitelja da tuženi mogu koristiti istočni dio svoje nekretnine (vrt) kao put do prostora koji je položen iznad kuće, sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, tuženi bi u tom slučaju morao bitno narušiti stanje tog dijela svoje nekretnine, a taj dio nekretnine tuženika bio je isti i u vrijeme kad je pravo služnosti prolaza i provoza bilo uspostavljeno.

29. Nadalje, tvrdnje tužitelja da tuženici svoje pravo zlorabe na način da na sporno prolazu ostavljaju parkirana vozila, neosnovano se zadržavaju, a njihova djeca da igraju nogomet, tužitelji tijekom ovog postupka ničim nisu dokazali pa, u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a, i ove tvrdnje tužitelja sud ocjenjuje neosnovanim.

30. Kod tako izvedenih i ocijenjenih dokaza, ovaj sud je stanovišta da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. ZPP-a. Naime, tuženicima su priznati troškovi u visini jednokratne nagrade od 200 bodova sukladno Tbr.7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), odnosno u visini od 2.000,00 kn. 31.Dakle, dužni su tužitelji isplatiti tuženima na ime troškove spora ukupan iznos od 2.000,00 kuna (265,60 EUR-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

Šibenik, 07. studenog 2022.

SUDAC:

Biserka Boljat v,.r.