REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: 1 Us I-1259/2021-5

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja K. V., B. S.,(OIB:..), kojeg zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u S. B., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, radi poreznog nadzora, 7. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/20-01/59, URBROJ: 513-04-21-2 od 17. rujna 2021. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, KLASA: UP/I-471-02/19-01/209, URBROJ: 513-07-12/19-35 od 25. studenoga 2019.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika poništene su točke I.B., I.C., I.D., I.E. i I.F. izreke rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod KLASA: UP/I-471-02/19-01/209, URBROJ: 513-07- 12/19-35 od 25. studenog 2019. i u odgovarajućem smislu točke II. i III. izreke, bez potrebe vraćanja na ponovni postupak. U preostalom dijelu rješenje ostaje na snazi.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, u dijelu pod točkom I.A. izreke (koja je ostala na snazi) tužitelju je utvrđena manje obračunata obveza poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. u iznosu od 138.677,57 kn i zatezna kamata u iznosu od 36.713,84 kn.

3. Tužitelj u tužbi navodi kako osporava zakonitost predmetnih rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga te ističe kako je dokazni postupak za utvrđivanje poreza na dobit za 2015. nepregledan i nejasan uz proturječna obrazloženja. Navodi kako se tuženik u osporavanom rješenju ne očituje niti o jednom navodu iz žalbe. Smatra nejasnim iz kojih razloga tuženik nije prihvatio pojedine dokaze kojima je tužitelj u toku postupka nadzora i u žalbenom postupku dokazivao svoje navode i opravdavao provedena knjiženja u poslovnim knjigama. Navodi kako tuženik ne može izvoditi zaključak o tome da proizvodnje soje nije bilo zbog toga što ne postoji račun za kupovinu sjemena soje jer je soju posijao vlastitim sjemenom, a prihode nije imao zbog suše koja je uništila usjev što je i prijavio na obrascu prijave štete od elementarne nepogode. Vezano za proizvodnju šećerne repe navodi da S. d.o.o. financira repromaterijal – zaštitna sredstva, sjeme i ostali potrebni materijal te da su sve isporuke S., d.o.o. za 2014. zaračunate u skladu sa zakonom. Navodi da nakon zatvaranja obrta nije mogao izdati račune za isporučenu šećernu repu te da se navedene nezaračunate isporuke odnose na podmirenje obveza tužitelja kao zatvorenog obrta za preuzeti repormaterijal od S. d.o.o. za proizvodnju šećerne repe, nastalih prije zatvaranja obrta. Smatra da se obračunavanje poreznih obveza tužitelju i društvu A.,-V., d.o.o. temelji na pogrešnoj interpretaciji prava od strane tuženika koja se očituje u zaključku da se K. V. nije mogao pojaviti u ulozi prodavatelja jer je odjavom obrta V. ratarstvo i stočarstvo, fizička osoba K. V. prestao postojati. Navodi kako porezno tijelo negira postojanje realizacije pravnog posla između fizičke osobe vlasnika obrta K. V. i trgovačkog društva A.-V. d.o.o. te ističe kako se ne radi o dva ugovora radi reguliranja odnosa tužitelja sa A..V. d.o.o. niti o dva obvezno-pravna posla već o jednom poslu odnosno jednom ugovoru i jednom Anexu ugovora. Smatra da se utvrđivanje poreza na dobit temelji na pogrešnom zaključku da Aneks nije vjerodostojan dokument jer se K. V. nije mogao pojaviti u ulozi prodavatelja jer je odjavom obrta V. ratarstvo i stočarstvo prestao postojati. Nadalje navodi da nije obveznik postupanja po MRS-ovima pa ni po MRS 16. te da njegovo eventualno postupanje suprotno HSFi nije obrazloženo odnosno obrazloženo je potpuno pogrešno. Smatra da je porezno tijelo postupalo protivno svojim obvezama iz članka 6., 9. i 11. Općeg poreznog zakona jer nije prihvatilo ništa od dokumentacije koju je tužitelj dostavio te je obvezu utvrdilo temeljem procjene bez jasnih mjerila, usporedbe iskazanih primitaka i izdataka s primicima i izdacima drugih poreznih obveznika koji obavljaju istu djelatnost na istoj ili sličnoj lokaciji ili usporedbe s prosječnim rezultatom više poljoprivrednika na istoj ili sličnoj lokaciji. Navodi kako porezno tijelo ne priznaje mogućnost i pravo ugovornog rješavanja obveznih odnosa nastalih temeljem obavljanja djelatnosti zatvorenog obrta kao niti postojanje ugovora i aneksa. Isto tako, ne priznaje računovodstvena stanja/podatke iskazane na računima glavne knjige, a istovremeno, po potrebi nepregledno i neobrazloženo priznaje i ne priznaje, uvećava i smanjuje prihode i troškove, rashode zatim uvećava potraživanja, gubitak, dobit kao i dohodak vlasnika zatvorenog obrta. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom traži da sud poništiti osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troška upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Budući da stranke u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, te kako tužitelj u tužbi nije predlagao izvođenje bilo kakvih novih dokaza, a odlučne činjenice su nesporne (stranke ih samo drukčije interpretiraju), sud je na temelju članka 36. točke 4. u svezi s člankom 8. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) spor riješio bez održavanja rasprave.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Odredbom članka 5. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, broj 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 148/13. i 143/14.) propisano je da poreznu osnovicu čini dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika između prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama propisanom Zakonom.

8. Odredbom članka 66. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16. i 106/18.) propisano je da se knjiženje podataka u poslovne knjige mora temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim knjigama (stavak 2.). Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj (stavak 4.). Popis cjelokupne imovine i obveza uz navođenje njihove pojedinačne vrijednosti porezni obveznik mora sastaviti krajem svake poslovne godine kao godišnji popis (stavak 14.). Popis cjelokupne imovine i obveza porezni obveznik mora sastaviti i kod statusnih promjena i kod postupka likvidacije ili obavljanja djelatnosti (stavak 15.).

9. Sukladno članku 2. stavku 1. Zakona o obrtu (Narodne novine, broj 143/13) obrt je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu s člankom 8. Zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu.

10. Članak 36. stavak 1. Zakona o obrtu propisuje, da za obveze koje nastaju u obavljanju obrta, obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom (poslovnom i privatnom).

11. Sukladno članku 122. Općeg poreznog zakona porezni obveznik je dužan sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja bitnog za oporezivanje na način da daje obavijesti, predočava evidencije, poslovne knjige, poslovnu dokumentaciju i druge isprave ili imenuje osobu koja će to raditi u njegovo ime, o čemu je dužan obavijestiti porezno tijelo najkasnije do datuma početka poreznog nadzora.

12. Prema članku 9. stavku 1. Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine, broj 95/05., 133/07., 156/08., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 146/12., 160/13., 12/14., 157/14. i 137/15.), prihodima razdoblja za koje se utvrđuje porez, sukladno članku 5. stavak 1. Zakona, smatraju se bruto povećanja gospodarskih koristi za isporučena dobra, obavljene usluge i po drugim osnovama u obliku priljeva ili povećanja imovine ili smanjenja obveza što ima za posljedicu povećanje kapitala do kraja toga razdoblja.

13. Iz podataka spisa predmeta proizlazi kako je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured S. B., obavilo porezni nadzor kod tužitelja, o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 471-02/19-01/252, URBROJ: 513-07-12/19-02 od 29. listopada 2019. Tijekom nadzora utvrđeno je da je rješenjem Ureda državne uprave u brodsko-posavskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove Slavonski Brod KLASA: UP/I-311-03/15-03/16, URBROJ: 2178-01-01-02/3-15-02 od 1. rujna 2015. u Obrtni registar upisana odjava obrta V. ratarstvo i stočarstvo, vlasnika V. K., s danom prestanka obavljanja obrta 31. kolovoza 2015. godine.

14. Uvidom u zapisnik o provedenom nadzoru utvrđeno je da tužitelj u tijeku nadzora nije predočio Bruto bilancu, Glavnu knjigu ni Dnevnik knjiženja za 2015. Stoga je tužitelju zaključkom KLASA: UP/I-471-02/19-01/209, URBROJ: 513-07- 12/19-01 od 4. rujna 2019. naloženo da u roku dva dana od dana primitka zaključka dostavi traženu poslovnu dokumentaciju. Navedeni zaključak tužitelj za primio 6. rujna 2019. ali nije postupio po istom, odnosno nije u ostavljenom roku dostavio traženu poslovnu dokumentaciju.

15. Nakon što tužitelj, nije dostavio traženu poslovnu dokumentaciju sukladno zaključku od 4. rujna 2019. ista je zahtjevom za dodatne obavijesti KLASA: UP/I-471- 02/19-01/209, URBROJ: 513-07-12/19-19 od 11. rujna 2019. zatražena od društva Bjanko d.o.o. koje je poreznom tijelu dostavilo na uvid Bruto bilancu za 2015., Glavnu knjigu za 2015., Dnevnik knjiženja za 2015., Knjigu ulaznih računa za 2015., Knjigu izlaznih računa za 2015., popis dugotrajne imovine na dan 31. prosinca 2014. i na dan 31. kolovoza 2015. te popis nabavljenih sirovina i materijala, goriva i maziva u 2015.

16. Iz predočenih poslovnih knjiga i dokumentacije nadzorom se nije mogla utvrditi količina gotovih proizvoda i robe na zalihi niti vrsta robe.

17. Iz predočenih ugovora zaključenih 31. kolovoza 2015. između K. V., vlasnika obrta V. ratarstvo i stočarstvo, kao prodavatelja i društva A.V. d.o.o., kao kupca, za isti pravni posao – nabavu dugotrajne i kratkotrajne imovine od obrta V. ratarstvo i stočarstvo, vlasništvo K. V. i namira potraživanja od kupca preuzetim obvezama koje ima prodavatelj od trećih osoba utvrđeno je da prodavatelj prodaje kupcu svoje zalihe gotovih proizvoda – kukuruz u iznosu 136.704,29 kn i zalihe robe u tranzitu u iznosu od 20.355,00 kn.

18. Međutim, nadzorom je utvrđeno da u Glavnoj knjizi obrta za 2015. nije evidentiran poslovni događaj prodaje zaliha gotovih proizvoda i robe koji se navode u predmetnom ugovoru.

19. Zbog navedenog, potraživanja od društva A.-V. d.o.o. manje su evidentirana u iznosu od 196.324,11 kn, zalihe gotovih proizvoda su više evidentirane u iznosu od 136.704,29 kn, zalihe robe su više evidentirane u iznosu od 20.355,00 kn, obveza poreza na dodanu vrijednost manje je evidentirana u iznosu od 39.264,82 kn, poslovni rashodi su manje evidentirani u iznosu od 157.059,29 kn i poslovni prihodi su manje evidentirani u iznosu od 157.059,29 kn.

20. Nadalje, iz zapisnika o provedenom nadzoru utvrđeno je da u Glavnoj knjizi za 2015. nije evidentirana naplata potraživanja po izdanim računima od kupca A.-V. d.o.o., OPG M. V., Ć. I. i O. M.

21. Nadzorom je utvrđeno da je popisana dugotrajna imovina prodana u vrijednosti ispod sadašnje knjigovodstvene vrijednosti u trenutku prodaje odnosno da je tužitelj u trenutku prodaje formirao prodajnu vrijednost u nižem iznosu od knjigovodstvene vrijednosti te je u poslovnim knjigama evidentirao poslovne događaje i iskazao podcijenjenu prodajnu vrijednost dugotrajne materijalne imovine čime je postupio suprotno članku 19. stavku 7. Zakona o računovodstvu i doveo do toga da temeljna financijska izvješća ne prikazuju fer vrijednost imovine.

22. U tijeku nadzora za prodanu dugotrajnu materijalnu imovinu nije predočena vjerodostojna dokumentacija (elaborat o procjeni vrijednosti imovine, zapisnik o oštećenju stvari) sastavljena od strane nadležnih osoba ili tijela iz koje bi bilo vidljivo da je došlo do trajnog umanjenja vrijednosti navedene imovine koje bi imalo utjecaja na formiranje umanjene prodajne vrijednosti. Zbog navedenog, potraživanja od kupaca u Glavnoj knjizi za 2015. godinu, manje su evidentirana u iznosu od 1.789.009,58 kn, obveza poreza na dodanu vrijednost manje je evidentirana u iznosu od 357.801,92 kn i prihodi od prodaje dugotrajne materijalne imovine su manje evidentirani u iznosu od 1.431.207,66 kn.

23. Iz zapisnika o provedenom nadzoru proizlazi da je utvrđeno da tužitelj nije vodio evidenciju o nabavi i utrošku goriva, jer ista nije predočena u tijeku nadzora te da na predočenim primljenim računima za nabavu goriva nije naznačena registracijska oznaka vozila u koje je gorivo utočeno. Naime, nadzorom je utvrđeno da je tužitelj u 2015. godini obavljao uslugu prijevoza roba vlastitim prijevoznim sredstvima (kamioni i prikolice) te su u tijeku nadzora prihvaćeni kao vjerodostojni oni troškovi nabave goriva Eurodiesel BS koji su nastali u vrijeme i na relacijama kada je tužitelj obavljao usluge prijevoza. Za troškove nabave po primljenim računima nadzorom se nije moglo potvrditi da su nastali u poslovne svrhe, jer u vrijeme nastanka troška i na relacijama na kojima je to gorivo točeno nisu predočeni izdani računi za obavljene usluge prijevoza niti se iz predočene dokumentacije moglo utvrditi za što je utrošeno nabavljeno gorivo. Zbog navedenog, utvrđeno je da su u Glavnoj knjizi za 2015. godinu potraživanja od vlasnika obrta K. V. manje evidentirana u iznosu od 25.263,11 kn, obveza poreza na dodanu vrijednost je manje evidentirana u iznosu od 5.052,62 kn i prihodi od ostalih primitaka bez nadoknade manje su evidentirani u iznosu od 20.210,49 kn.

24. Nadalje, poreznom tijelu, u tijeku nadzora, nisu predočene inventurne liste s popisom zaliha sirovina i materijala za proizvodnju žitarica i proizvodnje u tijeku na dan 31. prosinca 2014./1. siječnja 2015. kao ni na dan 31. kolovoza 2015. kada je obrt odjavljen. Osim toga, evidentiranje troškova proizvodnje u trenutku nastanka istih putem radnih naloga tijekom 2015. kao niti obračun proizvodnje žitarica za 2015. nije obavljen, a poslovne promjene u Glavnoj knjizi evidentirane su temeljem primljenih računa za sirovine, materijal i gorivo te izdanih računa za isporučene poljoprivredne kulture. Iz naprijed navedenog proizlazi da poslovne promjene u vezi s obračunom proizvodnje žitarica nisu evidentirane u poslovnim knjigama tužitelja, čime su povrijeđene odredbe članka 66. stavka 1. Općeg poreznog zakona.

25. Polazeći od činjenice da tužitelj u tijeku nadzora nije predočio elaborat o procjeni tržišne vrijednosti zaliha gotovih proizvoda i proizvodnje u tijeku na dan 31. kolovoza 2015., elaborat o procjeni tržišne vrijednosti dugotrajne materijalne imovine na dan 31. kolovoza 2015., inventurne liste s popisom zaliha sirovina i materijala za proizvodnju žitarica na dan 31. prosinca 2014. odnosno 1. siječnja 2015. i na dan 31. kolovoza 2015., inventurne liste s popisom zaliha nedovršene proizvodnje na dan 31. prosinca 2014. odnosno 1. siječnja 2015. i na dan 31. kolovoza 2015., evidencije (radni nalozi) o utrošku sirovina i materijala, goriva, radu poljoprivredne mehanizacije, satima rada djelatnika u poljoprivrednim radovima u procesu proizvodnje tijekom 2015., obračun proizvodnje žitarica za 2015., to je osnovano poreznim nadzorom utvrđeno da tužitelj ne vodi poslovne knjige točno, uredno i pravodobno te da svojim neizvršavanjem zaključkom naloženih mu radnji onemogućava provedbu poreznog nadzora, slijedom čega je zakonito porezno tijelo zaključilo da su se stekli uvjeti za procjenu porezne osnovice iz članka 92. Općeg poreznog zakona.

26. Slijedom navedenog, a imajući u vidu mjerodavne odredbe Zakona o porezu na dobit, kao i odredbe Općeg poreznog zakona i Zakona o računovodstvu, ocjena je suda da je tijekom poreznog nadzora pravilno utvrđeno da tužitelj svoju knjigovodstvenu evidenciju nije vodio u skladu s odredbama članka 66. Općeg poreznog zakona, te je u skladu s odredbom članka 92. Općeg poreznog zakona tužitelju procjenom pravilno utvrđena porezna osnovica poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2015. u iznosu od 693.387,83 kn i manje obračunata obveza poreza na dobit u iznosu od 138.677,57 kn te kamate obračunate od dana dospijeća porezne obveze do 29. listopada 2019. u iznosu od 36.713,84 kn, kako je to detaljno navedeno u obrazloženju osporavanog i prvostupanjskog rješenja, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

27. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, to je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan (točka I. izreke ove presude). U odnosu na troškove spora (točka II. izreke) odlučeno je na temelju članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

U Osijeku 7. studenoga 2022.

Sudac:

Tomislav Artuković, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).