Poslovni broj Gž-557/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Vlade Skorupa predsjednika vijeća, Filke Pejković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. A. B., odvjetnica iz Z. odvjetničkog ureda A. A. B. i J. M. iz K., protiv tuženih: 1. I. G., OIB: … i 2. K. G., OIB: … iz K., zastupani po punomoćnici D. T., odvjetnici u K., radi isplate, rješavajući žalbu tuženih izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku pod poslovnim broj Ps-4/2019-14 od 18. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženih I. G. i K. G. te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku pod poslovnim broj Ps-4/2019-14 od 18. siječnja 2022. u točkama I, II i III izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženima da isplate tužitelju iznose najamnine i to za mjesec prosinac 2005. 600,00 kn, za razdoblje od siječnja 2006. do prosinca 2006. 1.200,00 kn mjesečno, te za razdoblje od siječnja 2007. do prosinca 2012. mjesečno 1.400,00 kn sve sa pripadajućim zakonskom zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate.

2. U točki II izreke odlučeno je da ne postoji potraživanje istaknuto radi prebijanja tuženih I. G. i K. G. prema tužitelju (u iznosu od 242.852,28 kn) te u točki III izreke naloženo je tuženima da tužitelju nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 23.997,50 kn u roku od 15 dana.

3. Protiv citirane presude žalbu podnose tuženi zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i vrati istom sudu na ponovno suđenje odnosno da se preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja te da se tuženima dosude troškovi postupka.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj u cijelosti osporava žalbene navode tuženih te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana te traži troškove odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženih nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja koji od tuženih traži za sporno razdoblje isplatu najma za stan u K., uz obrazloženje da su tuženi bili u posjedu stana kroz predmetno razdoblje bez valjane pravne osnove. Utvrđeno je da je bivša vlasnica kao prodavateljica predmetnog stana koji je kupio tužitelj 12. prosinca 2005. obavijestila tužene da trebaju iseliti iz predmetnog stana te da je i tužitelj pozvao tužene na iseljenje, odnosno predaju stana u posjed. Utvrđeno je da je presudom suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-1295/2006 naložio predaju u posjed predmetne nekretnine tužitelju i da je presuda u tom dijelu potvrđena te je nesporno da je stan predat u posjed tužitelju 26. ožujka 2013. te da su podmirili najamninu za tri mjeseca 2013.

7. Nakon toga sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj kao vlasnik stana za sporno razdoblje mogao ostvarivati najamninu u iznosima koji su dosuđeni, a sve temeljem sukladno podacima FINA iz kojeg proizlazi da prosječna najamnina za dvosobni stan u centru grada iznosi na način kako je to presuđeno u točki I izreke presude. Sud prvog stupnja se poziva na odredbu članka 219. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje ZOO/91), a koja se odredba primjenjuje na temelju članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) glede potraživanja za prosinac 2005. odnosno članaka 1120. ZOO-u/05 utvrđujući da tuženi kao nezakoniti posjednici nekretnine tj. predmetnog stana su dužni vlasniku platiti naknadu koristi od upotrebe nekretnine jer se radi o iznosima naknade koristi koju bi ostvarivao tužitelj iznajmljivanjem podstanarima. Utvrđuje sud prvog stupnja da su za te iznose tuženi neosnovano obogatili jer da bi inače morali plaćati za nekretninu najamninu i trećim osobama. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja sud prvog stupnja navodi da je isti neosnovan jer da iz nalaza sudskog vještaka I. V. proizlazi da svi radovi koje su izvršili tuženi u predmetnom stanu nisu nužni radovi, već da se isključivo radi o korisnim radovima. Stoga sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 165. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV), a u kojoj odredbi je propisano da nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku. Utvrđuje da su tuženi bili nepošteni posjednici jer da su u prosincu 2005. pozvani od bivšeg vlasnika kao i od tužitelja da isele iz predmetnog stana, a sukladno članku 18. stavak 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti s obzirom na okolnosti i imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed ali pošteni posjednik prestaje biti pošteni čim sazna da mu to pravo na posjed ne pripada. Iz dokaznog postupka je sud utvrdio da su tuženi nepošteni posjednici jer su znali da im ne pripada pravo na posjed. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženih da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava na kojima se temelji pobijana presuda. Ovo iz razloga što presuda nema nedostataka, može se ispitati te su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava na kojima se temelji pobijana presuda. Također neosnovani su žalbeni navodi da sud prvog stupnja ne navodi vremensko razdoblje u kojim su tuženi bili posjednici predmetne nekretnine jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da su tuženi posjednici predmetne nekretnine od prosinca 2005. do prosinca 2012. jer je to razdoblje predmetom tuženog zahtjeva.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženih da je sud na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe članka 219. ZOO/91 i odredbe članka 1163. i 1120. ZOO/05 u vezi članka 18. stavak 3. ZV-a pravilno utvrđujući da su tuženi kroz cijelo to razdoblje bili nepošteni posjednici jer su znali da im ne pripada pravo na posjed jer su obaviješteni o kupoprodaji od strane tužitelja i bivše vlasnice u prosincu 2005. godine. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu članka 165. stavak 3. ZV-a u kojoj je propisano da nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni vlasniku, a iz provedenog dokaznog postupka je utvrđeno da su troškovi bili korisni, a ne nužni slijedom čega sud prvog stupnja pravilno odbija kao neosnovan prigovor radi prebijanja. Nisu osnovani žalbeni navodi da je visina izmakle koristi, odnosno povećanja imovine na strani tužitelja za cijelo razdoblje određena u istom iznosu jer je sud prvog stupnja prema priloženim podacima FINA dosudio tužitelju za prosinac 2005. - 600,00 kn mjesečno, za siječanj 2006. do prosinca 2006. mjesečno 1.200,00 kn, a za razdoblje od siječnja 2007. do 2012. 1.400,00 kn mjesečno. Tuženik tijekom postupka nije tvrdio niti je dokazao da bi najamnina za predmetni stan u spornom razdoblju iznosila manje od onog što je sud prvog stupnja dosudio. I ostali žalbeni navodi da je sud prvog stupnja izmijenio postavljeni tužbeni zahtjev jer je postavljeni tužbeni zahtjev o solidarnoj odgovornosti tuženih, što nije točno jer je tužbeni zahtjev postavljen upravo onako kako je sud prvog stupnja i dosudio u točki I izreke. Stoga nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka 12. ZPP-a.

10. Tuženi u žalbi ne navode niti jedan razlog osporavanja odluke suda prvog stupnja kojom nije prihvaćen njihov prigovor radi prebijanja u odnosu na uložena novčana sredstva u predmetni stan, a koji prigovor je pravilno odbijen kao neosnovan jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tuženi kao nepošteni posjednici nemaju pravo na naknadu vrijednosti ulaganja u predmetni stan.

11. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilno primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

12. Ispitujući pobijanu presudu u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

13. Slijedom obrazloženog žalbu tuženih kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanim dijelovima u točki I, II i III izreke potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

14. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu jer isti nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka pa je stoga primjenom odredbe članka 155. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Rijeci 7. studenog 2022.

Predsjednik vijeća

dr.sc. Vlado Skorup