Poslovni broj:2-P-486/21-27

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:2-P-486/21-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice H. Č. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnik H. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. A, d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 14. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 4. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj: … od 30.12.2005. koji su sklopili tužiteljica H. Č., OIB: …, P., kao korisnik kredita i tuženik R. A. d.d., OIB: …, Z., kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.

II. Nalaže se tuženiku R. A, d.d., Z., OIB: …, isplatiti tužiteljici H. Č. iz P., OIB: …, iznos od 11.139,89 kn / 1.478,52 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

- 26,91 kn / 0,92 EUR od 29.10.2008.do isplate,

- 43,64 kn / 5,79 EUR od 19.01.2009. do isplate,

- 55,69 kn / 7,39 EUR od 23.01.2009. do isplate,

- 61,14 kn / 8,11 EUR od 16.03.2009. do isplate,

- 46,14 kn / 6,12 EUR od 14.04.2009. do isplate,

- 49,00 kn / 6,50 EUR od 19.05.2009. do isplate,

- 26,04 kn / 3,46 EUR od 08.06.2009. do isplate,

- 9,14 kn / 1,21 EUR od 26.06.2009. do isplate,

- 13,64 kn / 1,81 EUR od 31.08.2009. do isplate,

- 21,77 kn / 2,89 EUR od 09.10.2009. do isplate,

- 12,77 kn / 1,69 EUR od 09.11.2009. do isplate,

- 29,67 kn / 3,94 EUR od 24.12.2009. do isplate,

- 62,49 kn / 8,29 EUR od 08.02.2010. do isplate,

- 58,07 kn / 7,71 EUR od 08.03.2010. do isplate,

- 84,23 kn / 11,18 EUR od 12.04.2010. do isplate,

- 79,27 kn / 10,52 EUR od 10.05.2010. do isplate,

- 88,94 kn / 11,80 EUR od 09.06.2010. do isplate,

-172,65 kn / 22,91 EUR od 09.07.2010. do isplate,

-155,42 kn / 20,63 EUR od 10.08.2010. do isplate,

-208,07 kn / 27,62 EUR od 09.09.2010. do isplate,

-189,87 kn / 25,20 EUR od 12.10.2010. do isplate,

-160,61 kn / 21,32 EUR od 09.11.2010. do isplate,

- 22,35 kn / 2,97 EUR od 10.12.2010. do isplate,

-300,88 kn / 39,93 EUR od 12.01.2011. do isplate,

-245,27 kn / 32,55 EUR od 08.02.2011. do isplate,

-264,78 kn / 35,14 EUR od 08.03.2011. do isplate,

-239,97 kn / 31,85 EUR od 11.04.2011. do isplate,

-244,43 kn / 32,44 EUR od 09.05.2011. do isplate,

-349,71 kn / 46,41 EUR od 07.06.2011. do isplate,

-359,96 kn / 47,77 EUR od 01.07.2011. do isplate,

-447,92 kn / 59,45 EUR od 01.08.2011. do isplate,

-402,74 kn / 53,45 EUR od 30.08.2011. do isplate,

-353,28 kn / 46,89 EUR od 30.09.2011. do isplate,

-347,97 kn / 46,18 EUR od 02.11.2011. do isplate,

-344,16 kn / 45,68 EUR od 01.12.2011. do isplate,

-367,75 kn / 48,81 EUR od 30.12.2011. do isplate,

-388,32 kn / 51,54 EUR od 09.02.2012. do isplate,

-391,08 kn / 51,91 EUR od 08.03.2012. do isplate,

-376,85 kn / 50,02 EUR od 23.04.2012. do isplate,

-386,46 kn / 51,29 EUR od 09.05.2012. do isplate,

-393,03 kn / 52,16 EUR od 27.06.2012. do isplate,

-381,97 kn / 50,70 EUR od 09.07.2012. do isplate,

-384,88 kn / 51,08 EUR od 08.08.2012. do isplate,

-376,59 kn / 49,98 EUR od 10.09.2012. do isplate,

-358,67 kn / 47,60 EUR od 12.10.2012. do isplate,

-377,77 kn / 50,14 EUR od 21.11.2012. do isplate,

-386,94 kn / 51,36 EUR od 21.12.2012. do isplate,

-380,51 kn / 50,50 EUR od 29.01.2013. do isplate,

-344,71 kn / 45,75 EUR od 26.02.2013. do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31.07. 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku R. A, d.d., Z., OIB: …, naknaditi tužiteljici H. Č. iz P., OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu 9.087,50 kn / 1.206,12 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 4. studenog 2022. do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem

prosječne

kamatne

stope

na

stanja

kredita

odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 26. siječnja 2021. navodi da je s tuženikom, kao kreditorom, sklopila 30. prosinca 2005. predmetni ugovor o kreditu kojim je odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti 17.570,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz obvezu otplate istog u mjesečnim obrocima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste kreditora, pa kako iz odluka Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj:Pž-6632/17 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019. broj:Rev- 2221/18 proizlazi da je tuženik u razdoblju od 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90. odnosno protivno čl. 96-97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, to tužiteljica smatra da je i odredba predmetnog ugovora o kreditu kojim je utvrđena njezina obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u CHF ništetna i da je stoga tuženik u obvezi vratiti joj preplaćene u iznose u odnosu na one koje bi ona bila dužna platiti po tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita, slijedom čega predlaže, pozivom na čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14, 110/15) u vezi s čl. 502 c. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje:ZPP) te čl.323. u vezi s čl.1111.-1130. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO), donošenje presude sadržaja pobliže opisanog u stavku I. izreke presude odnosno presude kojom se tuženiku nalaže da joj isplati iznos od 10.896,31 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine dijelova tog iznosa od dospijeća do isplate.

1.2. U tijeku postupka, podneskom od 21. siječnja 2022., tužiteljica usklađuje svoj tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu s nalazom i mišljenjem vještaka i predlaže odlučiti kao u stavku II. izreke presude.

1.3. U gore navedenom podnesku tužiteljica izrijekom navodi da "uređuje točku 2. tužbenog zahtjeva sukladno vještačenju" (koja se očito odnosi na isplatu) te da "ostale točke tužbenog zahtjeva ostaju nepromijenjene" (koje se odnose na ugovorenu otplatu kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF i zahtjev za trošak postupka), pa kako je predmet spora ništetnost dijela ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu, to sud nalazi da je u podnesku od 21. siječnja 2022. došlo do očite omaške u pisanju u dijelu iz kojeg bi proizlazilo da se predlaže utvrditi ništetnim dio predmetnog ugovora koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega nema mjesta zaključku da bi se radilo o preinaci tužbe promjenom istovjetnosti zahtjeva u tom dijelu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare i navodi da je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje neodređen, da nije jasno zašto se traži utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora koja se odnosi na valutnu klauzulu jer odluke na koje se tužiteljica poziva ne upućuju na zaključak o nedopuštenosti ugovaranja valutne klauzule, da u slučaju ništetnosti ugovorne odredbe nema mjesta plaćanju zateznih kamata, da tužiteljica nema pravni interes za isticanje ništetnosti jer je ugovor u cijelosti ispunjen, uz napomenu da se eventualno radilo o zabrani manjeg značaja i stoga se prigovor ništetnosti ne može niti isticati, da je sporna odredba bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, tužiteljica je bila upoznata s uvjetima kredita i isti je potvrđen od strane javnog bilježnika, što upućuje na zaključak da je ugovor odgovarao volji stranaka te da je potrebno utvrditi i savjesnost postupanja tužiteljice u smislu prava zahtijevati pravnu zaštitu propisanu za potrošače.

2.1. U odnosu na podnesak tužiteljice od 21. siječnja 2022. tuženik ističe protivljenje preinaci tužbe povišenjem zahtjeva i promjenom istovjetnosti istog, ustraje na prigovoru zastare i traži naknadu troškova postupka jer da je povučena tužba s dijelom zahtjeva usmjerenog na utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

3. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe prema sadržaju podneska od 21. siječnja 2022. ističe se da je tužiteljica tim podneskom djelomično preinačila tužbu povišenjem zahtjeva u pogledu dijela glavnice odnosno pojedinih iznosa od kojih se glavnica sastoji i time postavila konačan tužbeni zahtjev nakon nalaza i mišljenja vještaka, slijedom čega se radi o situaciji iz čl.190.st.2. ZPP-a i stoga je preinaka dopuštena, dok u odnosu na pitanje promjene istovjetnosti zahtjeva u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti valja uputiti na toč.1.3. obrazloženja, slijedom čega nema mjesta zaključku da bi se radilo o preinaci ili djelomičnom povlačenju tužbe u tom pravcu.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, potvrdu javnog bilježnika, otplatnu tablicu, prijepis knjigovodstvene kartice, dopis tuženika, zahtjev za kredit i promotivne uvjete te proveo vještačenje po vještaku mr.sc. Z. R.

4.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučenom za predmet spora.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi osnovani.

6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je tuženik u ponudi imao kredite u CHF/EUR za kupnju automobila u akcijskom razdoblju 1. listopada do 31. prosinca 2005., iz koje ponude proizlazi da je najpovoljnija kamatna stopa bila za kredite vezane uz CHF,

-da je tužiteljica podnijela zahtjev za kredit radi kupnje vozila s valutnom klauzulom u CHF, -da je između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 30. prosinca 2005. ugovor o kreditu s namjenom kupnje vozila (čl.6.), u kunskoj protuvrijednosti 17.570,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl.1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,50 % (čl.2.), uz rok otplate kredita 84 mjeseca (čl.4.) u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu (čl.7.),

-da je javni bilježnik V. V. 2. siječnja 2006. potvrdio da je tužiteljica gore navedeni ugovor podnijela na potvrdu, da joj je isprava pročitana i upozorena je da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,

-da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope,

-da je tuženik dopisom od 27. veljače 2013. obavijestio tužiteljicu da je kredit otplaćen.

7. U odnosu na prigovor tuženika da tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje nije određen valja istaći da je jasno u kojem se dijelu predmetni ugovor predlaže utvrditi ništetnim.

8. Nadalje, u odnosu na prigovor da nije jasno zašto se traži utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli s obzirom da odluke na koje se tužiteljica poziva ne upućuju na zaključak da bi takva odredba bila nedopuštena te stajalište tuženika da je sporna odredba bila jasna, lako razumljiva i uočljiva valja napomenuti da tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora u dijelu kojim je određena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF te da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužiteljica, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018), pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

8.1. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice to se ukazalo izlišnim izvođenje dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba i stoga nije prihvaćen prijedlog za izvođenje personalnih dokaza i pribave podataka na okolnost da su krediti tuženika za kupnju motornih vozila u danom trenutku bili povoljniji od ostalih banaka, dok u odnosu na stajalište tuženika da je potrebno utvrditi i savjesnost postupanja tužiteljice u smislu prava zahtijevati pravnu zaštitu propisanu za potrošače valja napomenuti da je tužiteljica, kao korisnica kredita, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, pa okolnost da je potpisala ugovor odnosno da nije upućivala prigovor tuženiku na promjenu visine obveze s obzirom na tečaj CHF sama po sebi ne upućuje na zaključak da eventualno ne bi bila prosječni potrošač.

8.2. Također se napominje da saslušanje javnog bilježnika po svojoj dokaznoj vrijednosti nije prikladno za utvrđivanje odlučnih činjenica jer se tim putem ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja ugovora s obzirom da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora nije mogao objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja CHF koji nisu bili navedeni u ugovoru koji je solemnizirao, niti je imao takvih ovlasti, dok u odnosu na prijedlog saslušanja tužiteljice na te okolnosti valja istaći da tuženik nije predložio saslušanje svog djelatnika koji je osobno sudjelovao u postupku obrade kredita i sklapanja ugovora s tužiteljicom, pa kako se tužiteljica u tužbi izrijekom pozvala na odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14, 110/15) u vezi s čl. 502 c. ZPP- a i odluke sudova pobliže navedene u toč.9. obrazloženja presude, to nema mjesta zaključku da bi tuženik u slučaju tužiteljice postupio drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred nadležnim sudom, slijedom čega se izvođenje dokaza saslušanjem tužiteljice ukazalo nepotrebnim.

8.3. Slijedom navedenog za zaključiti je da se u predmetnom individualnom sporu ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe ugovora o kreditu zaključenog među strankama 30. prosinca 2005. u istom dijelu, sve temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,79/09, 89/09, 78/12, 56/13), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14,110/15,14/19), uz daljnju primjenu čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. ZOO-a te čl.502.a i c ZPP-a i stoga je odlučeno kao u stavku I. izreke presude.

9. U odnosu na okolnost na koju upućuje tuženik - da je sporni ugovor o kreditu solemniziran i da je ispunjen - sama po sebi ne otklanja primjenu gore navedenih propisa niti utječe na pravo tužiteljice zatražiti zaštitu u smislu čl.1111.st.1. i čl.1115. ZOO-a u vezi s čl.323.st.1.ZOO-a, a kako se radi o povredi u pravcu ništetnosti odredaba koje su bitan element ugovora to nema mjesta niti zaključku, kako to tuženik smatra, da bi se radilo o povredi manjeg značaja.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen temeljem priložene dokumentacije te u skladu s pravilima struke, proizlazi da razlika obveza u razdoblju od dospijeća prve obveze do konačne otplate, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 11.139,89 kn, time da su pojedini mjesečni iznosi razlika vidljivi u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza.

11. U odnosu pak na pitanje zastare napominje se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. odnosno 31. siječnja 2022.).

11.1. S tim u svezi ističe se da je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara počela teći 13. lipnja 2014. po pitanju promjenjive kamatne stope odnosno 14. lipnja 2018. po pitanju valutne klauzule vezne uz CHF, pa kako je tužiteljica tužbu podnijela 26. siječnja 2021. to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a u odnosu na isplatu po osnovi valutne klauzule vezane uz CHF.

11.2. Također se napominje da iznos stečen bez osnove treba promatrati u svojoj ukupnosti, a ne pojedinim iznosima od kojih se glavnica sastoji, slijedom čega nema mjesta isticanju niti računanju zastare po tim dijelovima, a isto tako djelomično povišenje zahtjeva učinjeno nakon vještačenja nema utjecaja na tijek zastare jer je ona prekinuta danom podnošenja predmetne tužbe.

12. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika obveza u razdoblju od dospijeća prve obveze do konačne otplate, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 11.139,89 kn, time da su pojedini mjesečni iznosi razlika vidljivi u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u toč.II. izreke presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a.

13. Tužiteljica je imala troškove postupka odmjerene u skladu s vrijednosti predmeta spora te Tbr.7-9 i 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i podnesaka od 11.3.2021. i 21.1.2022. te pristup na ročišta 3.11.2021. i 14.9.2022. po 1.000,00 kn, za sastav podnesaka od 27.1.2021., 24.11.2021. i 9.3.2022. po 250,00 kn, uz pdv u iznosu 1.437,50 kn, trošak vještačenja u iznosu 1.500,00 kn te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 200,00 kn i presudu u iznosu 200,00 kn (ukoliko bude plaćena u roku od 3 dana od dana elektroničke dostave odluke) - sveukupno 9.087,50 kn s pripadajućom kamatom temeljem čl. 29.st.2. ZOO u vezi s čl. 151.st.3. ZPP-a.

13.1. Temeljem čl.155.st.1. ZPP-a tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 4.2.2021. jer su izvornik punomoći uz dokaz o plaćenoj pristojbi dostavljeni uz raniji podnesak od 27.1.2021. Tužiteljici nije priznat niti trošak ročišta radi objave presude izrade izračuna dostavljenog uz tužbu u iznosu 600,00 kn jer isti nije izrađen na zahtjev suda za potrebe predmetne parnice. Tužiteljici nije priznat trošak ročišta radi objave presude s obzirom na čl. 335.st.9-10. u vezi s čl.155.st.1 ZPP-a. Naime, ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje sud presudu ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova, a stranka ovjereni prijepis iste može naknadno preuzeti u sudskoj zgradi, iz čega proizlazi da je presuda stranci dostupna putem interneta istoga dana kada se održava ročište radi objave presude i njezin dolazak na to ročište, a time i trošak, nije potreban za vođenje parnice.

14. Sukladno čl.48. u vezi s čl.43.st.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/2022.) iznosi dosuđene novčane obveze iskazani su dvojno (kn/Eur) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450.

U Zagrebu, 4. studenog 2022.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika