Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: 12. P-43/2022-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški u ime Republike Hrvatske po sucu Željki Paunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. M., OIB … iz P., zastupane po punomoćniku N. N. odvjetniku iz N. G., protiv tužene Lj. M., OIB … iz N. G., zastupane po punomoćniku Igoru Juranović odvjetniku iz N. G., radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave dana 7. listopada 2022., održane u nazočnosti tužiteljice osobno sa zamjenikom punomoćnika i tužene osobno sa punomoćnikom, te nakon objave presude dana 4. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužiteljica K. M., OIB … iz P., sa tužbenim zahtjevom koji glasi: "Nalaže se tuženoj Lj. M., OIB … iz N. G. da isplati tužiteljici K. M., OIB … iz P., , iznos od po 1.000,00kn / 132,72 € mjesečno na ime danog uzdržavanja za period od sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju 28.3.2008. do svibnja 2012. u ukupnom iznosu od 49.000,00kn / 6.503,42 € zajedno sa zateznim kamatama po godišnjoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od dana podnošenja protutužbe u roku od 15 dana."

II Odbija se tužiteljica K. M., OIB … iz P., sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 7.812,50kn / 1.036,90 € te naknadom troška sudskih pristojbi po odluci suda.

III Nalaže se tužiteljici K. M., OIB … iz P., da naknadi tuženoj Lj. M., OIB … iz N. G. parnični trošak u iznosu od ukupno 6.875,00kn / 912,47 €[2] zajedno sa zateznim kamatama po godišnjoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od dana presuđenja 4. studenog 2022. do isplate.

IV Tužena Lj. M. se odbija sa zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda vođen je parnični postupak pod brojem P-285/2021 po tužbi tužiteljice Lj. M. od 10.5.2021. protiv tužene K. M. radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28.3.2008. Tužbu je podnijela Lj. M. kao primateljica uzdržavanja protiv K. M. svoje kćerke kao davateljice uzdržavanja te se u tužbi navodi da je u navedenom ugovoru ugovoreno da majka Lj. M. daje u suvlasništvo svojoj kćerci K. M. svoje cjelokupne suvlasničke nekretnine od ½ dijela upisane u z.k. ul 240 k.o. P.1 koje se sastoje od čkbr. 253 kuća i dvorište u selu površine 436 m sve pod uvjetom da tuženica doživotno uzdržava tužiteljicu a predaja opisane nekretnine u suvlasništvo kćerke odgođena je nakon smrti Lj. M.. U tužbi se dalje navodi da je nakon sklapanja predmetnog ugovora tužena jedno vrijeme ispunjavala ugovorne obveze prema svojoj majci te da je davateljica uzdržavanja sa svojih troje mlt. djece živjela u domaćinstvu primateljice uzdržavanja na adresi N. G., no da se u svibnju 2012. odselila i nakon toga majka i kćerka ne održavaju osobni kontakt i davateljica uzdržavanja ne ispunjava ugovorene obveze uzdržavanja prema tužiteljici iz ugovora od 28.5.2008. Nakon odlaska iz roditeljske kuće K. M. da je više puta mijenjala adrese boravka te je jedno vrijeme bila i na privremenom radu i u A.. Sklopljeni ugovor od 28.5.2008. u vrijeme podnošenja tužbe samo formalno egzistira a stvarno tužena ne izvršava preuzete obveze iz ugovora pa je u tom predmetu primateljica uzdržavanja predložila da sud temeljem čl. 583 st. 3 ZOO-a raskine ugovor sklopljen između majke i kćerke dana 28. svibnja 2008.

U odgovoru na tužbu danom u predmetu P-285/2021 a koji je dala ondje tužena K. M. navodi se da je nakon razvoda braka 2002. došla u roditeljsku kuću sa troje mlt. djece u dobi od 5, 6 i 12 godina iako ne baš sa voljom jer je znala za narav svoga oca. Odlučila je urediti roditeljsku kuću kako bi omogućila dvojici sinova zasebnu sobu a njoj i kćerki drugu sobu jer su svi spavali u jednoj sobi i to je bilo odmah pored spavaće sobe njenih roditelja. U kući je bilo uvedeno centralno nakon rata no sve je bilo dotrajalo od namještaja do podova. Renoviranje kuće je radio njen tadašnji kućni prijatelj kojeg je platila u dva navrata, prvi puta nakon završetka posla a drugu polovinu iduće godine kada je podigla kredit po Master kartici u banci. Stavila je PVC prozore nakon godinu ili dvije po adaptaciji koje je dvije godine otplaćivala. Dok je živjela kod roditelja u kući da je ulagala u nju i za to da postoje svjedoci. Od 1991. da je imala obrt cvjećarnu a honorarno da je radila i u M.o.. Cvjećarnu je zatvorila 2006. a zatim je radila u knjižari pa u C. o. pa u H.. Honorarno da je radila za jednu firmu iz S. na distribuciji sredstava za čišćenje a za dan mrtvih da je pravila cvjetne aranžmane. Roditeljsku kuću da je počela uređivati u ožujku 2002. a u nju se sa djecom uselila u studenom 2002. nakon što ju je bivša svekrva izbacila skupa sa njenom djecom. Dok je živjela sa svojim roditeljima kroz 10 godina da je trpjela verbalna zlostavljanja od svog oca koji ju je nazivao kurvom te joj branio da u kuću dođe njena kolegica iz susjedstva koja je bila srpkinja. Sve je to trpjela i majka ju je molila da ne ide nikuda jer da živi u njenoj polovici kuće i otac sa kojim se nije slagala da ju ne može otjerati. Sve je kulminiralo 2011. kada joj je postalo neizdrživo a majka je stala na očevu stranu te nije mogla u dobi od 45 godina dopustiti takvo ponašanje oca pa je odlučila otići. U to vrijeme je bila bez posla a dvoje djece su se još školovali. Našla je podstanarsku kuću te je dvije godine preživljavala tako što je čistila tuđe kuće a zatim je 2,5 godine živjela u smještaju koji joj je grad dodijelio u prognaničkom naselju u 26m2 a koji smještaj je bio namijenjen za socijalno ugrožene osobe i obitelji. 2016. je otišla raditi van kao njegovateljica jer nije mogla naći posao u Hrvatskoj u dobi od 50 godina. Te godine je kćerka upisala fakultet u P. gdje se i sama odselila kako bi zajednički plaćali najam u P.. Po napuštanju roditeljske kuće 2012. nije potezala pitanje uloženog u roditeljsku kuću znajući da roditelji nemaju novac da joj isplate uloženo no u razgovoru s odvjetnikom upućena je da to može učiniti pri ostavinskoj raspravi te da može tražiti da se uzme u obzir njen uloženi novac. Ne želi ništa od svojih roditelja, ne njihovu kuću, no želi da je se isplati za uloženo u njihovu kuću u periodu od 10 godina te navodi da je uložila oko 15.000,00 Eura. Nakon što je se isplati da će se dobrovoljno odreći i onog dijela koji joj po zakonu pripada jer ne želi apsolutno ništa od roditelja. Ponavlja da je bila prisiljena napustiti roditeljsku kuću iako ju je osposobila za stanovanje sa djecom, da je izašla iz kuće bez posla na ulicu sa dvoje mlt. djece koja su se školovala. Ušteđevine nije imala a ostali su joj dugovi koje su joj roditelji ostavili na njenom obrtu. Roditelji su bili u mirovini ali su na tržnici imali štand sa robom i sve su radili na njeno ime kako bi mogli dobivati mirovinu. Predlaže stoga da se tužba za raskidom ugovora odbaci te ističe da pravo na raskid ugovora ne pripada onoj strani koja je kriva za poremećenost odnosa ugovornih strani te ukazuje na zlouporabu prava izazivanjem poremećenosti odnosa u namjeri da zajednički život postane nepodnošljiv i da se ugovor raskine. Smatra da prema čl. 583 st. 3 ZOO-a davatelj uzdržavanja ima pravo na naknadu troškova koji su nastali za vrijeme trajanja ugovora.

Primateljica uzdržavanja Lj. M., tužiteljica u tužbi radi raskida ugovora porekla je kao netočne i ničim dokazane navode tužene da bi njen suprug a otac davateljice uzdržavanja zlostavljao svoju kćerku i njenu djecu dok su boravili u roditeljskoj kući koja je u suvlasništvu roditelja svakog u ½ dijela. Jedino je točno da su davateljica uzdržavanja i njen otac bili u poremećenim odnosima i prije 2008. godine kada je Lj. M. sa K. M. sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju. U prvo vrijeme je došlo do popravljanja odnosa između oca i kćerke pa je K. M. 2009. sa svojim ocem sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju no kako je otac bio nezadovoljan skrbi za njega od strane kćerke ugovor je sporazumno raskinut 2011. godine. I nakon tog sporazumnog raskida K. M. da je ostala živjeti u roditeljskoj kući no u svibnju 2012. se odselila bez da je majka kao primateljica uzdržavanja izazvala poremećene odnose sa kćerkom a niti su u trenutku njenog odlaska iz kuće sa djecom odnosi majke i kćerke bili poremećeni. Neutemeljeno se želi implicirati da je Lj. M. kao primateljica uzdržavanja izazvala poremećaj njihovih međusobnih odnosa zbog čega se tužena morala iseliti jer je majka svojoj kćerki bila uvijek pomoći podrška. Svojim ponašanjem davateljica uzdržavanja nije izazvala nikakav poremećaj između majke i kćerke te je nastojala zajednički život učiniti podnošljivim za razliku od davateljice uzdržavanja koja je zajednički život nastojala učiniti nepodnošljivim a što proizlazi i iz činjeničnih navoda odgovora na tužbu. Ako je motiv iseljenja iz kuće svojih roditelja bio poremećaj odnosa kćerke sa ocem isto nema nikakvog utjecaja na pravo tužiteljice kao primateljice uzdržavanja da zahtjeva raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neizvršavanja ugovora od strane tužene kao davateljice uzdržavanja. Neshvatljivo je i protivljenje tužene kao davateljice uzdržavanja tužbi za raskidom ugovora a imajući u vidu da je ista sa 27. siječnja 2011. svojom voljom raskinula ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je imala sklopljen sa ocem a za kojeg neistinito tvrdi da je uzrok njihovih poremećenih odnosa. U pogledu ulaganja u roditeljsku kuću za vrijeme boravka ista su izvršena u cilju uređenja i komoditeta za život tužene i njezine djece no K. M. prešućuje da je prilikom odlaska iz roditeljske kuće odnijela sve stvari iz prostorija gdje je boravila sa djecom kao i iz zajedničkih prostorija te ostavila kuću gotovo praznu. Troškovi ulaganja u roditeljsku kuću obzirom na svoj opseg i karakter ne daju joj nikakvo ovlaštenje na stvarno pravni zahtjev u pogledu kuće a i obvezno pravni zahtjev je upitan obzirom na iseljenje iz kuće 2012. godine. Sve to nije bitno u postupku raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju niti bi zahtjev za ulaganje mogao utjecati na raskid ugovora. Već u tom predmetu primateljica uzdržavanja Lj. M. osporava kao neosnovano pozivanje tužene na pravo za naknadu troškova koji bi nastali za davateljicu uzdržavanja za vrijeme trajanja ugovora a temeljem čl. 583 st. 3 ZOO-a. Za vrijeme zajedničkog života ugovornih strana primateljica uzdržavanja je bila ta koja je kuhala a hrana za domaćinstvo se isključivo kupovala sredstvima roditelja K. M. te K. nije plaćala niti režijske troškove već su to činili njeni roditelji a davateljica uzdržavanja je gotovo 10 godina živjela u kući svojih roditelja bez ikakve naknade.

Na ročištu od 5.1.2022. u predmetu P-285/2021 punomoćnik tužitelja je predložio da sud naloži tuženoj da dostavi ugovor o doživotnom uzdržavanju od 28.5.2008. a obzirom da Lj. M. kao primateljica uzdržavanja nema primjerak tog ugovora. Predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju je bio ovjeren kod javne bilježnice S.J. iz N. G. 2008. a koja više nije javna bilježnica jer je otišla u mirovinu a javni bilježnik D. S. koji je javni bilježnik nakon nje iskazao je da je obveza čuvati dokumentaciju 10 godina te da on ne može izdati primjerak tog ugovora jer ga nema u dokumentaciji sada njegovog javno bilježničkog ureda.

Ondje tužiteljska strana je uz podnesak dostavila presudu broj 13. P-138/2018 ovog duda od 28.2.2020. koja je donesena u postupku pobijanja dužnikovih pravnih radnji gdje je RH tužila I. M. i K. M..

Zamjenik punomoćnika tuženika iskazao je da ostaje kod dijela odgovora na tužbu koji se tiče uzroka tj. krivnje za faktični prestanak izvršavanja ovog ugovora u kojem smislu tužbeni zahtjev priznaje. Navodi da tužena K. M. nije u posjedu ugovora od 28.3.2008. koji je sklopljen sa Lj. M. jer se tri puta selila.

Nakon toga tužena K. M. je u predmetu P-285/2021 istakla protutužbeni zahtjev radi naknade na ime danog uzdržavanja za period od sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanja 28.3.2008. do svibnja 2012. u ukupnom iznosu od 49.000,00kn zajedno sa zateznim kamatama od dana podnošenja protutužbe 5. siječnja 2022. Na istom ročištu predloženi su dokazi saslušanjem predloženih svjedoka, saslušanjem stranaka, kao i provođenjem financijskog vještačenja na okolnosti iz protutužbenog zahtjeva. Ondje protutužiteljica je predložila pribavu radno pravne dokumentacije za tuženu protutužiteljicu službenim putem od Zavoda na okolnost visine njenih primanja, posljedično raspolaganja takvim primanjima u svrhu davanja uzdržavanja. Na istom ročištu tužiteljica – protutužena Lj. M. je primila na znanje priznanje tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem se traži raskid ugovora te predložila da se u odnosu na priznati dio donese presuda na temelju priznanja koja je donesena i objavljena na ročištu od 5.1.2022. a kojom je tužbeni zahtjev za raskidom ugovora usvojen uz obvezu naknade parničnih troškova ondje tužiteljici Lj. M. od strane K. M. u iznosu od 4.350,00kn sa zakonskim zateznim kamatama na iste od 5.1.2022. do isplate.

2. Sud je rješenjem od 5. siječnja 2022. razdvojio postupak pod oznakom P- 285/2021 po tužbi za raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju od postupka po protutužbenom zahtjevu radi naknade za dano uzdržavanje davateljice uzdržavanja K. M. u odnosu na Lj. M. primateljicu uzdržavanja a za razdoblje od 28.3.2008. do svibnja mjeseca 2012. po 1.000,00kn mjesečno u ukupnom iznosu od 49.000,00kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja protutužbenog zahtjeva 5. siječnja 2022. Predmet po protutužbenom zahtjevu za isplatom naknade za dano uzdržavanje je nakon razdvajanja protutužbenog od tužbenog zahtjeva u predmetu P-285/2021 dobio novi broj P-43/2022.

3. U predmetu po tužbenom zahtjevu za isplatom danog uzdržavanja za razdoblje od 28.3.2008. do svibnja 2012. koji se vodi sada pod oznakom P-43/2022 tužena Lj. M. je dopunila svoj odgovor na tužbeni zahtjev navodeći da tužiteljica K. M. nema pravo na zatražene iznose po osnovu uzdržavanja jer je nije uzdržavala u navedenom razdoblju. Tuženica Lj. M. je u opisano vrijeme zajedno sa suprugom bila u mirovini, oboje su primali mirovine pa im uzdržavanje od strane kćerke davateljice uzdržavanja nije bilo potrebno a tužena je kao primateljica uzdržavanja sama obavljala kućanske poslove, kuhala, prala, peglala, obavljala kupovinu namirnica za potrebe domaćinstva, pa slijedom istoga davateljica uzdržavanja ni na koji način nije uzdržavala svoju majku. Kako Lj. M. nije u posjedu ugovora o doživotnom uzdržavanju, nije joj niti poznat sadržaj ugovora niti koje su obveze bile davateljice uzdržavanja prema njoj po istom ugovoru. Predlaže da sud od HZMO zatraži podatak o visini mirovine za nju i njenog supruga u razdoblju od ožujka 2008. do svibnja 2012. te predlaže priklapanje spisa P-285/2021 te da se u spis dostavi ugovor o doživotnom uzdržavanju od 28.5.2008. čiji datum sklapanja je naveden u z.k. izvatku.

4. Provedeni su dokazi uvidom u priklopljene spise P Ob-23/15, P-285/21, P- 1091/12, u podneske stranaka, u iskaze saslušanih svjedoka M.M., A. D.M., T. Č., M.N., Lj. K., Z. V., T. S., D. P., A. N., M. Đ., u iskaz saslušanih stranaka tužiteljice K. M. i tužene Lj. M., u presliku ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28.3.2008. koji je raskinut u predmetu P-285/2021 od 5.1.2022., u podatke HZMO za I. M. i Lj.M., u potvrdu Zavoda o evidenciji tužiteljice u HZMO.

5. Svjedok Lj. K. iskazao je da obje strane poznaje unazad 20 godina i za obje stranke može reći da su pozitivne osobe. Misli da su stranke živjele na istoj adresi u Prvči prije 12 – 13 godina a on je tada kod njih znao doći za vrijeme Svih svetih kada je prevozio aranžmane koji se prodaju u to doba. Nije se zadržavao duže nego što je trebalo da se taj posao obavi, nije se zadržavao kod njih da bi razgovarali. Obje stranke poznaje jednako. Ne zna da stranke imaju sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju niti je za to čuo. Nema saznanja o privatnim stvarima stranaka tako da o tome nema ništa za iskazati. Imao je svoj obrt na pijaci a u periodu od 2008. do 2012. tužiteljica je dolazila kod svojih roditelja na pijacu. Ne zna tko je od njih imao obrt za prodaju na pijaci. Kada je prevozio aranžmane iste je prevozio i za jednu i za drugu. Na pijaci je radila Lj. i njezin muž a to je otac tužiteljice. Tužiteljica je dolazila na pijacu na štand ali su puno više vremena na pijaci za štandom radili roditelji tužiteljice.

6. Svjedok A. N. kćerka tužiteljice te unuka tužene, iskazala je da je stara 24 godine a u P.1 kod bake i djeda su živjeli od njene 5. godine starosti te u osnovnoj školi do njene 13. godine života kada su otišli od bake i djeda. Ona je najmlađe dijete i ima braću staru 26 i 31 godinu. Jedan je bio 1. a jedan 5. razred osnovne škole. Prije dolaska u P.1 njeni roditelji su se razveli te je majka sa njima došla živjeti u kuću u P. 1 kod svojih roditelja. Misli da je majka u to vrijeme radila, koliko se sjeća. Ne zna gdje je točno radila, no radila je i aranžmane za Sve svete i radila je osiguranje te je imala prijavljen obrt cvjećarnu. Baka i djed su imali prijavljen obrt na pijaci. Kada je imala 13 godina odselili su se od bake i djeda i otišli u podstanarstvo u N. G. Tamo su bili 3-4 godine a nakon toga su od Centra za socijalnu skrb dobili smještaj u Prognaničkom naselju. Dok su bili u podstanarstvu majka je radila a kada je bila nezaposlena dobili su smještaj preko Centra za socijalnu skrb. Kada su otišli od djeda i bake bili su narušeni odnosi između mame i njenih roditelja kao i između nje i braće sa bakom i djedom jer isti nisu nikada bili dobri baka i djed. Vidjela je jednom prilikom da je djed pokazao njenoj majci da će ju ošamariti no nije ju ošamario a tada joj je rekao da je "k…a". Ona kao unuka je od strane bake i djeda znala biti nazvana kradljivicom a nisu bili zadovoljni ni društvom sa kojim se družila. Baka i djed su imali novac ali svjedokinja i njena obitelj nisu živjeli od tog novca nego su živjeli od maminog novca jer je mama u to vrijeme našla posao i od toga su živjeli. Misli da je u to vrijeme radila u osiguranju za stalno. U prvo vrijeme kada su došli živjeti kod bake i djeda mama nije radila no poslije je našla posao, ne zna da li je u to vrijeme imala cvjećarnu jer je bila premala pa se ne sjeća. Sa bakom i djedom svjedokinja nije u dobrim odnosima te su zadnji puta komunicirali kada je otišla iz njihove kuće u P.1 prije 11-12 godina. Majka je radila po više poslova kada je bila u podstanarstvu te dok su bili u prognaničkom naselju da bi osigurala djeci sve što je potrebno. Ne sjeća se jer je bila premala da li su kada su došli kod bake i djeda dovezli kakve stvari. Kada su odlazili od bake i djeda zna da im je ostala kuhinja i stvari u kupaonici ono što se nije skidalo. Kada su odlazili mama je ponijela stvari koje je kupila prilikom renoviranja kuće a to su bili krevet, kauč, stol, ne sjeća se točno. Sa bakom i djedom su išli svake godine na more i išli su u Hvidrino odmaralište u B.. Išli su sa maminim autom i mama je uvijek financirala taj put na more a mama je znala doći na kratko koliko je mogla zbog posla. Znala je ostati po dva – tri dana. Svjedokinja je otišla studirati u P. kada je imala 19 godina a majka je poslije toga došla živjeti u P. da smanje troškove stanovanja. Kada su otišli iz P.1 nisu više kontaktirali sa bakom i djedom, nitko nije imao potrebu za tim. Poznato joj je da su mama i baka sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju. Misli da je sklopila ugovor samo sa bakom. Baka se nije žalila na njenu majku u smislu neizvršavanja obvezi ugovora periodu od 2008. do 2012. te je imala samo riječi hvale za njenu majku. Dok su oni bili na moru sa djedom i bakom mama je bila kod kuće i radila. Odlazila je na posao a da li je to bila tržnica ili osiguranje ne zna. Po povratku sa mora kuća je uvijek bila očišćena jer je mama radila generalku kada su oni bili izvan kuće a uvijek je kuća i inače bila čista. Subotom su išli u kupovinu i natrpali bi puna kolica a mama bi financirala tu kupovinu a baka i djed su rijetko kada plaćali jer su bili škrti. Zna da je mama plaćala max tv a tko je plaćao režije to ne zna. Zna da je brat M. nakon odlaska od bake i djeda dolazio kod nje a za brata Ž. ne zna. Kada je majka sa njima došla u kuću bake i djeda ona ju je cijelu renovirala, stavila je klimu, kupila namještaj, stavila vanjsku fasadu, u kupaonici je promijenjena kada i wc školjka, kuhinja. Iako je bila stara 5 godina sjeća se da je kuća bake i djeda bila derutna i u lošem stanju, neka vrata su se zatvarala na špagu i eksere jer su neki bili lijeni to popraviti. Nekih detalja se sjeća a nekih se ne sjeća. Kada je renovirala kuću mama je kupila novi namještaj. Svjedokinja, kćerka tužiteljice iskazuje da zna koje su bile obveze njene majke za ispunjavanje ugovora, otprilike da je to bila obveza vožnje u bolnicu i kod doktora u slučaju potrebe, briga za hranu, pomaganje, a to kao laik pretpostavlja što znače obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nije vidjela taj ugovor koji su stranke sklopile, no sve o tom ugovoru je čula od majke.

Primjedba punomoćnika tuženika na iskaz svjedokinje je da je isti u cijelosti neistinit u dijelu u kojem svjedokinja govori o doprinosu u zajedničkom kućanstvu koji je očigledno u vrijeme nakon dolaska nje sa obitelji u P.1 tada egzistirao. Da je tome tako proizlazi iz iskaza tužiteljice u postupku koji se vodio kod ovoga suda pod brojem P-204/05 gdje je sama tužiteljica K. M. tamo iskazivala kako nije imala dovoljano sredstava za život te da su ju roditelji pomagali i pomažu, da ne plaća ništa za podstanarstvo. Svjedokinja da je očigledno svojim iskazom željela pogodovati tužiteljici a isto tako ista je u zavadi sa tuženicom, svojom bakom. Na primjedbu tužene svjedokinja je uzvratila da je govorila istinu.

7. Svjedokinja Z. V. iskazala je da je sa tuženom Lj. M. prije radila u T. a nakon toga su obje radile na tržnici jer su obje imale obrt i štand. Sa tržnice je svjedokinja otišla raditi u P., ne zna točno koje godine no u P. je radila 12 godina a u mirovinu je otišla unazad 11 godina. Unazad 23 godine nije imala nekih kontakata sa tuženom. Kćerku tužene K. je upoznala preko tužene. Nije znala za nikakav ugovor da su sklopili već ih je doživljavala kao obitelj, majku i kćerku. Nakon što je otišla u P. stranke nije sretala i ne može ništa iskazati o njima. U tom periodu je tuženu vidjela u jednom navratu prošle godine samo u prolazu te su se samo pozdravile i kratko popričale.

8. Svjedok T. S. iskazala je da je prije stanovala u kući do kuće obitelji M. a 2017. je preselila na novu adresu. Svjedokinja je rođena u P.1 i obje stranke zna od svoga rođenja od kako je rasla. Više je bila dobra sa tužiteljicom no zna joj i mamu. Rijetko je dolazila u kuću kod K. i njenih roditelja. Kada se K. vratila u P.1 sa djecom i svjedokinja je 4 godine nakon njenog dolaska došla živjeti u svoju roditeljsku kuću jer je sa Urija preselila i vratila se u roditeljsku kuću u P.1 2006.g. Tada je par puta bila u kući gdje su živjeli K. roditelji i ona sa djecom. O bilo kakvim ugovorima nitko nije pričao niti je što čula od njih o tome. Tada je K. radila u H.o.. Od K. nikada nije čula niti da ona pomaže roditelje niti da roditelji pomažu nju. Ne zna razlog zbog kojeg je K. sa djecom otišla od svojih roditelja, no nisu se slagali. U periodu od 2008. do 2012. kada je dolazila kod Katarine razgovarala je i sa tuženom Lj., i ona je govorila sve najbolje o K. te ju je hvalila o tome što je K. napravila u kući.

9. Svjedokinja M. Đ. iskazala je da je susjeda i poznaje obje stranke. Zna da su stranke imale sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju prvo samo sa majkom a poslije je K. sklopila i ugovor sa ocem. Misli da su ti ugovori raskinuti. Susjeda je rekla da je K. otišla i da ju nitko nije služio pa je zato morala raskinuti ugovor. Ne zna ništa o ugovoru K. sa ocem. Sjeća se dana kada je K. došla sa djecom živjeti u P.1 kao i dana kada je otišla sa djecom iz P.1 . Kada su došli jedno dijete je imalo 4-5 godina, jedan sin je išao u 1. a jedan u 7. razred osnovne škole i dovršili su tu školsku godinu u R.. Kuća K. roditelja je bila normalno namještena kada je K. došla tu živjeti a bila je normalno namještena kako su svi imali u to vrijeme. Čak mislim da su imali uveden i plin i kanalizaciju. Normalno su imali kupaonicu. Kada je K. došla donijela je nešto stvari iz svoje kuće gdje je živjela prije nego se razvela. Stare stvari od roditelja su iznijeli van iz kuće, bile su po šupama, u garaži a nešto je prodala. U trgovini je kupljena kuhinja koja je i ostala nakon odlaska K., odnijela je sve osim te kuhinje. Odnijela je čak i peć koja je bila u kuhinji i njena majka je ostala bez peći. Svjedokinja je ponudila tuženoj da kupi peć na njenu karticu na kredit i tako su kupili tu peć jer nije imala niti štednjaka. Dnevni boravak je ostao prazan samo sa jednim stolićem, jednom foteljom i televizorom na nekom ormariću a to su bile stvari od prije. Ne zna točno što je u kupaonici rađeno. Kada je K. živjela kod roditelja pravila je aranžmane od cvijeća za blagdan Svih svetih a radila je i u trgovini a ne zna točno kada. K. nije nikada novčano pomagala svoje roditelje nego su roditelji pomagali K. i živjeli su za nju i za djecu. Svjedokinja navodi da je suprug tužene a K. otac štedljiva osoba, uvijek je prigovarao da svjetlo ne treba bespotrebno gorjeti, a nikada nije zatekla stranke da su se svađali. Svjedokinja ne zna razloga zašto se K. sa djecom odselila od svojih roditelja. Nakon odlaska K. roditelji su morali ponovo nabaviti namještaj jer su trebali nastaviti živjeti a netko im je nešto dao. K. je odlučivala o starim stvarima koje su iznesene iz kuće tužene, ne zna kome su stvari prodane, dane ili gdje su izbačene vidjela da je K. odlučivala što će biti sa starim stvarima i gdje će se staviti. Dok su K. i djeca živjeli u P.1 većinom je kuhala Lj.. Svjedkinja je bila prisutna u kući kod tužene subotom poslije podne kada su majka i kćer bile u kupovini te je jednom prilikom vidjela kada su došle i rekle da su potrošile više od 700,00kn. Tu je bilo svega od hrane do ručnika i pitala ih je što im sve to treba. Uglavnom je to sve financirala Lj. kako joj je to sama tada rekla, no tada nije bila nazočna K. kada joj je Lj. to rekla. Kaća je spremala kuću a Lj. je kuhala i vodila brigu o djeci. Znala je vidjeti da baka čuva djecu i da kuha te ju je pitala gdje je K. a ona bi odgovorila da ima neko osiguranje, da je otišla u P. a K. je bila kod dečka u P. a Lj. joj to nije htjela reći. Prihodi Lj. i njenog supruga su bili bolji od prihoda ostalih koji su imali manje prihode. Oni su imali obrt i od njega su dobro živjeli i kupili su i kuću u N. G. a u toj kući je živio njihov sin. U vrijeme kada je K. sa djecom bila kod svojih roditelja, njenim roditeljima nije bilo potrebno da im netko pomaže već su oni pomagali K. i fizički kroz brigu za djecu. Pomagali su i kod pravljenja aranžamana te je Lj. betonirala posude za aranžamne a K. je aranžirala a svi su pomagali i prodavali. U tom periodu su baka i djed sa K. djecom išli svake godine na more a misli da je to financirala Lj.. K. je uvijek poslije išla na more. U vrijeme kada je K. došla sa djecom u P. nije imala auto, a kupila je auto dok je bila kod njih sa djecom i od kuće je otišla sa tim autom Škodom. Roditelji K. su imali auto i prije nego je K. došla kod njih i kada je otišla i to Passat koji je malo tko imao u to vrijeme, a zna da su imali i kombi kojim je K. otac vozio prodavati cvijeće po selu.

10. Svjedok P. D. iskazao je da K. poznaje od 2006. ili 2007. godine. Živi u P. te je unazad 15 godina u vezi sa K.. Od kako su u vezi nisu sve vrijeme zajedno živjeli u P. nego je K. bila kod roditelja sa djecom kada su se upoznali a poslije je otišla u podstanarstvo. Zalazio je u kuću kod njenih roditelja. Odnosi između K. i njenih roditelja su bili uobičajeni, napose su bili dobri između K. i majke dok je njen otac bio malo teži i sve je moralo biti po njegovom. Kada je govorila o razlozima odlaska od roditelja K. je rekla da joj je otac prijetio i da je digao ruku na nju a što svjedoku nije bilo jasno. K. poznaje kao vrijednu osobu koja donosi novac i djeci nikada nije ništa falilo. Od K. je čuo da je ona dala novac za more, a otišli su sa njenim autom, a ona je radila i na more je otišla samo za vikend i nije se mogla duže zadržati. U to vrijeme njen auto Škoda je bio novi i bio je sigurniji pa su zato išli sa njim. Kada je on počeo dolaziti kod njih njeni roditelji su imali Opel corsu a nije vidio da su imali Pasata, samo je čuo no nije ga vidio. Kada je dolazio kod njih kući odnosi su u obitelji bili normalni i vidio je da obje kuhaju. K. je na početku njihove veze ponekad znala doći i ostati preko vikenda prvo sama a poslije i sa djecom. K. nije u početku govorila da ima bilo kakvih problema zbog ostanka u P. no otac joj je to poslije počeo predbacivati a moguće da su se odnosi između nje i oca i narušili zbog toga, no nikada nije samo jedan uzrok. Kada je K. otišla u podstanarstvo i nakon što je dobila od Centra za socijalnu skrb kućicu u prognaničkom naselju svjedok je češće znao otići kod nje u N. G.. K. je rekla da ima ugovor o doživotnom uzdržavanju a ne zna da li je imala sklopljen ugovor s ocem ili sa majkom. Nije pitao što je sa ugovorom kada se odselila od roditelja. Kada su živjeli zajedno K. je rekla da je financirala nabavku namirnica i rekla je da plaća preplatu za televiziju. K. je došla u P. kada je kćerka došla studirati u P.. Od K. je čuo da ona ne posjećuje roditelje a niti roditelji nju, od kako je otišla od njih iz P. nisu imali nikakve kontakte. Rekla mu je da kada je otišla od roditelja da je odnijela stvari koje je kupila, ništa više niti manje. U periodu od 2008. do 2012. je komunicirao sa tuženom kada je dolazio kod njih u P.1 i tužena mu se nije žalila na kćerku a niti kćerka na majku. Kada je K. bila kod roditelja dolazio je kod njih možda jednom mjesečno a znao je ostati i po tjedan dana oko blagdana Svih svetih kada su svi radili aranžmane za prodaju, a tada je tužena znala kuhati za cijelu obitelj, održavala je kuću a stavljala je i beton u posude za aranžmane. Nakon što je Katarina otišla od roditelja bio je sam više puta kod njenih roditelja a tada K. više nije sa njima kontaktirala. Svaki puta je bio radi osobne iskaznice oca tužiteljice koja je trebala radi registracije automobila koji je bio na imenu supruga tužene a koji automboil je K. odvezla sa sobom kada je otišla od roditelja. K. je taj auto Škodu imala prije no što ju je upoznao i ne zna zašto je kupljen na ime njenog oca a ne na njeno ime, a rekla je da je ona taj auto kupila svojim sredstvima. Auto je još uvijek kod K. a sada je taj automobil na imenu majke svjedoka a ne više na imenu Katarininog oca. Automobil nije na K. jer je ista bila poduzetnik pa zbog nekih dugovanja nije smjela imati na svom imenu automobil.

11. Svjedok M. N. iskazao je da je sin tužiteljice a unuk tužene Lj. M.. Kada su se njegovi roditelji razveli bio je star 6-7 godina odnosno išao je u 1. razred osnovne škole. Iz roditeljske kuće u R. gdje su do tada živjeli svjedok je sa majkom, bratom i sestrom došao živjeti kod bake Lj. i djeda I. u P.1 . Sestra je godinu dana mlađa od njega a brat je stariji od njega 6 godina. Ne sjeća se da li je majka u to vrijeme radila no zna da je nešto bilo sa tekstilom i nešto sa cvjećarnom. Sjeća se da je majka išla na posao iako ne zna točno gdje je radila a za to vrijeme su njih čuvali baka i djed. Baka i djed su imali obrt i štand na tržnicii gdje su prodavali robu. Koliko se sjeća majka nije bila na tržnici za štandom gdje su prodavali baka i djed. Zna da su baka i djed imali prihode od svog štanda i baka je uvijek znala dati djeci za džeparac. Baka i djed su prvo imali kombi kada su oni došli živjeti kod njih a kasnije su nabavili drugi osobni auto. Kada je majka sa njima došla živjeti kod bake i djeda kasnije je kupljen osobni auto ali na djedovo ime. Tu Škodu fabia pretežno je vozila mama a ponekad je taj auto vozio i djed. Taj auto je danas u maminom posjedu. Ne zna zašto je taj auto kupljen na djedovo ime niti da li je majka u vrijeme kupovine auta bila u kakvim dugovima. Pretpostavlja da je mama otplaćivala taj auto iako ne zna točno. Kod bake i djeda su živjeli od 2002. do 2012. godine a tada se mama sa djecom preselila u N. G. a iz razloga jer se majka zakačila sa svojim ocem pa se zato odselila. Misli da je tada mama radila ali ne zna sigurno. U tom stanu su bili oko 2 godine a nakon toga su se preselili u Prognaničko naselje u K.. Majka je uspjela dobiti kućicu koju dodjeljuje Grad ili Centar za socijalnu skrb. Te kućice se dodjeljuju osobama i obiteljima koje su bile na socijali. Ne zna da li je mama primala socijalu niti koliko a zna da je od oca primala alimentaciju. Dok je majka živjela sa svojim roditeljima ne sjeća se da su primali naknadu od socijalnog. Svjedok ne zna ništa o sklopljenim ugovorima o doživotnom uzdržavanju njegove majke sa njenim roditeljima. Za to je saznao tek nakon što je pokrenut ovaj postupak kod suda a iz razgovora sa bakom i djedom. Ne zna što je bilo sa ugovorom koji je majka imala sklopljen sa svojim ocem I. M. kao niti sa majkom Lj. M..

Svjedok je star 26 godina a nije znao da njegova majka ima sklopljen ugovor sa svojom majkom. Nakon odlaska iz roditeljske kuće 2012. majka više nije odlazila kod svojih roditelja jer nisu razgovarali već je samo on koji je ostao dobar sa djedom i bakom išao kod njih kada je trebalo registrirati automobil koji je vozila majka a koji je glasio na djeda. Nije mu poznato da osobe koje primaju socijalnu naknadu ne mogu imati u vlasništvu osobno vozilo. Majka se služila sve vrijeme automobilom koji je glasio na njenog oca a u razdoblju od kako su otišli od bake i djeda 2012. iz P.1 a i danas je taj auto kod majke. Ne zna na koga taj auto sada glasi. Svjedok je iskazao da ne zna tko je koga pomagao u razdoblju od 2008. do 2012. niti je vodio evidenciju o tome ali ako je djeci što trebalo to su priskrbili ili majka ili baka i djed. Navodi da je u razdoblju od 2008. do 2012. pretežno kuhala baka ali da je kuhala i majka a pogotovo kada je prešla na posebni režim prehrane. Red u kući su održavale i baka i mama. Baka je održavala svoju sobu a mama svoju sobu a zajedničke prostorije su održavale obje. Baka i djed su nosili odjeću koju su imali a nije vidio da je majka nešto kupovala baki i djedu. Ne zna tko je plaćao račune za režije dok su živjeli u kući u P.1 . Imali su centralno grijanje na plin a sada djed i baka imaju peć na drva. Peć na drva je kupljena kratko prije odlaska majke iz roditeljske kuće. Majka je ponijela tu kupljenu peć na drva kada je odlazila od bake i djeda a poslije su baka i djed kupili drugu peć. Kada su bili djeca išli su svake godine sa bakom i djedom na more a majka je znala doći naknadno sama na more. Dok su bili na moru baka i djed su plaćali sve što je trebalo a išli su u apartman odmarališta Hvidre u B.. Troškove putovanja i cestarine na more je plaćao djed koji je vozio auto.

Dok je majka živjela sa svojim roditeljima u P.1 međusobno su pomagali jedni druge no ne može reći tko je koga više pomagao i tko je koga u čemu pomagao. Kada se išlo u nabavku u Kaufland dok je majka bila kod roditelja u P.1 , sjeća se da se u mjesečnoj nabavci kupovalo i više vreća a ne zna tko je to plaćao. Nikada im ništa nije nedostajalo. Ni baka i djed ni majka nisu trošili na skupe mobitele niti su bili rastrošni i imali su sve što im je bilo nužno potrebno. Dok su živjeli zajedno nikome materijalno nije ništa nedostajalo ni baki i djedu, ni majci a niti djeci. Kada se majka odselila odnijela je gotovo sve stvari i tada su baki i djedu nedostajale stvari ali su polako s godinama kupili sve stvari koje su im trebale.

Na pitanje zamjenika pun. tužiteljice da li je majka radila u periodu od 2008. do 2012. iskazao je da ne zna konkretno što je radila u kom periodu, a sjeća se da je radila u nekoj trgovini, da je imala cvjećarnu, da je pomagala pri prodaji aranžmana za Sve svete a pomagala je jednom gospodinu u kućanstvu. Radila je u nekom osiguranju. Dok su živjeli zajedno i baka i mama su zajednički održavale kuću a baka je pretežno kuhala a djed je popravljao stvari koje je trebalo popraviti.

Baka nije prigovarala majci u tome da nešto nije dobro napravljeno što je majka radila. Na more su nekada išli sa djedovim a nekada sa maminim autom. Po povratku sa mora kuća je bila uredna, onakva kakvu su je i ostavili. Prilikom putovanja na more vidio je da djed plaća cestarinu i gorivo a ne zna da li je majka sudjelovala u troškovima putovanja na more. Kada je majka odlazila iz P.1 ponijela je stvari za koje je svjedok smatrao da su njihove obiteljske stvari a ne zna tko ih je kupio. Ne zna točan razlog zbog kojeg je majka otišla od svojih roditelja, nešto se spominjao sukob sa svjedokovom sestrom kada je majka stala u sestrinu obranu. Sestra je tada bila stara 15 godina. Majka je rekla da se posvađala sa bakom i djedom.

12. Tužiteljica K. M. iskazala je da ne zna točno kada je sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju sa majkom no zna da je u 11. mjesecu 2002. nakon razvoda došla živjeti kod svojih roditelja u P.1 zajedno sa troje djece. Ugovor o doživotnom je sklopljen možda 2008.g. a od roditelja se odselila u 6. mjesecu 2012. godine. Nakon odlaska više nije dolazila u kuću roditelja jer je odlazak iz roditeljske kuće bio zbog narušenih odnosa između nje i oca I. M.. Sa ocem je sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju možda godinu dana nakon što je skopila ugovor sa majkom a taj ugovor je raskinut 2010. ili 2011. prije nego što je otišla iz roditeljske kuće. Kada se doselila kod roditelja odnosi sa njima su bili dobri ali ubrzo nakon toga počeli su problemi sa ocem koji je htio kontrolirati njezin život. U prvo vrijeme se pokušala izboriti za sebe pa kada nije uspjela odnosi sa ocem su se još više pogoršali i znao ju je vrijeđati. Majka je bila balans između nje i oca i pokušala ju je zaštiti pa je znala reći da sa djecom živi u njenoj polovici kuće a ne u očevoj polovici. I prije odlaska iz roditeljske kuće 2012. godinu ili godinu i pol ranije je htjela napustiti roditeljsku kuću no tada to nije napravila. Okidač za odlazak sa djecom iz roditeljske kuće je bio kada je majka stala na očevu stranu i tada je otišla sa djecom. Kada je došla sa djecom u roditeljsku kuću roditelji su bili u mirovini. Obrt na tržnici za prodaju odjeće je bio na njenom imenu a roditelji su radili na štandu. Preko ljeta kada su roditelji otišli na more ona je radila na štandu na tržnici, ovisno o potrebi. Zna da ih je jedne godine mijenjala a ne zna da li ih je još koje godine mijenjala kada su otišli na more. Roditelji su na more otišli na njenim autom sa njenih dvoje djece. Roditelji su prije na tržnici imali obrt na svoje ime pa su nakon odlaska u mirovinu obrt prebacili na nju. Kada je došla kod njih 2002. misli da su roditelji već bili u mirovini ali ne zna točno. Obrt je odjavljen 2010.g. Kada se doselila kod roditelja 2002.g. imala je prijavljen obrt pod nazivom Kaktus i u toj cvjećarni je radila ona sama. Na svom imenu je u razdoblju od 2002. do 2010. imala obrt cvjećarnu i izdvojeni pogon na tržnici za prodaju odjeće. Cvjećarnu je zatvorila 2005. kada je prodala inventar iste a nakon toga je radila kod V. u knjižari dvije godine a već tada je honorarno radila za Merkur osiguranje. Nakon toga je otišla u Cosmopolitan osiguranje negdje 2007.g. gdje je radila do 2010.g. a honorarno je radila za jednu firmu iz Siska za koju je prodavala sredstva za čišćenje. Nakon što je odjavila cvjećarnu 2005. svake godine je za Sisvete prijavljivala obrt sa cvijećem na 5 dana i prodavala cvijeće na groblju, a tako je radila i nakon odlaska od roditelja 2012. Samo je 2011.g. dok je bila kod roditelja primala socijalnu pomoć za tri člana obitelji jer najstariji sin nije živio sa njima. I tada je honorarno prodavala neke masažere.

Preko tjedna majka i otac su od svoje mirovine kupovali što je bilo sitno potrebno za kuću a vikendom se išlo u kupovinu za cijeli tjedan koju kupovinu je uglavnom plaćala ona. Ponekad je taj račun subotom plaćala majka a pogotovo u razdoblju kada je tužiteljica ostala bez posla i imala manje prihode. Pri dolasku u roditeljsku kuću morala je kuću renovirati kako bi mogla u njoj živjeti sa troje djece a nakon 5 godina je najstariji sin otišao kod oca. Nakon što je sklopila ugovor sa roditeljima smatrala je da će kuća ostati njoj pa je išla u veća ulaganja. Majka je kuhala a ona je održavala i spremala kuću. Djeca su išla u školu i po povratku iz škole su bili sa njenim roditeljima a ona je sa djecom bila preko vikenda. Smatra da je minimalno 1.000,00kn mjesečno davala dok je uzdržavala majku. Nakon raskida ugovora o doživotnom uzdržavanjem sa ocem nije potraživala nikakvu naknadu od oca za dano uzdržavanje. Tužiteljica navodi da nije ni započela raskid ugovora sa majkom već je raskid pokrenula majka pa iz tog razloga i traži od majke naknadu za uzdržavanje koja joj po zakonu pripada. Kod oca je imala kraći period koliko je ugovor trajao pa iz tog razloga ništa nije tražila. Otac je agresivna osoba i sretna je da ga više ne vidi. Kada je majka otišla u mirovinu imala je mirovinu od oko 1.500,00kn a otac oko 2.000,00kn. Imali su neke male kredite a otac je imao ovrhu zbog rtv preplate. Roditeljska kuća se renovirala od 3. mj. 2002. do 6. – 7. mjeseca 2002. i kuća je bila prazna do 11. mjeseca a roditelji su živjeli u jednoj sobi. Tužiteljica je kupila novu kuhinju a staru su izbacili pod šupu. Nešto namještaja roditelji su dali susjedu a dio su stavili u šupu. Namještaj roditelja nije ona podijelila već su ga podijelili roditelji. Dok je bila kod roditelja isti nisu bili u dobrim odnosima sa susjedima i susjedi nisu dolazili kod njih. Roditelji su imali mjesečni prihod od oko 3.500,00kn koliko su zajedno iznosile njihove mirovine a ona je imala veća primanja od njih i mjesečno je znala imati prosječno 5.000,00kn a neko vrijeme nije imala ni dječji doplatak zbog visine primanja. U tom iznosu nije zbrojena alimentacija za djecu koja je dolazila sporadično ali je dolazila.

Nakon odlaska iz roditeljske kuće 2012. nije više imala kontakt ni sa majkom. Od odvjetnika je dobila savjet da ono što je uložila u kuću može tražiti i nakon smrti roditelja a smatra da kao kćerka ima pravo na 1/3 jer ima još sestru i brata. Po odlasku od roditelja nije imala redovnih primanja. Bila je podstanar dvije godine a nakon toga je od Centra za socijalnu skrb dobila na korištenje kuću u prognaničkom naselju za koju se ne plaća naknada a tu je živjela do 2016. Dok je bila kod roditelja otac je plaćao režije za struju i vodu a ona telefon, tv, max tv, Internet. Troškove za nabavku svinje su snosili popola kao i troškove nabavka povrća i ostalog za kuću. Odjeću i obuću je mama imala i nije bilo potrebe da joj to kupuje. Znala im je kupiti posteljinu, deku i slično. Kada je odlazila iz roditeljske kuće ponijela je sa sobom namještaj koji je kupila i koji joj je bio potreban. Ostavila je kuhinju koju je kupila, lustere i karniše. Odnijela je peć koju je kupila. Majka nije kupila i otplaćivala peć koju je kupila ona. Kod roditelja je došla u 11. mjesecu 2002. a auto je kupila u 3. mjesecu 2002. a razvela se u 5. mjesecu 2002. a auto je kupila na oca da ne ulazi u bračnu stečevinu. Navodi da je ona otplaćivala kredit za taj kupljeni auto koji ju je izašao oko 100.000,00kn a otplaćivala ga je 5 – 6 godina i rata je bila oko 1.500,00kn mjesečno.

Na pitanje suca tužiteljici da se očituje na svoj iskaz dan u predmetu P-204/05-16 a vezano za presudu donesenu u istom sa 21.12.2005. u predmetu izmjene odluke o uzdržavanju broj P-1091/2012 a gdje je D.N. bivši suprug tužiteljice tužio svoju mlt. djecu zastupanu po majci i z.z. K. M. (te se istoj pri saslušanju predočava presuda P- 204/05 OD 21.12.2005 dostavljena u priklopljeni spis P-1091/12 na str. 111. i 112. priklopljenog spisa) gdje je u svom iskazu navela je da živi u zajedničkom kućanstvu sa roditeljima koji primaju mirovinu majka 1.100,00kn a otac 1.500,00kn i da je oni u cijelosti pomažu. Njeno poduzeće da posluje sa negativnim saldom pa je prošle godine imala manjak a ista situacija da je i ove godine pa da će biti prinuđena zatvoriti radnju jer samo za najamninu plaća 2.000,00kn. Za djecu da prima dječji doplatak po 290,00kn a isti da ne može podići a obzirom da preko tekućeg računa Zagrebačke banke ima nedozvoljeni minus. Da živi besplatno kod svojih roditelja koji pomažu kako djeci tako i njoj na način da podmiruju sve troškove stanovanja i hrane a pored toga pomažu i djeci. Oni da su temeljem svoje mirovine podigli kredit kako bi mogli podmiriti troškove života.

Tužiteljica na predočeni iskaz iz presude P-204/05 iskazuje da je to bilo u jednom kratkom razdoblju 2 do 3 mjeseca u 2005.g. kada je morala zatvoriti svoju cvjećarnu te je nakon zatvaraja obrta prodala inventar. Tužiteljica navodi da je u razdoblju nakon zatvaranja trgovačkog obrta cvjećarne kratko vrijeme otvrila obrt Tvid za prodaju odjeće a nakon toga se zaposlila kod V. u 11. mjesecu 2006.

Dok je bila kod roditelja bila je u najmanjoj sobi u kući zajedno sa prvo troje a zatim sa dvoje djece. U razdoblju od 2008. do 2012. je čistila cijelu kuću te peglala robu svih ukućana. Dok su roditelji bili sa njenom djecom na moru vršila je generalno čišćenje cijele kuće. Dok je bila kod roditelja majka ju je hvalila da je vrijedna i sposobna ali su se odnosi nje i majke narušili par mjeseca prije odlaska od roditelja. 2009. ili 2010. je rađena stiropor fasada te su troškove snosili u jednakim omjerima. Roditelji je u vremenu od 2008. do 2012. nisu financirali jer je svatko imao svoj novac.

Tužiteljica navodi da ovom tužbom traži naknadu za usluge koje je vršila u razdoblju od 2008. do 2012. Nakon razvoda braka kod roditelja je došla jer su je oni zvali da dođe k njima i da ne plaća podstanarstvo. Imali su podjelu poslova, do podne je mama bila na tržnici i po povratku bi skuhala ručak a otac je poslije podne išao na tržnicu. Ona da je čistila kuću i peglala je robu za sve ukućane. Skuhala bi kada su otac i majka otišli po robu ili u ribolov. Kada se doselila sa djecom kod roditelja djeca su išla u školu. U razdoblju od 2008. do 2012. djeca su išla pješice u školu a dok su bila manja vozili su ih ona ili otac u školu autom. Majka je djeci davala džeparac, vodili su djecu na more njenim autom a ona je djeci tada dala džeparac. U kući su prvo imali plinsko grijanje a zatim su se grijali na peć na drva koju je ona kupila. Roditelji su naručivali drva a ona je plaćala i za drva i za smok u jednakim omjerima. Ne sjeća se više kako je učestvovala u nabavi drva. Majci nije kupovala odjeću i obuću a poslije Sisveta kada je prodavala cvijeće znala je platiti roditeljima za poslove gdje su joj pomagali. Imala je blokiran žiro račun jer je nastavila obrt koji su ranije imali roditelji prodaju odjeće na tržnici. Račun je otišao u blokadu 2010. Majka je obrađivala vrt koji se površinom ne može se nazvati vrtom. Majka je u razdoblju od 2008. do 2012. bila pokretna i radno sposobna. Nema saznanja niti ju interesira da li je mami tko pomagao u kući.

13. Tužena Lj. M. pri saslušanju je iskazala da su struju, plin, komunalije, drva plaćali ona i suprug. Kada su išli subotom u kupovinu u trgovački centar ona je plaćala novcem koji bi tijekom tjedna skupila iz obrta sa štanda na tržnici da bi imala čime platiti račun. K. je sa kćerkom bila u jednoj sobi a dva sina u drugoj sobi. Dozvolili su kćerki da uredi kuću onako kako je ona smatrala da bi im bilo lakše za živjeti, a kćerka je snosila troškove uređenja kuće po svom ukusu kada je došla. Kćerka je izbacila njenu staru kuhinju koja je njoj bila dobra i kupila novu i tu kuhinju je jedino ostavila kada je odlazila a sav drugi namještaj koji je kupila je odnijela sa sobom. Kada je kćerka sa djecom otišla 2012. ostali su prazni dnevni boravak, njena soba i soba od djece jer je odnijela sav namještaj koji je bio u tim sobama. Prije nego što je ona došla imali su namještenu cijelu kuću sa svojim namještajom, imala je svoje karniše i zavjese i sve što joj je bilo potrebno.

Kćerka joj nije ništa kupovala dok je stanovala kod nje. Kupila joj je za Božić jednu deku od 20,00kn koju je ponijela kada je odlazila. Ne zna da li je kćerka primala socijalnu naknadu od Centra za socijalnu skrb. Dok je boravila kod njih kćerka i je i nije radila a rekla je da radi u P. no tada je već upoznala čovjeka iz P. sa kojim sada živi. Navodi da su ona i suprug vodili djecu tužiteljice na more preko ljeta a išli su jedne godine sa autom tužiteljice a ostalih godina sa svojim autom. Tužena navodi da je sve vrijeme ona kuhala dok su tužiteljica i djeca živjeli kod njih da je kuhala i radnim danom i nedjeljom a da je tužiteljica nekada kupila nešto od hrane ako je htjela nešto posebno jesti. Tužena je vodila brigu o djeci tužiteljice dok su živjeli kod njih, išla na roditeljske sastanke, plaćala im ekskurzije, tužiteljica nije išla na roditeljske sastanke za djecu i ne zna tko im je bio razrednik. Razrednici djece znaju da je uvijek ona išla na roditeljske sastanke. Na ugovor o doživotnom uzdržavanju je pristala radi mira u kući. Sin i kćerka su savjetovali nju i muža da bi bilo najpametnije da sklopi ugovor sa K. i da vodi brigu o njima i da ih sahrani. Troškovi stanovanja su se povećali zbog većeg broja članova u kući a suprug je štedan i uvijek je prigovarao i ako gori svjetlo i ako se djeca često kupaju pa je zato došlo do problema. Kada se sukobila sa ocem rekla je da će ubuduće ona kuhati svojoj djeci i za sebe pa joj je suprug rekao da neka kuha a da će plaćati ubuduće i pola troškova režija nakon čega je ona rekla da će otići u stan pa je i otišla sa djecom i odvezla namještaj koji je kupila. Kćerka je kod njih stanovala sa djecom besplatno 12 godina. Od kćerke nije dobila niti jedne lipe niti joj je išta kupila. Obje su čistile i održavale kuću u kojoj su živjeli i dan danas sama čisti i održava kuću sa 80 godina. Suprug je otišao u mirovinu 1996. ili 1997. a ona 2000.g. Tužena navodi da još ne bi otišla u prijevremenu mirovinu da tužiteljica nije ostala dužna dobavljačima za robu za štand na tržnici pa su od njih tražili novac za robu koju je K. digla. Nakon odlaska u mirovinu nastavila je raditi na štandu koji je sada bio na K. ali su prihodi bili jako slabi. Radila je bašču koja je bila jako mala ali je imala od svega pomalo, najosnovnije. Tužena je betonirala sve posudice i spužve za sve aranžmane i išli su prodavati te aranžmane za nju i po selima i u N. G. pred grobljem. Tužiteljica je povremeno radila no kada se sazna gdje radi sjela bi joj ovrha na plaću.

Nakon što se tužiteljica sa djecom odselila od njih tužena i danas radi sama sve poslove koje treba obaviti.

Kćerka K. je sa ocem sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i njegova polovica kuće je prešla na nju a kako je bila dužna državi država je sjela na tu polovicu kuće a to je bio dug od 160.000,00kn. Suprug otplaćuje sudske troškove iz postupka gdje od država tužila supruga radi pobijanja sporazumnog raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

Odlučila se raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju sa kćerkom zato što ne vodi brigu o njoj i kćerka K. za nju više ne postoji. I ona i muž su sada bolesni a K. se nikada nije brinula za nju. Ugovor nije raskinula odmah nakon što ga je sklopila 2008. iako se K. nije brinula, zato što je K. tada bila još kod kuće i imali su normalan suživot. Kćerka nikada nije ispunjavala ugovorne obveze a tužena nikada nije imala u rukama taj ugovor niti ona niti muž. Tužiteljica nije nikada ispunjavala nikakve obveze iz ugovora prema njoj od samog sklapanja ugovora ni od kako je došla kod roditelja. Tužena i suprug su pomagali nju, išla je kuda je htjela i vraćala se kada je htjela a djeca su je bila željna. Ne zna što je odvjetnik napisao u tužbi no obveze nisu ispunjavane od samog početka. Ne zna što je u ugovoru navedeno jer ju je K. jedan dan odvela kod javne bilježnice da potpiše ugovor i ona je potpisala i onda je otišla kući a primjerak tog ugovora nije dobila. Na raskid se odlučila kada su drugi pričali da netko o nekome vodi brigu a o njoj nije nitko vodio brigu iako je imala ugovor a nije znala ni razliku između ugovora o doživotnom i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Dok je Katarina bila kod njih bila je rastrošna, kupovala je robu i bila je prva dama. Ne zna kuda je K. utrošila novac zarađen prodajom cvijeća za sisvete a kada je i tužena pomagala betoniranjem kalupa za aranžmane, no te novce kao majka nije vidjela. Samo jednom dok je K. još bila sa mužem svima je podijelila novac. K. je i danas dužna novce tetki koja je umrla no njena kćerka traži te posuđene novce. Nisu joj branili da uredi kuću kada je dolazila pa je izbila i zid za boltu a koji dio kuće je sada nestabilan. Nije se protivila kada je izbacila staru kuhinju i regal i kupila novi namještaj. K. je nakon razvoda od muža dovezla namještaj u dvorište kuće u P.1 i isti prodavala kako ne bi muž došao i rekao da je to njegov namještaj pa je od tog novca kupila novi. Nije ništa prigovarala kćerki u vremenu nakon sklapanja ugovora 2008. do njenog odlaska iz njihove kuće 2012. već se brinula za njenu djecu, kuhala je za sve i išla i na roditeljske sastanke. Nije joj ništa prigovarala zato jer ju je voljela i čak je prigovarala mužu što joj on prigovara.

14. Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 28.3.2008. (str. 32 spisa) koji su stranke sklopile a koji je raskinut u predmetu P-285/2021 po tužbi tužiteljice Lj. M. primateljice uzdržavanja protiv tužene K. M. kao davateljice uzdržavanja u spis P-43/2022 dostavila je tužiteljica na ročištu od 23. ožujka 2022. U istom ugovoru u čl. 3 navedene su obveze davateljice uzdržavanja u vidu osiguranja potpune prehrane, pomoći u pospremanju kuće i pripremi ogrijeva, kupnju potrebne odjeće i obuće, namirenje razlike potrebnih sredstava za život ako prihodi primateljice ne bi bili dostatni za njezine potrebe, u slučaju njezine bolesti osiguranje liječničke pomoći, obilazak u bolnici, svu potrebnu njegu i po potrebi posebnu prehranu, snašanje troškova liječnika i lijekova i bolničkih troškova a nakon smrti sahrana po mjesnom običaju te podizanje grobnice i nadgrobnog spomenika.

15. Tužena Lj. M. iskazala je da nakon ovjere ugovora nije dobila primjerak ugovora niti zna koje su obveze bile njene kćerke prema njoj no da nikakve obveze prema njoj nije izvršavala od kako je došla u roditeljsku kuću sa djecom a isto tako niti nakon sklapanja ugovora 2008. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz saslušane tužene koja je detaljno opisala kako je izgledao zajednički život nje i supruga sa tužiteljicom i djecom u kući u P.1 gdje je tužiteljica zajedno sa troje mlt. djece došla 2002. nakon razvoda od svoga supruga. Iz iskaza proizlazi da su upravo tužena i njen suprug u svakom pogledu pomagali kćerku i svojih troje unučadi na način da su snosili cjelokupne troškove režija za kuću u kojoj su svi zajednički živjeli, a da su roditelji snosili i troškove pri nabavci hrane. Sud ne prihvaća i iskaz tužiteljice K. M. u dijelu kada kaže da je ona uvijek plaćala račune u trgovini pri nabavi namirnica a majka da je samo ponekad plaćala. To je suprotno sa iskazom saslušane tužene koja tvrdi da je zaradu sa štanda na pijaci preko tjedna trošila na kupovinu subotom kada se kupovalo za cijeli tjedan.

16. Iz podataka HZMO za I. M. supruga tužene vidljivo je da je isti u razdoblju od 1.3.2008. bio u mirovini a koja je tada iznosila 1.908,88kn mjesečno dok je tužena sa 1.3.2008. također bila u mirovini sa iznosom od 1.521,00kn te su isti za sve vrijeme trajanja sklopljenog ugovora između stranaka imali svoja vlastita primanja (str. 17 i 18 spisa).

17. Iz potvrde HZMO od 2.3.2022.za tužiteljicu K. M. vidljivo je da je ista imala zasnovan radni odnos u krojačkoj radnji kod Ž. Č. od 12.4.1989. do 21.6.1989., u razdoblju od 30.1.1991. do 31.3.2003. M. K. je imala trgovački obrt. U razdoblju od 20.11.2006. do 31.12.2007. je radila kod V. P. d.o.o., a od 22.2.2008. do 21.11.2008. u G. d.o.o., od 1.4.2009. do 30.6.2009. je bila zaposlena u G. H. d.d., od 1.9.2009. do 10.6.2010. u C. d.d. za osiguranje, od 11.6.2010. do 31.3.2011. u H. W. I. G. d.d., od 8.4. do 21.4.2011. u knjigovodstvu M. V. a od 1.7. 2014. do 31.8.2014. u poslovnici T. d.d. Iz navedene potvrde vidljivo je da su prijave na mirovinsko osiguranje postojale za vrijeme trajanja zaposlenja kod navedenih poslodavaca te je staž osiguranja iskazan za sve poslodavce koliko je tužiteljica bila zaposlena kod njih, jedino je kod trgovačkog obrta M. K. a gdje je ista bila prijavljena s početkom osiguranja od 30.1.1991. do zaključno 31.3.2003. kao trajanje staža osiguranja navedeno samo 11 mjeseci i 21 dan iako je tužiteljica imala prijavljen obrt na koji je prijavljena za razdoblje od gotovo 12 godina. Iz toga proizlazi da je po dolasku tužiteljice sa djecom nakon razvoda braka u roditeljsku kuću ista imala već neplaćene doprinose za mirovinsko osiguranje i to za razdoblje od 12 godina. Nebitno je da li je novi automobil koji je kupila tužiteljica u 3. mjesecu 2002. na kredit i za koji je otplaćivala mjesečnu ratu od 1.500,00kn 5 do 6 godina, kupljen na ime oca tužiteljice iz razloga da ne ulazi u bračnu stečevinu sa ranijim suprugom tužiteljice ili iz razloga izbjegavanja ovrhe na tom automobilu jer je tužiteljica već u vrijeme dolaska kod roditelja bila u dugovima. Da je ista mogla plaćati doprinose za mirovinsko osiguranje na svoj trgovački obrt da bi iste i plaćala u razdoblju od 1991. do 2003. jer u tom razdoblju joj nije priznat staž osiguranja osim za 11 mjeseci i 21 dan (str. 21 spisa) a kako je to vidljivo iz potvrde HZMO. Da je tužiteljica bila u teškoj financijskoj situaciji potvrđuje i njen iskaz dan u predmetu P-204/2005 i dostavljenoj presudi iz tog predmeta od 21.5.2005. (str. 111-112 priklopljenog spisa P-1091/12) a gdje je priznala da živi u zajedničkom kućanstvu sa roditeljima koji primaju mirovinu u iznosu od 1.100,00kn i 1.500,00kn i da je oni u cijelosti pomažu. Njeno poduzeće da posluje sa negativnim saldom te je prošle godine bila u minusu a ista situacija da je i ove godine. Samo za najamninu lokala plaća 2.000,00kn a prima dječji doplatak u iznosu od 299,00kn ili ukupno 900,00kn, no ne može ga podići jer ima nedozvoljeni minus. Živi besplatno kod roditelja koji pomažu njoj i djeci na način da podmiruju sve troškove stanovanja i hrane a pomažu i djeci. Roditelji da su temeljem svoje mirovine podigli kredit kako bi mogli podmiriti troškove života. Te 2005. godine tužiteljica je zatvorila svoj obrt a roditelji tužiteljice su prodavali robu na štandu na pijaci jer je do zatvaranja obrta ista imala izdvojen pogon na pijaci na kojem su radili roditelji koji su bili u mirovini a ne tužiteljica osobno kako je to potvrdio i saslušani svjedok Lj. K.. Za sve vrijeme od sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2008. do odlaska tužiteljice iz roditeljske kuće u P.1 u svibnju 2012. tužiteljica je živjela u zajedničkom kućanstvu sa svojim roditeljima, time da je došla sa troje mlt. djece a kasnije je najstarije dijete otišlo živjeti kod oca.

Da li je ,na koji način i koliko je tužiteljica ispunjavala obveze u odnosu na majku kao primateljicu uzdržavanja najtočnije i najistinitije govori pismeni odgovor na tužbu tužiteljice u priklopljenom predmetu P-285/2021 od 10.6.2021. (str. 8 i 9 priklopljenog spisa). Ondje tužena u svom odgovoru na tužbu za raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju navodi da ne želi ništa od svojih roditelja no da želi da ju se isplati za uloženu o njihovu kuću u periodu od 10 godina jer da je uložila 15.000,00€ a nakon toga da će se dobrovoljno odreći dijela koji je po zakonu pripada jer ne želi ništa od njih. Navodi da je od roditelja otišla a da je bila bez posla, da nije imala ušteđevine i da su joj ostali dugovi na njenom obrtu. Roditelji da su bili u mirovini a na tržnici su imali štand sa robom a obrt da se vodio na njeno ime. Ondje se tužena protivila tužbi za raskidom ugovora navodeći da je majka kao primateljica uzdržavanja bila kriva za poremećenost odnosa između njih te da je zajednički život postao nepodnošljiv no unatoč protivljenju kasnije u tijeku postupka tužbeni zahtjev za raskidom ugovora je priznat pa je donesena i presuda na temelju priznanja. U odnosu na tamo postavljen protutužbeni zahtjev u predmetu P-285/2021 isti protutužbeni zahtjev je razdvojen iz spisa P-285/2021 i postupak se dalje vodi u ovom predmetu pod brojem P-43/2022.

18. Predmet tužbenog zahtjeva u P-43/2022 je zahtjev tužiteljice kao davateljice uzdržavanja da joj tužena kao primateljica uzdržavanja s osnove naknade uzdržavanja isplati iznos od ukupno 49.000,00kn za razdoblje počevši od 28.3.2008.dana sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanja do svibnja 2012. kada je iselila iz roditeljske kuće sa djecom a u iznosu od po 1.000,00kn naknade za mjesečno uzdržavanja sa zakonskom zateznom kamatom na ukupan iznos od 49.000,00kn počevši od podnošenja protutužbe 5.1.2022.

19. Sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio;

- da su stranke imale sklopljen ugovor od 28.3.2008. koji je ovjeren sa 7.4.2008. a koji je raskinut temeljem presude na temelju priznanja u predmetu P-285/2021 sa 5. siječnja 2022. a koja presuda je pravomoćna sa 20. siječnja 2022.,

- prema čl. 3 predmetnog ugovora utvrđene su obveze davateljice uzdržavanja a koje obveze davateljica uzdržavanja nije ispunjavala jer je tijekom trajanja zajedničkog života stranaka a napose u razdoblju od zaključenja ugovora od 28.3.2008. do odlaska davateljice uzdržavanja iz roditeljske kuće u svibnju 2012. primateljica uzdržavanja zajedno sa suprugom sama podmirivala svoje troškove prehrane, brinula se o sebi a uz to je i osiguravala prehranu i davateljici uzdržavanja i njenoj djeci kao i plaćala troškove režija jer je davateljica uzdržavanja sa djecom nakon razvoda braka došla u roditeljsku kuću i tamo je živjela a roditelji su pomagali nju i djecu te nije dokazano da je tužiteljica na bilo koji način pomagala i uzdržavala primateljicu uzdržavanja svoju majku,

- da je zajednički život stranaka vođen na način da je primateljica uzdržavanja kuhala za sve svaki dan, da su ona i suprug radili na pijaci te da je zarađeni novac tužena trošila za potrebe domaćinstva, da su tužena i njen suprug vodili djecu tužiteljice, svoje unuke na more i plaćali trošak boravka na moru, da je primateljica uzdržavanja vodila brigu o djeci u vremenu kada njihova majka nije bila kod kuće dok je radila i dok je boravila u P. a obzirom da je u vrijeme trajanja ugovora o doživotnom uzdržavanju već započela vezu sa čovjekom iz P. a kako je isti svjedok D. P. to i iskazao u svom iskazu kada je naveo da njihova veza traje unazad 15 godina jer da se poznaju od 2006. ili 2007.,

- da je saslušana svjedokinja M. Đ. iskazala da je nakon odlaska od roditelja tužiteljica odnijela sve stvari koje je promijenila a da je odnijela i peć koja je bila u kuhinji pa je njena majka ostala bez peći i svjedokinja joj je na kredit kupila novu peć jer nije imala štednjak. Odnesen je sav namještaj koji je nabavljen prilikom dolaska K. sa djecom u P.1 i njenim roditeljima je ostala prazna kuća a ostala je samo stara spavaća soba i nova kuhinja koju je kupila K. koja je izbacila staru kuhinju.

20. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz navedene svjedokinje koja je kao susjeda imala saznanja o tome na koji način se tužiteljica doselila i odselila od svojih roditelja, što je donijela i što odnijela. Ista svjedokinja zna da je tužiteljica imala sklopljen ugovor i sa svojim ocem koji je poslije raskinut.

21. Tužena strana je uz podnesak od 30.6.2021. u priklopljenom spisu P-285/201 dostavila presudu P-138/2018 (str. 13 – 21 priklopljenog spisa) po tužbi Republike Hrvatske protiv K. M. i I. M. oca K. radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji kada je sa 28. veljače 2020. donesena presuda kojom se utvrđuje da sporazum o raskidu ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključen dana 27.1.2021. između M. K. kao davateljice uzdržavanja i M. I. kao primatelja uzdržavanja a kojim K. M. prenosi I. M. u vlasništvo ½ svog suvlasničkog dijela na nekretninama u z.k.ul. 240 k.o. P.1 i to čkbr 253 kuća i dvorište u selu površine 436 m , gubi pravni učinak prema tužiteljici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, Poreznoj upravi u dijelu potrebnom za ispunjenje ondje tužiteljičine tražbine u iznosu od 146.722,09kn zajedno sa z.z.k. koja na iznos glavnice teče od 27.1.2011. Istom presudom se tuženima nalaže plaćanje troškova tog postupka u iznosu od 28.625,00kn. Iz navedene presude je vidljivo da je ondje tužena tijekom 2010. godine ostala bez zaposlenja i bez ikakvih stalnih primanja zbog čega nije mogla izvršavati spomenutim ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 2009. godine preuzete obveze prema ocu, pa da je zbog toga ugovor raskinut 27. siječnja 2011. a ona da je prestala raditi 1.3.2011.

22. Iz z.k. izvatka za nekretnine upisane u z.k.ul. 240 k.o. P.1 a i to čkbr 253 kuća i dvorište u selu vidljivo je da su iste u suvlasništvu Lj. M. i I. M. svakog u ½ dijela, da je na suvlasničkom dijelu I. M. uknjiženo založno pravo temeljem rješenja o osiguranju u predmetu Ovr-638/2021 od 16.6.2021. radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja Republike Hrvatske, Ministarstvo financija u iznosu od 146.722,09kn te iznosa od 28.625,00kn parničnih troškova. Iz navedenog je vidljivo da je u periodu nakon što je suvlasnička nekretnina I. M. temeljem sklopljenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju iz 2009. godine prešla na K. M. davateljicu uzdržavanja opterećena njenim dugovanjem kao poreznog obveznika u navedenom iznosu a koji ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je nakon toga raskinut 27. siječnja 2011. Uknjiženo založno pravo na suvlasničkom dijelu oca K. M. ostaje i nadalje uknjiženo a vjerovnik Republika Hrvatska je nakon toga podnijela tužbu radi utvrđenja da sporazum o raskidu ugovora o dosmrtnom uzdržavanju između K.M. i I.M. gubi pravni učinak prema Republici Hrvatskoj u dijelu koji je potreban za ispunjenje tražbine tužiteljice u navedenom iznosu a kako je to navedeno u donesenoj presudi P-138/2018.

23. Na temelju tako utvrđenog stanja a uvažavajući iskaze saslušanih svjedoka kao i saslušanih stranaka u dijelovima za koje sud smatra da pokazuju stvarno stanje u pogledu objektivnog iskazivanja da li je i u kojoj mjeri tužiteljica K. M. kao davateljica uzdržavanja ispunjavala svoje obveze prema majci primateljici uzdržavanja temeljem sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju, sud smatra da nije osnovan zahtjev tužiteljice za dosudu utuženog iznosa od ukupno 49.000,00kn a za razdoblje od sklapanja ugovora 28.3.2008. do svibnja mjeseca 2012. kada je tužiteljica K. M. otišla sa djecom iz roditeljske kuće. Ista je iz roditeljske kuće otišla sa svim stvarima koje je donijela ili kupila prije useljenja i za vrijeme života u toj kući a roditeljima je nakon odlaska ostala kuća bez stvari koje su uklonjene po njihovoj kćerci K. a koje stare stvari su bile za roditelje dovoljno dobre i isti bi se njima i nadalje služili da iste nisu bile iznesene i podijeljene a sve od strane tužiteljice K. M.. Sud je pri odluci imao u vidu cjelokupnu životnu i financijsku situaciju stranaka a napose tužiteljice u vrijeme sklapanja ugovora 2008. te način zajedničkog života stranaka u utuženom razdoblju kad je tužiteljica sa mlt. djecom nakon razvoda došla živjeti u roditeljsku kuću. Kroz sve vrijeme zajedničkog života vidljivo je da je majka ovdje tužena Lj. M. bila na strani svoje kćerke te je pokušala balansirati odnos oca i kćerke a obzirom da je otac bio štedljiva osoba koji je znao prigovarati tužiteljici vezano za nastale troškove no koji je ipak zajedno sa majkom plaćao troškove režija i grijanja. Roditelji tužiteljice nisu bili bez primanja, imali su svoje mirovine a dopustili su da tužiteljica prilikom dolaska u njihovu namještenu kuću sa njihovim starijim stvarima iznese njihove stvari te je dio kuće tužiteljica namjestila sa namještajem koji namještaj je ponijela kada se iselila iz kuće u svibnju 2012. Primateljica uzdržavanja je zajedno sa suprugom ostala u polu namještenoj kući u kojoj je kako ona u svom iskazu navodi ostala njihova spavaća soba te je od stvari ostala kuhinja koju je kupila tužiteljica no nju jedinu nije odnijela kada je odlazila. Odnesen je i štednjak tako da su roditelji tužiteljice morali kupiti novi jer nisu imali na čemu kuhati. Od 2012. tužiteljica ne kontaktira sa roditeljima a sa istima ne kontaktira niti A. N. kćerka tužiteljice koja je saslušana u ovom postupku a koja je iskazivala više o zajedničkom životu stranaka.

24. Saslušani svjedok M. N. sin tužiteljice a unuk tužene iskazivao je o zajedničkom životu stranaka no isti nema saznanja o sklopljenom ugovoru o doživotnom uzdržavanju niti sa jednim majčinim roditeljem no zna da majka ne kontaktira sa svojim roditeljima od 2012. godine.

25. Svi saslušani svjedoci su suglasno iskazali da s Lj. M. dok je K. M. bila kod nje nije žalila na nju, da je Lj. M. kuhala za sve a da su zajednički održavale kuću. Održavanje higijene u kući obveza je svakoga tko stanuje u nekom prostoru pa je održavanje prostora u kojem žive bila obveza obje strane a koje su to i činile.

26. Pravomoćnošću presude kojom je raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju nastupaju pravne posljedice iz čl. 368 Zakona o obveznim odnosima a koji zakon se primjenjuje temeljem odredbi čl. 1163 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21) jer se ugovor o doživotnom uzdržavanju smatra obvezno pravnim ugovorom. Učinak raskida propisuje se odredbom čl. 368 ZOO-a kojim se raskidom obje strane oslobađaju svojih obveza osim obveze na naknadu štete. Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo na povrat onoga što je dala. Obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog i uzajamna vraćanja se obavljaju po pravilima za ispunjenje dvostrano obveznih ugovora. Svaka strana duguje naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi. Načelom slobodne ocjene dokaza a imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka i stranaka te priklopljene spise P-285/2021, P Ob-23/2021, P-1091/2012 te presudu P-138/2018 sud zaključuje da tužiteljica nije u utuženom razdoblju od dana sklapanja ugovora 28.3.2008. do svibnja 2012. kada je otišla iz roditeljske kuće i od majke primateljice uzdržavanja, da u tom razdoblju nije pružala uzdržavanje koje se može utužiti kroz naknadu mjesečnog novčanog iznosa od 1.000,00kn mjesečno ili ukupno 49.000,00kn za to razdoblje jer iz provedenih dokaza proizlazi suprotno, da je primateljica uzdržavanja sa svojim suprugom i novčano i brigom oko djece i kuhanjem za cijelu obitelj, nabavkom namirnica u trgovini, pomagala tužiteljicu koja je davateljica uzdržavanja i koja nije dokazala da bi ona uzdržavala svoju majku prema preuzetim obvezama iz ugovora. Normalno je da je davateljica uzdržavanja nekada morala kupiti hranu za sebe i svoju djecu, da je morala čistiti svoj prostor, no isto tako roditelji su plaćali režije za kuću a plaćanje telefona, Max tv-a ili interneta su troškovi za uređaje koje koristi i sama tužiteljica i njena djeca, pa njeni roditelji nemaju obvezu plaćati Internet niti Max tv.

27. Nije poklonjena vjera tužiteljici da bi primateljica uzdržavanja svojim ponašanjem dovela do nesnošljivosti života ili da je uslijed bilo kakvog ponašanja primateljice uzdržavanja došlo do raskida ugovora. U razdoblju od svibnja 2012. do dana podnošenja tužbe za raskidom ugovora 10.5.2021. primateljica uzdržavanja nije ni na koji način pokazivala namjeru raskinuti ugovor no očito u razdoblju od gotovo 9 godina davateljica uzdržavanja ne kontaktira sa roditeljima niti brine za majku. Bez obzira na razloge koji su doveli do odlaska tužiteljice sa djecom iz roditeljske kuće, te na opis karaktera oca tužiteljice, sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju 2009. sa ocem, sjedanje dugovanja u navedenom iznosu na suvlasnički dio kuće koji je temeljem tog ugovora prešao na tužiteljicu te nakon toga i raskid istog ugovora sa 27.1.2011. su dovoljni razlozi za narušene odnose između tužiteljice i njenog oca te primateljica uzdržavanja, majka tužiteljice više nije bila na strani kćerke pa je ista i odselila u svibnju 2012. Sud smatra da tužiteljica nikada nije stvarno skrbila niti vodila brigu o primateljici uzdržavanja, svojoj majci, u utuženom razdoblju jer da je vodila brigu u utuženom razdoblju ne bi bilo moguće da od dana iseljenja u svibnju 2012. više ne kontaktira sa majkom, da se ne raspita za nju a istovremeno znajući da i nadalje postoji sklopljeni ugovor sa njom koja zabilježba postoji na majčinom dijelu nekretnina. Dugovanje prema Poreznoj upravi koje je sjelo na suvlasnički dio tužiteljice kada su nekretnine temeljem sklopljenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sa oca prešle na tužiteljicu samo za sebe govori o financijskom stanju tužiteljice koja je bila u nezavidnoj situaciji jer je kao samohrana majka skrbila o svojoj djeci i u vrijeme dok je bila u roditeljskoj kući od svojih roditelja je primala pomoć i novčano i kroz brigu za djecu jer je majka kuhala i brinula o djeci. Zbog svega gore navedenog sud prihvaća tvrdnju tužiteljice da je zajednički život sa roditeljima postao nepodnošljiv ali ne krivnjom primateljice uzdržavanja. Tužiteljica temeljem sklopljenog ugovora nije imala ugovorenu zajednicu života sa svojom majkom pa odlazak iz roditeljske kuće sa djecom nije trebao biti razlogom prestanka svakog kontakta sa primateljicom uzdržavanja, majkom a isto tako i sa ocem. Nekorektna je od strane tužiteljice tvrdnja da je majka kao primateljica uzdržavanja uzrokovala nepodnošljivost zajedničkog života jer to u svojim iskazima ne tvrdi niti jedan od saslušanih svjedoka a narušeni odnosi tužiteljice sa ocem ne mogu biti razlog za neizvršavanje preuzetih obveza prema majci niti unazad zadnjih 10 godina a pogotovo ne u utuženom razdoblju u kojem je primateljica uzdržavanja više novčano pomagala i skrbila o davateljici uzdržavanja nego obrnuto.

28. Zbog navedenog sud je odbio tužiteljicu sa prijedlogom za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine utuženog iznosa (str. 24 spisa) a gdje je zatraženo od Zavoda potvrdu o radnom stažu za tužiteljicu na okolnost da je ista čitavo vrijeme privređivala, da je bila vlasnica obrta i u radnom odnosu i na taj način ostvarivala redovnu zaradu. Sud je pribavio zatraženo po tužiteljici no nakon provedenih dokaza ocijenio je da radni staž tužiteljice, činjenica da je bila vlasnica obrta i da je zarađivala ili da je ostvarivala redovnu zaradu nisu odlučne stvari u pogledu odluke o tužbenom zahtjevu a kraj iskaza svih saslušanih svjedoka i stranaka čiji iskazi su uputili sud na odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

29. Slijedom gornjeg sud je odbio tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom radi naknade danog uzdržavanja u utuženom periodu a temeljem preuzetih obveza iz raskinutog ugovora o doživotnom uzdržavanju pobliže opisanog kao u točki I izreke presude a sve temeljem čl. 368 i čl. 369 st. 6 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21)

30. O parničnom trošku odlučeno je temeljem čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 35/91., 53/91., 91/92., 53/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14.,70/19) dalje ZPP-a te temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 69/93., 87/93., 91/94., 11/96., 37/05., 168/09., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) – dalje OT.

Obzirom da je tužiteljica nije uspjela sa tužbenim zahtjevom ista je dužna naknaditi tuženoj parnični trošak prema troškovniku na str. 62 spisa. Isti trošak se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu po tbr. 8/1 OT u iznosu od 1.000,00kn, trošak zastupanja na ročištima od 23.3.2022., 16.5.2022., 29.8.2022. i 7.10.2022. u iznosima od po po tbr. 9/1 OT u iznosu od 1.000,00kn za svako ročište, te trošak pristupa objavi presude na ročištu od 4.11.2022. u iznosu od 500,00kn a što daje zbroj od ukupno 5.500,00knna koji iznos tuženici pripada PDV u iznosu od 1.375,00kn a što zbrojeno daje iznos od 6.875,00kn / 912,47€[3] .

31. Tužena je odbijena sa zatraženim parničnim troškom u iznosu od 500,00kn na ime konferencije sa strankom po tbr. 31 OT te iznosa od 250,00kn temeljem tbr. 32 OT za pribavu isprava za stranku a obzirom da je punomoćnik tuženu zastupao od samog početka postupka a nije naznačeno koje isprave je tuženik pribavio. U Novoj Gradiški 4. studenog 2022.

S u d a c :

Željka Paunović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.