REPUBLIKA HRVATSKA

P-5582/18

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ž. T., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 S. R. pok. P., OIB: …, pod 2 M. R. pok. P., OIB: …, i pod 3 R. R. pok.

M., OIB: …, svi iz S., …, svi zastupani po pun. B. R. odvj. u S., protiv tuženika R. H., OIB: …,

zastupan po z.z. O. državno odvjetništvo u S., Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, nakon glavne i javne rasprave održane dana 23. rujna 2022.god., u prisustvu pun. tužitelja pod 1-pod 3 B. R. odvj. u S. i zamj. z.z. tuženika B. Š. dipl. iur., dana 04. studenog 2022. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Utvrđuje se da su tužitelji pod 1 – pod 3 stekli pravo suvlasništva za po 1/3 dijela cjeline na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu površine od 1992 m2 nekretnine označene sa čest. zem. 1044/3, ukupne površine 221869 m2, K.O. D., i to baš onog dijela koji je u geodetskom snimku R. d.o.o. za geodetsku djelatnost i usluge, .., 21 000 S., kao poseban lik označen slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,J.K.A, pa se ovlašćuju tužitelji pod 1-pod 3 da na temelju ove presude u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi izvrše parcelaciju ove nekretnine na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski realni dio nekretnine označen kao čest. zem. 1044/3, K.O. D., te da se taj dio sukladno geodetskom snimku R. d.o.o. za geodetsku djelatnost i usluge, …, 21 000 S., formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem, pa da tužitelji pod 1-pod 3 novoformiranu česticu upišu na svoje ime za po 1/3 dijela cjeline, uz istovremeno brisanje tog prava s imena R. H., za cijelo.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljima pod 1- pod 3 parnični trošak u iznosu od 3.100,00 kn.

Obrazloženje

Tužitelji pod 1- pod 3 su dana 27. studenog 2018. god., podnijeli ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navode da su sukladno odredbi čl. 186 a ZPP-a, dana 04. kolovoza 2018. god., podnijeli Zahtjev za mirno rješenje spora sa zahtjevom za izdavanje tabularne izjave, a na koji zahtjev je Općinsko državno odvjetništvo u S. odgovorilo dana 07. rujna 2017. god., s obrazloženje da ne može udovoljiti zahtjevu tužitelja.

Tužitelji ukazuju kako je kod ovog suda, Stalna služba u S., Poseban zemljišnoknjižni odjel S., za zemljište označeno sa čest. zem. 1044/3, K.O. D., pašnjak površine 221869 m2, Z.U. 2588, kao vlasnik upisana R. H.. Ranije je u zemljišnoknjižnom ulošku br. 1118, K.O. D., za predmetnu nekretninu kao vlasnik bila naznačena Porezna Općina D., a kasnije O. i.

Međutim, dio predmetne nekretnine je od prije 1950. god., u svom posjedu držao I. R. prednik tužitelja, nakon čije smrti je predmetni dio čest zem. 1044/3 u površini 1992 m2, nastavio posjedovati R. M., koji je i prije katastarske revizije prilikom popisa posjeda upisan kao posjednik dijela čest zem. 1044/3 za 1.400 m2 u posjedovnom listu 400, koji je pohranjen u D. arhivu u

S..

Prednika tužitelja M. R. pok. Ivana su temeljem Rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-1675/81, naslijedila djeca: R. P. (otac tužitelja pod 1 i pod 2, te djed tužitelja pod 3, V. A., te M. Č..

Tužitelji napominju kako su pok. R. P., te Č. M. i danas upisani kao posjednici dijela predmetne nekretnine u posjedovnom listu br. 400, K.O. D., dok je u istom listu iza V. A., na temelju Rješenja o nasljeđivanju br. O-307/05, kao posjednik upisan njezin sin V. V..

Nadalje tužitelji pojašnjavaju kako su iza P. R., kao nasljednici za dio predmetne nekretnine temeljem Rješenja o nasljeđivanju br. O-1506/85, proglašeni R. L., tužitelj pod 2 i R. M. (pok. otac tužitelja pod 3).

Naslijeđeni dio predmetne čestice, L. R. je Ugovorom o darovanju nekretnina od 05. studenog 1998. god., br. OU-269/98, darovala sinu tužitelju pod 1, a upisana posjednica Č. M. je svoj dio predmetne čestice temeljem Ugovora o darovanju i dodatka Ugovora o darovanju od 20. siječnja 2005. god., te 02. ožujka 2005. god., darovala tužiteljima pod 1 – pod 3, što je učinio i nasljednik A.

V., te upisani posjednik V. V. U. o darovanju od 26.

kolovoza 2010. god., br. OV-6306/10.

Navedeni prednici tužitelja su od revizije katastra evidentirani kao posjednici za 1300 m2 čest.zem. 1044/3, K.O. D., a koja površina je manja od površine dijela predmetne nekretnine koja je stvarno u posjedu tužitelja i njihovih prednika, kako je to identificirano u skici lica mjesta tvrtke R. d.o.o., i obilježeno likovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, A, gdje je naznačeno kako površina dijela nekretnine kojeg tužitelji sa svojim prednicima drže u posjedu, iznosi 1992 m2.

Iz svega izloženog je razvidno kako tužitelji i njihovi prednici 170 godina drže u posjedu dio nekretnine označene kao čest. zem. 1044/3 u površini od 1992 m2, koji dio je identificiran u skici lica mjesta tvrtke R. d.o.o. i obilježen likovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, A, te je taj dio nekretnine u cijelosti omeđen suhozidom, i na tom dijelu čest. zem. 1044/3 je od strane prednika tužitelja izgrađen bunar za potrebe navodnjavanja vinograda i pašnjaka, pa je jasno kako su tužitelji nasljeđivanjem, građenjem stekli pravo vlasništva opisanog dijela nekretnine.

Slijedom navedenog, tužitelji pod 1 – pod 3 su predložili sudu da donese odluku pobliže opisanu u izreci presude.

U odgovoru na tužbu od 24. veljače 2020. god., tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže isti odbiti kao neosnovan. Navodi kako tužitelji tvrde da su stekli pravo suvlasništva svaki za po 1/3 dijela cjeline na fizičko i geometrijski točno određenom realnom dijelu površine od 1992 m2 nekretnine označene kao čest. zem. 1044/3 k.o. D., i to baš onog dijela koji je prikazan u geodetskom snimku tvrtke R. d.o.o. iz S., ...

Navodi kako tužitelji tvrde da su stekli pravo vlasništva na predmetnom dijelu nekretnine temeljem dosjelosti, odnosno posjedovanjem putem svojih pravnih prednika kroz zakonom propisano vrijeme.

Tuženik ističe da površina predmetnog dijela nekretnine upisane u katastru na ime tužitelja odnosno njihovih pravnih prednika ne odgovara površini za koju tvrde da su u posjedu, te za koju je izrađena spomenuta skica, odnosno geodetski snimak. Niti jedan dokaz u tužbi ne upućuje na osnovanost tvrdnje iz tužbe da su tužitelji zajedno sa svojim pravnim prednicima posjedovali predmetni dio nekretnine najmanje 40 godina prije 6. travnja 1941. god., čime bi se ostvarili uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u vlasništvu R. H..

Nakon što se održi očevid na licu mjesta, te izvede dokaz saslušanjem svjedoka, navodi da će se detaljnije očitovati na navode iz tužbe.

Svjedok A. P. u iskazu od 19. svibnja 2022. god., navodi da su mu tužitelji privi susjedi budući da su njihove kuće udaljene nekih 50 m. Poznato mu je tako o kojem se zemljištu u konkretnom slučaju radi. Mogu kazati da mu je poznato kako su pradjed tužitelja pok. M. R. i njegov sin P., a isto tako i tužitelji na ovoj nekretnini radili vinograd, a bilo je i smokava, višanja, dok je dio predmetne nekretnine bio pašnjak. U zadnje vrijeme nije dolazio na predmetno nekretninu zbog svojih godina i bolesti, a poznato mu je da se i danas na predmetnoj nekretnini nalazi čatrnja i jedna kamenica gdje se je topila modra galica za zalijevanje vinograda. Ova nekretnina je nekada bila uz mali put, a sada je to prošireno tako da mogu prolaziti i kamioni, i cijelo ovo zemljište je ograđeno suhozidom.

Na posebno pitanje navodi da njemu nije poznato kako i na koji način je ovu nekretninu dobio pradjed tužitelja pok. M. R.. Sve što je kazao događalo se je za njegovog života, a što je bilo prije toga njemu nije poznato.

Na daljnje pitanje navodi da njemu nije poznato da bi još netko drugi radio bilo što na ovom zemljištu, i da bi u vezi ovog zemljišta bilo nekakvih sporova. Poznato mu je da zemljište istočno od predmetnog zemljišta radi Ž. P., a još dalje prema istoku je zemljište od Š..

Svjedok V. V., rođak tužitelja u iskazu od 19. svibnja 2022. god.,

navodi da mu je poznato o kojem se zemljištu u konkretnom slučaju radi, pa tako može kazati da je na njemu bio vinograd, te da je i sam pomagao u vinogradu djedu tužitelja M. R., a radio je u vinogradu i njegov sin P. R., koji je

njegov ujak. Danas na predmetnoj nekretnini više nema loze, a ostalo je nešto smokava i višanja. Može isto tako kazati da je ovo zemljište uz cestu ograđeno suhozidom i uz zapadnu stranu i sa južne strane, a do ovog zemljišta je zemljište Ž. P.. Na ovom zemljištu se i danas nalazi jedna čatrnja gdje je djed tužitelja pok. M. R. pripremao vodu za polijevanje vinograda.

Na posebno pitanje navodi da njemu nije poznato na koji način je djed tužitelja pok. M. R. stekao ovo zemljište. Pretpostavlja da ga je stekao od svojega oca. Na daljnje pitanje navodi da nije siguran da li su ovu čatrnju na predmetnom zemljištu sagradili djed tužitelja M. R. ili otac M. R.. Nije mu poznato

kako se pradjed tužitelja zvao.

Nadalje upitan navodi da je pok. djed tužitelja M. R. imao tri brata. Nije mu poznato da li je imao sestara. Na predmetnom zemljištu nitko od braće pok. M. R. nije ništa radio, odnosno na ovom zemljištu su radili vinograd samo M.,

njegov sin P. i kasnije njegova djeca. Ovaj vinograd se ne radi već nekih 10-ak godina. Po njegovoj procjeni vinograd je bio u površini nekih 500 m2, ali je iznad njega bila još neka neobrađena površina.

Svjedok D. P. u iskazu od 19. svibnja 2022. god., navodi da mu je poznato predmetno zemljište budući da i sam ima svoje zemljište na udaljenosti od predmetnog zemljišta od nekih 200 metara prema zapadu. Tako mu je poznato da su djed tužitelja pok. M. R. i njegova žena B. R. na ovom zemljištu radili

vinograd, pa tako i danas na njemu postoji čatrnja i kamenica gdje su pripremali tekućinu za prskanje loze. Koliko se sjeća obzirom da slabo posjećuje ovo područje, može kazati da se i danas na ovom zemljištu nalazi smokva i višnja. Ovo zemljište je sa svih strana ograđeno suhozidom jednako kao i susjedna zemljišta Ž. P.

pok. M. i Z. Š..

Na posebno pitanje navodi da njemu nije poznato na koji način je djed tužitelja pok. M. R. stekao ovo zemljište. Koliko mu je poznato, ovo zemljište je bilo u vlasništvu još njegovog oca pok. I..

Na daljnje pitanje navodi da je njemu teško procijeniti površinu ovog zemljišta. Može kazati da bi po nekakvoj njegovoj procjeni mogla imati 1.000 m2.

Svjedok A. Č., rođak tužitelja u iskazu od 19. svibnja 2022. god., navodi da kao prvi rođak tužitelja može kazati da je od malih nogu dolazio na predmetno zemljište na kojem danas postoji jedna smokva i nekoliko višanja koje su se osušile. Može kazati da je na ovom zemljištu tužitelj S. R. radio vinograd, a prije njega je vinograd radio i njegov otac P., a prije njega i djed M. R.. Ovo zemljište je ograđeno suhozidom. Može kazati da on i danas koristi čatrnju koja se nalazi na predmetnom zemljištu, a tu se nalazi i jedna kamenica gdje se je pripremala voda za prskanje vinograda.

Na posebno pitanje navodi da je njemu poznato samo to da je ovo zemljište vlasništvo tužitelja, a nije mu poznato tko je i na koji točno način stekao ovo vlasništvo. Kako je već kazao, i ja koristim vodu iz čatrnje i nitko mi nikada to nije osporavao.

Na daljnje pitanje navodi da je ova čatrnja sa poklopcem postojala na predmetnom zemljištu još kada je on bio dijete od 5 godina, a nije mu poznato točno tko ju je i kada sagradio. Može kazati da tužitelje nikada nitko nije smetao ili im osporavao bilo kakva prava na predmetnom zemljištu.

Nadalje upitan navodi da braća pok. M. nisu nikada obrađivala ili radila što na predmetnoj nekretnini. Kako su se oni dijelili i da li su njegova braća imala u vlasništvu neke druge nekretnine, njemu nije poznato.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Zahtjev za mirno rješenje spora od 03. kolovoza 2017. god., Odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora br. N-DO- 2720/2017 od 07. rujna 2017. god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda – neslužbena kopija sa stanjem na dan 25.11.2018. god., Povijesni izvadak iz zemljišne knjige za Z.U. 118, K.O. D., Rješenje o nasljeđivanju ovog suda br. O-1675/81 od 15. srpnja 1981. god., Prijepis Rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-1506/85 od 30. lipnja 1986. god., Ugovor o darovanju nekretnina od 05. studenog 1998.god., Ugovor o darovanju nekretnina od 20. siječnja 2005. god., Dodatak Ugovora o darovanju od 01. ožujka 2005. god., Rješenje o nasljeđivanju ovog suda br. O-307/05 od 17. ožujka 2005. god., Ugovor o darovanju nekretnina od 26. kolovoza 2010. god., Popis posjeda P.L. 400, K. S.. M..N.O. D., K.O. D., Geodetski snimak R. d.o.o., S., .., Povijesni izvadak iz

zemljišne knjige za čest.zem. 1044/3, K.O. D., Izvadak iz zemljišne knjige, Posebni izvadak kat.čestice 1044/3, K.O. D., sa stanjem na dan 21.04.2022. god., Povijest promjena na katastarskim česticama Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar S., Odjel za katastar nekretnina S. K.. 930-04/22- 05/281, Ur.br. 541-28-04/8-22-2 od 15. srpnja 2022.god., Izvod iz posjedovnog lista Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar S., Odjel za katastar nekretnina S. K.. 938-07/22-01/469, Ur.br. 541-28-04/8-22-2 od 15. srpnja 2022.god., te izveo dokaz saslušanjem svjedoka A. P., V. V.,

D. P. i A. Č. na raspravnom ročištu dana 19.svibnja 2022. godine.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbama čl. 30 st. 1 i st. 2, da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (st. 1). U granicama iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari (st. 2).

Nadalje je u odredbama čl. 114 ZV-a, propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona (st.1). Na temelju stavka 1 ovoga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. (st.2). Među parničnim strankama nisu sporni navodi tužitelja pod 1-pod 3 o pravnom slijedu nasljeđivanja iza njihovih pravnih prednika, i to pok. I. R., potom njegovog nasljednika - sina pok. M. R., te njegovog nasljednika - sina

R. P. (otac tužitelja pod 1 i pod 2, i djed tužitelja pod 3), te kćeri V. A. i Č. M., kao i sadržaj priloženog Rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-1675/81 od 15. srpnja 1981. god., Prijepisa Rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-1506/85 od 30. lipnja 1986. god., i Rješenje o nasljeđivanju ovog suda br. O- 307/05 od 17. ožujka 2005. god., a isto tako i sadržaj priloženog Ugovora o darovanju nekretnina od 05. studenog 1998. god., Ugovora o darovanju nekretnina od 20. siječnja 2005. god., Dodatka Ugovora o darovanju od 01. ožujka 2005. god., i Ugovora o darovanju nekretnina od 26. kolovoza 2010. godine.

Pregledom priloženog Popisa posjeda, posjedovni list 400, Kotar S., M.N.O. D., K.O. D., utvrđeno je da je pravni prednik tužitelja pod 1-pod 3

pok. M. R. pok. I. bio upisan kao posjednik dijela predmetne nekretnine označene kao čest. zem. 1044/3, ukupne površine 1.400 m2, od čega 600 m2, u naravi vinograd, i 800 m2, u naravi pašnjak.

Nadalje je pregledom pribavljene Povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar S., Odjel za katastar nekretnina S. K.. 930-04/22-05/281, Ur.br. 541-28-04/8-22-2 od 15. srpnja 2022. god., utvrđeno da je u posjedovnom listu 400, pravni prednik tužitelja pod 1- pod 3 pok. M. R. pok. I. od 1964. godine bio upisan kao posjednik dijela predmetne nekretnine označene kao čest. zem. 1044/3, ukupne površine 1.300 m2, da su potom od 1981. godine kao posjednici ovog dijela predmetne nekretnine površine 1.300 m2 upisni pravni prednici tužitelja pod 1-pod 3 pok. P. R. pok. M. za 2/4 dijela, A. V. ž. M. za ¼ dijela i M. Č. ž. I. rođ. R. za ¼ dijela, te da je potom od 2005. god., upisan kao posjednik saslušani svjedok V. V. iz D., … umjesto A.

V..

Svi saslušani svjedoci redom iskazuju da je predmetna nekretnina od davnina bila u vlasništvu pravnih prednika tužitelja pod 1-pod 3, i to pok. I. R. (pradjeda tužitelja pod 1 i pod 2 i šukundjeda tužitelja pod 3), potom pok. M. R. (djeda tužitelja pod 1 i pod 2 i pradjeda tužitelja pod 3), a potom pok. P.

R. (oca tužitelja pod 1 i pod 2 i djeda tužitelja pod 3). Nadalje iskazuju da su pravni prednici na predmetnoj nekretnini zasadili i obrađivali vinograd, kao i stabla smokve i višnje, sagradili čatrnju i jednu kamenicu za potrebe obrađivanja i održavanja vinograda, i sa svih strana predmetnu nekretninu ogradili suhozidom. Potvrđuju i to da su vinograd obrađivali i tužitelji pod 1–pod 3 do prije nekih 10-tak godina.

Pritom je sasvim razumljivo da tužitelji pod 1-pod 3, kao i saslušani svjedoci nakon proteka više od 170 godina, više nemaju spoznaja o tome temeljem kojega pravnog osnova je pok. I. R. (pradjed tužitelja pod 1 i pod 2 i šukundjed tužitelja pod 3) stekao vlasništvo predmetne nekretnine, a zacijelo ih uslijed proteka vremena više nije imao niti pravni prednik pok. P. R. (otac tužitelja pod 1 i pod 2 i djed tužitelja pod 3).

Naime, ono što je tužiteljima pod 1-pod 3 poznato, jeste to da je od davnina (od prije 1850 god.) predmetna nekretnina u posjedu njihovih imenovanih poravnih prednika, koji su je obrađivali kao svoju, te da su vlasništvo predmetne nekretnine stekli nasljeđivanjem i darovanjem od svojih pravnih prednika.

Slijedom navedenog, ovaj sud cijeni da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću od strane imenovanih pravnih prednika tužitelja pod 1 – pod 3, a potom i nasljeđivanjem i darovanjem od strane tužitelja pod –pod 3.

Naime, u odredbi čl. 388 st. 2 ZV-a, propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnog prava do stupanja na snagu ovoga Zakona, prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku, stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Među strankama nije niti sporno da je da je predmetna nekretnina nakon 1945. god., bila u režimu tzv. društvenog vlasništva, pa je tako u konkretnom slučaju, a sukladno odredbama Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. god., (N.N. br. 73/91), valja procijeniti jesu li se ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, a sukladno tada važećem Općem građanskom zakoniku (Austrijski građanski zakonik OGZ).

Opći građanski zakonik (u daljnjem tekstu OGZ), u paragrafu 1472, propisivao je da proti fiskusu to jest, proti upraviteljima državnih dobara i državne imovine, ukoliko zastari ima mjesta (paragrafi 287, 289 i 1456 – 1457), također proti upraviteljima dobara crkvenih, općinskih i inih dopuštenih zborova, nije dovoljno opće i redno vrijeme dosjelosti. Glede posjeda stvari pokretnih i posjeda stvari nepokretnih, ili služnosti i inih prava na pomenutim stvarima izvršivanih, i na ime posjednika upisanih u javne knjige, posjed ima se produžiti kroz šest godina. Prava pomenute vrste koja na ime posjednikovo nisu upisana u javne knjige, i sva ina prava mogu se proti fiskusa i gore naznačenim povlaštenim osobama steći samo posjedom od četrdeset godina.

U paragrafu 1493 OGZ-a, bilo je propisano da tko načinom poštenim prima kakvu stvar od zakonitog i poštenog posjednika; taj ima pravo kao nasljednik da uračuna sebi vrijeme dosjelosti svojeg prednika (paragraf 1463). To isto valja također za vrijeme zastare. Glede dosjelosti od trideset ili četrdeset godina, može se ovo uračunanje učiniti i bez zakonitog naslova, a glede zastare u pravom smislu može se učiniti i bez dobre vjere ili nevinoga neznanja.

U paragrafu 1460 OGZ-a, bilo je propisano da se kroz dosjelost stječe nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragraf 309, 316, 326 i 345).

Naime, u paragrafu 309 OGZ-a, bilo je propisano da tko stvar kakvu ima u svojoj vlasti ili sahrani, zove se njezin držalac. Ako držalac koje stvari ima volju zadržat je kao svoju, tad je njezin posjednik.

U paragrafu 316 OGZ-a, bilo je propisano da posjed stvari jest zakonit, ako se osniva na tvrdom naslovu, to jest, na pravnom kakvom temelju, po kojem se što steći može. Inače zove se nezakonit.

Nadalje je u paragrafu 326 OGZ-a, bilo propisano da tko drži iz uzroka vjerojatnih, da je njegova stvar koju posjeduje, jest pošteni posjednik. Posjednik nepošteni jest onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti, da je tuđa stvar koju posjeduje. S toga, što se tko prevario u samom djelu, ili što ne zna propisa zakonitih, takav može biti nezakonit (paragraf 316) a pri svem tom pošten posjednik.

U paragrafu 345 OGZ-a, bilo je propisano da ako tko ulazi silom u posjed, ili se uvlači potajno s lukavstvom ili molbom, i nastoji pretvoriti u stalno pravo ono, što mu je dopušteno od jedne uslužnosti, bez obveze istu uslugu dalje mu činiti; posjed po sebi nezakonit i nepošten postaje suviše neistinit; inače smatra se kao istinit. U paragrafu 1463 OGZ-a, bilo je propisano da posjed mora biti pošten. Nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg (paragraf 1493).

Konačno, u paragrafu 1477 OGZ-a, bilo je propisano da tko dosjelost svojeg posjeda osniva na vremenu od trideset ili četrdeset godina, taj nije dužan pokazati zakoniti naslov stečenja svojeg. Ali ako bi proti njemu bilo dokazano nepoštenje posjeda, tad ne biva dosjelost ni stečenjem pomenutog duljeg vremena.

Kada se imaju u vidu citirane odredbe OGZ-a, i iskazi saslušanih svjedoka, razvidno je da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke stjecanja vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, odnosno da su imenovani pravni prednici tužitelja pod 1 – pod 3 bili u posjedu predmetne nekretnine više od 90 godina u razdoblju do 1941. god., te da je njihov posjed bio zakonit, pošten i istinit. Osim toga, valja napomenuti da je kasnije donijetim Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (N.N. 53/91), ukinuta odredba iz čl. 55 ZOVO-a, ali i čl. 29 ZOVO-a, koje su isključivale mogućnost stjecanja stvarnih služnosti i vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu.

Europski sud za ljudska prava u odlukama T. (Zahtjev br. 35298/04), u predmetu J. (Zahtjev br. 22768/12), i u predmetu R. i dr. (Zahtjev br. 37685/10), protiv RH, zauzeo je pravno stajalište da u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme do 08. listopada 1991. godine, te utvrđuje da i u situacijama kada su tužbe podnesene nakon ukidanja odredbe čl. 388 st. 4 ZV-a iz 1996. god., stranke koje su dovršile dosjedanje i time stekle stvarno pravo prije ovog ukidanja predmetne odredbe od strane Ustavnog suda, imaju pravo na sudsku zaštitu tog prava, jer se radi o stečenom pravu. Prema stajalištu ESLJP-a izraženom u tim odlukama, prvenstveno proizlazi da tužitelj koji je pošteni posjednik, posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388 st. 4 ZV-a, stupanjem tog zakona na snagu 01. siječnja 1997. god., postaje vlasnik ili ovlaštenik stvarnog prava služnosti na nekretnini, te da za stjecanje prava vlasništva u smislu citirane odredbe čl. 388 st. 4 ZV-a, nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe za utvrđivanje postojanja stvarnog prava, odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenog 1999. god., kao dana donošenja odluke Ustavnog suda br. U-I-58/97 i dr. od 17. studenog 1999. godine,

Iz naprijed navedenog stajališta ESLJP-a, na jednoznačan način proizlazi i stajalište da se stečena prava, kao u ovom slučaju, kvalificiraju kao imovina zaštićena uz čl. 1 Protokola broj I uz Europsku Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, a što posljedično dovodi i do obveze suda da tužitelju u ovom slučaju pruži zaštitu, ne samo temeljem navedene Konvencije, nego i temeljem odredbe čl. 48 st. 1 Ustava RH.

Osim toga, Vrhovni sud RH u je u svojoj odluci br. Rev-2776/2016 od 29.01.2019. god., zauzeo stajalište da u vrijeme dosjelosti treba uračunati vrijeme do 08. listopada 1991. god., te je zaključio da je drugostupanjski sud u tom postupku pogrešno primijenio materijalno pravo, kada nije sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava, primijenio shvaćanja izražena u odlukama T. protiv RH br. 35298/04, R. i dr. protiv RH br. 37685/10 i J. protiv RH br. 22768/12/10.

Konačno, u tumačenju i primjeni prava vezanog za ovo pravno pitanje u svezi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, i odredbom čl. 388 ZV-a, a u svjetlu primjene Europske Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, Županijski sud u S. u svojoj odluci br. Gž-2724/2017-2 od 22. svibnja 2019. god., zauzeo je sljedeće stajalište: "Odlučne činjenice po iznijetoj činjeničnoj osnovi (dosjedanje) predstavljaju utvrđenja o neprekinutom posjedu određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u kojoj se uračunava i posjed prije 08.studenog 1991. god., (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima navedenim u tim odlukama Europskog suda za ljudska prava. Da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe čl. 388 st. 4 ZV-a, ukinute odlukom Ustavnog suda br. U-I-58/97 od 17. studenog 1999. god., i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i sl.), s obzirom na stečena subjektivna građanska prava",

Imajući u vidu izneseni prigovor tuženika glede manje površine predmetne nekretnine, u naravi materijalnog dijela čest. zem. 1044/3, K.O. D., ukupne površine 221869 m2, ovaj sud cijeni da isti nije od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, iznimno je teško izmjeriti točnu površinu određene nekretnine koje je izrazito nepravilnog položaja, kao što je slučaj sa predmetnom nekretninom. Uostalom, točne granice predmetne nekretnine prema jasno vidljivoj međi na terenu u vidu suhozida, kao i točna površinu predmetne nekretnine, utvrdit će se tijekom postupka parcelacije predmetne nekretnine, a na koju će tužitelji pod 1- *pod 3 biti ovlašteni temeljem ove presude.

Radi svega navedenog, tužbeni zahtjev je prihvaćen u cijelosti, te je donijeta odluka kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Tužiteljima pod 1-pod 3 su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav tužbe 60 bod., pristup na tri ročišta po 60 bod., sve sa povišenjem tarifnih stavki od 20% za zastupanje više osoba, a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 600,00 kn, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljima pod 1-pod 3 su priznati i troškovi za sudske pristojbe, i to za pristojbu tužbe iznos od 100,00 kn, sve sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 53/19).

U Splitu, 04. studenog 2022. godine

S U D A C

Živomir Topić,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA: - pun. tužitelja pod 1-pod 3

- z.z. tuženika