- 1 -              Poslovni broj: Usž-650/2024-2

Poslovni broj: Usž-650/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. M. iz B. L., Bosna i Hercegovina, sa opunomoćenikom za primanje pismena u Republici Hrvatskoj N. R. iz S., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, Z., radi hrvatskog državljanstva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 UsI-2019/2023-4 od 24. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2024.

p r e s u d i o   j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 UsI-2019/2023-4 od 24. listopada 2023.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-224-04/22-01/93, urbroj: 511-01-203-23-2 od 10. srpnja 2023.

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Policijske uprave z., Postaje granične policije G., broj: 511-18-11/12-UP/I-6/2022 od 1. veljače 2022., kojim je odbijen zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva i naknadni upis u knjigu državljana N. M., ovdje tužitelja, državljanina Bosne i Hercegovine.

3.              Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je potpuno zanemareno osnovno načelo stjecanja državljanstva podrijetlom, budući da je zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva podnio kao potomak hrvatske državljanke. S tim u vezi navodi da je Ugovorom o dvojnom državljanstvu između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine zagarantirano dvojno državljanstvo, državljanstvo Bosne i Hercegovine i državljanstvo Republike Hrvatske. Smatra da nije uzeto u obzir da je Republika Hrvatska 9. siječnja 2005. supotpisnica Europske konvencije o državljanstvu čija je namjera olakšati stjecanje državljanstva i spriječiti proizvoljnu uskratu stjecanja državljanstva. Smatra da ispunjava zakonske uvjete za stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom prema članku 5. stavku 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, budući da je osoba starija od 21 godine života, rođen je u inozemstvu, te mu je jedan roditelj – majka hrvatska državljanka u trenutku njegovog rođenja, a zahtjev je podnio unutar zakonskog roka i ne predstavlja ugrozu za ustavno pravni poredak Republike Hrvatske. Ističe da ostaje kod svih navoda koje je iznio tijekom postupka, te drži da je nezakonito proveden postupak i donesene nezakonite odluke te nisu poštivane stečevine Europske unije. Predlaže Visokom upravnom sudu da usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu, te sam otkloni nedostatke i usvoji njegov tužbeni zahtjev.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je odredbama članka 30. stavka 1. i 30a. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj: 53/91., 70/91. – ispravak 28/92., 113/93., 130/11., 110/15. i 102/19., dalje: ZHD) normirano utvrđivanje hrvatskog državljanstva za osobe rođene prije stupanja na snagu ZHD-a (utvrđuje jesu li stekle hrvatsko državljanstvo podrijetlom prema saveznim i republičkim propisima važećim u vrijeme njihova rođenja) koji nije bio u primjeni u vrijeme rođenja tužitelja. Tuženik pojašnjava da je Zakonom o izmjenama i dopunama ZHD-a došlo do izmjena odredbe članka 5. stavka 1. toga Zakona da je za stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom djeteta za osobe rođene u inozemstvu čiji je jedan roditelj u trenutku njenog rođenja hrvatski državljanin povećana dobna granica za prijavu u evidenciju hrvatskih državljana do navršene 21 godine života (do tada je bila do navršene 18. godine života). Naime, upravo odredba članka 30. stavka 1. ZHD-a predstavlja pravni okvir za primjenu odredbe članka 5. stavka 2. ZHD-a jer bi se tužiteljevim tumačenjem neograničene primjene navedene odredbe zadiralo u prijašnje propise, te bi načelo kontinuiteta hrvatskog državljanstva sadržano u toj odredbi izgubilo smisao što nije bila intencija zakonodavca. Tužitelj je od rođenja državljanin Bosne i Hercegovine čije državljanstvo ima u kontinuitetu cijelo vrijeme, a navedeno državljanstvo je stekao podrijetlom po očevom državljanskom statusu. Kako je tužitelj na dan 8. listopada 1991. godine bio državljanin Republike Bosne i Hercegovine, ne može se utvrditi da se na isti dan smatra i državljaninom Republike Hrvatske u smislu odredbe članka 30. stavka 1. ZHD-a, dok se odredba članka 5. stavka 2. ZHD-a, na tužitelja ne može primijeniti. Također Ugovor o dvojnom državljanstvu između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine nebitan je u postupcima utvrđivanja hrvatskog državljanstva u kojem se utvrđuju činjenice nastale do 8. listopada 1991., dok su navodi o Europskoj konvenciji o državljanstvu irelevantne, s obzirom da tužitelj nije dijete, nije apatrid, ne živi u Republici Hrvatskoj, a u vrijeme njegovog rođenja Bosna i Hercegovina nije bila područje druge države. Predlaže Sudu da odbije žalbu kao neosnovanu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7.              Odredbom članka 30. stavka 1. ZHD-a propisano je da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je hrvatsko državljanstvo stekla po propisima važećim do 8. listopada 1991. godine, odnosno do dana stupanja na snagu tog Zakona (8. listopada 1991. godine).

8.              Prvostupanjski sud je utvrdio da su u postupku na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene odredbe materijalnog prava, te je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva na temelju odredbe članka 30. stavka 1. ZHD-a.

9.              Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je tužitelj rođen … u B., Bosna i Hercegovina, te da je u trenutku rođenja tužitelja njegova majka bila upisana kao hrvatska državljanka u knjigu državljana Matičnog ureda G., pod rednim brojem: …, a otac nije bio hrvatski državljanin. Tužitelj je po propisima važećim do 8. listopada 1991. podrijetlom stekao državljanstvo Bosne i Hercegovine (upisan je u knjigu državljana Bosne i Hercegovine, koja se vodi za mjesto B. na stranici …, pod rednim brojem …, za …. godinu), dakle prije stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu (8. listopada 1991.).

10.              Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete propisane odredbom članka 30. stavka 1. ZHD-a, te je pravilno protumačena odredba članka 5. stavka 2. ZHD-a, koja propisuje da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i osoba starija od 21 godine života, rođena u inozemstvu čiji jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnese zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana, a Ministarstvo unutarnjih poslova prethodno utvrdi da ne postoje zapreke iz članka 8. stavka 1. točke 5. toga Zakona. Naime, tužitelj je rođen prije 8. listopada 1991., dok se navedena odredba članka 5. stavka 2. ZHD-a primjenjuje samo na osobe koje su rođene nakon toga datuma, dakle nakon 8. listopada 1991., odnosno osobe rođene za vrijeme važenja Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj: 53/91.) koji je stupio na snagu 8. listopada 1991.

11.              S obzirom na izneseno, ovaj Sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva tužitelju, te je pravilnom primjenom odredbe članka 30. stavka 1. ZHD-a zahtjev odbijen, za što su dani valjani razlozi glede primjene i tumačenje važećeg ZHD-a i Zakona o državljanstvu SR Hrvatske te Zakona o državljanstvu SFRJ koji su bili na snazi u vrijeme rođenja tužitelja.

12.              Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 20. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća

Snježana  Horvat-Paliska v.r.