Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 42 Gž-3091/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Lidije Bošnjaković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. D. pok. P., H., OIB …, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz odvjetničkog društva Lj., V. i partneri u S., protiv tuženika ad 1/ W. P., SAD, C., B., zastupana po privremenom zastupniku Ž. Š., odvjetniku iz H., ad 2/ L. P., SAD, C., D., ad 3/ V. D., SAD, C., E., ad 4/ G. S. D., SAD, C., E., ad 5/ S. J. D., SAD, C., E., ad 6/ J. S. D., SAD C., B., ad 7/ S. G. D., SAD, C., E., ad 8/ G. J. D., SAD C., G., ovi ad 4-8/ zastupani po punomoćniku I. J., odvjetniku u H., ad 9/ L. D., B., OIB …, ad 10/ A. H. rođ. D., B., OIB …, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu – Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-4212/2015 od 08. srpnja 2022., u sjednici vijeća dana 8. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu – Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-4212/2015 od 08. srpnja 2022. u dijelu pod toč. II i III izreke i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, dok se odluka o troškovima postupka povodom žalbe ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za daljnjih 160/300 dijela prava vlasništva kč. br. 3180/1 i kč. br. 3183/2 upisane u zk ul. 1399 k.o. H., te se isti ovlašćuje temeljem presude na navedenim nekretninama zatražiti i postići upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime u cijelosti uz prethodno brisanje 2. tuženika kao slijednika D. T. S. pok. J. iz B., 3. tuženika, kao slijednika D. T. P. pok. J. iz B., tuženika ad 9 i 10/ kao slijednika D. J. pok M. No, pod toč. II izreke odbija se tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik za daljnjih 90/300 dijela prava vlasništva kč. br. 3180/1 i kč. br. 3183/2 upisane u zk ul. 1399 k.o. H., te se isti ovlašćuje temeljem presude na navedenim nekretninama zatražiti i postići upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime u cijelosti uz prethodno brisanje 1. tuženika kao slijednika D. T. S. P-4212/2015 2 pok. J. iz B., 4-8. tuženika, kao slijednika D. T. I. pok. J. iz B. Konačno, pod toč. III izreke nalaže se tužitelju da četvrto do osmotuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 23.400,00 kuna za zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu u odbijajućem dijelu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba je osnovana.

4. U pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje u toč. 17. obrazloženja kako je prema zk izvatku z. ul 1399 k.o. H. pravo vlasništva na č. zem. 3180/1 vrt površine 1167 m2 i č. zem. 3183/2 vrt površine 493 m2 upisano na ime prednika 1 i 2 tuženika D. T. S. pok. J. za po 30/300 dijela, na ime prednika 3 tuženika D. T. P. pok. J. za 60/30, na ime 4-8 tuženika za ukupno 60/300, te na ime prednika 9 i 10 tuženika D. J. pok. M. za 30/300 odnosno 40/300 dijela.

5. U predmetu O-41/08 pok. J. D.1 (I. D. sina J.) nasljeđuju ovdje tuženici 4-8, dok u predmetu O-251/11 pok. J. D.2 (M.) nasljeđuje ovdje 9. tuženik, a ugovorom o darovanju od 13. travnja 2005. D. J. pok. P. daruje D. S. pok P. suvlasničke dijelove predmetnih nekretnina. Ugovorom pak o darovanju od 12. travnja 2012. A. H. rođ. D. pok. P. iz B. daruje J. P. D. pok. P., SAD, svoj suvlasnički udio na predmetnim nekretninama, a ugovorom o darovanju od 10. siječnja 2013. J. P. D. pok P., SAD daruje S. D. pok. P. iz H. svoj suvlasnički udio na predmetnim nekretninama. Temeljem rješenja O-41/08 pravo vlasništva sa imena D. T. I. pok. J. uknjižuje se na ime D. G. S. za 12/300, D. J. S., D. G. J. svi za 12/300 a temeljem ranije navedenoga ugovora o darovanju od 13. travnja 2005. g. sa imena D. J. pok. P. uknjižuje se D. S. pok. P. za 15/300, H. A. r. D. za 10/300, te D. S. pok. P. za 35/300 da bi konačno nakon rješenja O-251/11 bilo uknjiženo pravo vlasništva sa imena D. J. pok. M. na ime D. L. pok. J. za 60/300. D. T. J. pok. M. pak nasljeđuju D. T. M. pok. J., D. T. S. pok. J., D. T. P. pok. J., D. T. I. pok. J. i D. T. P. pok. J. za po 1/5, a S., P., I. odsutni zastupani po skrbniku D. T. M.

6. Dalje, prema identifikaciji katastra, građevina locirana na kč. br. 3183/2 nije prikazana na snimci 1968. g. ali su prema povijesti promjena u katastru nekretnine bile upisane naime posjednika D. M. pok. J. iz B. u Pl br. 336, a 1960. g. prelaze na ime posjednika D. P. pok. J. iz B. u Pl br. 338. Nadalje temeljem rješenja O-32/58 vlasništvo sa D. T. M. pok. J. uknjižuje se na ime D. J. pok. M. za 1/5 a temeljem rješenja O-149/67 sa imena D. T. P. pok. J. na ime D. J. pok. P. za 3/60, H. A. r. D. za 2/60 te D. S. pok. P. za 7/60.

7. Uvidom u zemljišne knjige sud prvog stupnja utvrđuje kako u z. ul. 1399 za č. zem. 3180/1 vrt 1167 m2, č. zem. 3183/2 vrt pov. 493 m2, K.O. H., prvi upis glasi 1940. na ime 1-D. T. M. pok J. za 1/5,2-D. T. S. pok. J. za 1/5,3-D. T. P. pok. J. za 1/5,4-D. T. I. pok. J. za 1/5,5-D. T. P. pok. J. za 1/5.

8. Izjavom J. D.2 pok. M. od 29. rujna 2011. isti tvrdi kako je njegov djed 1920. počeo sa gradnjom kuće i to zajedno sa sinovima M., P., S., P. i I. u uvali J. i tom kućom da se najviše koristio P. D. koji se bavio ribarstvom a potom njegov sin S. D., a braća njegova oca kako su se dogovorili da kuća pripadne P. D. zajedno sa zemljom koju on obrađuje, a njemu da pripada kuću u B. i zemlja koju je njegov otac obrađivao, dok ostala braća da se nisu imala namjeru i želju vratiti iz SAD-a.

9. Svjedoci pak M. R., L. H. i M. J. iskazuju o obradi predmetnih nekretnina od strane tužitelja i njegovog pok. oca ali ne i o dogovoru oko podjele prednika stranaka, dok svjedok J. H. tvrdi da nije bilo nikakvog dogovora oko podjele ali su braća M. i P. nastavili sa obradom te je tužiteljev otac od novca braće iz A. kupio drugu kuću ali da to nije uključivalo podjelu zemlje. Konačno, svjedok P. J. je na spornim nekretninama viđao tužitelja kako ih obrađuje te je tužitelj obnovio ruševnu kuću prije nekoliko godina a u čemu mu je on pomagao dok svjedok S. M. tvrdi da je njegov djed M. bio najstariji od petero braće i sinova pok. J. D.2 (M., S., I., P. i P.) pa je otac tužitelja P. D. živio u A. do 1938. kada se vratio, njegov djed M. i P. su živjeli u B. a ostala trojica braće u A., tako da je I. svoj dio ostavio bratu M. jer da mu je ovaj uzdržavao ženu i djecu sve do njihova odlaska u K.1 1947. a M. njegov djed nije svoj dio predmetnih nekretnina dao bratu P., dok je kuća u B. darovana njegovom djedu M., dok su preostala trojica braće isplatili P. D. oca tužitelja a na K.2 je svatko od nasljednika zadržao svoje pravo te nije došlo do fizičke podjele a svjedok ne zna što tužitelj u naravi drži dok je njegov djed pok M. osim svog dijela i darovanog dijela od brata I. održavao na spornim nekretninama i dijelove svoje braće S., I. i P. koji su bili u A.

10. U takvoj situaciji sud prvog stupnja zaključuje kako je tužitelj iza oca P. u posjedu predmetnih nekretnina, pri čemu je sporno je li tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na suvlasničkim udjelima drugih sinova pok. J. D.2 (M., S., I. i P.) jer iza I. su nasljednici 4-8 tuženici a iza P. prvotuženik, pa sud utvrđuje kako tužitelj nije dokazao da bi u pogledu tog suvlasničkog dijela bio postignut dogovor među braćom, kada su nekretnine uknjižene prije rata na svakoga podjednako, a u SAD su otišli S., I. i P. (koji su izjavom i punomoći iz 1959. svoje dijelove darovali bratu M., a brata P.-prednika tužitelja za njegov dio od 1/5 isplatili u iznosu od 1000 dolara tako da i njegov dio ima pripasti bratu M.). Pri tome sud prvog stupnja zaključuje kako tužitelj nije dokazao da bi bila provedena dioba nekretnina, osim za kuću u B., dok su braća iz SAD dala odobrenje braći M. i P. da koriste zemljište, ali se nisu odrekla svog dijela

11. U takvoj situaciji sud prvog stupnja primjenjuje &1460. OGZ-a prema kojemu-da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragrafi 309., 316., 320., i 345.).

12. No, iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetni zk uložak 1399 k.o. H. i to u pogledu dvaju spornih zemljišta (č. zem. 3180/1 vrt površine 1167 m2 i č. zem. 3183/2 vrt površine 493 m2) proizlazi suvlasništvo i to D. T. S. i P. svaki po 60/300 dijela, tužitelja u 60/300 dijela (15 i 35/300, te jedan na tužitelja upisani dio od 1/30 odnosno 10/300 dijela), zatim 4-8 tuženici S., S., J. S., S. G. i G. J. svaki po 12/300 ili svega 60/300 dijela, te konačno i L. D. 60/300, što je svega jedno cijelo. 13. Uz S. i P. od pet sinova pok. J. D.2 (M., S., I., P. i P.) sada u zemljišnim knjigama umjesto P. dolazi uknjižen ovdje tužitelj, P. sin S. D., iza I. dolaze 4-8 tuženici u njegovih 60/300 dijela, a iza M. – po D. J. pok. M. – iza potonjega L. D.

14. Ukoliko dakle tužitelj već ima upisanih 60/300 dijela (15,35 i 10/300 a zadnji njegov upis je još 2020. dakle prije ovdje pobijane presude), te mu sud dosuđuje još i 160/300 dijela brisanjem 2. tuženika kao slijednika D. T. S. pok. J. iz B., 3. tuženika, kao slijednika D. T. P. pok. J. iz B., te tuženika ad 9 i 10/ kao slijednika D. J. pok M. (što je dakle sveukupno već sada 220/300, a odbija (što je ovdje predmetom žalbe) daljih 90/300 dijela (kako se traži – brisanjem 1. tuženika kao slijednika D. T. S. pok. J. iz B., te 4-8. tuženika, kao slijednika D. T. I. pok. J. iz B.) tada proizlazi da se u postupku odlučivalo o 310/300 dijela, odnosno više od 300/300 dijela što samo po sebi dovodi do zaključka da pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama temeljem kojih je odlučeno kao u izreci, pa da je počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

15. Nadalje, u punomoći od 26. lipnja 1959. g. pri Generalnom konzulatu SFRJ u S. F. braća S. P. (D.), I. D. i P. D. ovlašćuju J. D.2 sina njihova pok. brata M. da temeljem te punomoći njihov pripadajući dio na kući i dvorištu u B. Općina H. prenese na svoje ime i vlasništvo. Nadalje, navodi da prema nagodbi između njih kao i brata P. D. koji živi u B. za njegov pripadajući dio od 1/5 dijela u navedenoj kući u B., da su mu prema njegovom zahtjevu 1958. g. isplatili iznos od 1.000 dolara koji iznos je on primio za svoj pripadajući dio od 1/5 te opunomoćuju J. D.2 da si taj dio u kući i dvorištu prenese na svoje ime i vlasništvo. Izjavljuju kako je njihov pok. brat Mate najviše doprinio za tu kuću svojim radom i uzdržavanjem roditelja za vrijeme dok su druga braća bili u inozemstvu te stoga tom punomoći daju cijelu kuću u vlasništvo i uživanje J. D.2 sinu pok. M. Time sud prvog stupnja zaključuje kako iz navedene punomoći proizlazi da je suvlasnički udio tužiteljeva oca kupljen od strane braće u A. te zajedno sa njihovim udjelima darovan bratu M.

16. Međutim, u pravu je i tužitelj kada u žalbi u pogledu odbijenog dijela tužbenog zahtjeva (za kojeg sada još nije jasno o čemu je sveukupno odlučivano pobijanom odlukom) tvrdi da se posjedu njegova oca i njega, koji da traje više od pola stoljeća- nije protivio, uznemiravao, dovodio u pitanje njihova posjeda, a time niti eventualno drugačiji osnov stjecanja od dosjelosti a to je stjecanje vlasništva građenjem, pri čemu je u proturječju navod da bi prednici 4-8 tuženika svoje pravo ustupili nekom drugome (a ne tužiteljevu ocu) i sada imali prava na nekretninama, pri čemu i sam tužitelj nakon smrti oca, dokazuje kako osobno posjeduje nekretnine, čak na njima i gradi građevine. U takvoj situaciji sud prvog stupnja kako to tužitelj u žalbi pravilno navodi – neosnovano zanemaruje osnovni princip u pogledu savjesnosti posjeda a to je njeno postojanje, prema odredbi čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), pa je dakle onaj tko tvrdi drugačije – da je posjed nesavjestan, isto dužan i dokazati, a ne obrnuto – da bi tužitelj bio dužan dokazivati savjesnost svoga posjeda.

17. Pri tome sud prvog stupnja (ukoliko se matematički izračunavaju suvlasnički dijelovi) nije utvrdio niti to na čijem dijelu tužitelj dolazi već upisan u zemljišne knjige, jer sam tužitelj pravilno u žalbi navodi da ukoliko je došlo do upisa na tuđim dijelovima tada se njegov otac bez ičije suglasnosti nije niti mogao uknjižiti.

18. Dakle, iz pobijane odluke proizlazi kako je zahtjev tužitelja u odnosu na suvlasnički dio pok. P. D. T. (prednik 1 tuženika), te u odnosu na 4-8 tuženike kao nasljednike pok. I. D. odbijen jer da tužitelj nije dokazao da je u pogledu tog suvlasničkog dijela postignut dogovor među braćom, ali pri tome sud prvog stupnja ispituje samo uvjete koje bi tužitelj imao za stjecanje temeljem pravnog posla, ili eventualno tzv. redovitu dosjelost, koja se tiče i istinitosti i zakonitosti posjedovanja, ali ne i uvjete koji se tiču tzv. izvanredne dosjelosti – koji se tiču samo kvalitete posjedovanja, ukoliko već utvrđuje da bi sama činjenica posjedovanja bila nesporna.

19. No, pri tome se sud prvog stupnja konačno niti ne osvrće na izjavu J. D.2 pok. M., o pripadanju kuće u uvali-P. D., kao i izjavu L. D., prema kojoj S. D. pripada i K.2 i predio u kojem je u ovom sporu riječ, pa nije jasno je li pok. M. posjedovao svoj dio- darovani dio brata I. ali i dijelove braće S., I. i P., a baš ako bi njihov prednik I. darovao svoj naslijeđeni dio M., tada 4-8 tuženici ne bi imali vlasničkih prava kao I. slijednici, što je razlog zbog kojega sud prvog stupnja i odbija dio zahtjeva tužitelja.

20. Sve navedeno stoga što ukoliko okolnosti konkretnog slučaja ukazuju da je posjed bio savjestan tada činjenica što je posjednik propustio primjerice izvršiti uvid u zemljišnu knjigu u odnosu na nekretninu koju je posjedovao, sama za sebe ne isključuje savjesnost njegovog posjeda (tako i VSRH u Rev-2426/90 od 15. veljače 1991), jer kada je tužitelj po smrti oca naslijedio istoga, a time i posjed na predmetnoj nekretnini pa isti nije pribavljen ni silom, ni potajno ni prijevarom, a niti zloporabom povjerenja, taj posjed tužitelja bi mogao biti i istinit i zakonit, pa i pošten jer u trenutku kada je tužitelj stekao posjed sporne nekretnine bitno je je li tužitelj znao ili je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed naslijedivši nekretninu od isključivog posjednika te nekretnine evidentiranog kao takvoga u katastarskom operatu (čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima- "Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15- tako i Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, Gž-2125/2018-2).

21. Na opisani način, zbog navedenog pogrešnog pravnog stava suda prvog stupnja, niti ovaj sud nije u mogućnosti postupiti u smislu čl. 373. a ZPP i ponovno ocijeniti već izvedene dokaze, jer je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a samim time pobijana odluka u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP nema razloga o odlučnim činjenicama temeljem kojih je odlučeno kao u izreci, to se ista ne može ispitati, pa je temeljem čl. 369. i 370. ZPP istu valjalo ukinuti.

22. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja imati u vidu sve okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, pa će potom moći povodom predmetnog zahtjeva tužitelja donijeti pravilnu i zakonitu odluku, a kako je ukinuta pobijana odluka, to je u pogledu troškova postupka povodom žalbe temeljem čl. 166. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 8. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.