Posl. br. 18 Povrv-296/2020-40

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Čazmi

Čazma, Trg čazmanskog kaptola 20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sucu Almi Horvatinović, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista Renate Koščević, u pravnoj stvari tužitelja radiotelevizija, iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz O. d. H. & p., odvjetnicima u Z., protiv tuženika B. F. iz Ć., OIB: …, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 26. rujna 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) dana 04. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika M. Č. P., sa sjedištem u B., broj Ovrv-1611/2020 od 19. listopada 2020. održava se na snazi u dijelu u kojem je tuženiku B. F. iz Ć., OIB: …, naloženo da tužitelju radiotelevizija, iz Z., OIB: …, plati glavnicu u iznosu od 480,00 kn / 63,71 eur[1] sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom na iznos od:

- 80,00 kn od 20. srpnja 2019. do isplate,

- 80,00 kn od 22. kolovoza 2019. do isplate,

- 80,00 kn od 21. rujna 2019. do isplate,

- 80,00 kn od 22. listopada 2019. do isplate,

- 80,00 kn od 22. studenog 2019. do isplate,

- 80,00 kn od 21. prosinca 2019. do isplate,

izuzev zakonskih zateznih kamata za razdoblje trajanja posebnih okolnosti sukladno odredbama Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika M. Č. P., sa sjedištem u B., broj Ovrv-1611/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu u kojem je tuženiku B. F. iz Ć., OIB: …, naloženo da tužitelju radiotelevizija, iz Z., OIB: …, plati trošak ovršnog postupka u iznosu od 300,00 kn sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 19. listopada 2020. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 262,50 kn / 34,84 eur[1] zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 04. studenog 2022. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te trošak parničnog postupka u iznosu od 537,50 kn / 71,34 eur[1] , sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu ovršnog troška preko dosuđenog iznosa od 262,50 kn do zatraženog iznosa od 300,00 kn, odnosno za iznos od 37,50 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 19. listopada 2020. do isplate, kao i sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos troška ovršnog postupka od 262,50 kn za razdoblje od 19. listopada 2020. do 03. studenog 2022. te sa zahtjevom za isplatu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 537,50 kn do zatraženog iznosa od 725,00 kn, odnosno za iznos od 187,50 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika podnio Javnom bilježniku M. Č. P. prijedlog za donošenje rješenja na temelju vjerodostojne isprave te je doneseno rješenje broj Ovrv-1611/2020 od 19. listopada 2020., a na koje je tuženik kao ovršenik pravovremeno podnio prigovor.

2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-296/2020-2 od 27. studenog 2020. navedeno rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te se postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a temeljem odredbe čl. 58 st. 2 i 3 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 53/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - u daljnjem tekstu: OZ).

3. Tuženik u svom prigovoru navodi kako smatra da je ovršni prijedlog neosnovan i to iz razloga što su već naplaćena neka potraživanja za tekuću godinu (243,90 kn dana 05. veljače 2020.), a i u proteklom razdoblju je bilo sličnih pokušaja naplate. Navodi kako ovrhovoditelj manipulacijom pokušava naplatiti potraživanja koja su već naplaćena ili koja su po zakonskoj regulativi u zastari te predlaže ovršni prijedlog u cijelosti staviti izvan snage.

4. Predmet spora su potraživanja tužitelja po osnovi izvršenih usluga radiotelevizije jer se tužitelj bavi pružanjem tih usluga, a u konkretnom slučaju potraživanje se odnosi na naknade plaćanja RTV pristojbe.

5. Između stranaka je sporan osnov i visina potraživanja tužitelja.

6. Radi razjašnjenja spornih činjenica odlučnih za donošenje presude u ovoj pravnoj stvari sud je izveo dokaz uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga na dan 15.06.2020. (list 5), podatak o obvezniku plaćanja RTV pristojbe (list 14).

7. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8 ZPP.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

9. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga na dan 15.06.2020. proizlazi da tužitelj tuženika tereti za potraživanje u ukupnom iznosu od 480,00 kn, odnosno račun za pristojbu za srpanj 2019. s datumom dospijeća 19. srpnja 2019., račun za pristojbu za kolovoz 2019. s datumom dospijeća 21. kolovoza 2019., račun za pristojbu za rujan 2019. s datumom dospijeća 20. rujna 2019., račun za pristojbu za listopad 2019. s datumom dospijeća 21. listopada 2019., račun za pristojbu za studeni 2019. s datumom dospijeća 21. studenog 2019., račun za pristojbu za prosinac 2019. s datumom dospijeća 20. prosinca 2019., svako u iznosu od 80,00 kn. 10. Uvidom u podatak o obvezniku plaćanja RTV pristojbe sud je utvrdio kako je tuženik aktivan obveznik plaćanja RTV pristojbe od datuma prijave 27. lipnja 2000. na adresi B., pod šifrom obveznika 4062609.

11. Prema odredbi čl. 34 Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine broj 137/10 i 76/12, 78/16, 46/17, 73/17 i 94/18 - u daljnjem tekstu: ZHR) svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu.

12. Pristojba je odlukom HRT-a sukladno odredbi čl. 35 st. 2 ZHR utvrđena od 01. ožujka 2010. u iznosu od 80,00 kn.

13. Odredbom čl. 221a ZPP propisano je da, ako sud na temelju izvedenih dokaza u smislu čl. 8 ZPP ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. S obzirom na sadržaj naprijed citirane odredbe čl. 34. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji i navode tuženika, po ocjeni ovoga suda tužitelj je, prema pravilima o teretu dokazivanja bio dužan na nedvojben i siguran način dokazati da je tuženik vlasnik RTV prijamnika i kao takav dužan platiti predmetnu RTV pristojbu. Po ocjeni ovoga suda, na osnovu izvatka iz evidencije pretplatnika koji je tužitelj priložio u spis utvrđeno je da je tuženik bio vlasnik, odnosno posjednik RTV prijamnika, koji je na propisani način prijavio te tuženik tužitelju vlasništvo i posjedovanje istog nije odjavio u utuženom razdoblju.

15. S obzirom na to da je tužitelj na temelju valjane prijave prijemnika sukladno Zakonu o Hrvatskoj radioteleviziji tuženika zaveo kao obveznika plaćanja RTV pristojbe (što tuženik ne osporava) po ocjeni ovoga suda, na tuženiku je bio teret dokazivanja da je izvršio odjavu RTV prijemnika prije utuženog razdoblja i da je prestao biti obveznik plaćanja RTV pristojbe, a što tuženik u tijeku postupka nije učinio.

16. Tražbina tužitelja koja je predmet postupka proizlazi iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga za tuženika. Za napomenuti je da se radi o ispravi koju tužitelj vodi sukladno zakonskim propisima, odnosno u istima sva navedena knjiženja moraju biti provedena sukladno važećim zakonskim i podzakonskim propisima ili područja financijsko-računovodstvene te knjigovodstvene struke.

17. Vodeći računa da je na osnovu navedenog utvrđena tražbina tužitelja, tuženik je bio dužan dokazati da je istu podmirio, no on tijekom postupka nije priložio ni jedan dokaz iz kojeg bi to proizlazilo, a nije niti osporio valjanost dostavljene dokumentacije tužitelja.

18. Prigovor zastare nije osnovan.

19. Sud je primijenio odredbu čl. 232 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 128/15, 29/18 i 126/21– u daljnjem tekstu ZOO), iz koje proizlazi da za jednu godinu zastarijevaju tražbine radiopostaje i radiotelevizijske postaje za uporabu radioprijamnika i televizijskog prijamnika.

20. Prijedlog za ovrhu javnom bilježniku tužitelj kao ovrhovoditelj je podnio 26. lipnja 2020.

21. Iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 15. lipnja 2020. proizlazi da se potraživanje tužitelja odnosi na račune za razdoblje od srpnja do prosinca 2019. time da je najstariji račun dospio 19. srpnja 2019. Iz navedenog proizlazi da potraživanje tužitelja nije zastarjelo niti po jednom računu.

22. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi budući njihova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje pri čemu je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.

23. Sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje sukladno odredbi čl. 9 ZOO. Također su sudionici obveznog odnosa dužni podmiriti svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. U protivnom, dužnik pada u zakašnjenje (čl. 183 st. 1 ZOO).

24. S obzirom da tuženik nije podmirio potraživanje tužitelja u roku, tužitelju temeljem čl. 29 st. 1 ZOO pripadaju zatezne kamate.

25. Budući da sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku sukladno odredbi čl. 2 st. l ZPP, odnosno samo o tome da li će platni nalog održati na snazi ili ne, pri takvom odlučivanju vezan je donesenim platnim nalogom.

26. Slijedom navedenog, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, kako svakog pojedinog dokaza, tako i svih u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika M. Č. P., broj Ovrv-1611/2020 od 19. listopada 2020. održao na snazi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju plati glavnicu u iznosu od 480,00 kn / 63,71 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom na iznos od: 80,00 kn od 20. srpnja 2019. do isplate, 80,00 kn od 22. kolovoza 2019. do isplate, 80,00 kn od 21. rujna 2019. do isplate, 80,00 kn od 22. listopada 2019. do isplate, 80,00 kn od 22. studenog 2019. do isplate, 80,00 kn od 21. prosinca 2019. do isplate, izuzev zakonskih zateznih kamata za razdoblje trajanja posebnih okolnosti sukladno odredbama Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, budući je tužitelj tako postavio tužbeni zahtjev, a sve kako je odlučeno u točki I. izreke.

27. Odredbom članka 164 stavak 4 ZPP o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom.

28. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

29. Stoga je valjalo ukinuti rješenje o ovrsi u dijelu koji se odnosi na ovršne troškove, kako je to navedeno u točki II. izreke presude.

30. Sud je tužitelju temeljem odredbe čl. 14 st. 4 OZ priznao ovršni trošak koji se sastoji od troška sastava ovršnog prijedloga po odvjetniku u iznosu od 187,50 kn sa PDV i javnobilježničke nagrade u iznosu od 75,00 kn sa PDV, sve kako je odlučeno u točki III izreke.

31. Tužitelju kao ovrhovoditelju nisu priznati troškovi dostave javnobg bilježnika u iznosu od 37,50 kn sa PDV koji nisu obrazloženi i čija visina nije dokazana,

32. Tužitelj je odbijen sa zatraženom zateznom kamatom na dosuđeni trošak ovršnog postupka za razdoblje od 19. listopada 2020. kao od dana donošenja rješenja o ovrsi do 03. studenog 2022., dok je zakonska zatezna kamata na trošak ovršnog postupka dosuđena od 04. studenog 2022. kao od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (sukladno zaključku 3.1 Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 02. lipnja 2017., broj Su-IV-204/17), kako je navedeno u točki IV. izreke.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP.

34. Odredbom Tbr. 7 toč. 8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, u daljnjem tekstu Tarifa) propisano je da za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 1000,00 kn odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova. Odredbom Tbr. 42 Tarife je propisano da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati porez na dodanu vrijednost. Slijedom navedenog za cjelokupni postupak vrijednosti predmeta spora do 1000,00 kn odvjetnik može zahtijevati jednokratnu nagradu u iznosu od 625,00 kn sa PDV i navedeni iznos se odnosi na cjelokupni odvjetnički trošak na ime zastupanja i u ovršnom i u parničnom postupku.

35. Tužitelj je potraživao parnični trošak u iznosu jednokratne nagrade koji iznosi 500,00 kn uvećano za pripadajući PDV te trošak sudske pristojbe 100,00 kn. Tužitelju je kao nužan i opravdan priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 725,00 kn (jednokratna nagrada uvećana za PDV te sudska pristojba na presudu). Budući mu je već dosuđen ovršni trošak za sastav ovršnog prijedloga u iznosu od 187,50 kn sa PDV, tužitelju su kao opravdani i nužni za vođenje ovog postupka dosuđeni parnični troškovi koji se sastoje od jednokratne nagrade za cijeli postupak u iznosu od 625,00 kn sa PDV (umanjene za 187,50 kn već dosuđenog ovršnog troška), trošak pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13), što ukupno čini iznos od 537,50 kn, sve kako je navedeno u točki III. i točki IV. izreke.

36. Svi parnični troškovi priznati strankama bili su u smislu čl. 155 st. 1 ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, te u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona o sudskim pristojbama te u skladu sa vrijednošću predmeta spora važećoj u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

37. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Čazmi, 04. studenog 2022.

Sutkinja:

Alma Horvatinović v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana i to tužitelj od dana objave iste, a tuženik od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka Županijskom sudu, putem ovog suda. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354 st. 2 toč. 3 ZPP.