Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-814/2022-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja HRT, Javna ustanova, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. Č., odvjetnici iz Z., protiv tuženika D. b. – D. R. iz D., OIB: ...., zastupanog po punomoćniku A. M., odvjetniku iz D., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-245/2021 od 24. ožujka 2022., 4. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-245/2021 od 24. ožujka 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. M. iz D. poslovni broj Ovrv-850/2021 od 30. srpnja 2021. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 480,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, dok je točkom III. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 625,00 kuna.

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

6. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da su razlozi pobijane presude u svemu jasni, međusobno ne proturječe, u skladu su sa stanjem u spisu i rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava predanim u postupku i samih tih isprava.

8. Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. u svezi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

9. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u svezi članka 8. ZPP-a, budući da je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

10. Iz stanja u spisu proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 480,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, na ime neplaćene RTV pristojbe za TV prijamnik za razdoblje od srpnja do prosinca 2020.

11. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje da je među strankama sporno je li tuženik prijavio RTV prijamnik na navedenoj adresi, a time i njegova obveza na podmirenje utužene tražbine.

12. Nadalje, utvrđuje da je tuženik u prigovoru (odgovoru na tužbu) i tijekom postupka osporio osnovu i visinu predmetne tražbine, te istaknuo prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer iz prijave prijamnika proizlazi da je obveznik plaćanja „B. d.“ koji nije upisan kao pravna osoba K.C. u RH, te da tužitelj nije dokazao da bi odgovorna osoba potpisala prijavu prijamnika čime bi se zasnovala obveza plaćanja RTV pristojbe.

13. Uvidom u prijavu prijamnika (list 17 spisa) utvrđuje da je prijavu prijamnika izvršio B. d. na adresi, a da iz izvoda iz evidencije pretplatnika i evidencije uplata proizlazi da je kao obveznik plaćanja RTV pristojbe zavedena D. b. – D. R., na adresi u D.,.

14. S obzirom na navedeno, a primjenom odredbe članka 34. stavka 1. i 5. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17 i 94/18; dalje; ZHRT), utvrđuje da, iako je plaćanje RTV pristojbe zakonska obveza, ista se plaća samo po prijavi osobe koja ima prijamnik na određenoj adresi, a da je u konkretnom slučaju tuženik jednostrano evidentiran kao obveznik plaćanja RTV pristojbe jer prijamnik nije prijavio on, već Bi. d.. Stoga, odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude, uz obrazloženje da, s obzirom da je tuženik osporio da bi bio obveznik plaćanja na adresi L. p. ... u D., da je na tužitelju bio teret dokaza da je tuženik obveznik plaćanja utužene tražbine, a što tužitelj nije dokazao.

15. O troškovima parničnog postupka odlučuje kao u točki III. izreke, primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

16. Donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

17. Naime, odredbom članka 34. stavka 1. ZHRT-a propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

18. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, a budući da je tužitelj kao obveznika plaćanja RTV pristojbe na adresi u D., L. p. ... evidentirao tuženika, koju evidenciju je tuženik tijekom postupka osporio navodeći da nije obveznik plaćanja predmetne RTV pristojbe jer nije izvršio prijavu prijamnika, već da iz prijave prijamnika proizlazi da je isti prijavio B. d., na tužitelju je bio teret dokaza da je tuženik obveznik plaćanja RTV pristojbe, a što nije dokazao jer iz dostavljenih dokaza ne proizlazi postojanje obveze tuženika na plaćanje utužene tražbine.

19. S tim u vezi, iako je odredbom članka 34. stavka 7. ZHRT-u propisano da tužitelj vodi evidenciju obveznika plaćanja RTV pristojbe, isto ne znači automatizmom da je evidentirana osoba dužna platiti RTV pristojbu. Naime, u situaciji kada je tuženik osporio da bi bio obveznik plaćanja, a iz prijave prijamnika sastavljene od ovlaštene osobe tužitelja proizlazi da tuženik nije prijavitelj prijamnika, na tužitelju je teret dokaza da je osnovano, kao obveznika plaćanja RTV pristojbe, evidentirao tuženika, kao osobu različitu od osobe prijavitelja prijamnika.

20. Isto tako, i odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

21. Tužitelj nije uspio sa žalbom, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

22. Zbog tih razloga trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci ove presude na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

U Rijeci, 4. studenoga 2022.

Sudac

Dubravka Butković Brljačić