REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

P-3904/2021-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja M. Š., O.: …, iz K. S., kojeg

zastupa opunomoćenik D. Č., odvjetnik u K. K., protiv tuženike P.Z. d.d. sa sjedištem u Z., O.: …, iz Z., , kojeg zastupa opunomoćenica

B. B., odvjetnica u O. M., B. i V. d.o.o.,

S., radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 21. rujna 2022. u prisutnosti tužitelja sa zamjenikom opunomoćenika M. J., odvjetnikom u K. K., i zamjenice punomoćnika

tuženika B. B., odvjetnice u O.D. M., B. i V. d.o.o., 4. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba sadržana u članku 4.1. Ugovora o kreditu broj ugovora 9013317202 od dana 11. prosinca 2007. zaključenom između tuženika kao B. i tužitelja kao Korisnika kredita i koji ugovor je potvrđen po JB B. J. iz S. pod

brojem OV12315/07 dana 17. prosinca 2007. u dijelu u kojem je ugovorena godišnja kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, kao i ugovorna odredba sadržana u članku 7.2. Ugovora i njegovu I. dodatku od 8. veljače 2012. koja glasi: "U slučaju promjene kamatne stope iz članka 4. Ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.".

II. Nalaže se tuženiku P. B. Z. d.d. sa sjedištem u

Z., O.: …, da u roku od 15 dana isplati

tužitelju M. Š., iz K. S., O.: …,

iznos od 32.298,11 HRK/4.286,70 EUR po osnovi pretplaćenih kamata koji odgovara razlici između zbroja svih anuiteta obračunatih po stvarno primijenjenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i zbroja svih anuiteta obračunatih po početnoj stopi ugovorenih kamata, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, i to: do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje; od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje; od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14 % godišnje; od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje; od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje; od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68 % godišnje; od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41 % godišnje; od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7.09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82 % godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 18. travnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 19. listopada 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, a od 1. siječnja 2022. pa do isplate po stopi od 5,49 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos od:

- 396,00 HRK/52,56 EUR od dana 1. ožujka 2008. -

395,61 HRK/52,51 EUR od dana 1. travnja 2008. -

395,21 HRK/52,45 EUR od dana 1. svibnja 2008.

- 394,81 HRK/52,40 EUR od dana 1. lipnja 2008.

- 394,41 HRK/52,35 EUR od dana 1. srpnja 2008.

- 394,00 HRK/52,29 EUR od dana 1. kolovoza 2008.

- 393,59 HRK/52,24 EUR od dana 1. rujna 2008.

- 393,19 HRK/52,19 EUR od dana 1. listopada 2008.

- 392,78 HRK/52,13 EUR od dana 1. studenog 2008.

- 392,36 HRK/52,08 EUR od dana 1. prosinca 2008.

- 391,95 HRK/52,02 EUR od dana 1. siječnja 2009.

- 407,58 HRK/54,10 EUR od dana 1. veljače 2009.

- 407,14 HRK/54,04 EUR od dana 1. ožujka 2009. -

406,71 HRK/53,98 EUR od dana 1. travnja 2009. -

406,27 HRK/53,92 EUR od dana 1. svibnja 2009. -

405,84 HRK/53,86 EUR od dana 1. lipnja 2009.

- 405,39 HRK/53,80 EUR od dana 1. srpnja 2009.

- 404,95 HRK/53,75 EUR od dana 1. kolovoza 2009.

- 404,51 HRK/53,69 EUR od dana 1. rujna 2009.

- 404,06 HRK/53,63 EUR od dana 1. listopada 2009.

- 403,61 HRK/53,57 EUR od dana 1. studenog 2009.

- 403,16 HRK/53,51 EUR od dana 1. prosinca 2009.

- 402,70 HRK/53,45 EUR od dana 1. siječnja 2010.

- 402,25 HRK/53,39 EUR od dana 1. veljače 2010.

- 401,79 HRK/53,33 EUR od dana 1. ožujka 2010. -

401,32 HRK/53,26 EUR od dana 1. travnja 2010. -

400,86 HRK/53,20 EUR od dana 1. svibnja 2010. -

400,39 HRK/53,14 EUR od dana 1. lipnja 2010.

- 399,92 HRK/53,08 EUR od dana 1. srpnja 2010.

- 399,46 HRK/53,02 EUR od dana 1. kolovoza 2010.

- 398,88 HRK/52,94 EUR od dana 1. rujna 2010.

- 398,51 HRK/52,89 EUR od dana 1. listopada 2010.

- 398,03 HRK/52,83 EUR od dana 1. studenog 2010.

- 397,55 HRK/52,76 EUR od dana 1. prosinca 2010.

- 397,07 HRK/52,70 EUR od dana 1. siječnja 2011. -

396,58 HRK/ 52,64 EUR od dana 1. veljače 2011.

- 396,09 HRK/52,57 EUR od dana 1. ožujka 2011. - 395,60 HRK/52,51 EUR od dana 1. travnja 2011.

- 395,11 HRK/52,44 EUR od dana 1. svibnja 2011.

- 394,62 HRK/ 52,38 EUR od dana 1. lipnja 2011.

- 394,12 HRK/52,31 EUR od dana 1. srpnja 2011.

- 393,62 HRK/ 52,24 EUR od dana 1. kolovoza 2011.

- 393,12 HRK/52,18 EUR od dana 1. rujna 2011.

- 392,61 HRK/ 52,11 EUR od dana 1. listopada 2011.

- 392,10 HRK/52,04 EUR od dana 1. studenog 2011.

- 391,60 HRK/ 51,97 EUR od dana 1. prosinca 2011.

- 391,08 HRK/ 51,91 EUR od dana 1. siječnja 2012.

- 184,23 HRK/24,45 EUR od dana 17. siječnja 2012.

- 170,93 HRK/22,69 EUR od dana 1. veljače 2012.

- 364,21 HRK/48,34 EUR od dana 1. ožujka 2012.

- 362,11 HRK/48,06 EUR od dana 1. travnja 2012.

- 360,01 HRK/47,78 EUR od dana 1. svibnja 2012.

- 357,90 HRK/47,50 EUR od dana 1. lipnja 2012.

- 355,77 HRK/47,22 EUR od dana 1. srpnja 2012.

- 353,64 HRK/46,94 EUR od dana 1. kolovoza 2012.

- 351,49 HRK/ 46,65 EUR od dana 1. rujna 2012.

- 349,33 HRK/ 46,36 EUR od dana 1. listopada 2012.

- 347,16 HRK/ 46,08 EUR od dana 1. studenog 2012.

- 344,99 HRK/45,79 EUR od dana 1. prosinca 2012.

- 342,80 HRK/45,50 EUR od dana 1. siječnja 2013.

- 340,60 HRK/45,21 EUR od dana 1. veljače 2013.

- 338,38 HRK/ 44,91 EUR od dana 1. ožujka 2013.

- 336,16 HRK/44,62 EUR od dana 1. travnja 2013.

- 333,92 HRK/44,32 EUR od dana 1. svibnja 2013.

- 331,68 HRK/44,02 EUR od dana 1. lipnja 2013.

- 329,42 HRK/ 43,72 EUR od dana 1. srpnja 2013.

- 327,15 HRK/43,42 EUR od dana 1. kolovoza 2013.

- 324,86 HRK/43,12 EUR od dana 1. rujna 2013.

- 322,58 HRK/42,81 EUR od dana 1. listopada 2013.

- 320,27 HRK/42,51 EUR od dana 1. studenog 2013.

- 317,96 HRK/42,20 EUR od dana 1. prosinca 2013.

- 315,62 HRK/41,89 EUR od dana 1. siječnja 2014.

- 313,29 HRK/ 41,58 EUR od dana 1. veljače 2014.

- 310,94 HRK/41,27 EUR od dana 1. ožujka 2014.

- 308,57 HRK/40,95 EUR od dana 1. travnja 2014.

- 306,20 HRK/ 40,64 EUR od dana 1. svibnja 2014.

- 303,81 HRK/ 40,32 EUR od dana 1. lipnja 2014.

- 301,41 HRK/40,00 EUR od dana 1. srpnja 2014.

- 299,00 HRK/39,68 EUR od dana 1. kolovoza 2014.

- 197,72 HRK/26,24 EUR od dana 1. rujna 2014.

- 196,06 HRK/ 26,02 EUR od dana 1. listopada 2014.

- 194,40 HRK/ 25,80 EUR od dana 1. studenog 2014.

- 192,73 HRK/ 25,58 EUR od dana 1. prosinca 2014.

- 191,05 HRK/25,36 EUR od dana 1. siječnja 2015.

- 189,37 HRK/ 25,13 EUR od dana 1. veljače 2015.

- 153,55 HRK/20,38 EUR od dana 1. ožujka 2015.

- 152,15 HRK/20,19 EUR od dana 1. travnja 2015.

- 150,74 HRK/20,01 EUR od dana 1. svibnja 2015.

- 149,33 HRK/19,82 EUR od dana 1. lipnja 2015.

- 147,91 HRK/19,63 EUR od dana 1. srpnja 2015.

- 146,48 HRK/ 19,44 EUR od dana 1. kolovoza 2015.

- 104,76 HRK/13,90 EUR od dana 1. rujna 2015.

- 103,71 HRK/ 13,76 EUR od dana 1. listopada 2015.

- 102,66 HRK/13,63 EUR od dana 1. studenog 2015.

- 101,60 HRK/13,48 EUR od dana 1. prosinca 2015.

- 100,54 HRK/13,39 EUR od dana 1. siječnja 2016.

- 99,47 HRK/13,20 EUR od dana 1. veljače 2016.

- 60,55 HRK/8,04 EUR od dana 1. ožujka 2016.

- 59,89 HRK/ 7,95 EUR od dana 1. travnja 2016.

- 59,22 HRK/ 7,86 EUR od dana 1. svibnja 2016.

- 58,55 HRK/ 7,77 EUR od dana 1. lipnja 2016.

- 57,87 HRK/ 7,68 EUR od dana 1. srpnja 2016.

- 57,19 HRK/ 7,59 EUR od dana 1. kolovoza 2016.

- 38,85 HRK/ 5,16 EUR od dana 1. rujna 2016.

- 38,38 HRK/5,09 EUR od dana 1. listopada 2016.

- 37,91 HRK/ 5,03 EUR od dana 1. studenog 2016.

- 37,43 HRK/4,97 EUR od dana 1. prosinca 2016.

- 36,96 HRK/4,91 EUR od dana 1. siječnja 2017.

- 36,48 HRK/4,84 EUR od dana 1. veljače 2017.'

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.823,00 HRK/1.834,63 Eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 2.500,00 HRK/ 331,81 Eura s pripadajućom kamatom, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 17. lipnja 2019., tužitelj je zatražio utvrđenje ništenim ugovorne odredbe i istaknuo potraživanje spram tuženika na temelju te ništetene ugovorne odredbe o sadržane u članku 4.1. Ugovora o kreditu od 11. prosinca 2007.

1.1. Kao pravnu osnovu svog potraživanja tužitelj je istaknuo kako je ugovorom o kreditu od 11. prosinca 2007., koji je zaključen bez valutne klauzule, ugovorena ništetna odredba o promjenjivosti stope ugovorene kamate jednostranim odlukama tuženika, poradi koje ništetne odredbe je tužitelj platio tuženiku odnosno preplatio tuženiku s osnove kamata nepripadajući novčani iznos.

1.2. Podneskom od 22. srpnja 2019. tužitelj je precizirao visinu tužbenog zahtjeva, a po primitku dokumentacije od strane tuženika, kojim je zatražio isplatu iznosa od 33.865,37 HRK.

1.3. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 9. prosinca 2021., tuženik je naveo kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanima u cijelosti, predlažući tužbu odbiti uz nalog tužitelju na naknadu troškova postupka. Također, tuženik je istaknuo prigovor zastare, te da tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnjama da banka nije mogla jednostrano mijenjati ugovorenu kamatnu stopu, a koje postupanje da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1401/2012, presudom Visokog trgovačkog suda, Pž-7129/2013 i dr. utvrđeno nepoštenim i ništetnim. Tako tužitelj osnovu svog traženja da vidi u navedenim presudama, odgovarajućim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, te Direktivi 93/13 EEZ, a što da nije osnovano. Tužitelj i tuženik da su zaista zaključili Ugovor o kreditu broj 9013317202 dana 11. prosinca 2007. kojim je banka stavila na raspolaganje tužitelju iznos od 390.000,00 kuna. Odredbom članka 4. da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom banke a koja da je na dan sklapanja predmetnog ugovora iznosila 4,78 % godišnje. Potom, tužitelj i tuženik da su dana 8. veljače 2012. zaključili I. (prvi) Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9013317202 kojim je regulirana činjenica da je tužitelj prijevremeno otplatio dio svog dugovanja po predmetnom kreditu. Odredbom članka 1. I. (prvog) Dodatka Ugovoru o kreditu broj 9013317202 da je utvrđeno kako je kamatna stopa na dan sklapanja Dodatka iznosila 6,10% godišnje. Budući u konkretnom slučaju da nije riječ o kreditu u CHF, već o kunskom kreditu, da nema mjesta pozivanju na presudu iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1401/12. Predmetna presuda da nije obvezujuća za naslovni sud, niti da je došlo do prekida zastare po kreditu ovog tužitelja. Budući da se u konkretnom slučaju ne radi o naknadi štete već o parnici radi isplate na temelju stjecanja bez osnove, pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude Trgovačkog suda da se ukazuje pravno irelevantnim. Osim toga, u konkretnom slučaju da ne postoji ni identitet ugovornih odredbi, onih o kojima se odlučivalo i sudilo u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i konkretnih odredbi iz Ugovora o kreditu. U konkretnom slučaju kamatna stopa da se mijenjala upravo zbog kriterija i elemenata čije su oscilacije izvan nadzora tuženika, a sukladno D. V. 93/13 EEZ od 5.

travnja 1993., takva ugovorna odredba da je izuzeta od ocjene poštenosti. Tužitelj da je od tuženika prije sklapanja ugovora nedvojbeno dobio sva tražena pojašnjenja i informacije, kao uostalom i od JB prilikom ovjere ugovora. Nadalje,

tuženik da u cijelosti osporava i visinu predmetnog potraživanja i to u iznosu od 33.865,37 HRK, sve uvećano za pripadajući iznos kamata koje teku na pojedinačne iznose.

1.4. Konačni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem podneskom od 20. travnja 2022. na način da je zatražio isplatu iznosa od 32.298,11 HRK, kako je to i navedeno pod točkom II. izreke ove presude.

2. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom i čitanjem ugovora o kreditu broj 9013317202 od 11. prosinca 2007., ovjerenog kod JB B. J. pod brojem OV-12315/2007 u S. 17. prosinca 2007., I. (prvi) Dodatka ugovora kreditu broj 9013317202 od 8. veljače 2012., plana otplate, izračuna od 17. srpnja 2019., Općih uvjeta poslovanja s građanima, knjigovodstvene kartice, knjigovodstveno financijskim vještačenjem i saslušanjem tužitelja, dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale, pa je ovaj sud po prijedlogu stranaka zaključio raspravljanje.

2.1. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

2.2. Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("NN" 117/03), više nije

ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu stranaka i zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

2.3. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,

84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

3.1. Predmet ove parnice je zahtjev:

- za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi

- za isplatu po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope.

3.2. Među strankama nije sporno da je između parničnih stranaka sklopljen ugovor o kreditu broj 9013317202 11. prosinca 2007. kojim je banka stavila na raspolaganje tužitelju iznos od 390.000,00 HRK, a odredbom članka 4. da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom banke a koja da je na dan sklapanja predmetnog ugovora iznosila 4,78 % godišnje. Potom, tužitelj i tuženik da su 8. veljače 2012. zaključili I. (prvi) Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9013317202 kojim je regulirana činjenica da je tužitelj prijevremeno otplatio dio svog dugovanja po predmetnom kreditu, a odredbom članka 1. I. (prvog) Dodatka Ugovoru o kreditu broj 9013317202 da je utvrđeno kako je kamatna stopa na dan sklapanja Dodatka iznosila 6,10% godišnje.

3.3. Također, tijekom postupka nije bilo sporno da bi tužitelj u tom ugovoru bio potrošač a banka trgovac.

3.4. Kao sporno valjalo je utvrditi je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, a što bi je činilo ništetnom, koja se očituje u razlici između početno ugovorene kamatne stope i promjenjive kamatne stope tijekom otplatnog perioda, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom.

3.5. Također, valjalo je raspraviti i istaknuti prigovor zastare.

4. Pregledom ugovora o kreditu broj … od 11. prosinca 2007.

razvidno je da je banka stavila na raspolaganje tužitelju iznos od 390.000,00 HRK, te da je odredbom članka 4. ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom banke a koja da je na dan sklapanja predmetnog ugovora iznosila 4,78 % godišnje, a pregledom I. dodatka ugovori o kreditu od 8. veljače 2012. je razvidno da je odredbom članka 3. ugovoreno da iznos anuiteta je obračunat primjenom kamatne stope važeće na dan zaključenja dodatka, a u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. Osnovnog ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta.

4.1. U svom iskazu saslušani tužitelj je naveo kako je sklopio predmetni ugovor s tuženikom radi kupnje stana. Prije sklapanja ugovora da je provjeravao kod banaka tko bi mu uopće dao kredit i u konačnici da se odlučio za tuženika jer je tu već bio klijent. Sve što je sređivao u vezi tog kredita u banci da je rješavao s osobom koja je imala status osobnog bankara M. R.. Ona da mu je ponudila kredit,

informirala ga o visini rate i uputila ga na radnje koje je morao napraviti kako bi dobio taj kredit. Tada da nije ništa pregovarao u pogledu bilo koje stavke ugovora već da mu je bankarica ponudila ugovor. Dakle, da nisu razgovarali ni o odredbi glede kamatne stope a niti je on shvatio značenje ugovorne odredbe glede kamatne stope. Tada da je tek bio diplomirao i s obzirom na svoju struku da ne može reći da je razumio sadržaj takve ugovorne odredbe. On da ipak ne bi sklopio ugovor da je znao da banka može svojevoljno mijenjati kamatnu stopu, a kredit da je otplatio prije dva mjeseca.

5. Kod tako utvrđenoga činjeničnog stanja valjalo je utvrditi je li tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 32.298,11 HRK po osnovi pretplaćenih kamata koji odgovara razlici između zbroja svih anuiteta obračunatih po stvarno primijenjenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i zbroja svih anuiteta obračunatih po početnoj stopi ugovorenih kamata, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakoga pojedinog obroka do isplate.

5.1. Upravo na temelju tako provedenoga dokaznog postupka ovaj sud je morao ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva.

5.2. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP-a.

5.3. Tužitelj tijekom postupka tvrdi kako je dio odredbe članka 4. predmetnog ugovora koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, a koja se utvrđuje aktom kreditora koji uređuje visinu kamatnih stopa Odlukom o pravilima za utvrđivanje promjena kamatnih stopa za kredite i depozite iz poslovanja s građanima ili aktom Kreditora koji uređuje postupak odobravanja i korištenja kredita, ništetana, a s obzirom na to da dio odredbe kojim se definira način promjene kamatne stope nije mogao biti ugovoren na način kako je to ugovorom definirano.

5.8. Obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je sklopljen 11. prosinca 2007.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("NN" br. 96/03 dalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007. te potom Zakon o zaštiti potrošača ("NN" 79/07., 125/07., 75/07., 75/09., 79/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13. dalje ZZP/07).

5.9. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz članka 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

5.10. Citirane odredbe ZZP-a se temelje na D. V. 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (SL EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.

5.11. Prema Presudi ES pravde od 30. travnja 2014. u predmetu

broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

5.12. Nadalje, prema odredbi članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO)

proizlazi da je Ugovor, koji je suprotan Ustavu R. H., prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

5.13. Prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO proizlazi da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.5.14. Prema odredbi članka 324. stavka 1. ZOO proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. .14. Prema odredbi članka 272. stavka 1. ZOO proizlazi da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništetan, a prema odredbi članka 295. ZOO opći uvjeti su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva; opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove i da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ovisna je isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa ta odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

5.15. ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 4. ZOO kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

5.16. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristio tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranoga čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja. Tužitelj je kao potrošač jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora te do prve sljedeće promjene kamatne stope do koje dolazi, u konkretnom slučaju, bez pojedinačnog pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i banke kao kreditora, već do iste dolazi jednostranom odlukom banke, što posljedično dovodi do toga da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, odnosno potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku, odnosno trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, a prije svega se misli na načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a posljedično tome da je takva ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP.

5.17. Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnim Ugovorima, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome s tužiteljem kao korisnikom kredita su nepoštene te stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz članka 96. stavka 1. ZZP u svezi odredbi iz članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. ZOO, a kako proizlazi i iz odluke VS RH broj Revt-249/14-2I gdje je navedeno

da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora, a što je u konkretnom slučaju kamatna stopa od 4,78% koja je ugovorena i određena na dan sklapanja Ugovora.

5.18. Zaključno, ovaj sud smatra da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelja i tuženika bila određena i to u visini od 4,78 %, a to i obzirom je tužitelju kao korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni plan bilo vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci, te koliko u otplati svakoga mjesečnog anuiteta on plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne.

5.19. Nije sporno da je ovoj parnici prethodio kolektivni spor radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojem su donesene pravomoćne presude - presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2012., djelomično potvrđena (glede promjenjivosti ugovorne kamate) presudom Visokoga trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a ova presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

5.20. Međutim, predmet navedenoga kolektivnog spora je bila zaštita kolektivnih interesa potrošača koju je tamošnji tužitelj zahtijevao u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača i to glede odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica te ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama tuženika. Izreka prvostupanjske presude, kojom je navedena zaštita i pružena tužiteljima, čini jedinstvenu cjelinu, a iz koje je jasno razvidno da se isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača (i glede valutne klauzule i glede promjenjivosti ugovorne kamate) vezano za ugovore o kreditima u kojima je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute.

5.21. Stoga, po nalaženju ovog suda pravomoćne presude u navedenom kolektivnom sporu se ne odnose na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu u kojima je glavnica valutnom klauzulom vezanu uz neku drugu valutu, ili koji su proizašli iz ugovora o kreditima zaključenim u domaćoj valuti (u kunama). Slijedom navedenog, pravomoćne presude donesene u navedenom kolektivnom sporu nemaju nikakvog pravnog utjecaja na predmetnu parnicu u kojoj tužitelj traži pravnu zaštitu po ugovoru o kreditu zaključenom u domaćoj valuti - u kunama, zbog čega se niti tužitelj, na temelju odredbe čl.502.c ZPP-a, ne može u predmetnoj parnici pozivati na pravna shvaćanja izražena u odlukama iz navedenog kolektivnog spora, niti je sud u predmetnoj parnici, u skladu s odredbom čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("NN" broj 41/14, 110/15 - dalje: ZZP/14), vezan pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

5.22. Dakle, u ovom postupku je utvrđeno kako je predmetni ugovor o kreditu unaprijed formulirao tuženik kao davatelj kredita, kako u predmetnom ugovoru o kreditu nisu utvrđeni (navedeni) egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini stope redovne kamate, i kako stranke ugovora o kreditu, ni prije zaključenja niti u vrijeme zaključenja ugovora, nisu pojedinačno pregovarale o navedenoj odredbi u tom smislu da je davatelj kredita pojasnio tužitelju kao korisniku kredita uslijed kojih parametara će se i na koji način mijenjati visina stope ugovorene kamate, a kako to i proizlazi iz iskaza saslušanog tužitelja, slijedom čega je navedena ugovorna odredba bila nerazumljiva za korisnika kredita i potrošača te je posljedica postupanja tuženika koje je protivno načelu savjesnosti i poštenja što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - te se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu propisa – članka 81. stavka 1. u svezi s člankom 87. st. 1. ZZP/03 odnosno člankom 96. ZZP/07, člankom 3. D. V. 93/13/EEZ, i člankom 4. i 322. ZOO.

5.23. Prema tome, s obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao od tužitelja ugovornu kamatu na temelju navedene ništetne ugovorne odredbe - tj. prema stopi povećanoj svojom jednostranom odlukom, i da je u skladu sa naprijed navedenim ta odredba nepoštena i ništetna, tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćene kamate, odnosno pripada mu pravo na povrat danog u izvršenju navedene ugovorne odredbe, sve to kako je i propisano odredbom članka 323. stavka 1. ZOO.

6. S obzirom na to da je dio odredbe Ugovora o kreditu, koji se tiče dijela o promjenjivoj kamatnoj stopi, utvrđen ništetnim, to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom članka 1111. ZOO-a. Drugim riječima, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene, a na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju dijela odredbe Ugovora o kreditu koju je sud utvrdio ništetnom.

6.1. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva ovaj sud je proveo financijsko- knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije A. B..

6.2. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. B. proizlazi da zbog promjene kamatne stope, u razdoblju od sklapanja ugovora o kreditu do 31. svibnja 2019., tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u kunama) platio je tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kamata u iznosu od 32.298,11 HRK (ukupan zbroj stupca 15. tablice 3.).

6.3. U odnosu na tako dostavljeni nalaz i mišljenje tuženik je naveo da prigovara provedenom vještvu budući su analizom nalaza sudskog vještaka utvrđeni nedostaci koji bitno utječu na ispravnost i stručnost provedenog vještačenja. Naime, sudski vještak u tablici 3 da pogrešno izračunava visinu anuiteta po početnoj kamatnoj stopi obzirom da koristi amortizaciju glavnice iz stvarnog plana otplate, što da je u suprotnosti sa svim počelima financijske matematike koja obrađuje anuitetsku otplatu kredita. Iznosi mjesečnih anuiteta da moraju biti jednaki svaki mjesec ukoliko se ne mijenja kamatna stopa. Kod otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima, prilikom promjene kamatne stope da nužno dolazi i do promjene dinamike otplate glavnice u odnosu na početne uvjete, odnosno, prilikom povećanja kamatne stope uz ukupni iznos anuiteta raste i iznos kamate sadržan u anuitetu dok iznos glavnice pada u odnosu na početne uvjete. Obrnuta situacija da je kod smanjenja kamatne stope.

6.4. Očitujući se na tako dane prigovore sudski vještak A. B. je naveo da svi navodi tuženika o metodologijama otplate kredita u mjesečnim anuitetima i mjesečnim ratama su u potpunosti ispravni. Naime, da su ispravni navodi tuženika o ponašanju glavnice i kamate kod promjene kamatne stope na manje ili više kod otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima, a što da je vještak naveo u vještačenju od 22. ožujka 2022. na stranicama 3. i 4. vještačenja. Stoga, da nije jasno čemu tuženik prigovara kada u potpunosti ponavlja navode i metodologiju koju je vještak naveo u vještačenju. Naime, vještaku da je jasna tendencija tuženika da se koristi neispravna metoda, a koja da je u suprotnosti s metodologijom koju je naveo vještak u vještačenju od 22. ožujka 2022. i tuženik u podnesku od 3. svibnja 2022., jer rezultira izračunom u korist tuženika. Međutim, izrada vještva sukladno pravilima struke nužno zahtjeva korištenje upravo metoda koju je vještak koristio. Potom, tuženik ispravno da navodi da je vještak koristio amortizaciju glavnice iz konačnoga otplatnog plana, znači glavnicu iz otplate kredita na temelju jednakih mjesečnih anuiteta, pa poslije navodi da je korištenjem te glavnice vještak „preoblikovao kredit“ u otplatu kredita u jednakim mjesečnim ratama, a što da je netočno. Posebno da su nelogični navodi ukoliko se uzme u obzir da je tuženik financijska institucija, kojoj bi pojmovi i predmetne metodologije trebale biti posve jasne i nadasve jednostavne. Stoga, izračun na kojem inzistira tuženik, a koji je suprotan opisu metodologije iz tuženikovog podneska od 3. svibnja 2022., da je baziran na pretpostavkama a ne na stvarnom stanju. Dakle, na temelju zadatka Suda, dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju, obrazloženja, dokaza i podataka navedenih u gornjim tablicama, zaključuje da je nalaz i mišljenje izradio na temelju pravila struke, nepristrano i uporabom odgovarajuće metodologije te u potpunosti da ostaje kod prethodno iznijetog nalaza i mišljenja u vještačenju od 22. ožujka 2022.

6.5. I nakon tako danog nalaza i mišljenja tuženik je ustrajao u iznesenim prigovorima obzirom da su u metodologiji izračuna utvrđeni nedostaci koji utječu valjanost i ispravnost izračuna vještaka te predložio sudu pozvati imenovanog vještaka na izradu dopune nalaza i mišljenja kojim će otkloniti nedostatke u metodologiji vještačenja na koje je tuženik uputio prigovorom podredno pozvati drugoga ovlaštenog vještaka na davanje očitovanja.

6.6. Na tako dane primjedbe ovaj sud je pozvao sudskog vještaka koji je u svom iskazu naveo da je metodu izračuna objasnio na stranici 3 i 4 vještačenja, pa stoga, tuženikovi prigovori da nisu osnovani. Naime, tuženik da traži izračun kamate na iznos glavnice koji nikad nije postojao, a kamata da se plaća upravo na kraju ili na početku razdoblja ovisno o dogovoru na neotplaćenu dosjelu glavnicu kredita, a to da je upravo način na koji je vještak izvršio obračun. Metodologija koju predlaže tuženik da je na štetu upravo tuženika te da je moguće izvršiti i takav obračun, međutim, da je ovakvim obračunom ispunjen zadatak ovog vještačenja.

6.7. Nakon takvoga dodatnog očitovanja tuženik nije imao daljnjih pitanja i primjedbi već je predložio sudu zaključenje raspravljanja.

6.8. Stoga, ovaj sud je visinu potraživanja cijenio upravo na temelju tako izrađenog nalaza i mišljenja, a koji je ovaj sud prihvatio kao stručan, temeljit i objektivan, te zaključio da je zbog promjene kamatne stope, u razdoblju od sklapanja ugovora o kreditu do 31. svibnja 2019., tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u kunama) platio tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kamata u iznosu od 32.298,11 HRK (ukupan zbroj stupca 15. tablice 3. nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. B.).

6.9. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

7. Prigovor zastare nije osnovan.

7.1. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnih ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. ZOO-a/05. (104. ZOO-a/91.), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Takav stav izražen je u objedinjenom pravnom shvaćanju sjednice VS

R. H. od 1. ožujka 2022. Stoga, kako je ovaj sud tek utvrdio ništavost pojedinih odredbi Ugovora od 11. prosinca 2007., a koja odluka nije pravomoćna, to zastara još uvijek nije počela teći.

7.2. Slijedom iznesenog nije nastupila zastara prava potraživanja plaćenog na temelju Ugovora od 11. prosinca 2007. (tako i Gž Zg-2406/19. od 1. srpnja 2020., Gž Ši-286/20. od 21. prosinca 2020., Gž Varaždin-503/20. od 19. svibnja 2020.).

7.3. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

7.4. U konkretnom slučaju sasvim je evidentno da je tuženik nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja uzimajući u obzir da je bio svjestan sadržaja predmetnog ugovora, njegovih odredbi kao i što svaka od njih propisuje, a koji ugovor uz sve navedeno predstavlja i tipski ugovor te je sasvim razvidno da tuženik nije poštovao sadržaj ugovor. Naime, radi se o formalnom (tipskom) ugovoru te je tuženik ugovorna stranka predmetnog Ugovora sklopljenog s ovdje tužiteljem (tuženik je isti Ugovor potpisao u svojstvu kreditora). Slijedom navedenoga, kao ugovorna stranka Ugovora tuženik je bio dužan poštivati sve odredbe Ugovora pa tako i uvjete kreditiranja, a što nije učinio. Ovaj sud, stoga, smatra da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj te tužitelj ima pravo na kamate od dana isplate svakog pojedinog anuiteta (Gž Zd-1477/2016-4), te su kamate na sve anuitete dosuđene od dana isplate, kako to tužitelj i potražuje.

7.5. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

8. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

8.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe i sastava žalbe od 4. lipnja 2021. po 100 bodova, zastupanje na ročištima od 9. ožujka 2022., 18. svibnja 2022. i 21. rujna 2022. po 100 bodova, sastav podnesaka od 20. srpnja 2019., 14. prosinca 2021. i 20. travnja 2022. po 100 bodova, odnosno ukupno 800 bodova, što pri vrijednosti boda sa zatraženim paušalom od 10,00 kuna daje iznos od 8.000,00 HRK. Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 2.000,00 HRK odnosno ukupno 10.000,00 HRK. Tužitelju pripada trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 HRK, trošak sudske pristojbe tužbe 650,00 HRK i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 673,00 HRK pa se dolazi do iznosa od 13.823,00 HRK, koliko je ovaj sud i obistinio tužitelju pod točkom III. izreke ove presude.

8.2. Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 2.000,00 HRK, uvećano za trošak PDV-a, s pripadajućom kamatom, zahtjev se odbija kao neosnovan budući sastav podnesaka od 9. svibnja 2022. i 29. svibnja 2022. nije bio nužan za ovaj postupak.

9. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 4. studenog 2022.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženiku

- u spis