Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ovr-642/2020-
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja I. P. iz K. OIB:…, protiv ovršenica 1. A. B. iz Š. i 2. B. F. iz R., OIB:, obje zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. & p. iz R., radi ovrhe na nekretninama, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-839/2019-9 od 9. ožujka 2020., dana 4. studenog 2022.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-839/2019-9 od 9. ožujka 2020., osim u odnosu na žalbeni razlog iz članka 46. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03,1/04, 88/05, 121/05 i 67/08).
Obrazloženje
1.Citiranim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na nekretninama prvoovršenice, radi naplate iznosa od 3.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB, na temelju ovršne isprave-presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-854/91 od 5. lipnja 1991. U preostalom dijelu odbijen je prijedllog za ovrhu.
2. Protiv citiranog rješenja žalbe su podnijeli ovrhovoditelj i prvoovršenica (ovrhovoditelj protiv dijela kojim je odbijen prijedlog za ovrhu, a ovršenica protiv dijela kojime je određena ovrha) pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se rješenje ukine.
3. Žalbe nisu osnovane.
4.1. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da je ovrhovoditelj protiv ovršenica podnio prijedlog za ovrhu 19. rujna 2012., da je kao ovršne isprave naznačio presudu poslovni broj P-854/91 od 5. lipnja 1991. i rješenje poslovni broj R1-222/91, bez navođenja datuma donošenja odluke u tom predmetu, te da navodi da mu je temeljem presude od 5. lipnja 1991. ovršenik dužan platiti iznos od 19.000,00 DEM u kunama s kamatom od 4. ožujka 1991. i troškom parničnog postupka, da mu je ovršenik isplatio iznos od 230.000,00 tadašnjih dinara temeljem rješenja R1-222/91, te da mu je ostao dužan isplatiti ostatak u iznosu od 17.000,00 dinara.
4.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da ovrhovoditelj, iako pozvan, nije dostavio odluku (rješenje) donesenu u predmetu pod brojem R1-222/91; da navedeni spis nije pronađen, te da je uvidom u upisnik utvrđeno da su stranke u tom postupku bile predlagateljica A. B. iz V. i predloženik I. P. iz K., radi osnivanja sudskog pologa, te da je rješenjem od 4. listopada 1991. odobreno osnivanje sudskog pologa u korist predloženika.
4.3. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je ovrhovoditelj dostavio uz prijedlog za ovrhu izvadak iz zemljišne knjige za z.k.ul.br. …, k.o. B. od 12. prosinca 2005. u kojem je nekretnina oznake k.č.br. … u suvlasništvu (po ½ dijela) svake od ovršenica, ali da je 1. ovršenica A. B. svojim suvlasničkim dijelom (koji je iznosio ½) raspolagala u korist 2. ovršenice B. F. 2006., dakle prije nego je ovrhovoditelj pokrenuo ovaj postupak, pa da je u trenutku podnošenja predmetnog ovršnog prijedloga isključiva vlasnica nekretnine k.č.br. …, z.k.ul.br. …, k.o. B. bila 2. ovršenica B. F..
4.4. Prvostupanjski sud utvrđuje da je ovršnom ispravom - presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-854/91 od 5. lipnja 1991., presuđeno da je tužena A. B. dužna tužitelju (ovdje: ovrhovoditelju) platiti iznos koji odgovara dinarskoj protuvrijednosti svote od 19.000,00 DEM na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. ožujka 1991. pa do isplate, te da mu je dužna naknaditi i parnični trošak u iznosu od 12.985,00 dinara. Stoga da su ispunjene pretpostavke iz članka 20., članka 21. stavak 1. točka 1., članka 23. stavak 1., članka 35. stavak 1., članka 37. stavak 1., članka 75., članka 77., članka 79. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03,1/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje: OZ), pa je djelomično prihvatio prijedlog za ovrhu.
4.5. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da iz sadržaja ovršne isprave- presude pod poslovnim brojem P-854/91 od 5. lipnja 1991. slijedi da su stranke u postupku bile ovdje ovrhovoditelj i 1. ovršenica (kao tužitelj i tužena), dok 2. ovršenica B. F. da nije bila stranka, pa da stoga ne postoji ovršna isprava temeljem koje bi i B. F. bila u obvezi platiti ovrhovoditelju I. P. određeni novčani iznos, te je stoga odbio prijedlog za ovrhu u odnosu na drugoovršenicu.
4.6. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da je u ovršnoj ispravi naloženo 1. ovršenici naknaditi ovrhovoditelju parnični trošak u iznosu od 12.985,00 dinara. Polazeći od načela formalnog legaliteta, prvostupanjski sud utvrđuje da iz ovršne isprave ne slijedi da bi bilo koja od ovršenica bila dužna ovrhovoditelju platiti «prouzročene troškove u iznosu i valuti od 25.000,00 kuna zajedno sa zateznom zakonskom kamatom koja bi tekla od 23. srpnja 1991. pa do isplate“, pa je u tom dijelu odbio prijedlog za ovrhu.
4.7. U odnosu na dio zahtjeva da se ovrha odredi na temelju ovršne isprave- rješenja posl.br. R1-222/91, prvostupanjski sud utvrđuje da je ovrhovoditelj učinio nespornim da mu je u tom predmetu temeljem rješenja (sud je utvrdio da se radi o rješenju od 4. listopada 1991. kojim da je odobreno osnivanje sudskog pologa u korist predloženika, ovdje ovrhovoditelja I. P.) isplaćena novčana svota od tadašnjih 230.000,00 dinara, čime da mu je dio ovršnog potraživanja namiren (u preostalom nepomirenom dijelu da je očito podnio predmetni prijedlog za ovrhu radi naplate i tog dijela tražbine iz ovršne isprave - presude pod poslovnim brojem P-854/91 od 5. lipnja 1991.). Dakle, da je postupak osnivanja sudskog pologa u predmetu pod brojem R1-222/91 okončan, te da je za iznos od 230.000,00 dinara u okviru tog predmeta ovrhovoditelj namiren, pa da ne postoji druga ovršna isprava temeljem koje bi se predmetna ovrha imala odrediti, osim presude P-854/91 od 5. lipnja 1991.
5. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo donoseći pobijano rješenje, te su neosnovani svi žalbeni navodi stranaka.
6.1. Kako je prvoovršenica u žalbi istaknula prigovor zastare tražbine (članak 46. stavak 1. točka 11. OZ-a), prvostupanjski sud ju je rješenjem od 25. veljače 2021. uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz navedenog žalbenog razloga, o kojem ne odlučuje ovaj sud povodom podnesene žalbe.
6.2. Neosnovani su žalbeni navodi prvoovršenice da joj je uz rješenje o ovrsi trebalo dostaviti i ovršnu ispravu. Naime, prvoovršenica bi trebala imati navedenu ovršnu ispravu jer je bila stranka u postupku iz kojeg ona potječe, a ukoliko nije imala navedenu ovršnu ispravu, tada je mogla izvršiti uvid u (ovršni) spis.
7.1. Neosnovano je pozivanje ovrhovoditelja na stanje zemljišnih knjiga iz 2005. godine kada je prvoovršenica bila suvlasnica nekretnine kč.br. …, k.o. B.. Naime, relevantno je stanje zemljišnje knjige u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu kada prvoovršenica više nije bila vlasnica navedene nekretnine.
7.2. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja da je prvostupanjski sud trebao pribaviti ovršnu ispravu iz predmeta posl.br. R1-222/91 valja istaknuti da nije dužnost suda čuvati navedeni spis 21 godinu, pa je u situaciji kada ga je sud pozvao, ovrhovoditelj trebao dostaviti ovršnu ispravu na koju se poziva. Kako nije dostavio navedenu ovršnu ispravu, nije dokazao svoju tražbinu koja proizlazi iz iste, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog za ovrhu u dijelu kojim se odnosi na navedenu ovršnu ispravu.
7.3. Prvostupanjski sud je pravilno odbio prijedlog za ovrhu u dijelu u kojem ovrhovoditelj potražuje parnični trošak u iznosu od 25.000,00 kn, jer navedeni iznos ne proizlazi iz ovršne isprave, pa su neosnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja da je prvostupanjski sud trebao obvezati ovršenice da mu naknade i navedeni trošak.
7.4. Kako se ovršna isprava - presuda posl.br. P-854/91 ne odnosi na drugoovršenicu, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio prijedlog za ovrhu u odnosu na drugoovršenicu, te su neosnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja da je rješenje o ovrsi trebalo donijeti i u odnosu na drugoovršenicu.
8. Slijedom obrazloženog, riješeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91.,91/92.,112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/011., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19), koji se primjenjuje temeljem članka 19. stavka 1. OZ- a.
U Rijeci, 4. studenog 2022.
Sudac
Ksenija Dimec
