Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-342/2022-4

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Zvonka Vrbana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. F.M., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. u svezi st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj 39. K-246/2017-22 od 25. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. F.M. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj 39. K-246/2017-22 od 25. ožujka 2022., opt. F.M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano i kažnjivo po čl. 227. st. 6. u svezi st. 1. i 2. KZ/11, pa je na temelju odredbe čl. 227. st. 6. u svezi st. 1. i 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a uz daljnju primjenu čl. 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne, koju je optuženik dužan izvršiti iznosi 6 (šest) mjeseci, a temeljem odredbe čl. 56. i 57. KZ/11 uvjetovani dio kazne iznosi 8 (osam) mjeseci, a koji dio kazne se neće izvršiti ukoliko opt. F.M. u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo i koji rok se računa od dana izvršenja neuvjetovanog dijela kazne.

1.1. Na uvjetovani dio kazne shodno se primjenjuju odredbe iz čl. 56. i čl. 58. KZ/11.

1.2. Na temelju čl. 270. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) teretni automobil registracijskih oznaka i broja ..., broj šasije ..., marke Fiat Ducato, vratiti će se vlasniku ... d.o.o. iz B., po pravomoćnosti prvostupanjske presude.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik je obvezan snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-8. ZKP/08 i to, paušalne troškove kaznenog postupka sukladno iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 500,00 kn, kao i troškove prometnog vještačenja po vještaku V.B. u iznosu od 2.400,00 kuna te iznos od 688,00 kuna na ime pristupa vještaka na glavnu raspravi i obrane vještva, iznos od 200,00 kuna na ime izrade skice mjesta nastanka prometne nesreće po računu Policijske uprave ..., Policijske postaje K. broj: 511-03-10-KU/14-16, od dana 01. travnja 2016. godine, iznos od 4.100,00 kuna na ime troškova poduzeća ... d.o.o. pogrebne usluge za prijevoz tijela pok. L.M., iznos od 2.081,50 kuna na ime sudsko medicinskog vještačenja dr. V.P., iznos od 621,50 kuna na ime troškova pomoćnika obducenta M.Š., troškove pristupa na glavnu raspravu svjedoka E.Ž., u ukupnom iznosu od 468,00 kuna, troškove pristupa na glavnu raspravu svjedoka I.L., u iznosu od 202,00 kune, koje je dužan podmiriti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske model HR64, IBAN: HR1210010051863000160, poziv na broj odobrenja 6084-3847- 24617 (opis plaćanja: troškovi u predmetu 39. K-246/2017), te dostaviti prvostupanjskom sudu primjerak uplatnice.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (čl. 471. st. 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na odluku o kazni na način da optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.

2.1. Protiv ožalbene presude žalbu je uložio i opt. F.M., putem braniteljice A.B., odvjetnice iz D., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o djelomično uvjetnoj osudi (pogrešno navodi kazni), s prijedlogom da se žalba usvoji u cijelosti i oslobodi optuženika od kaznene odgovornosti, podredno da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je 10. lipnja 2022. državni odvjetnik s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O.

5. Žalbe državnog odvjetnika i opt. F.M. nisu osnovane.

U odnosu na žalbu opt. F.M.

6. Opt. F.M. uvodno u žalbi navodi da se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a u nastavku žalbe ne navodi u čemu bi se takve postupovne povrede sastojale, a nakon što je sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti da je na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon.

7. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ističe da se u njegovim radnjama nisu stekla obilježja inkriminiranog kaznenog djela, da mu se na teret može staviti jedino nastanak materijalne štete, a nikako smrtna posljedica jer je naletio na vozilo u kojem se nije nalazio vozač koji se cijelo vrijeme nalazio na kolniku gdje nije trebao ni smio biti, da se kretao brzinom manjom od dopuštene i tako prilagodio brzinu vožnje uvjetima na cesti, da nije bio dužan očekivati neobilježenu i neosvijetljenu prepreku u mraku, u magli na neosvijetljenoj dionici izvan naselja, da je oštećenik bio u stanju verbalne komunikacije prije samog događaja i stoga mogao postaviti sigurnosni trokut na propisani način, da je mogao čuti nailazak teretnog vozila najmanje desetak sekundi prije sudara te stoga da je imao više nego dovoljno vremena da poduzme makar jednu radnju zbog koje se ova nesreća ne bi dogodila. Ujedno, da nije od utjecaja što su se dva svjedoka (I.L. i E.Ž.) kao sudionici u prometu, dolaskom na mjesto prometne nesreće na siguran način zaustavili s obzirom je svjedok I.L. na mjesto događaja došao nakon desetak i više minuta od prometne nesreće, u kojem vremenu je magla mogla potpuno ili djelomično nestati te da je pješak (pok. L.M.) postupao suprotno odredbi čl. 124. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11- dalje u tekstu: ZOSPC).

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud, nakon što je prvo utvrdio nesporne i sporne činjenice te cijenio svaki izvedeni dokaz i sve izvedene dokaze u međusobnoj vezi, dajući i ocjenu proturječnih dokaza, utvrdio kako se u radnjama opt. F.M. stječu sva obilježja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu opisano i kažnjivo po čl. 227. st. 6. u svezi st. 1. i 2. KZ/11, a za svoju odluku dao je jasne, argumentirane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, u obrani u kojoj poriče počinjenje kaznenog djela opt. F.M. je isticao kako je bila tolika magla da nije vidio ništa ispred sebe, da je udario u auto bez kočenja, da pokojnog ošt. nije vidio kao ni njegov auto ni svjetlo, a da sigurnosnog trokuta na cesti nije bilo, već da je postavljen nakon nesreće. Međutim, iz iskaza svjedoka I.L. proizlazi da je kao i optuženik razvozio kruh po Korčuli pri čemu je optuženik krenuo prvi s kombi vozilom, a da ga je nakon 5-10 minuta nazvao optuženik u šoku govoreći da je naletio, da ništa nije vidio te da se vozilo stvorilo ispred njega, zbog čega je krenuo istim putem i zatekao auto na krovu i mladića prignječenog ispod auta, da je to jutro bila gusta magla, da se rosa kupila po vozilu, da je vidljivost bila možda nekih 10-ak metara, a da je bilo rano jutro i da još nije svanulo. Iako je tijekom ispitivanja u ODO D. iskazivao da je cijelim putem bila magla, a misli da je vidljivost bila oko 15-20 metara, da je vozio polako znajući da se to dogodilo tako da nije imao problema sa uočavanjem mjesta nesreće te da su, dok je postavljao trokut na cestu kako bi obilježio mjesto prometne nesreće, došla dva policajca, upitan na raspravi zbog čega je odstupio od iskaza, naveo je da je bilo onako kako je prvi puta iskazivao u ODO u D. I svjedok E.Ž., koji je također razvozio kruh krećući se prema K., došavši do mosta u B. primijetio je svjetlo sa strane i malo svjetlo u autu koje je bilo ispred njega zbog čega je zakočio, došao metar do auta kada je izašao jedan mladić pored kojeg je prošao na udaljenost nekih 10-ak metara te se zaustavio pitajući da li mu što treba i da li da zove policiju, na što je ovaj rekao da ne treba, da će doći njegov brat i da ne treba zvati policiju, no unatoč toga ipak je nazvao policiju rekavši da se dogodila prometna nesreća u kojoj nitko nije ozlijeđen. Svjedok se sjeća da je tog jutra bila magla, a vidljivost je bila nekih 10-15 metara, a kada je ugledao svjetlo dok je upravljao svojim automobilom kočio je, nije klizao, a stao je naglo i na metar ispred njega se nalazilo vozilo koje je bilo na boku. Cijelim putem je bila magla, a i inače na tom predjelu bude magle i vozi se polako 50-60 km/h a možda i manje jer je tu zavoj, a mladića je uočio prije nego vozilo budući je bio na malom proširenju.

7.2. Povrh toga, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. V.B., koji je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je uzrok prometne nesreće smanjena vidljivost zbog magle i neprilagođena brzina kretanja teretnog vozila kojim je upravljao optuženik u tim uvjetima. Bez obzira što je na tom dijelu ceste ograničenje brzine od 60 km/h, a brzina vozila kojim je upravljao optuženik prije sudara iznosila je manje, tj. 56 km/h, a očevidna ekipa u 05:45 sati utvrdila je da je vidljivost 30-50 metara (kolika je bila vidljivost u 05:13 sati kada se dogodila prometna nesreća nije bilo moguće utvrditi), pa kada je vještak uzeo u obzir da je vidljivost bila 30 metara, tada bi prilagođena brzina kojom se vozilo kretalo do pozicije osobnog automobila, da bi ga vozač zaustavio, iznosila oko 46,5 km/h. Pri tome je za istaći kako je i sam optuženik u svojoj obrani naveo da je bila gusta magla, a vidljivost možda 10-ak metara, kao i svjedok E.Ž. (10-15 metara), odnosno svjedok I.L. (10-20 metara), što nastavno upućuje da je u tom slučaju prilagođena brzina bila manja od one koju je vještak izračunao u uvjetima vidljivosti od 30 metara (46,5 km/h), u odnosu na koje uvjete vještak navodi da, ukoliko je vidljivost u trenutku prometne nesreće bila manja od 30 metara, upitno je da li je vozač teretnog vozila prije sudara uspio kočiti svoje vozilo. 7.3. Kada je sud prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka da je uzrok prometne nesreće smanjena vidljivost zbog magle i neprilagođena brzina kojom je upravljao svojim vozilom opt. F.M., kao i iskaze svjedoka E.Ž. i I.L. koji su se na licu mjesta unatoč smanjenoj vidljivosti uslijed magle zaustavili na siguran način (E.Ž. prije naleta optuženika na prevrnuto vozilo oštećenika te I.L. nakon inkriminiranog događaja), tada nisu osnovani žalbeni navodi optuženika kako je njegov krimen samo u nastanku materijalne štete kao i da nije bio dužan očekivati neobilježenu i neosvijetljenu prepreku u mraku, u magli, na neosvijetljenoj dionici ceste. Ovo stoga što u datim okolnostima kada su prometni uvjeti na kolniku bili otežani zbog guste magle, pojava bilo kakve zapreke na kolniku, pa i prevrnutog vozila, nije nepredvidiva prepreka te upravo je uslijed takvih okolnosti optuženik dužan prilagoditi brzinu svog kretanja na način da može uočiti svaku zapreku u takvim okolnostima, a što nije učinio, a čime je postupio protivno odredbi čl. 51. st. 1. ZOSPC-a (koja nalaže vozaču da je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom znaku ili pravilu). Uz to je napomenuti kako obrana optuženika kako pokojni oštećenik, nakon što je sa svojim vozilom prethodno udario u kamenu površinu u sjeverni rub kolnika nije postavio sigurnosni trokut (upućujući tako na njegov doprinos prometnoj nesreći) nije istinita s obzirom da iz zapisnika o očevidu proizlazi da je na neuređenoj travnatoj strnini od PTM2. za 13,20 metara po osovini te sjeverno od osovine za 2,0 metara na visini od 1,70 metara, na neuređenoj travnatoj strnini nađen plastični metalni reflektirajući trokut iz vozila reg. oznaka ... (Škoda Octavia, kojim je prethodno upravljao pok. L.M.) čiji su se manji dijelovi nalazili prosuti iza navedenog vozila.

7.4. Optuženik pobija ožalbenu presudu i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje se ogleda u tome što je sud odbio dokazni prijedlog obrane da se "sasluša drugi vještak" na okolnost da li je pokojni oštećenik mogao čuti nailazak teretnog dizel vozila prije udara te se maknuti s kolnika s obzirom prometni vještak na to pitanje nije mogao odgovoriti. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima na raspravi 23. ožujka 2022. vještak je odgovarajući na to pitanje naveo kako je po njegovom mišljenju preminuli pješak, ukoliko je bio priseban, a s obzirom na prethodnu prometnu nesreću, vjerojatno mogao čuti zvuk dizel motora nadolazećeg vozila najmanje na 15-ak metara, odnosno vremenski 1 sekundu prije, kao i da je ukoliko je bio okrenut prema zapadu mogao vidjeti dolazak svjetala vozila kojim je upravljao optuženik, no u svakom slučaju da je riječ tek o pretpostavci obzirom je isto nemoguće utvrditi. Imajući u vidu takvo mišljenje vještaka, pravilno je takav dokazni prijedlog prvostupanjski sud ocijenio nevažnim i odugovlačećim.

7.5. Stoga je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a onda na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio kazneni zakon kada je opt. F.M. proglasio krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu opisano po čl. 227. st. 6. u svezi st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 227. st. 6. KZ/11.

8. Kako je opt. F.M. podnio žalbu i zbog povrede kaznenog zakona, a koju povredu u nastavku žalbe nije obrazložio, ovaj sud je po službenoj dužnosti ispitao pobijanu presudu i smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 te utvrdio da prvostupanjski sud na štetu optuženika nije povrijedio kazneni zakon.

U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i opt. F.M. zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi

9. U žalbi državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti (raniju neosuđivanost, stariju životnu dob), dok je u odnosu na otegotne okolnosti, uz društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela nastupanjem najteže posljedice za oštećenika kao osobu mlađe životne dobi te činjenicu da njegova smrt teško i trajno pogađa njegovu obitelj, sud bio dužan voditi računa kako optuženik nije poštivao blanketne odredbe čl. 51. ZOSPC-a, jer da je brzinu svog vozila prilagodio uvjetima smanjene vidljivosti zbog magle svoje vozilo bi zaustavio prije naleta na prevrnuto vozilo i do prometne nesreće ne bi došlo.

9.1. Optuženik se žali zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi (pogrešno navodi kazni), navodeći da je neosuđivana osoba, da nikada nije počinio bilo kakvu nezakonitu radnju te da je starije životne dobi (u vrijeme događaja imao je 56 godina, a u vrijeme suđenja 62 godine).

9.2. Razmatajući takve žalbene navode, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije osnovana žalba državnog odvjetnika, kao ni žalba optuženika zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi jer je pri izboru vrste i mjere kaznene sankcije prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne), te o tome naveo jasne i potpune razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja, pri čemu prvostupanjski sud nije podcijenio niti precijenio utvrđene olakotne, a ni otegotne okolnosti. Ujedno, u odnosu na žalbu državnog odvjetnika je za ukazati kako to što optuženik nije postupao sukladno odredbi čl. 51. st. 1. ZOSPC-a, već je sadržano u opisu kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret pa se takva okolnost ne može cijeniti i kao okolnost koja bi bila za njega otegotna.

9.3. Polazeći od stupnja krivnje optuženika (kazneno djelo počinio je iz nehaja) te društvene opasnosti počinjenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. F.M. osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a potom mu primjenom čl. 57. KZ/11 izrekao djelomično uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne koji će se izvršiti iznosi šest mjeseci, dok preostali dio kazne u trajanju od osam mjeseci se neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (41. KZ/11), kada je optuženiku izrekao djelomično uvjetnu osudu, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visoki stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće činiti kaznena djela pa je opravdano izricanje djelomične uvjetne osude. Pri tome se utvrđene otegotne okolnosti primjereno odražavaju u visini neuvjetovanog dijela kazne u trajanju od šest mjeseci, kao i u trajanju osam mjeseci kazne zatvora koja se uvjetuje na razdoblje provjeravanja od tri godine. Takva izrečena sankcija predstavlja onu mjeru kazne kojom će se optimalno ispuniti zahtjevi kako generalne, tako i specijalne prevencije.

10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik i opt. F.M. pobijaju presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 4. studenog 2022.

Predsjednik vijeća

Mario Kovač, v.r.