Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-338/2022-6

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Zvonka Vrbana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T.D., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj 9 K-43/2021-15 od 4. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. T.D. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj 9 K-43/2021-15 od 4. travnja 2022., presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj K-504/2019 od 23. srpnja 2019. stavljena je izvan snage, a kojom je opt. T.D. izdan kazneni nalog te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, uvjetno na 1 (jednu) godinu.

1.1. Opt. T.D. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – opisano po čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11 te je na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 u svezi čl. 44. st. 1. i 2., čl. 41. i čl. 56. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, a uz daljnju primjenu čl. 56. st. 2. i 3. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je dužan platiti prvostupanjskome sudu na ime troškova vještačenja iznos od 1.290,00 kuna te za trošak kaznenog postupka paušalni iznos od 1.000,00 kuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude, pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. T.D., putem braniteljice G.Ć., odvjetnice iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kaznenoj sankciji (pogrešno navodi kazni), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjsko sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je 20. svibnja 2022. državni odvjetnik s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O.

5. Žalba opt. T.D. nije osnovana.

6. Neosnovano se opt. T.D. žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 navodeći da se presuda ne može ispitati jer je proturječna sama sebi i razlozima presude koja se povreda ogleda u tome da se iskazi ošt. D.D. i svjedoka ne podudaraju u bitnim činjenicama o kojima su iskazivali.

6.1. Takvim navodima optuženik zapravo dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja sugerirajući preocjenu iskaza kako ošt. D.D., tako i iskaza mlt. L.D. i mlt. L.D., te nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka na način kako bi to odgovaralo probicima njegove obrane, a o čemu će se ovaj sud očitovati u nastavku ove drugostupanjske odluke.

7. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik osporava utvrđenja prvostupanjskog suda apostrofirajući pri tome da je sud neosnovano prihvatio iskaz oštećenice koji je ustvari neživotan i nelogičan u više segmenata (jer u slučaju da je doista bila ozlijeđena ne bi policijskim službenicima rekla da joj nije potrebna medicinska pomoć, da se na Hitni prijem OŽB V. javila tek šest sati od događaja, da je iskazivala kako nije imala načina otići u bolnicu, da se nije sjećala da li je optuženik prvo na dvorište izbacio hranu ili je izbacio nju iz kuće), da su iskazi mlt. L.D. i mlt. L.D. dani pod utjecajem njihove majke, ošt. D.D., te da je vještak medicinske struke dr. A.B. samo na temelju nalaza Hitnog prijema, gdje se oštećenica javila šest sati nakon inkriminiranog događaja, zaključio da su oguljotine kože vrata (laka) tjelesna ozljeda, jer vještak nije mogao utvrditi da li je te oguljotine oštećenici nanijela neka druga osoba, a ne optuženik.

7.1. Takvim žalbenim navodima optuženik nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a time i zaključka prvostupanjskog suda kada je opt. T.D. proglasio krivim zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11, o čemu je dao argumentirane, jasne i logične razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, osnovano je prvostupanjski sud prihvatio iskaz ošt. i žrtve D.D. koja je iscrpno i okolnosno iskazivala o predmetnom događaju, u bitnom navodeći da je nakon verbalne prepirke sa suprugom isti izbacio ručak na dvorište rekavši da ju ne može udariti u glavu (prije ovog događaja operirala je tumor na mozgu), ali da joj može poderati odjeću i izbaciti iz kuće, što je i učinio, na način da ju je uhvatio za ovratnik majice, izvukao na terasu i odgurnuo na ljuljačku u koju je udarila glavom, pa kako ju je uhvatio i potezao za ovratnik zadobila je na vratu crvenilo i ogrebotine, da je potezanje za odjeću bilo silovito, da kod liječnika nije odmah otišla jer je smatrala da nije potrebno, već je otišla kasnije samo zbog toga što je ranije operirala tumor na mozgu, a tijekom događaja je udarila glavom od željeznu ljuljačku. Iako je na raspravi prihvatila blagodat i nije svjedočila, njen iskaz sa zapisnika Županijskog suda u Vukovaru od 19. lipnja 2019., koji je pročitan, potvrdili su svojim iskazima mlt. L.D. i mlt. L.D., pri čemu je mlt. L.D. događaj promatrala s udaljenosti od svega jednog metra te je opisala kako je tata bacio posuđe sa jelom na dvorište, a mamu je izbacio kroz terasu iz kuće te je udarila glavom od ljuljačku, pri čemu ju je uhvatio za ovratnik majice, a isto je potvrdio i mlt. L.D. Kada je i vještak sudskomedicinske struke dr. A.B. u svom nalazu i mišljenju naveo kako iz medicinske dokumentacije OŽB V., OHBP-a, od 19. svibnja 2019. (str. 12 spisa) proizlazi da je kritičnog događaja ošt. D.D. zadobila nagnječenje glave (koja ozljeda nije objektivno opisana te nije prihvatljiva u sudskomedicinskom smislu) te oguljotine kože vrata koju je kvalificirao kao (laku) tjelesnu ozljedu nastalu tangencijalnim potezanjem vrhova nokta neke druge osobe po vratu oštećene, tada je prvostupanjski sud pravilno ocijenio obranu opt. T.D., u kojoj poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljivom i neistinitom.

7.2. Opt. T.D. žali se i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući kako u postupku nije utvrđeno tko je ta druga osoba koja je oštećenici nanijela oguljotinu kože na vratu, s obzirom na nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka iz kojeg proizlazi da je ozljeda na koži vrata oštećenice nastala tangencijalnim potezanjem vrhova nokta neke druge osobe. Takvi su žalbeni navodi optuženika potpuno promašeni jer navodi vještaka koje žalitelj problematizira ukazuju da je ozljede na vratu oštećenice nanijela neka druga osoba, a ne ona sama sebi, a povrh toga iz iskaza oštećenice kao i iskaza svjedoka mlt. L.D. i mlt. L.D. proizlazi da je upravo optuženik tijekom događaja, kada je oštećenicu izvukao na terasu i odgurnuo, silovito potezao majicu za ovratnik.

8. U žalbi zbog povrede kaznenog zakona optuženik navodi da je riječ o presuđenoj stvari jer je pravomoćno kažnjen zbog prekršaja koji činjenično obuhvaća optužbu iz ovog postupka. Glede takvih navoda, ovaj drugostupanjski sud već je iznio svoj stav u ranijoj ukidbenoj odluci od 15. siječnja 2021. Naime, presudom Općinskog suda u Vinkovcima, Prekršajnog odjela broj 10 PpJ-52/2019-5 od 20. svibnja 2019. (str. 57- 58 spisa) okr. T.D. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 10. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, no iz činjeničnog supstrata iz navedene presude vidljivo je da ista ne sadrži radnju počinjenja i posljedicu kaznenog djela – nanošenje tjelesne ozljede grebanjem noktima po vratu oštećenice, pa se ne radi o jednom te istom kažnjivom djelu koje bi se s obzirom na načelo ne bis in idem (ne dva puta o istom) smatralo presuđenom stvari. Uz to, prekršajima protiv nasilja u obitelji svrha je i cilj zaštita obitelji od nasilja, a kaznenim djelom tjelesne ozljede štiti se život i tijelo pojedinca.

8.1. Neosnovano, nadalje, optuženik ukazuje kako je kazneni zakon povrijeđen i time jer je u čl. 117. st. 2. KZ/11 navedeno da se za "postojanje takve pravne kvalifikacije traži mržnja prema bliskoj osobi". Naime, odredba čl. 117. st. 2. KZ/11 propisuje da će se onaj tko djelo iz stavka 1. počini iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njene dobi, teže tjelesne ozljede ili duševne smetnje ili trudnoće, ili kao službena osoba u obavljanju službe ili odgovorna osoba u obavljanju javne ovlasti, kazniti kaznom zatvora do tri godine. Dakle, navedena odredba propisuje više modaliteta počinjenja kaznenog djela, a u konkretnom slučaju kazneno djelo iz čl. 117. st. 1. KZ/11 počinjeno je prema bliskoj osobi.

8.2. Kraj takvog stanja stvari, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, a onda na takvo činjenično stanje i pravilno primijenio kazneni zakon kada ga je proglasio krivim zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11.

9. U žalbi zbog odluke o uvjetnoj osudi opt. T.D. ukazuje da prvostupanjski sud nije na valjan način vrednovao olakotne okolnosti (raniju neosuđivanost, obiteljske prilike te žaljenje zbog događaja). Suprotno takvim žalbenim navodima, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pri izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije potpuno i pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti te o tome naveo jasne i potpune razloge. Polazeći od stupnja krivnje optuženika te društvene opasnosti počinjenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo (kazna zatvora u trajanju do tri godine), a u nedostatku otegotnih okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud opt. T.D. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, a onda mu uz daljnju primjenu čl. 56. st. 2. i 3. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Upravo navedenom kaznenopravnom sankcijom, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izrečenom uvjetnom osudom koja je adekvatna okolnostima djela, osobi optuženika i kriminalnoj količini, ostvariti će se svrha kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije iz čl. 41. KZ/11.

10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. T.D. pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 4. studenog 2022.

Predsjednik vijeća

Mario Kovač, v.r.